Blog
nedjelja, siječanj 18, 2009



Nisam zadnjih dana baš znala što da vam ovdje napišem. Nije da fali recepata, dapače, ali falilo je vremena i iskreno – nisam htjela nešto napisati samo tek toliko da napišem. Jedna od omiljenih izreka na koje sam naišla u ovih svojih dvadesetak godina glasi: „Don`t talk unless you can improve the silence“ (Ako ne možeš poboljšati tišinu, ne govori) i mogu vam reći da se nje uglavnom u životu nastojim i držati. Da se barem isto može reći i za naše političare i neke osobe iz javnog života...

Vodeći se dakle tim principom zaključila sam da će biti puno bolje da šutim i da se umjesto pisanja nečega bez glave i repa pošteno naspavam. Odlučila sam da si san više dok sam još u studentskim danima neću uskraćivati – za to će biti i više nego dovoljno vremena kad počnem raditi.

Ali danas je zato jedna najobičnija mala kockica kvasca promijenila situaciju po pitanju pisanja(nabolje). Zar nije nekako veselo kupiti kockicu kvasca? Znate da je morate potrošiti u poprilično kratkom roku i znate da obično ide u nešto čemu se svi vesele. To znači da kad ga kupite, kvasac s vama kući nosi cijelu paletu mogućnosti.



A onda ga na ključni dan otpakirate i pred vama leži mala kocka puna potencijala – mekana kocka specifičnog mirisa sposobna da od hrpe brašna i tekućine napravi nešto slasno i rahlo, nešto što će cijelu kuću ispuniti onim domaćim mirisom zime. (zime u koliko-toliko pozitivnom smislu tj. u onom koji nema nikakve veze sa snijegom). Kvas za mene znači upravo to – domaću atmosferu: buhtle, krafne, kruh.

Danas mi je, iskreno rečeno, bilo lijeno poći do pekare. Znala sam da ću dan provesti začahurena doma što mi po ovoj temperaturi savršeno paše i odlučila sam želju za kuhanjem zadovoljiti pečenjem kruha. Već spomenuta mala kocka puna potencijala strpljivo je čekala u hladnjaku. Nisam željela napraviti sasvim običan kruh pa sam iskombinirala nekoliko recepata i rezultat se nalazi ispod. Za integralno brašno odlučila sam se zahvaljujući ovomjesečnoj temi „Ajme koliko nas je!“ koju je u početku osmislila monsoon, a ovaj mjesec je domaćica mamajac. Bademe sam dodala tako da se u kruhu nešto „događa“, a u skladu sa zdravom varijantom integralnog brašna, upotrijebila sam i smeđi šećer.




za kvas:
3,5 dkg svježeg kvasca
žlica smeđeg šećera
žlica brašna
150 ml mlijeka


300 g integralnog brašna 
200 g brašna
10 dkg samljevenih badema
6 dkg maslaca sobne temperature
malo soli
žlica smeđeg šećera
100 ml toplog mlijeka
50 ml tople vode

1) Pomiješajte sastojke za kvas i pustite ga da raste na toplom (više o tome: ovdje)
2) U međuvremenu pomiješajte sve ostale sastojke, zatim dodajte uzašli kvasac i umijesite tijesto.
3) Stavite tijesto u posudu, pokrijte ga krpom i ostavite na toplom dok ne udvostruči volumen
4) Premijesite ga i formirajte željeni oblik pa stavite na pleh obložen papirom za pečenje i ponovno ostavite da se diže dok ne usvostruči volumen.
5) Pecite na 190°C otprilike 35min


Sve u svemu – vrlo slasno i u kombinaciji s malo meda ili džema idealno za nedjeljni doručak 


i to ako je još babin džem s cijelim šlivama koji je u zg stigao 
zapakiran u teglici na kojoj piše "bon appetit" ...

Ako vas bademi podsjećaju isključivo na slatko – ne morate se brinuti. Ovdje se uklapaju savršeno i ovaj biste kruh mogli poslužiti i uz najslaniji ručak. 



                                                       Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com