Blog
nedjelja, studeni 11, 2007




Bogu hvala na pasti! 10 minuta kuhanja, neki brzinski umak i za par minuta svi siti  i sretni kao ovaj dječačić na slici (doduše, ja nisam dans pravila špagete, ali nema veze).  Osim toga, s pastom možete što god poželite - omjeri sastojaka nikad nisu fiksni i (teoretski) s ničim ne možete pretjerati. Danas sam iskombinirala jednu pastu od jednog provjerenog recepta + još malo neprovjerenih dodataka i ispalo je dobro. Neću pisati količine za sastojke jer je sve podložno improvizaciji, a naravno ovisi i o tome za koliko osoba kuhate


Julius Moser, Dječak sa špagetima (oko 1808.)


Treba vam:
tjestenina
ulje
šampinjoni
panceta
vrhnje za kuhanje
malo brašna
peršin
vegeta
začini po želji
neki topljivi sir (gauda, podravec npr.)

1) Operite šampinjone, posušite ih i odstranite im stapke
2) Narežite ih što je tanje moguće i stavite na žlicu ulja (ostavite ih na vatri dok ne puste vodu i dok ta ista voda ne ishlapi)
3) Dodajte im malo vegete, petrusin i malo vrhnja za kuhanje
4) U drugu posudu stavite na malo masnoće tanko i sitno narezane komadiće pancete pa ih fino zažutite
5) Kad su gotovi, preselite komadiće pancete u umak s gljivama, a u ovo ulje u kojem se panceta pržila dodajte otprilike pola čaše vode s malo brašna (otprilike sad negdje stavite pastu da se skuha)
6) Odmah miješajte da se ne naprave grudice i dodajte preostalo vrhnje za kuhanje
7) Kad ste dobili fini gusti umak, dodajte mješavinu gljiva i pancete i zatim naribani sir
8) Pusitite da se svi sastojici spoje i da se sir rastopi
9) Prelijte po skuhanoj pasti i uživajte u finom ručku






- nemojte pretjerati s vegetom ili soljenjem jer je panceta sama po sebi poprilično slana (barem bi trebala biti...)
- stapke sa šampinjona je najlakše skinuti rukom tako da ih samo malo potegnete
- s obzirom na to da je umak skoro bijele boje, efektno izgleda sa šarenom tjesteninom

Za kraj pokoja zanimljivost o pasti s Wikipedije:
- Iako su Kinezi jeli rezance već 2 000 godina prije Krista (to se zna po pronalasku zdjele rezanaca koji su stari preko 4 000 godina – pitam se kako li to izgleda?!), legenda koja govori da je Marko Polo donio pastu iz Kine je upravo to – legenda
- Već u 2. stoljeću grčki liječnik Galen spominje tzv itrion – homogenu smjesu od brašna i vode
-U  Jeruzalemskom Talmudu se spomije da je itrium (vrsta kuhanog tijesta) bio uobičajeno jelo u Palestini u rasponu od 3. do 5. stoljeća
- Rječnik koji je u 9. st sastavio sirijski leskikograf Isho bar Ali definira pojam itriyya kao duguljaste oblike nalik konopčićima koji se prave od krupice i suše prije kuhanja, što sve skupa jako nalikuje današnjoj pasti
- Neki su inovaciju sušenja paste pripisali Arapima koji su doselili na jug Italije (npr. na Siciliju) oko 12.st. – prije toga su Talijani jeli svježe napravljenu pastu (poput tijesta za njoke)





damijenestoslatko @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com