Blog
srijeda, kolovoz 4, 2010
 



Prvo, hvala. Dali ste mi zgodnih ideja kako iskoristiti šljive (nisam propustila ni nokte nalakirati lakom boje šljiveSmile). Već vrebam priliku da isprobam neke od njih. Drugo, ispričat ću vam nešto što se u mojoj obitelji često prepričava i spominje, a dogodilo se prije desetak godina pa sam za detalje morala pitati mamu (inače je u nas doma dovoljno reći „ima menestri pomoći“ , „šifra menestra“ ili nešto slično pa da svi znaju na što se misli).





U dubrovačkom kraju često se u zimskim mjesecima jede nešto što ja apsolutno obožavam, a dosad još nikad nisam pokušala napraviti jer je babinu izvedbu nemoguće nadmašiti. Radi se o menestri – zasitnom jelu od patata, nekoliko vrsta kupusa, suhog mesa, kobasice, kaštradine i pancete. Tko voli, za prste polizati, tko ne voli – nek' razmisli još jednom... E dakle, tu je famoznu menestru prije desetak godina jedan ugledni kuhar, tadašnji šef kuhinje jednog isto tako uglednog hotela na dubrovačkom području  predstavljao na televiziji. Omaklo se čovjeku i napravio je nešto što je većina Konavljana, Župljana i Dubrovčana ocijenila kao neoprostivo (nije ni najmanje nalikovalo na ono što svaka poštena menestra treba biti) i postao predmetom opće zafrkancije. Tako je nesretnik spomenut i na Župskom karnevalu pred Stradunom prepunim ljudi gdje su na pozornici izjavili nešto poput ovoga: „Ima njegovoj menestri spasa... [teatralna pauza]... Lijepo bacit' u zahod pa sve ispočetka!“





Tako se u nas doma ta menestra zadržala kao neka poštapalica i spominjemo je i izvan kuhinjskog konteksta. Nije baš neki urnebesni vic, ali uvijek izmami osmijeh. Sve vam to pričam jer sam u biti ovaj post htjela započeti s „ima menestri pomoći“, ali sam onda shvatila da ne biste pojma imali o čemu ja to govorim. Sad znate. Napravila sam ovu galette od šljiva i kad sam pojela pravi komad, pomislila sam na tu jadnu menestru – šljive su bile prekisele i nije to bilo ono što sam ja zamislila. Ipak, nisam vam htjela prešutjeti ovaj svoj mali eksperiment jer je tijesto bilo odlično, a imam i prijedlog što napraviti s nadjevom pa evo načina na koji možete iskoristiti hrpu šljiva. Ja ću sljedeći put definitivno ovako i vjerujem da će ova varijanta biti za prste polizati. Maraschino u tijestu + kardamom, cimet i vanilija na voću daju jednu vrlo ugodnu (i dalje blagu) aromatičnu kombinaciju. Ako volite, umjesto dijela bijelog šećera možete upotrijebiti smeđi.

450 g glatkog brašna (ili za prhka tijesta)
230 g maslaca
korica limuna
2-3 žlice maraschina
3 žlice šećera

½ kg očišćenih šljiva
½ kg očišćenih jabuka
150 g šećera (ako su šljive kisele, i više, prema ukusu)
1 burbon vanilija
cimet
kardamom
2 žlice škrobnog brašna



1)    Pomiješajte sve sastojke za tijesto i umijesite prhko tijesto. Rastegnite ga na komadu papira za pečenje (krug promjera 40 cm) i odmah preselite u pleh (onaj veličine pećnice).
2)    Narežite voće na ploške, pomiješajte sa šećerom, začinima i škrobnim brašnom. Stavite ga na sredinu tijesta i rubove tijesta prevrnite preko nadjeva.
3)    Pecite cca 40 min na 180°C

 



Deja vu galettes:
-    galettes od jabuke
-     galette od rabarbare

damijenestoslatko @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 20, 2010


Stvarno je vrijeme da vam do kraja podnesem izvještaj o rabarbari. Kao što sam već rekla, sve je počelo jednog utorka primopredajom  kilograma tog voća/povrća(?). Još prije nego što mi je pala u ruke kratila sam si jedno dosadno predavanje razmišljenjem u što bih ja tu biljčicu mogla smjestiti. Htjela sam nešto u čemu će rabarbara što više doći do izražaja. Čemu je kamuflirati kad bi ona tu trebala biti glavna zvijezda?
 
Da ne duljim previše, izbor je pao na galette od rabarbare. Recepata na internetu ima jako puno, ja sam odabrala jedan koji originalno potječe iz kuharice Restaurant Favorites at Home, ali je doživio mnoge promjene pa sam ga još ja malo promijenila i ne znam baš koliko na kraju ovaj moj i taj početni imaju zajedničkog.
 


Što se tiče samog okusa rabarbare, mišljenja su uglavnom njoj u korist. Ovaj sam kolač radila jedno jutro kad sam imala instrukcije i dvije gospođe koje dolaze zajedno i s kojima provodim vrlo vesele edukativne sate došle su točno dok se rabarbara hladila. Prvi komentar s vrata bio je : « Mmmmm, kako miriše. Kompot ? » Dala sam im da malo probaju i objema se svidjelo. Sljedeća degustatorica bila je moja draga Selmica s kojom sam taj dan bila na ručku u meksičkom restoranu. Nakon što smo potamanile svaka po jednu poprilično obilnu porciju  pikantnih delicija, sjetila sam se da sam joj zaboravila donijeti jednu knjigu pa smo pošle k meni gdje nas je kao naručena čekala ova galette. Selmina presuda? Ni slađe, ni kiselije nego točno tako kako jest. Degustatorice br 4 i 5 bile su Kika i njena seka. Nakon početnog čuđenja nad kolačem koji je izgledao kao da je napunjen blitvom, mislim da je reakcija bila pozitivna. Kao šećer na kraju dolazi moj darling koji je tijekom naše seanse pituravanja stana ogladnio kao vuk, ja mu dala komad kolača, a njemu se ni tako gladnom nije svidio. Bez obzira na to, rezultat je (ako zbrojimo mene kojoj se okus jako svidio) 6:1 u rabarbarinu korist.
 

Za tijesto :
60 ml mlaćenice (ili mlijeka s par kapi limuna)
2 žutanjka
Žlica vode
22 dkg brašna (glatkog ili za prhka tijesta)
4 žlice šećera
5 dkg palente
220 g maslaca
Prstohvat soli

Za nadjev
1 kg rabarbare narezane na kokcice od 1,5 cm
100 g šećera
1 burbon vanilija
Mrvica soli
2 žlice škrobnog brašna
5 dkg maslaca narezanog na kockice
6 žlica šećera
2 žlice mlijeka

1)    Sve sastojke za tijesto stavite u jednu posudu (prvo pomiješajte suhe sastojke, zatim dodajte tekuće i na kraju maslac) pa uz što manje miješenja oblikujte homogenu smjesu. Stavite tijesto na 1 h u hladnjak.
2)    Rabarbaru, šećer i šećer vaniliju stavite u jednu posudu i kuhajte na laganoj vatri dok rabarbara ne pusti sokove (cca 5 min). Ocijedite sok (nemojte ga baciti) i pustite da se rabarbara prohladi cca 1 h. Zatim umiješajte škrobno brašno i komadiće maslaca.
3)    Zagrijte pećnicu na 180°C i na papiru za pečenje tijesto izvaljajte u krug promjera cca 40 cm i debljine cca ½ cm. Prebacite papir zajedno s tijestom na pleh. Pospite tijesto s 3 žlice šećera pa na sredini rasporedite nadjev tako da ostavite otprilike 6 cm tijesta slobodnog sa svake strane. Zatim pospite s još 3 žlice šećera i još malo šaćer vanilije po želji.
4)    Preklopite rubove tijesta preko nadjeva tako da nadjev ne može pobjeći. Pecite 45-50 min dok tijesto ne porumeni.
5)    Možete poslužiti s kuglicom sladoleda.

Napomene:
1)    Umjesto rabarbare možete koristiti npr. kombinaciju bobičastog voća.
2)    Ako slučajno nabavite rabarbaru, iskoristite sirup koji ste dobili od kuhanja tako da u njega dodate još šećera i sitno nasjeckane rabarbare pa za 5 min skuhajte mermeladicu (ja sam to učinila, ali je nisam stigla ni slikati ni probati jer sam je navrat nanos poklonila susjedi koja je pronašla prsten koji sam izgubila i koja je bila dovoljno dobra da mi ga vrati)
3)    Tijesto je zbog dodatka palente jako zanimljivo pa ga svakako isprobajte s bilo kojom kombinacijom voća
 

damijenestoslatko @ 22:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 21, 2010



Da vam ne bi ciknula kao što su nacikli ovi keksi na slici, prošli sam petak malo pobjegla u južnije krajeve. Nadala sam se, naravno dubrovačkom suncu u punom sjaju, ali od toga nije baš bilo previše pa mi je ovih današnjih nekoliko zagrebačkih zraka sunca došlo kao naručeno. Sutra i prekosutra me čeka po jedan ispit pa nema baš previše šetnje, ali ukrala sam pola sata i protegnula s dragim noge do Trešnjevačkog placa, usput obavila malo fotosinteze i vratila se na nauku. Kad su ispiti u điru, najbolje se (u mom slučaju bar) naoružati zalihama glukoze u svim zamislivim i nezamislivim oblicima. Čini mi se naime, da glukoza daje neki smisao životu u trenucima kad cijeli dan moraš gledati u nešto što ti u životu definitivno neće trebati.

Razmišljajući tako o tome što bi sad rado prigrizla, pali su mi na pamet ovi keksi koji već neko vrijeme čekaju da ih podijelim s vama. Okusom nalikuju browniesima, više su teksture kolača nego keksa i na stolu izgledaju jako dekorativno. Sljedeći put kad ih budem pravila, u svaki ću od njih u sredinu prije pečenja staviti  sitan komadić čokolade tako da će svaki zalogaj biti dvostruki čokoladni užitak. Ako isprobate prije mene, javite što vam je ispalo. I ni u kojem slučaju nemojte zaboraviti čašu hladnog mlijeka uz njih!

200 g tamne čokolade
50 g maslaca
100 g smeđeg šećera
2 jaja
1 burbon vanilija
200 g glatkog brašna
Prstohvat soli
Pola žličice praška za pecivo

Šećer u prahu

1)    Rastopite čokoladu i maslac na pari i ostavite da se smjesa malo prohladi.
2)    U drugoj zdjeli tucite jaja i šećer dok ne dobjete pjenastu smjesu, dodajte šećer vaniliju.
3)    Lagano rukom umiješajte mješavinu čokolade i maslaca, a zatim i brašno sol i prašak za pecivo. Lagano miješajte dok ne nestanu grudice.
4)    Pokrijte zdjelu prozirnom folijom i stavite u hladnjak na 2 do 3 sata, a može i preko noći (smjesa se treba stvrdnuti).
5)    Prije pečenja ugrijte pećnicu na 180°C I obložite lim papirom za pečenje.
6)    Žličicom vadite smjesu, dlanovima je brzo oblikuje u kuglice i temeljito uvaljajte u šećer u prahu (cijela kuglica treba biti obložena da bi se kasnije dobio zanimljiv vizualni efekt).
7)    Stavite kuglice na lim, lagano ih pritisnite s gornje strane i pecite 10 do 12 minuta.
damijenestoslatko @ 16:15 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 26, 2010


Što je to malo, smeđe, u sredini gotovo tekuće i nadasve slasno?
-    Čoko-vulkan.
Što je to čoko-vulkan?
-    Nešto malo, smeđe, u sredini gotovo tekuće i nadasve slasno.
Otkud mu takvo ime?
-    Činilo mi se kao najslikovitiji prijevod engleskog lava cake.
Je li komplicirano za napraviti?
-    Nimalo.
Koliko traje priprema?
-    10 min pripreme sastojaka + 1 h hlađenja + 15-ak min pečenja.
Koliko dugo traju?
-    Nije moguće odrediti jer s tanjura nestaju brzinom od 1 žličice po sekundi.

Sad kad ste saznali sve osnovne činjenice o ovom kolaču, vrijeme je i da saznate neke malo manje osnovne. Prvi sam ga put probala za svoj rođendan kad sam bila u restoranu Mano. Oni tamo imaju prekrasnu verziju ovog kolača koju poslužuju s kuglicom sladoleda od vanilije. Svakako isprobati. Na internetu sam na njega naletjela blago rečeno milijardu puta i stvarno je bio krajnji čas da se i sama okušam u izradi. Budući da sastojaka nema puno, važno je da budu što kvalitetniji pa bi bilo idealno kad biste mogli pronaći čokoladu s min 60% udjela kakaa.

Jedina je fora u ovom kolaču pronaći točno vrijeme pečenja – ne smiju se ispeći do kraja kako bi sredina ostala tekuća. S obziron na to da se tu radi o minutama, ja sam za prvi put svoje kolačiće pekla u dvije ture da vidim koliko će im trebati. 12 min je bila polazišna minutaža i bilo je premalo. Na kraju sam zaključila da bi za moju pećnicu najbolje bilo cca 20min. Ali to je samo moja pećnica – da biste dobili pravi rezultat morat ćete malo eksperimentirati s vlastitom.

Na engleskom se zovu lava cakes i mislim da je velika greška našeg obrazovnog sustava što prirodnu pojavu zvanu vulkan ne objašnjavaju tako da svekom učeniku na stol prof iz zemljopisa donese tanjurić sa svježe ispečenim „čoko-vulkanom“ – sve bi bilo puno jasnije i zapamćeno za vijeke vjekova.



Za 6 kom:
90 g maslaca
100 g čokolade (št veći udio kakaa, to bolje)
3 jaja
100 g šećera
1 šećer vanilija
Žlica likera od kakaa
35 g brašna
1 žlica kakaa u prahu

1)    Premažite kalupiće maslacem i malo ih pospite brašnom. (kalupi mogu biti oni za muffine ili male zdjelice za souffle)
2)    Čokoladu i maslac rastopite na pari ili u mikrovalnoj. Ostavite po strani dok se ne prohladi.
3)    Tucite jaja, šećer i šećer vaniliju 3-4 min dok ne postanu pjenasta.
4)    Dodajte liker, brašno i kakao u prahu.
5)     U tu smjesu uliti rastopljenu čokoladu i maslac i lagano izmiješati dok ne dobijete homogenu smjesu.
6)    Smjesu raspodijelite u kalupiće pa ih stavite na 1h u zamrzivač.
7)    U međuvremenu ugrijte pećnicu na 160°C i pecite cca 20min (vrijeme pečenja varirat će od pećnice do pećnice).
8)    Poslužite sa slatkim vrhnjem ili sladoledom.
damijenestoslatko @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009



Svi koji me poznaju uživo znaju kolika je moja ljubav prema snijegu. Ako me pamćenje dobro služi, mislim da sam i na ovim stranicama pisala o tim nimalo milim osjećajima koje gajim za kristalizirane molekule H2O pa se neću ponavljati.

Kad pada snijeg, jedino što me veseli je ostati doma i gledati ga kroz prozor – priznajem ima svojih čari ona lampa javne rasvjete koja se nalazi ispod mog prozora i u čijem svjetlu jasno vidim kako pahulje lete.



Nisam bez razloga u zadnjoj rečenici upotrijebila baš riječ „pahulja“.  Vrijeme je, naime, da vas malo udavim i onim što bi meni ustvari trebala biti primarna zanimacija (a ne pečenje kolača kao što mnogima padne na pamet), a to je nešto jezik. Prema brojnim suvremenim i nešto manje suvremenim lingvističkim teorijama, lingvistički je znak arbitraran. Što li bi sad to trebalo značiti? Jednostavno to da riječi ustvari nemaju neke duboke veze s onim što označavaju već da su ih ljudi proizvoljno „dodijelili“ stvarima. Tako je npr. Posve arbitrarno to što mi slatku bijelu tvar u kristalima nazivamo „šećer“, a gotovo istu takvu tvar, ali slana okusa „sol“ – da su se ljudi drugačije dogovorili, sol bi slobodno mogla biti šećer, a šećer bi mogao biti sol.

OK. I što sad? Pa da stvari ne bi bile prejednostavne, pojavili su se neki koji tvrde da postoje riječi koje nisu arbitrarne ili kako se to stručno kaže, riječi koje su motivirane. Tako bi jedna od njih bila i riječ pahulja. Ovo slovo H u sredini riječi paHulja navodno joj daje neku raHlost i polet i dobro dočarava njenu mekanu i razigranu prirodu. Ostavlja li ta riječ na vas isti dojam, ostavit ću vama samima da procijenite, a na mudrosti vezanoj za paHulja i raHlost mogu se zahvaliti svojoj dugovitoj profesorici francuske književnosti koja me između ostalog naučila da „ne iskaču metafore kao cvebe u kolaču“ i da postoje riječi koje su motivirane.



Ja sam pak bila izrazito motivirana da isprobam ove paHulje od lješnjaka jer mi se nikako nije dalo pisati jedan ubitačno dosadan domaći rad pa sam tražila sve moguće načine da ga zaobiđem, a može li bolje od male prilagodbe već dobro poznatog i doma jako omiljenog keksića? O bombonima s mjendulom na vrhu pisala sam već jako davno, a pored valilin kiflica glorificiranih u prošlom postu, ovo je još jedan keksić bez kojeg Božić ne prolazi. Bila mi je želja da klasičnu verziju isprobam u novom ruhu, tj. da mljevene bademe zamijenim popečenim mljevenim lješnjacima. Pod uvjetom da ih ne prepečete, dobit ćete male pahulje od snijega od bjelanjaka (kako prikladno?) koje su mene jako podsjetile na neke malo veće roščiće koji su se prije mogli kupiti u Cele na Stradunu. Na što god vas podsjećali, svakako vam predlažem da ih isprobate jer zahtijevaju minimalno vremena, a pružaju maskimalno okusa. (i dobro dođu kao sredstvo za podizanje glukoze prilikom pisanja dosadnih domaćih radova ili obavljanja drugih ne baš tako privlačnih aktivnosti).


Za otprilike 40kom vam treba:
25 dkg popečenih , oguljenih lješnjaka
25 dkg šećera
3 bjelanjka
5 dkg lješnjaka za ukras, po želji

1) Samljeti 25 dkg lješnjaka
2) Pomiješati lješnjake i šećer
3) Napraviti snijeg od bjelanjaka
4) Sve skupa pomiješati
5) Obložiti pleh peki papirom
6) Napraviti bombone (uzeti cca žličicu smjese i oblikovati dlanovima kuglice)
7) Na svakog na vrh staviti po jedan lješnjak (može i bez)
8) Peći na laganoj vatri 12 min (onako više da se suše) na 170˚C
9) pustiti ih da se ohlade na plehu i zatim tankim nožem proći ispod svakog keksića da ga odvojite od papira)
10) Čuvati u hermetički zatvorenoj kutiji

damijenestoslatko @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, studeni 3, 2009




Nastavljamo u revijalnom jesenskom tonu, rekli bi naši „celebrityji“ na televiziji javljajući se iz raznobojnih „green roomova“. Već smo odradili dobar dio jesenskog repertoara namirnica, ali sad na red dolazi meni jako simpatična gospođica bundevica. Ne znam zašto mi je tako postala draga. U Dubrovniku je nikad nisam jela i prvi put sam je probala lani, ali čim su se ove godine počeli na tržnici pojavljivati komadi bundeve (koja usput budi rečeno, meni tako jako nalikuje na pipun ili književno: dinju), odmah sam počela smišljati što bi s njom mogla napraviti.

Jako me privlačila ideja da ponovim lanjsku tortu od bundeve i sira (i dalje se bavim tom mišlju), ali je naposlijetku ipak prevladao avanturistički duh (ne u smislu bungee jumpinga niti ičeg ni približno sličnog - na tako nečemu me nećete vidjeti osim ako ne bude pitanje života i smrti) i odlučila sam da bundeva ide u nešto novo. Prevrnula sam pola interneta i nekako mi ništa nije bilo po volji pa sam se onda okrenula izvoru u kojem se uvijek nešto nađe – svojoj polici za knjige. Dragi me zeza da bi ja najradje živjela u biblioteci, ali koliko god to možda ludo zvučalo, ja se sa svojim knjigama jako dobro slažem. Krate mi dosadu i u velikom broju slučajeva imaju baš onu informaciju koja mi treba. Ja njih zauzvrat povremeno očistim od prašine i tu i tamo milo pogledam. Sve u svemu, skladan odnos.




Nisu me iznevjerile ni ovaj put. Otvorila sam već puno puta otvorenu i prelistala već puno puta prelistanu kuharicu „Baking:From my home to yours“ američke autorice Dorie Greenspan i pronašla ono što sam tražila – recept za muffine od bundeve. Malo sam ga promijenila  u skladu s onim što sam imala u kuhinjskim ormarićima i dodala mu par stvari koje su ga učinile privlačnijim mojoj boljoj polovici i u roku od dva sata nakon što sam ih izvadila iz pećnice, više nije bilo nijednog.

Za 6 kom:
110 g brašna
1 žličica praška za pecivo
Navršak noža sode bikarbone
Malo soli
Cca ½ žličice cimeta
Navršak noža muškatnog oraščića
Cca ¼ žličice mljevenog đumbira
Navršak noža klinčića
55 g maslaca
40 g smeđeg šećera
55 g kristal šećera
1 burbon šećer vanilija
1 jaje
100 ml pirea od bundeve
30 ml mlijeka
Žlica limunovog soka
Šaka krupno nasjeckanih oraha
100 g mliječne čokolade narezane na kockice





1) Ugrijte pećnicu na 190°C i namastite kalup za muffine ili ga obložite papirnatim košaricama.
2) Pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu, sol i začine
3) Mikserom tucite maslac dok ne omekša pa mu dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju. Tucite dok ne dobijete kremastu smjesu. Dodajte jedno po jedno jaje i tucite mikserom još koju minutu. Dodajte pire od bundeve i nastavite tući.
4) U međuvremenu u mlijeko dodajte žlicu limunova soka pa zatim sve zajedno ulijte u smjesu s maslacem i tucite minutu dvije.
5) Isključite mikser i ručno umiješajte mješavinu s brašnom pa zatim dodajte i orahe i komadiće čokolade.
6) Rasporedite smjesu u kalup za muffine i pecite 20-25min, dok muffini ne porumene. Provjerite jesu li gotovi pomoću dobre stare fore sa čačkalicom ili nožem – kad nabodete muffin, čačkalica ili nož trebaju ostati čisti.
7) Možete poslužiti još tople, a jako se lijepo slažu s čajem ili hladnim mlijekom.




Napomena:
- U originalnom receptu nije se dodavao klinčić nego piment pa možete pokušati i tako.
- Također, u originalu idu pekan, a ne obični orasi, ali probala sam to razvikano čudo i s obzirom na vrtoglavu cijenu po kojoj se kod nas prodaje i ne tako veliku razliku u okusu, bez grižnje savjesti sam to zamijenila običnim orasima.
- Originalna se verzija posipa suncokretovim sjemenkama, ali iako ih inače jako volim, u ovoj mi kombinaciji to nije to pa sam ih izostavila i umjesto toga dodala komadiće mliječne čokolade koji su bili pun pogodak.
- Ako izostavite čokoladu, čini mi se da ih ne bi bilo loše poslužiti s malo karamel umaka ili dulce de lechea.

Konačna ocjena? Svakako ponoviti. Svi ovi začini daju tijestu prekrsnu aromu, bundeva također blagu aromu i vrlo zanimljivu boju, orasi krckaju, a čokolada se topi – sve što od muffina možete poželjeti!



damijenestoslatko @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
subota, listopad 31, 2009




Koliko god me ljeto nije inspiriralo na kuhanje (vidjelo se to po "moru" recepata na blogu), toliko me jesen nekako gurka u kuhinju. Nevolja je jedino u tome što me jesen gurka i na sve ostale obaveze kojih je poprilično pa u kuhinju i ne stignem baš često kao što bih htjela, ali ipak se pronađe pokoji trenutak ukraden od koje druge aktivnosti. Jabuke, kruške, kesteni, šipak, bundeva... baš su to vesele namirnice.

Naročito je veseo šipak s tom svojom kompliciranom konstrukcijom i veselo je kad ga gulite udvoje i kad crveno prska na sve strane (po mogućnosti ne po bijeloj odjeći ili zidu), kad bobice padaju po tanjuru i kad crveno brdo u njemu pomalo raste. Veselo je kad ukradete šaku oguljenih bobica  i najveselije kad se riješite cijelog tog posla. A onda je veselo kad cijeli taj trdu možete pospremiti u bocu i u njoj ga čuvati neko vrijeme dok ga pomalo ne popijete.




Doma smo često znali dobiti na poklon bocu ovog soka, a ovo je prvi put da ga i sama pravim. Šipak se ne kuha i tako čuva okus i hranjive sastojke, a bome je hranjiv i od svog ovog šećera! Procedura je krajnje jednostavna i najviše vremena ustvari oduzima guljenje. To je baš zaguljeno.

1 kg oguljenog šipka
1 kg šećera
Sterilizirane boce

1) U veću posudu stavite red šipka pa ga pospite s malo šećera i malo izgnječite. Ponavljajte postupak dok ne potrošite sav šipak i šećer.
2) Ostavite sok preko noći. Ujutro dobro promiješajte, ostavite još par sati i nekoliko malo promiješajte.
3)  Dobivenu mješavinu sameljite u blenderu ili štapnim mikserom ili u mašini za meso. Procijedite i sok spremite u sterilizirane boce.
4) Čuvajte u hladnjaku.

 Napomena: Sirup je najbolje iskoristiti kao sok (razmutiti ga netom prije upotrebe s malo vode), ali može se koristiti i kao preljev za kolače i sladoled.




damijenestoslatko @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, listopad 13, 2009




Odolijevala sam jeseni koliko god se dalo - i u životu i na blogu, ali evo sinoć sam poklekla. Nakon što sam jučer ujutro pokisla kao miš u svojim još uvijek ljetnim baletankama, bilo je vrijeme da se navecer prebacim ni manje ni više nego u čizme. A one se pak nisu baš dobro slagale s ovom salatom koju ste do maloprije gledali pa rekoh, vrijeme je da i blog natakne čizme umjesto sandala. U međuvremenu smo i on i ja proslavili rođendan (svega smo 10 dana razlike datumski) - malo mi je teško vjerovati da već dvije godine ovdje svako malo nešto naklapam i da to netko stvarno i čita, ali me ujedno to jako i veseli.

Što se mene tiče, šokantan je uvijek ovaj prijelaz s ljeta na jesen, naročito kad u sred svih tih ljetno-jesenskih cirkusa još i preselite u obrnutom smjeru od lastavica. Zato me dugo nije ni bilo, treba uvijek obaviti stotinu stvari, posložiti raspored (što je na Filozofskom naročit pothvat, pogotovo kad vam, kad se pojavite na izbornom kolegiju kažu da ga na smijete slušati, jer su oni za cca 1000 studenata ponudili svega 2 izborna kolegija na koji se na jedan prima 8 a na drugi 30 ljudi pa onda zavrsite na kompjuteru u knjižnici sasvim iznervirani i shvatite da bi najbolji lijek za živce bio da nešto napišete), naći se s milijun ljudi, organizirati van-faksovske aktivnosti, izvaditi sve potvrde, pokaze i ine birokratske komade papira i plastike.

Usred gužve uvijek dobro dođe nešto slatko, a naročito ako se to nešto slatko može relativno brzo napraviti i to sa sastojcima za koji ne morate s povećalom obići pola Jankomira. Takve su i ove galettes [galet]. U francuskom se jeziku pod imenom "galette" kriju svakakve poprilično plosnate i poprilično ukusne stvari pa tako i ova kombinacija prhkog tijesta i voća. U mom su slučaju jabuke u pitanju (pa ipak je to nešto bez čega niti jedno nabrajanje jesenskog voća u osnovnoj školi nipošto ne može proći), ali voćne su kombinacije gotovo nepresušne. Ljeti to mogu biti breskve ili marelice, a na proljeće svakojake bobice i trešnje. Dajte mašti na volju, spojite nespojivo, rekle bi tete u Cosmopolitanu.


Za 4-5 galeta
225 g brašna
115 g maslaca
korica limuna
2-3 žlice vode
1 žlica šećera
malo soli
2-3 jabuke narezane na ploškice
komadići malaca, šećer i cimet za posipanje

1. Prstima pomiješajte brašno i maslac dok ne dobijete nešto nalik mrvicama.
2. Dodajte koricu limuna i jednu po jednu žlicu vode. Kad tijesto pomalo počne biti kompaktno, vode je dovoljno.
3. Ostavite na cca pola sata-sat u hladnjaku.
4. Ugrijte pećnicu na 180°C
5. Tijesto podijelite na 4-5 kuglica pa svaku razvaljajte na cca 0,5 cm debljine
6. Na tijesto posložite jabuke tako da oko njih ostane malo tijesta koje ćete preklopiti
7. Pospite šećerom, cimetom i komadićima maslaca
8. Pecite cca 25 min dok ne postanu zlatnožute
9. Po želji pospite šećerom u prahu



damijenestoslatko @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 26, 2009



Dogodilo se nešto poprilično nevjerojatno. Ako izuzmemo sličicu onog eksploziva zvanog „carré chocolat“ u postu o londonskim slastičarnama, čokolada se na ovom blogu nije pojavila već čitava dva mjeseca! To nije za moje male oči, govorio je Kalimero. Vrijeme je da se krene, kažu Majke.

A krenut ćemo Portobello Roadom. Te sam se londonske subote ustala puna energije i entuzijazma (sve sam domaće radove bila odlučila ostaviti za nedjelju iza 18.00h) – čekala su me cijela dva dana – slobodna. Pogled kroz prozor – sunčano. S King's Crossa plava me Piccadilly line odvela do Holborna, onda crvena Central line sve do postaje Notting Hill Gate. Odredište: Portobello Market. Već na izlazu iz podzemne nalaze se „putokazi“ za turiste isprintani na A4 papiru, dovoljno je samo pratiti trelice i naći ćete se na početku duuuuge ulice pod nazivom Portobello Road.





Već je bilo riječi o Borough Marketu koji mi je ostao među najupečatljivijim londonskim trenutcima, a Portobello mu nije uopće nalik. Ovu ću tržnicu zapamtiti na jedan sasvim drugačiji simpatičan način. To je mjesto na kojem možete pronači sve – od igle do lokomotive, kako bi se kod nas reklo (dugo nisam čula taj izraz, sve dok ga moja rodica nije neku večer dok smo bile na kavi upotrijebila za nešto – ubijte me sad, više ne znam o čemu se radilo, a bilo je to preksinoć. Skleroza.)

Krenete li ulicom, naići ćete prvo na hrpu second-hand trgovina u kojima stvari i nisu baš tako second-hand kad ih malo bolje promotrite. Šarene ljetne haljine s volanima, cvjetićima, mašnicama, čipkom, duginim bojama, a sve okružene hipijevskim nakitom ili imitacijama starinskih dragulja. Proći ćete pored restorančića kojem u izlogu stoji narančasti fićo kroz čije prozore vire daske za serviranje, a na njima svježe ispečena pizza. Još koji korak i počinje prava vreva.

Oko štandova hrpe znatiželjnih turista, vire pod kapama i sunčanim naočalama. Prevrću po imitacijama starinskog srebra, smiju se vrtnim patuljcima svih veličina, isprobavaju nemoguće užasne sunčane naočale. Neki štandovi djeluju poput scena iz crtića, npr. one kad Aladdin uđe u čarobnu pećinu ili kad gusari naiđu na kovčeg s blagom. Sve se te imitacije sjaje na suncu, a prodavači često dosta nezainteresirano sjede i promatraju ono što za njih nije nikakva egzotika već vjerojatno vrlo zamorna svakodnevica.



Ima tu i mnogo malih trgovina koje prodaju prave antikvitete za razliku od ovih očito tvornički izraženih. Ne znajući, ušla sam u jednu i vidjela prekrasan medaljon za koji sam pomislila kako bi se divno slagao s jednim mojim džemperićem i naivno pitah ja gospođu koliko košta. Ispalo je da  je iznos veći od onog koji je pokrio cijelo moje jednomjesečno putovanje. Medaljonu je naime više od 300 godina! Izgleda da će moj džemperić ipak morati malo pričekati.

Na Portobellu ćete naići na velike količine nakita svih boja i profila – od plastične bižuterije do već spomenutih elizabetanskih i sličnih draguljčića. Između te dvije krajnosti ima lijepog srebra i poludragog kamenja koje će vam vješto nastojati prodati tamnoputi prodavači sa svih krajeva svijeta. Tu sam se prvi put (uspješno!) cjenkala i sva zadovoljna odšetala dalje duuugom ulicom.



Dio s hranom je manje impresivan nego što je to slučaj s Borough Marketom, ali to i ne čudi jer je ova tržnica u prvom redu namijenjena antikvitetima, njihovim imitacijama i kuriozitetima. Probala sam tu po prvi put churros s čokoladom i cimetom, vidjela neko povrće kojem nisam zapamtila ime i uspješno odoljela napastima štanda s kolačima (čekao me ručak u drugom dijelu grada). Narazgovarala sam se s trgovcima među kojima je bio jedan koji se silno trudio pogoditi otkud sam. Prevrnuo je sve od Švedske do Albanije da bi nakon nabrojene manje-više cijele Europe pobjedonosno stigao do ex-Jugoslavije. Bio je šokiran kad je čuo da je Hrvatska u pitanju jer mu je šef Hrvat i prema onome što kaže, grozan neki čovjek. Ne znam je li to baš mjerodavno jer nisam nikad upoznala niti jednu osobu koja voli svog šefa/icu, ali zbog tih šefovskih iskustava na Portobello Marketu nas Hrvate bije opak glas.





Curiosity killed the cat. Nije mi vrag dao mira pa sam ušla u već spomenuti Hummingbird Bakery. To je bio moj prvi susret s tom ružičasto-smeđom mini oazom. Sva sreća pa je bio ogroman red od kojeg me prošla volja za čekanjem pa sam se ponašala kao da sam u muzeju – razgledala sam sve kolače kao da su izložbeni primjerci, okinula koju sliku i zaključila da ću se vratiti drugom prilikom. Ta se druga prilika ukazala, kolači su me oduševili i počastila sam se The Hummingbird Bakery kuharicom iz koje dolazi ovo čokoladno zadovoljstvo koje slijedi.



Točno ovako ja zamišljam pravi američki brownie. Toliko je čokoladan da će vam drastično zaprljati zube, a ima i jednu velku prednost – uprljat ćete samo jednu jedinu posudu. Pragmatični Amerikanci. Ovo mi je možda najdraži i najjednostavniji recept za browniese koji sam isprobala, a naravno, podložan je varijacijama. Pravila sam ga dvaput, oba puta u običnoj verziji, ali možete u njega dodati komadiće čokolade, orahe, lješnjake ili nešto drugo što vam već padne na pamet. Svakako isprobati.

Za cca 12 komada:
200 g čokolade (ja sam korsitila kombinciju bitter čokolade i čokolade za kuhanje)
175 g maslaca
280 g šećera u prahu
130 g glatkog brašna
3 jaja

1) Obložite kalup veličine cca 33x23 cm papirom za pečenje
2) Ugrijte pećnicu na 170°C.
3) Rastopite čokoladu na pari i dodajte joj maslac. Maknite s vatre i pustite da se ohadi par minuta.
4) U tu smjesu umiješajte šećer pa zatim naizmjence po jedno jaje i malo brašna, miješajući nakon svakog dodavanja. Dobit ćete gustu i glatku smjesu.
5) Pecite 30-35 min (nije potrebno više od toga – browniesi trebaju ostati vlažni)
6) Pustite da se ohladi (ako ste karakter!) i ukrasite šećerom u prahu. 

damijenestoslatko @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
petak, lipanj 26, 2009



Išla sam danas s faksa pješice doma s jednim kolegom i razgovarali smo o tome koliko je tko lijen li nije. (nismo tračali, radilo se samo o prisutnim osobama!) Nije mu bilo jasno kad sam negdje tamo blizu Učiteljske izjavila da sam ustvari ogromna lijenčina. Odmahnuo je glavom i rekao: ma da! Da, da. Objasnih mu – sve što radim, radim što se više unaprijed može tako da se kasnije mogu što više odmarati. Motivacija je u mom slučaju: ljenčarenje (na plaži je najidealnije, ali pristajem i na druge varijante).

Kad sam bila manja isto sam bila lijenčina neke vrste. Kad bi baba skuhala ovaj sok o kojem je danas riječ, puno bih ga češće pila ako bi već bio razmućen s vodom, ohlađen i samo me čekao u boci u frižideru nego ako bih morala napraviti taj ogroman napor i razmutiti ga sama. Srećom, djeca imaju privilegije pa često ne moraju čak ni to nego ih sok dočeka na stolu u čaši i sve što je potrebno je da je samo nagnu... Upravo bih na čašu ovog soka naišla kad bih došla kod babe s kupanja gladna kao što to samo djeca mogu biti nakon povratka s plaže. Ovaj je sok bio za mene sinonim pravog ljetnog osvježenja.

Kako mi trenutno nema druge nego da sama sebi i skuham i zamutim sok i sve što već uz to ide, zavrnula sam rukave neki dan pa se primila i tog posla. Višnje mi inače nisu na popisu omiljenog voća, ali ovaj je sirup iznimka. Kupila sam kilo višanja na placi i ubrzo je sok bio gotov. Kao bonus dobijete hrpu slatkih višanja koje možete staviti u staklenku pa u frižider i pomalo grickati kad vam padne šećer u krvi ili ih očistiti pa zalediti i koristiti kao dodatak u najrazličitijim kolačima. Dobiveni sirup (kojeg će od ove količine biti nešto manje od litre) možete razmućivati pa piti kao sok ili ga koristiti kao preljev za kolače ili sladoled. U oba slučaja: mmm.



1kg opranih višanja
90 dkg šećera
250  ml vode
korica od limuna
2 klinčića (ili malo mljevenog klinčića)

1) Provreti vodu
2) Višnje i šećer staviti u visoku posudu (jer sok dosta pjeni)
3) Preliti kipućom vodom i pustiti sve da uzavre
4) Kad provri, kuhati 10-15 min i pritom odstranjivati  što više pjene (što se odstrani  više pjene, sok je bolji)
5) Dodati koru od limuna i 2 klinčića
6) Ostaviti da stoji do sutra i procijediti te odstraniti koru od limuna.
7) Čuvati na hladnom

Napomena: 
- Obavezno dodajte koru od limuna, daje jako finu aromu (potrudite se da bude neprskan)
- Klinčić je moj favorit u ovom receptu, alu pazite da ne pretjerate s njim da ne bi bio predominantan.
- Očišćene višnje možete rasporediti u manje doze i zalediti pa te manje doze koristiti po potrebi.

p.s.
Hvala svima koji su glasali na izboru za blog dana. Baš je to lijepo od vas

damijenestoslatko @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 4, 2009



Ne bi nikako bilo u redu da prođe cijela sezona jagoda i trešanja, a da se baš ništa s njima ne napravi. Teško odolijevam sezonskom voću (naročito trešnjama) i ove godine sam ga najviše konzumirala „u originalu“, a ne u kolačima. Neki dan me na placi ipak uhvatio malo veći zanos nego što je ustvari bilo potrebno pa sam imala voća viška. Kupila sam lijepe crne trešnje, a uz njih i jagode kod jedne silno ljubazne gospođe koja mi uvijek izvadi neku fino probranu mjericu koju drži ispod banka.



Došla sam doma, pregledala vrećice i zaključila da bi količina voća bila sasvim pristojna za nahraniti jednu prosječnu hrvatsku obitelj, a ne mene samu. I u popriličnoj strci s vremenom što drugo napraviti nego džem? Moj prvi samostalni pokušaj pravljenja mermelade bio je lani u ovo doba i bio je potpuni promašaj – kako sam uspjela do te mjere upropastiti cijelo brdo prekrasnih trešanja ni dan danas mi nije jasno. Dobila sam, naime, nešto konzistencije malo mekšeg kamena, a okusa najviše nalik čarliju. U međuvremenu su se moje mermeladne vještine popravile i s ovim sam trešnjama s place odlučila to have another bite at the cherry (engl. „okušati se još jednom“ – ako se pitate otkud pojava  engleskih izraza u zadnje vrijeme, tajna leži u tome da spremam jedan ispit koji se tiče baš takvih stvarčica pa mi stalno padaju na pamet).



Sad već prokušanom metodom, kombinacija jagoda i trešanja dala je baš ukusan džem. Jagode sam dobro samljela jer nikako ne volim komade kuhane jagode, a pola trešanja sam ostavila cijele tako da je džem pun komada voća. Požurite isprobati ovo ili nešto slično prije nego što glavne zvijezde nestanu s place.

Za jednu manju teglicu:
400 g jagoda
200 g trešanja
250 g šećera
Žlica šećer vanilije

1) Jagode i trešnje operite i očistite pa zatim dobro sameljite sve jagode i pola količine trešanja.
2) Stavite u visočiju posudu, dodajte šećer i šećer vaniliju i stavite kuhati na vatru srednje jačine.
3) Skidajte pjenu koja se skuplja na vrhu i kuhajte dok ne dobijete željenu gustoću. (to se može provjeriti pomoću tanjurića koji ćete staviti u zamrzivač i zatim na njega staviti žličicu džema. Ako je gust koliko želite, znači da je dosta kuhanja, a ako nije, nastavite još neko vrijeme pa ponovite postupak)
4) Zatvorite u sterilizirane staklenke.



damijenestoslatko @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 10, 2009



U engleskom postoji izraz koji glasi to have a sweet tooth – u doslovnom prijevodu „imati sladak zub“, a prevedeno kako treba: voljeti slatko. E pa ja definitivno imam "sladak zub" (u što ste se u proteklu godinu i pol sigurno uvjerili, ali ako ste sumnjali evo i  potvrda napismeno). Osim samog slatkog, volim i kad je to nešto slatko brzo gotovo pa me tako ona priprema dulce de lechea stavljala na otprilike dvosatne slatke (?) muke. Odlučih pokušati prikratiti taj dio i uspjelo je pa zato danas svoje otkriće dijelim s vama (poprilično je ugrijalo, a ovo je idealan dodatak sladoledu od vanilije).

Ovome će se obradovati svi vlasnici posuđa za kuhanje pod pritiskom (npr. Zepter ili AMC), a svima ostalima toplo preporučam da si nabave nešto te vrste ako im se ukaže prilika. Teća  koju sam dobila od babe na poklon kad sam krenula na faks smanjuje vrijeme kuhanja na 1/3, tj. ako se nešto inače kuha 45 min, u njoj će se kuhati svega 15 min.



Pređimo na stvar: dulce de leche se u normalnoj posudi kuha cca 2 sata. Za prvi svoj eksperiment s kuhanjem pod pritiskom pomiješala sam sve sastojke kako idu po receptu i ostavila sve da se kuha u ekspres-loncu 30 min. Nakon toga trebalo je još jedno pola sata normalnog kuhanja i dulce de leche je bio gotov (i jednako ukusan kao i onaj iz polagane verzije). Sljedeći put planiram pokušati sa 35 min kuhanja u ekspres loncu nakon čega bi po mojoj računici preostalo još 15 min običnog kuhanja. Ne bih savjetovala da se kuhanje u ekspres-loncu produžuje dalje od toga da sve skupa ne bi propalo. Što je sigurno, sigurno je.

Matematički (ovo je vjerojatno prvi i zadnji put da matematiku vidite na ovom blogu):
Vrijeme kuhanja u Zepter loncu = (vrijeme običnog kuhanja – 15 min) : 3
Sveukupno kuhanje = kuhanje u zepter loncu + 15 min običnog kuhanja

Ovo gore napisano odnosi se na Zepter, ako imate neku drugu posudu, možda je vrijeme kuhanja drugačije pa prilagodite svojoj posudi. Najbolje bi vjerojatno bilo da prvo isprobate polaganu verziju da vidite koliko se dugo dulce de leche treba kuhati na vašem štednjaku, a onda se bacite na eksperimente s ekspres-loncem, samo računajte da bi vam trebalo ostati 15 min običnog kuhanja.



damijenestoslatko @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009



Rečeno, učinjeno. Kao što sam obećala, evo danas recepta u kojem sam upotrijebila mango koji mi se toliko svidio. Za friands sam saznala nedavno švrljajući po internetu. Radi se o kolačima vizualno nalik na muffine koji su jako popularni u Australiji i na Novom Zelandu, a smatra se da su se razvili iz francuskog klasika pod imenom financier (o toj ljepoti jednom drugom prilikom).

Može ih se peći u kalupu za muffine, ali meni se čini da djeluju elegantnije ako ih se stavi u niske kalupiće za pite/krostate. Budući da se radi o smjesi na bazi bjelanjaka (koja je ujedno izvanredan način da se upotrijebe bjelanjci preostali od nekih drugih kuhinjskih pothvata), kolači  ispadnu jako sočni i mekani.  Umjesto manga u friands možete staviti i neko drugo voće, a ako mislite da se s tim vašim izborom kokos ne bi slagao, umjesto njega dodajte jednaku količinu brašna za dizana tijesta.

Ovaj sam recept spojila iz dva-tri različita koja sam pronašla na internetu i jako sam zadovoljna rezultatom. Da se to moje zadovoljstvo ne bi pretvorilo u cjelodnevno konzumiranje isključivo friandsa, zaključila sam da će biti najsigurnije da ja njih fino zamotam i odnesem na faks. Tako je svakoj od moje tri fakultetske gracije po jedan firand malo ublažio glad između predavanja o Britanskom parlamentu i drugoga o francuskoj književnosti u romantizmu i simbolizmu. Šteta samo što nije ostao još pokoji – ne bi škodili ni prije večerašnjeg predavanja...




Za 6 komada:
11 dkg maslaca
12 dkg šećera u prahu
1 burbon vanilin šećer
Malo soli
2-3 dkg kokosa
1 (pre)puna žlica brašna
8 dkg samljevenih badema
3 bjelanjka
12 dkg kockica svježeg manga
Kokos u listićima ili bademi u listićima za posipanje

1) Namastiti kalup za muffine ili papirom za pečenje obložiti male kalupe za pite i ugrijati pećnicu na 180°C.
2) Rastopiti maslac i skinuti s vrha pjenu ako se napravila.
3) Pomiješati suhe sastojke i dodati im maslac.
4) Istići bjelanjke u snijeg (ne prečvrst). Gornjoj smjesi dodati prvo jednu žlicu bjelanjaka, a zatim i ostatak sasvim lagano miješajući. Umiješati lagano kockice manga.
5) Raporditi u kalupe i posuti listićima kokosa ili badema.
6) Peći 20-25 min, dok blago ne porumene.



damijenestoslatko @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009



Svratila sam danas do dragoga na posao i poslije toga odlučila malo prošvrljati po gradu. Kako me od aerobica  već danima boli svaki mišić u tijelu (instruktorica ima energije kao dvije atomske bombe), u obzir nisu dolazile nikakve maratonske šetnje pa mi je prva postaja bila – slastičarna. Nakon što sam pojela kolač „od tri vrste čokolade“ od kojih su barem dvije ustvari bile puding (tužno, zar ne?) i zaključila da nije zlato sve što sja te da ću ubuduće ipak zaobilaziti to ušminkano mjesto, sljedeće odredište bio je Algoritam.

 „Samo ću malo pogledati,“  opravdala sam se sama sebi i prije nego što sam nogom kročila na to mjesto iz kojeg uvijek izađem barem s onom najmanjom vrećicom. Detaljno sam proanalizirala sve što ima novo na onim policama koje nikad ne zaobilazim, onda je došao red na one koje rjeđe posjećujem, a onda i na one na koje moja malenkost nikad ne obraća pozornost. Sve sam ispitala – gramatičke priručnike, rječnike, časopise, kuharice, knjige o designu, turističke vodiče, bestsellere, poeziju. Možete li pogoditi što sam odnijela doma sa sobom? Da se ne mučite previše, francuski kulinarski časopis. Cijena mu je bila prihvatljiva u usporedbi s engleskim izdanjima koja su mu pravila društvo na polici, a unutra je bilo svega. I tako se meni danas cijelo vrijeme po glavi mota ta divna francuska kuhinja.



Kad je večeras blog došao na red, bilo je dakle sasvim logično da vam pišem o nečemu francuskome – neke druge stvari koje će još malo pričekati na svoj red uopće se ne bi uklopile u današnji  „fazon“, kako bi rekli naši susjedi.  A što može biti francuskije od ovog kolača? Rijetko što. On je naime, pravi klasik francuske domaće kuhinje, nešto poput našeg mramornog kolača. Razlog tome leži u činjenici da zahtijeva samo one sastojke koje uglavnom uvijek imate kod kuće, da ne treba vaditi misker i da je u originalu nepotrebna čak i vaga. Da pojasnim: tradicionalno se ovaj kolač priprema tako da se uzme čaša jogurta i da se sve mjeri pomoću nje. To vam vjerojatno zvuči poznato, naročito iz recepata s anglosaksonskog govornog područja u kojima se sve mjeri pomoću šalica i žlica, ali treba se sjetiti da to nikako nije dio francuske tradicije – francuski su recepti inače uvijek u gramima, mililitrima i sl. Dakle, ovaj pomalo neprecizni način mjerenja dovoljno govori o tome koliko je gâteau au yaourt dio francuske svakodnevice.

Recepata postoji na stotine, a ovaj konkretan primjer dolazi iz kuharice „Chocolate & Zucchini“, djela jedne prekrasne mlade Parižanke koja svoju ljubav prema kuhanju vrlo zabavno i maštovito prenosi na sve koji se dokopaju njenih umo/rukotvorina. Iz njezinog je repertoara i onaj kolač od čokolade i tikvica o kojem sam pisala prošlo ljeto. Ovaj vam kolač prenosim uz par promjena. Dodala sam mu preljev od višanja koje su zdušno vapile da ih izvadim iz zamrzivača i napravila neke manje preinake. Uživajte u ovom jednostavnom i brzom kolaču koji možete jesti sasvim sam uz šalicu mlijeka ili čaja, dodati mu voćni preljev ili ga obući u neku vama dragu kremu (kao što Francuzi često rade za dječje rođendane). Bon appétit!



1 šalica = 110 g ili 250 ml

maslac za pleh
1 šalica tekućeg jogurta
1 šalica šećera
2 jaja
1/3 šalice ulja
 1 bourbon vanilija
1 žlica ruma
1 2/3 glatkog brašna
1 ½ žličica praška za pecivo
1 žličica sode bikarbone
Malo soli

1) Ugrijte pećnicu na 180°C. Uzmite pleh s odvojivim dnom promjera 24cm pa mu namastite strane, a dno obložite papirom za pečenje pa i njega namastite.
2) U zdjeli pomiješajte jogurt i šećer. Dodajte jedno po jedno jaje i zatim ulje, vaniliju i rum pa sve izmiješajte.
3) U drugoj zdjeli pomiješajte preostale sastojke pa ih zatim dodajte mješavini s jogurtom.
4) Uspite smjesu u namašteni kalup i pecite na srednjoj prečki 35 do 40 min. Ako kolač bude prebrzo tamnio po vrhu, prekrijte ga s malo peki papira. Kad je kolač gotov, ostavite ga u kalupu 10ak min i zatim izvadite.



Preljev od višanja:
Zaleđene višnje
Jednaka količina šećera
Malo šećer vanilije

1) Dio višanja usitnite u blenderu pa zatim sve sastojke stavite na laganu vatru i kuhajte do željene gustoće (cca 5 min).
2) Pustite da se ohladi i poslužite uz kolač.



damijenestoslatko @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, veljača 27, 2009



Stvari kod mene često idu u zadnji čas. Tako je i ovaj današnji post uistinu napisan 5 do 12 kako bi  stigao upasti u ovomjesečni krug igre Ajme koliko nas ima! s temom suhog voća (imala sam za ovo mjesec  dana i evo ja pišem post 2 sata prije ponoći...) koju je pokrenula monsoon, a ovomjesečna je domaćica Vera. Prvo ispiti, onda malo doma i sad trka po Zagrebu dok obavim stotinu nekih glupavih administrativnih obaveza i ne ostane vremena za druge stvari, a na kompjuteru čeka barem 20 recepata.  Ipak, jednostavno mi je bilo žao da nešto ovako ukusno ne završi u društvu jednako tako ukusnih stvari koje su druge blogerice sigurno pripremile. Osim toga, ove su hrpice kao stvorene za ovomjesečnu temu - u njima ima i badema i grožđica i arancina.  Zato evo recepta koji na svojih 5 minuta čeka još od Božića (u pozadini se gornje slike može nazrijeti i ostatak božićnog pladnja s kolačićima). Toliko je jednostavan da je upitno može li ga se nazvati receptom, ali vjerujte mi po ukusu je pravo remek-djelo

Ideja potječe  iz Velike knjige kolača (tamo se zovu Hrustave hrpice od badema), ali je od 6 sastojaka promijenjeno 3 pa ne znam nalikuje li to više na njihovu verziju



Za 50-ak hrpica:
10 dkg grožđica sultana
2 cl maraschina
40 dkg mliječne čokolade
15 dkg badema narezanih na listiće i proprženih
4 dkg sitno nasjeckanih arancina


1) Operite grožđice toplom vodom, posušite ih i prelijte maraschinom pa ostavite preko noći.
2) Čokoladu otopite na pari pa kad se malo ohladi umiješajte sve ostale sastojke.
3) Iz smjese vadite hrpice na papir za pečenje, pustite ih da se ohlade i zatim stavite u hladnjak da se do kraja stisnu.
4) Poslužite u malim papirnatim košaricama.

damijenestoslatko @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, veljača 13, 2009



Što se mene tiče, rođendani, obljetnice, Božić, Uskrs, Nova godina, Valentinovo i svi ostali važni dani u godini uistinu su važni dani. Ako već postoje i ako su po nečemu posebni, trebalo bi ih i proslaviti. Ako već onih 360 dana u godini mora biti obično, nek barem ovih 5-6 bude drugačije. Jučer sam se zeznula i zaboravila da je prijateljici rođendan (iskupit ću se sljedeći tjedan dozom nečega domaćeg, vjerojatno lagano slanih čokoladnih keksa i bočicom nečega o čemu ću tek pisati). I baš mi je bilo žao. Jer ustvari jako volim rođendane i volim kad se ljudi osjećaju posebno na svoj posebni dan. Nadam se da Petra nije uzela za zlo, a možda će doza glukoze dobro doći pred onaj ispit koji nas čeka u srijedu.

Bilo kako bilo, 14. veljače je isto jedan poseban dan. Mnogi brundaju kako je Valentinovo previše komercijalno i kako to sve skupa nema nikakvog smisla. OK. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Meni se Valentinovo sviđa. To ne znači da ljudima koje volim ne to ne pokazujem i ostala 364 dana u godini. Baš suprotno. Valentinovo je dan na koji ću im to pokazati još i više. Kažu, previše je komercijalno? Pa što? Tko kaže da ga i ja moram proslaviti u nekom skupom restoranu s hrpom cvijeća i skupih poklona? Stvar je u tome da će (kao i većina stvari u životu) Valentinovo biti onakvo kakvog ga sebi želite i napravite. Jedna ruža ili jedan post-it na kojem pišu svega dvije riječi mogu biti sasvim dovoljni da nekome uljepšaju dan.



Jutros sam tako čekala zeleno svjeto na pješačkom blizu Petrinjske ulice. Prišla mi je jedna žena sa štakama i pitala može li sa mnom preko ceste.
- Naravno, evo uhvatite me ispod ruke.
- Hvala vam. Ma tko to trubi?
- Ne trube nama, netko je stao s druge strane.
- I bolje. Bedaci (smije se).

Smijem se i ja. Prešle smo na drugu stranu i žena mi kaže:
- Ja sad idem u dućan.
- Evo, nemojte zaboraviti vrećicu.
- Neću, neću, to je poklon mužu za Valentinovo.
- Valentinovo? Divno!
- Kupila sam mužu gaće.

I obje prasnemo u smijeh. Ta mi je sitnica baš uljepšala dan. Smijala sam se sve do Trga. Vjerujem da će i njenom mužu te gaće izmamiti osmijeh. Kako i ne bi .

Ako ste vi zaboravili vašem mužu/ženi kupiti gaće ili štogod drugo, ja vam nudim rješenje za sve probleme (za koje vjerojatno imate sve sastojke pri ruci). Izdvojite pola sata i učinite posebnoj osobi dan posebnim. Ako pak nemate baš neku posebnu osobu pri ruci, ispecite makrone sebi. Zar i vi niste jedna uistinu posebna osoba?





(s ove adrese)
120 g bjelanjaka
200 šećera
¼ žličice soli
1 šećer vanilija
65 g brašna
220 g kokosa

1) Bjelanjke, šećer i sol miješajte na pari dok se ne ugriju i dok se šećer malo ne rastopi
2) Dodajte sve ostale sastojke, dobro promiješajte.
3) Prekrijte prozirnom folijom, ostavite u hladnjaku cca 1 h dok se ne ohladi
4) Obložite pleh papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 170°C.
5) Smjesu vadite žličicom na male hrpice i pecite 15-20 minuta dok blago ne porumene.
6) Pustite da se ohlade na plehu pa preselite na rešetku za hlađenje.



Sretno vam Valentinovo, uživajte s onima koje volite 


damijenestoslatko @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 8, 2009



Ne mogu vam objasniti koji pomiješani osjećaj zabavljenosti i ljutnje osjetim kad nam na zadnjem predavanju profesori kažu: „Vidimo se nakon praznika“. Ne znam po čemu su to rokovi praznici? Njima možda i jesu jer se moraju na faksu pojaviti svake prijestupne godine tj. na ona tri dana kad imaju rokove, ali meni i svima koje znam definitivno nisu. Moj pojam praznika puno se više poklapa sa ronjenjem u moru nego s danonoćnim ronjenjem po knjigama. No dobro, nek` im bude. Recimo da su praznici.

U tako opuštenim uvjetima (pisanja kolokvija/ispita, beskrajnog iščitavanja knjiga, skripti, bilježnica i PowerPoint prezentacija od sumraka do zore i obratno) nema čovjek baš previše vremena ni za pošteno jesti a kamoli za praviti kolače. Zato će ovaj moj današnji receptić doći kao naručen svim studentima, a i svima onima kojima inače nedostaje vremena (takvih je, čini mi se, najveći broj). Sve što zahtijeva u pogledu vremena je 10 minuta. U tehničkom smislu, trebat će vam mikrovalna.




Scenarij ide ovako: učite u sred noći, slova se već lagano počinju pretapati jedno u drugo, želudac zavija, a u frižideru pustoš jer ste manje-više cijeli dan proveli na toj istoj stolici i niste imali vremena za ekspedicije u trgovinu. E sad, čokolade nema, po glavi vam se mota „Da mi je nešto slatko...“, a jesti šećer žličicom ipak ne dolazi u obzir. Ta-dam! Rješenje slijedi.

Jedva sam dočekala da ovo svoje otkriće podijelim s vama, ali zbog ispita i obaveza nikako da uhvatim koju minutu da to uistinu i učinim. Na internetu sam jednom prilikom naišla na recept za čokoladni kolač koji je gotov za pet minuta. „Kako da ne“, bilo je prvo što mi je palo na pamet. Da se to može, svi bi to radili. Ali vrag mi nije dao mira pa sam pokušala i guess what – uspjelo je. Bila sam oduševljena, ali iskreno – rezultat mi se nije do kraja svidio. Za moj je ukus kolač bio presuh. E onda su krenule varijacije na temu (po jedna svako par dana  ) sve dok nisam dobila ono što sam htjela. Moj se recept sad već podosta odmaknuo od originala, ali nisam htjela stavljati originalnu opciju kojom nisam bila zadovoljna. Kako bi recept ispunio svoju primarnu svrhu (nahraniti slatkoga gladne u trenutku krize i to brzo), držala sam se američkog sistema mjerenja sastojaka na žlice (1 žlica = 15 ml ili 10 g). Osim toga – nema prljavog suđa!



Da sažmem:
1) 10 minuta vremena (priprema i raspremanje uključeno)
2) 1 šalica u kojoj miješate i pečete pa nema prljavog suđa
3) sastojci koje 99% vremena imate kod kuće

A sad evo i recepta:

4 žlice brašna za dizano tijesto
2 žlice kakaa (pravog, tamnog, ne instant napitka)
4 žlice šećera
½ žlice šećer vanilije
sol
cimet

1 jaje
3 dkg rastopljenog maslaca
3 žlice jogurta
1 žlica mlijeka

1) Uzmite veću šalicu (zapremnine 300-350ml) i u nju stavite prvih 6 sastojaka i doro promiješajte tako da bude sasvim jednolično
2) Dodajte redom sve ostale sastojke, opet promiješajte
3) Stavite na 3min i 10 sek u mikrovalnu pećnicu na najjače (kod mene je to 800W)
4) Pustite da se malo prohladi i uživajte

Napomena:
Čini mi se da bi se u smjesu moglo umiješati i komadiće čokolade, a za posluživanje super dođe malo preljeva od karamela/šlaga/sladoleda

Ovaj će kolač, što se mene tiče, ostati „work in progress“ tj. javit ću vam bude li još kakvih promjena u njemu.



A sad odoh nazad na „praznike“...

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 21, 2009



Danas je bio jedan vrlo francuski dan u mom životu. Jutro sam započela trčeći s tramvaja na autobus i obratno tražeći vrtić u Travnom. Nisam bila sama. Bilo nas je još fetivih "Zagrepčanki". Od Movie Puba krenula je ekipica od 4: jedna iz Kumrovca, jedna iz Kaštela, jedna iz Sinja i ja iz Dubrovnika. Prvo je jedna kasnila pa smo u startu imale 15 minuta manje, onda su nam promakli svi mogući tramvaji koji su mogli, a nakon toga i autobus koji nam je odgovarao. E onda smo susrele jednu kolegicu koja je iz Zagreba i koja je rekla da možemo i drugim busom. Ispostavilo se da nije bila baš do kraja sigurna kud i kamo nakon što smo sišle na autobusnoj stanici, ali onda su se nebesa smilovala i poslala nam sada već šestu kolegicu koja je baš iz Novog Zagreba i koja je mirno i ne sluteći da nailazi nas pet jela svoj jutarnji hot dog na putu prema već spomenutom vrtiću. Ona nas je siguno odvela do odredišta i time završila kišnu epizodu Survivora usred Zagreba.

U taj smo vrtić išle jer je to jedan od rijetkih u kojima se provodi predškolsko integrirano učenje francuskog. Uz redovni program, tete mnogo vremena i energije posvećuju francuskom jeziku. Dječica su divna - ide im francuski, imaju svakakvih ideja, puna su energije, a znaju i neke komplicirane riječi (evo javno priznajem da sam i ja jutros u vrtiću naučila jednu novu riječ - ako nekoga zanima kako se zovu rukavice sa spojenim prstima, to su "les moufles"). Zanimljivo je koliko su već u tako ranoj dobi različiti. Jedan me baš jako nasmijao - on je imao prijedloge za cijeli sat - što bi se trebalo raditi prvo, što drugo itd. Ako ne bude neki manager kad odraste, promašio je zanimanje.  Tete su se jako potrudile da nam što bolje objasne kako rade s djecom, ravnateljica nas je primila s doručkom i ispratila s ručkom (wow) i sve u svemu, iz vrtića sam izašla brojeći eci,peci,pec na francuskom. 

Dan se u istom tom francuskom tonu nastavio kroasanima koje sam popodne pojela prije predavanja (nažalost nisu bili iz kućne radinosti), a završio se opet pogađate, francuski. Tri kolegice i ja išle smo na razgovor s lektorom, izvornim govornikom iz Francuske u vezi jednog njegovog projekta vezano za frankofono kazalište i bilo je baš veselo slušati ga kako pokušava izgovoriti "Peščenica" u par navrata. 

Da bi i sam kraj dana, tj. ovo moje pisanje bloga bio u skladu s cjelodnevnim "francuziranjem" (ako postoji riječ glupirati se, zašto ne bi mogla i ova moja kovanica?), ostavljam vam na znanje i ravnanje recept za tarte Tatin od krušaka. To je varijacija na temu poznaog francuskog klasika o kojem sam vam već pisala u postu o nenadmašivoj piti od jabuka. Krajnji okus je jako sličan, postupak identičan, samo je glavni lik priče u ovom slučaju kruška a ne jabuka. By the way, ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima je dopušteno zbrajati kruške i jabuke - rezultat će i dalje biti točan (i slastan)





Nadjev:  
15 dkg maslaca  
15 dkg šećera u prahu ili običnog šećera
1 burbon vanilija
1 kg (otprilike) krušaka
malo kardamoma

Tijesto:
34 dkg brašna za prhka tijesta (ako nemate, može glatko)
6.5 dkg šećera
13.5 dkg maslaca
2 žutanjka
malo soli
malo hladne vode

1) Umijesiti tijesto, formirati ga u kuglu i pustiti ga da malo odleži u hladnjaku
2) U pleh staviti maslac, šećer i šećer vaniliju i staviti u pećnicu da se malo zgusne i karamelizira(na 180°C) – to traje 20-30 min i treba promiješati svako malo tako da šećer koji počne hvatati boju gurnete prema sredini
3) Dok je maslac sa šećerom u pećnici, oguliti i očistiti kruške pa ih narezati na polovine ili četvrtine
4) U pleh zatim dodati oguljene i narezane kruške i položiti ih tako da okrugla strana bude prema dolje
5) Malo posuti kardamomom
6) Vratiti u pećnicu na 15-20 min i pustiti da i kruške uhvate malo boje
7) Nakon toga tijesto izvaditi iz frižidera, razvaljati ga na cca ½ cm debljine i položiti ga na vrh preko krušaka pa sve skupa vratiti u pećnicu (tijesto slobodno možete malo sa strane zavući u pleh bez obzira na tekućinu – sve će se to ispeći)
8) Pustiti da se peče dok kruške ne dobiju smećkastu boju i dok tijesto dobro ne potamni, cca 45min na 180°C
9) Koji minut nakon što je gotovo i dok je još toplo, položiti veliki tanjur na vrh i okrenuti
10) Može se posluživati uz šlag i/ili mascarpone, ali zasigurno izmamljuje mrmljanje tipa "mmmm" i bez toga

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009



Ne mogu odoljeti, a da vam ne prepričam nešto silno simpatično. Radi se o jednom dečku koji dolazi na tečaj engleskog koji držim subotom popodne. Prekjučer nam je bio prvi sat nakon praznika i naravno, razgovaralo se o tome što je tko radio preko praznika. Neki su uživali u kućnoj atmosferi, neki se družili s prijateljima i obitelji, a glavni lik ove priče bio je u Londonu.

Kad je sletio, nazvao je prijatelja kod kojeg je trebao provesti tih desetak dana, ali prijatelj se nikako nije javljao. Nakon nekoliko poziva javila se njegova sestra i rekla da je nesretnik završio u bolnici. Što sad, pada mrak, a smješaja nema? Uzeo je komad papira i napisao „I am from Croatia, I need free accomodation“ (ja sam iz Hrvatske, treba mi besplatan smještaj – tek sam se sad sjetila da ga nisam pitala je li sve dobro spelovao  ) pa sjeo na klupu. Nakon otprilike pola sata prišla mu je jedna djevojka i pitala ga je li to istina, on joj je ispričao što mu se dogodilo i na kraju je njegov besplatni smještaj bio upravo njezin stan. Djevojka je iz Brazila, prema onome što on kaže (a vjerovat ćemo mu) jako lijepa i naravno – oboje su se zaljubili preko ušiju! Ona dolazi u Hrvatsku za nekoliko tjedana i sad su u vezi na daljinu. Zamislite kakva sve iznenađenja život sprema

A to vam sve pričam jer sam i ja odnedavno u vezi na daljinu. Sa slatkim. Mislim na slatko, gledam slike slatkog, nedostaje mi slatko i jedva čekam da ponovno budemo zajedno. Dotad se hranim voćem i svačim nečim zdravim i laganim, ali što da vam kažem, srce me vuče naravno – slatkom!

Zato evo nešto slatko, silno brzo i jednostavno za pripremiti, a i što se tiče kalorija nije ništa stravično – nema jaja, maslacu ni traga, čak se i čokoladu može izbaciti (iako to, naravno, ne preporučujem :) ). Usprkos odsutnosti sastojaka koji su za mene inače nezaobilani, kolač je odličan i doma ga često pravimo jer je jako brz i svi su sastojci obično pri ruci. Prepoznat ćete ga možda s televizije, ovo je (s minimalnim izmjenama) kolač po receptu Lidije Kralj koji je jedno vrijeme bio na čašici kiselog vrhnja.




Tekući sastojci:   
20 dkg kiselog vrhnja (12% mm)
1.5 dcl mlijeka   
2 žlice limunovog soka

Suhi sastojci:
25 dkg glatkog brašna (½ brašna može biti crno )
1 prašak za pecivo
10 dkg cukara
1 vanilin šećer
2 žlice mljevenog maka
2 žlice naribne korice limuna
½ žličice cimeta


1) Ugrijati pećnicu na 180°C i namastiti neki manji kalup (može npr. onaj od kuglofa)
2) U jednoj zdjeli pomiješati suhe sastojke, u drugoj tekuće, a zatim primiješati tekuće sastojke  suhima
3) Pomiješati samo toliko dok se sastojci ne  spoje (nikako ne miješati previše!)
4) Uliti u kalup i peći 20-30 min


Napomena: 
Po želji možete narezati na sitne komadiće 10 dkg čokolade za kuhanje pa primiješati u smjesu prije pečenja.
+ Mislim da bi se ovo moglo peći i u obliku muffina. 

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 22, 2008





Kao što dio vas zna, od jučer sam doma. Nakon dva tjedna kiše, oblaka i svega ostaloga što me već pomalo bilo počelo bacati u depresiju, jučer me iz Zagreba ispratilo sunce! Nadam se da je i ostalo tako lijepo  

U avionu me (možda zbog tako lijepog vremena) bila uhvatila navala nadobudnosti. Naime, čitala sam one njihove novine i u njima naišla na članak tematike kakvu smo nedavno prevodili na fakultetu. S obzirom na to da sam s tom vrstom jezika imala poprilično muke, pitala sam ženu do sebe kemijsku da zapišem prijevode nekih izraza koji su mi se učinili dobrima pa da ih, ako bog da, i zapamtim. Ali čini se da mi nije bilo suđeno da izvučem neku korist iz tog leta jer je par minuta nakon što sam nabavila kemijsku počela bura. Nije to bilo ništa spektakularno, ali avion se par puta malo zatresao, žena od koje sam posudila kemijsku je umrla od straha, uhvatila me za ruku i od moje prevoditeljske nauke što zbog  njene, a kasnije i moje nervoze nije nažalost bilo ništa (i da, sad se ne sjećam ni što sam htjela zapisati!)



E sad, što se prijevoda na ovom blogu tiče, mogli ste primijetiti da ovdje nema baš često naziva na engleskom, ali ipak: ovaj je teško prevediv. Na nekim našim stranicama nazivaju ga marmeladom od limuna, ali ono što 100% znam je da ja curd ne bih prevela s mermelada! Što se mene tiče, mermelada je proizvod isključivo voća i šećera i eventualo pokojeg dodatka u vidu arome ili orašastih plodova. Ostalo su za mene namazi. Ovaj je dakle namaz nešto što slobodno omotano crvenom mašnicom može pod bor nekom gurmanu!






Lemon curd je preljev/namaz za kolače koji je bio silno popularan u Velikoj Britaniji krajem 19.stoljeća. Zbog sastojaka ga se pravilo u nešto manjim količinama nego mermeladu, a njim su se punili kolači, posluživao se uz kriške torte, a čak se i mazao na kruh u kombinaciji s maslacem (ovo zadnje sam probala na prepečencu i nije loše koliko god na prvi pogled djelovalo možda neobično). Uglavnom, osim soka limuna za curd možete upotrijebiti sok bilo kojeg drugog voća i dobit ćete voćni namaz prekrasne intenzivne voćne arome. Meni se čini npr čini sjajnim punjenjem za muffine, dodatkom palačinkama ili u nešto rjeđoj varijanti dodatkom sladoledu ili kolačima.

Budući da sadrži jaja i maslac, preporučuje ga se potrošiti u roku od sedam dana (vjerujem da to neće biti problem) i kao i mermeladu, trebalo bi ga se stavljati u sterilizirane staklenke.


Iz kuharice Stephanie Alexander The Cook`s Companion
Za jednu manju teglicu:

4 žutanjka
15 dkg šećera u prahu
100 ml limunovog soka
7 dkg maslaca narezanog na kockice



1) Tucite žutanjke i šećer mikserom dok se šećer ne «rastopi»
2) Stavite tu mješavinu zajedno s preostalim  sastojcima u posudu debljeg dna na laganu vatru i miješajte neprestano sve dok ne dođe do vrenja (u tom će se trenutku krema početi zgušnjavati). Odmah skinite s vatre.
3) Ulijte u tople sterilizirane staklenke te zatvorite. Pustite da dosegne sobnu temperaturu i zatim čuvajte u hladnjaku.




                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008



Ništa nas ne smije iznenaditi.

Za one koji su moje generacije ili mlađi tih par riječi vjerojatno nema baš neki poseban prizvuk (nekima će možda jedino pasti na pamet Tomićeva knjiga), ali oni mrvu stariji sjetit će se vježbi sigurnosti (bezbednosti?) iz Titovog doba, evakuacija školskih zgrada i, prema onome što čitam na internetu, borbi „plavih“ i „crvenih“. Prema onome što mi je pak mama ispričala, na dan NNNI, svake se godine u isto vrijeme „nenadano“ provodila evakuacija njene školske zgrade tako da svi budu spremni u slučaju bombe ili terorističkog napada. Uvijek su mi bile zanimljive te evakuacije (bilo je nešto „dojava“ o bombama kad sam ja bila u gimnaziji – uglavnom 6. sat ili kad je bio najavljen neki test). Svi izađemo na cestu i što onda? Čekamo da škola odleti u zrak i mi svi skupa s njom (i ti i mi i ja skupa sa mnom)?

No, bilo kako bilo, uistinu nas ništa ne smije iznenaditi. Pa čak ni keksi koji su tanki milimetar i pol, glavni sastojak im je zrak, od promjera 2,5cm dođu na promjer 10cm u roku od 5min i tako su dobri da ne mogu opstati ni jedno popodne, a da ih ne čuvaju naoružane jake snage MUP-a ili Sokol Marić... (može i druga varijanta – oni snopovi laserskih zraka koje postave u muzejima oko skupocjenih umjetničkih djela).

Tko bi rekao da Šveđanima (ovi su keksi inače švedski) tako dobro ide pečenje keksića? Švedski keksići iz snova pa sad ovo – gdje im je samo kraj? Ne znam na koji da ih način još nahvalim (svaki cigo svoga konja hvali) pa zato prelazim na recept. I da, ovo obavezno ide na listu slatkiša za ovaj Božić...

Nemojte se prestrašiti izgleda ni načina pečenja, meni su uspjeli iz prvog pokušaja (ovog sa slikama) pa nema razloga da isti slučaj ne bude i s vama.



prilagođeno prema receptu iz The Complete Cookie Book
8 dkg badema
5,5 dkg šećera
10 dkg maslaca
2 žlice brašna
malo soli
2 žlice vrhnja za kuhanje
malo cimeta

1) Bademe stavite u pećnicu na 160°C dok ne dobiju malo boje, a zatim ih što finije sameljite
2) Pećnicu zatim ugrijte na 180°C i obložite dva lima papirom za pečenje
3) U jednu posudu stavite sve sastojke i miješajte na laganoj vatri dok se maslac ne rastopi i dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Uzmite otprilike pola žličice smjese i stavite na papir za pečenje. Ostavite veeeliki razmak između hrpica smjese – može ih stati samo 6 u pleh veličine pećnice.
5) Smjesu pokušajte zatim prstima oblikovati tako da bude što pravilnijeg kružnog oblika
6) Pecite 3-5 min (meni je uglavnom trebalo 4-4,5 min) dok se keksići sasvim na rašire (nakon cca 1 min pečenja počet će se širiti i po površini će pucketati mjehurići zraka). Gotovi su kad im rubovi lagano počnu rumeniti.
7) Pustite ih da se ohlade na papiru za pečenje (u međuvremenu stavite peći kekse u drugom limu) i kad dovoljno očvrsnu, odvojite ih od papira tankim nožem (to će ići dosta lako, keksi su puni maslaca pa se lako skidaju s papira). Stavite ih na salvetu koja će upiti višak masnoće ako je ima.

 Napomena: čuvajte u hermetički zatvorenoj kutiji po mogućnosti s malo papira između redova keksića (+ nabavite one lasere koje sam maloprije spomenula inače vam od hermetičke kutije nikakva korist  )
                                    
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2008



Priča o citrsunom voću se nastavlja. Nekoliko onih istih naranača čije ste korice u obliku arancina vidjeli prije par dana završilo je kao ukusna mermelada – prava goko-slatka poslastica za prave ljubitelje dobre hrane pripremljene od kvalitetnih sastojaka. Želite li ovo nekome pokloniti, morate biti sigurni da taj netko
a) cijeni mermeladu općenito
b) naročito cijeni domaću mermeladu
c) spada pod opis gurmana.
(ako ne zadovoljava sva tri uvjeta, teglici se neće veseliti koliko bi ustvari trebao/la)

Naranče koje mi je „donio Sveti Nikola“ sam uglavnom pojela onako same i svježe jer su bile one vrste koju najviše volim, a par komada sam pretvorila u mermeladu. Tako sam iskoristila sve – i koru i sredinu.

Dok mi se po glavi motalo kako je to super što se može baš svaki djelić iskoristiti, na pamet mi se neprestano vraćala jedna scena iz Buñuelovog filma Diskretni šarm buržoazije (1972) Nedavno sam ga gledala na Tuškancu s Mirkom i s Jelenom, prijeatljicom s fakulteta. Film je bio na francuskom, tipično bunuelovski, šarmantan i na momente urnebesno smiješan (barem meni). Čitava radnja se može svesti na to kako jedno napuhano, jako „hoch“ društvance nikako ne može pojesti zajedno večeru jer stalno nailaze na neke prepreke. Između ostalog jedan od likova je ambasador neke nepostojeće državice i njemu neprestano govore kako je ta njegova država ovakva i onakva i kako ništa ne valja itd. itd. U trenutku kad mu prekipi, on sav iznervian nešto opsuje na Francusku „en sa totalité“ (u cijelosti). Ta je replika Jeleni i meni bila toliko smiješna (vjerojatno to ima neke veze s činjenicom da obje studiramo francuski) da smo se smijale sljedećih 5 minuta sa suzama u očima dok su drugi uglavnom ozbiljno promatrali film i vjerojatno im nikako nije bilo jasno što je nama toliko smiješno. Još si nisam ni sama uspjela objasniti čemu smo se tako ludo smijale, ali kad god mi to padne na pamet, izmami mi smiješak na lice.



Tako sam ja gulila naranče i blaženo se smješkala razmišljajući o tome kako će svaka naranča biti iskorištena „en sa totalité“ (u cijelosti). Sva sreća da me nitko nije vidio, vjerojatno bi pomislio kako mi nisu baš sve na broju.

A kad sam već kod filmova, ako volite trilere i ako ga još niste pogledali, pođite vidjeti „Tijelo od laži“ (Body of Lies) Ridleya Scotta. Mi smo bili sinoć i oduševili smo se; to je jedan od boljih filmova koje sam pogledala u zadnje vrijeme.

I evo konačno mermelade:

samljevene naranče (koliko ćete ih fino samljeti ovisi o tome kolike komadiće kasnije želite u mermeladi)
šećer (pola težine samljevenog voća)
malo šećer vanilije po želji

1) Stavite jedan tanjurić u zamrzivač, sterilizirajte staklenke.
2) Naranče, šećer i šećer vaniliju pomiješajte u jednoj posudi i kuhajte na srednje jakoj vatri
3) Dok se mermelada kuha, skidajte s vrha pjenu sve dok je ima
4) Kuhajte dok ne dobijete željenu gustoću (to ćete provjeriti pomoću ohlađenog tanjurića – na njega ćete staviti žličicu mermelade koja će se u tom trenu ohladiti pa ćete vidjeti je li to gustoća koja vam odgovara.
5) Dok je još vruća, prelijte je u sterilizirane staklenke.



Napomena:
Možete je koristiti za sve živo za što koristite i sve ostale mermelade, ali meni je ubjedljivo najdraža u najjednostavnijoj varijanti – s malo kruha i maslaca.
Nastojte birati slađe naranče - računica je jednostavna - ako su vam naranče kisele, bit će i mermelada.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008



Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.

Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja  sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično „odokativnih“ uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio d kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i  Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je poprilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.

Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).



Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u šećer, a francuski su oni koji se umjesto u šećer umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.

kora 4 naranče
30 dkg šećera
250 ml vode
šećer/čokolada (obavezno s visokim udjelom kakaa!) za ukrašavanje




1) Koru naranača izrežite na tanke prutiće (do 5 mm debljine) i nakon toga imate dvije opcje. Dugotrajnija je da ih namačete 3-4 dana svaki dan mijenjajući vodu, a druga (brža) je da ih 3 puta stavite da provru u vodi (svaki put u novoj vodi). Na oba ćete načina izvući gorčinu iz kora.
2) Zatim uzmite posudu i u njoj pomiješajte šećer i vodu (možete dodati i jednu šećer vaniliju ako želite), stavite na vatru i pustite da provri i da se šećer rastopi.
3) Dodajte kore naranče (trebale bi najvećim dijelom biti prekrivene sirupom), smanjite vatru na lagano i pustite kuhati 30-45 min.
4) Pripremite komad papira za pečenje, pospite ga šećerom ako želite klasične arancine.
5) Kad kore postanu lagano staklaste, znači da su se zasitile šećerom i tad ih možete izvaditi. Uvaljajte ih u šećer i odmah razdvojite da se ne zalijepe.
6) Pustite ih da se tako suše 4-5 sati ili preko noći



Napomena:
- Ako želite čokoladne arancine, nemojte papir za pečenje posipati šećerom već arancine nakon kuhanja rasporedite ili po običnom papiru za pečenje ili ih posložite na rešetku za kolače pa ih tu pustite par sati da se prosuše. Zatim rastopite čokoladu i umačite jedan po jedan arancin pa ih vratite na rešetku da se čokolada stvrdne.

- Pazite da ih ne ostavite predugo na vatri jer mogu
a) izgoriti
b) postati pretvrdi

- Ovaj recept primjenjiv je samo na naranče koje nisu prskanei jedino se tada to zovu arancini, u svim ostalim slučajevima posrijedi je suicid.

- Isto se može raditi i s korama limuna.



Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.


klasika

vs.


...čokolada...

p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon  pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2008



Što se mene tiče: blaženi zakoni o zabrani pušenja! Mnogima od vas se vjerojato ne sviđaju, ali osobno sam presretna otkad su se počeli provoditi na mom faksu. Pušači kažu da se novim zakonom ugrožava njihovo pravo na pušenje, a što je dosad bilo s mojim pravom na disanje? Kad god bih u pauzi sjela u kantinu gotovo da i nisam mogla vidjeti kolegicu preko puta stola koji se, već poslovično, mogao rezati nožem. Kad bih došla doma, kosa i odjeća smo što nisu trebale u kemijsku čistionicu.

Ali zato sada otkad je situacija prestala biti zamagljena, u pauzi tu i tamo pođem „na kavu“ (kavu ne pijem pa otud ovi navodnici) s kolegicama. Tako smo neki dan nas četiri sjedale u KSFF-u (Klubu studenata Filozofskog fakulteta) i raspravljale o statutu Kluba studenata francuskog koji upravo pokrećemo. Jedan kolega nam je skrenuo pozornost na to kako bi bilo pametno da neki odbori budu sazdani od neparnog broja ljudi radi lakšeg glasovanja, a Petra je na to rekla: „Ma nema problema, Ana-Mariji ćemo samo dati jednu čokoladu i pridobit ćemo je na koju god stranu treba“. Ruku na srce, nije daleko od istine, ali neće im biti baš toliko lako sa mnom

A da bi vama bilo što lakše za Božić, iskombinirala sam jedne ultra-jednostavne i jako ukusne kuglice koje su rezultat upravo tog mog obožavanja čokolade. Sve što za njih treba je par sastojaka i minimalno vremena. (inspiracija je došla od čokoladne pite s mascarponeom)

35 dkg samljevenih keksa Pan di stelle (ili nekih drugih čokoladnih)
35 dkg mascarponea
1 šećer vanilija
3 žlice šećera u prahu
1 čep likera od kakaa (ili nekog po vašoj volji)
malo cimeta
po želji proprženi bademi/lješnjaci koje ćete staviti u sredinu
za ukrašavanje: mrvice od čokolade ili kokos ili samljeveni bademi/lješnjaci ili rastopljena čokolada za umakanje


1) Pomiješajte samljevene kekse sa mascarponeom, šećer vanilijom, šećerom u prahu, likrom i cimetom
2) Smjesu stavite u hladnjak da se malo stisne (cca 1h)
3) Oblikujte kuglice, po želji u sredinu utisnite po jedan propržni badem ili lješnjak
4) Ukrasite kuglice tako da ih uvaljate u jedan od gore navedenih sastojaka ili u kombinaciju više njih pa is stavite u papirnate košarice



Napomena:
- čuvajte na hladnom mjestu (mogu stajati 3-4 dana)
- sljedeći ću put pokušati još rastopiti jednu bijelu čokoladu pa dodati u smjesu

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, studeni 7, 2008



Na našem se novootvorenom forumu (koji sad već broji oko 30 članova i koji je živahniji nego što sam mislila da će biti) povela diskusija o tome čega uvijek treba biti u frižideru, oprostite: hladnjaku.  Sto ljudi, sto ćudi pa tako svatko ima neku svoju namirnicu bez koje ne može (đumbir, tofu, sir u trokutićima, razni začini, salata pa čak i sirup – pozdrav za elephant  ), ali ono u čemu su se uglavnom svi složili je da baš uvijek ima jaja i mlijeka. 

E pa ako se jajima i mlijeku doda  pokoji petit beurre keks i malo šećera, to je sve što treba za paradižot (ili ako baš hoćete, šnenokle  ). To je jedna od onih stvari koje su tako pametno smislile domaćice starijih generacija – svi su sastojci uvijek pri ruci, jednostavno za napraviti i tako ukusno da svi vole. Ne prave se samo kod nas: u Francuskoj taj desert nazivaju îles flottantes [il flotant] tj. plutajući otoci. Kod njih nema keksa, ali zato često dodaju malo karamela što sigurno mora biti fino. Evo ovaj put moja omiljena, sasvim domaća i nimalo francuska verzija :



Omjer za 6 čaša (onih  za sladoled npr.):
3 žutanjka
2 žlice šećera (za žutanjke)
½ - ¾ l mlijeka
1 šećer vanilija
2 žlice šećera (za mlijeko)
5 bjelanjaka
petit beurre keks

1) Tući žutanjke sa šećerom
2) Uzavreti mlijeko s šećer vanilijom i preostalim šećerom
3) Napraviti snijeg od bjelanjaka
4) Izlomiti keks u čaše
5) Otkidati pune žlice snijega i staviti ih nakratko u uzavrelo mlijeko prvo s jedne pa s druge strane dok malo ne povećaju volumen
6) Slagati ih na kekse
7) Smjesu žutanjaka i šećera  uliti u preostalo mlijeko i pričekati da se malo zgusne,ali ne predugo da se ne naprave grudvice
8) Preliti preko snijega
9) Posuti kakaom i ohladiti (može i u frižideru)



                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 29, 2008



Da ne kažete da vas predugo držim u neizvjesnosti (što uopće nije cilj nego nažalost ne stignem pisati baš prečesto), evo i recepta za koji mi je bio potreban pire od bundeve.

Sve je krenulo s već spomenutim komadom budeve s tržnice, nastavilo se potragom po internetu da bih na kraju našla dobru ideju, ali mi njena realizacija nigdje nije bila baš do kraja po volji. Onda sam se malo igrala uglavnom se vodeći meni jako dragim receptom za tortu sa sirom i nastalo je ovo. Dakle evo moje prve bundevske kreacije! (silno sam nekako zadovoljna što sam probala bundevu, ne znam ni sama zašto baš toliko)

Darling je potamanio nešto manje od pola torte (toliko o onome “samo jedan komadić“), a jutros sam odnijela i prijateljicama s faksa po komad da probaju. Nakon predavanja iz sociologije obrazovanja na kojem je situacija zahvaljujući profesorovim poštapalicama i mimici u par navrata bila uistinu komična, odlučile smo iskoristiti lijepo vrijeme i jednu od famoznih pauza provesti neradno.



Sunce sija, trava raste, a Kristina, Jelena i ja na terasi kafića s komadom ove torte... Sve smo slistile, a konobar je izgledao kao da su ga stavili na paklene muke kad je shvatio da će morati oprati čak (!) tri tanjurića (to je neki koji se nervira ako se iskorištena vrećica čaja ili kriška limuna stavi u pepeljaru, a ne na za to predviđeni tanjurić).

Da ne duljim više, svima se svidjelo i evo dakle mog doprinosa za ovogodišnji Halloween. Lanjski je bio nešto slikovitiji, ali je ovaj ipak po mom mišljenju ukusniji!




Kalup promjera 24 cm

Za podlogu:
25 dkg mljevenog petit beurre keksa
5 dkg mljevenih lješnjaka (ili oraha)
5 dkg mljevenog maka
5 dkg smeđeg šećera
6 dkg rastopljenog maslaca
1 žlica ulja
5 žlica vode

Za nadjev:
30 dkg svježeg sira
22 dkg šećera
1 šećer vanilija
40 dkg pirea od bundeve
5 jaja
3 žlice brašna
cimet
mljeveni đumbir
muškatni oraščić
sol

1) Obložite kalup papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 180°C
2) Sve sastojke za podlogu dobro pomiješajte (smjesa će i dalje biti ne sasvim, ali poprilično rastresita) pa njima obložite dno i strane kalupa pritišćući smjesu prstima (nastojte da bude što ujednačenije debljine da se ravnomjernije peče)
3) Stavite je peći samu 10ak min pa je izvadite da se ohladi
4) Mikserom sasvim lagano tucite sir, šećer i šećer vaniliju. Nakon minute do dvije dodajte pire od bundeve (mora biti sobne temperature tj. nemojte ga staviti direktno iz pećnice), a zatim jedno po jedno jaje
5) Ručno umiješajte brašno, začine i sol. Smjesa će biti poprilično tekuća, ali to je ok.
6) Prelijte smjesu preko pečene i ohlađene podloge pa sve zajedno pecite na 180°C 1h i 20 min (gotovo je kad se na rubovima počnu praviti pukotine)
7) Ostavite sat vremena da se ohladi na sobnoj temperaturi pa zatim stavite na par sati u hladnjak. Poslužite s tučenim vrhnjem i preljevom od karamele.

Napomena 1: mmmmmmm 
Napomena 2: Okusom podsjeća malo na tortu od sira jer mi to i je bio predložak, ali joj dodaci u podlozi (mak i lješnjaci), bundeva i začini daju jednu puno zanimljiviju notu. 99.9% sam sigurna da bi se svidjela svima onima koji vole klasičnu verziju samo sa sirom.



 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008



„Sjećanje na sreću nije sreća, sjećanje na bol ostaje bol“, prema onome što nam je prenijela profesorica iz hrvatskog u gimnaziji, to je izjavio Goethe. Pametan je to bio čovjek. A i mi smo se u razredu često na satovima lektire pravili pametni citirajući tu jednu jedinu rečenicu koja nam je bila poznata. (i prolazilo je  ) Možda bolje jedna, ali vrijedna kao što kažu, nego da smo trebali znati cijelu hrpu pa da na kraju ne zapamtimo ništa (kao što je inače bio slučaj i s hrvatskim i s ostatkom predmeta).

Ali zašto odjednom Goethe ovdje? Nije mi mrsko čitati, dapače, ali ovo se ipak neće pretvoriti u blog o književnosti. Da preformuliramo Goetheovu misao: ovako dobre pahuljice za doručak su sreća dok su u tanjuru, kad ih nema, to postaje bol.



Ja sam trenutno u bolnoj fazi jer je mojih pahuljica nestalo, ali sutra ću napraviti novu rundu tako da me svako jutro može dočekati zdjelica ovog hrskavog blaženstva. Već sam u postu o muffinima s kokosom promovirala prednosti doručka, ali tek me ovo potaklo da ga uistinu i jedem svako jutro. (nije šala, traje to već 3 tjedna!)

Vjerojatno će vam pasti na pamet: “Pa zašto praviti vlastite pahuljice kad ima svakakvih za kupiti?“To je istina, ali kad su vaše vlastite pahuljice u pitanju, možete u njih staviti što god volite i što je meni još bitnije – možete ih zapeći koliko god volite (a ja osobno volim malo pečenije). Osim toga, znate točno što jedete, a glavni sastojak (zobene pahuljice) prepun je vlakana i odličan za probavu.

Ovo je osnovni recept za otprilike 500 g u kojem možete mijenjati što vam srcu drago (prijedlozi su nešto niže).

Suhi sastojci:
25 dkg zobenih pahuljica
10 dkg krupno nasjeckanih badema
5-10 dkg krupno nasjeckanih lješnjaka
6 dkg kokosa
2 žlice šećera u prahu
Malo soli

Tekući sastojci:
6-7 žlica meda
2,5 žlice suncokretovog ulja

+ 5 dkg ili više dodataka (mliječna, gorka ili bijela čokolada, brusnice, crne ili bijele grožđice, suhe šljive, marelice ili datulje)… 




0) Ugrijte pećnicu na 150°C I obložite veliki pleh (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) U zdjeli dobro pomiješajte suhe sastojke i ostavite ih po strani
2) Na sasvim laganoj vatri pomiješajte med i ulje i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu, tj, dok med ne postane nešto više tekuć
3) Dobivenu mješavinu prelijte preko suhih sastojaka i dobro promiješajte tako da sve bude temeljito izmiješano (djelovat će poprilično suho, ali to tako treba biti)
4) Dobivenu mješavinu u ravnomjernom sloju rasporedite po plehu obloženom papirom za pečenje
5) Pecite 10ak min pa promiješajte i vratite na sljedećih 10 min (miješanjem ćete postići da sve bude ravnomjerno ispečeno)
6) Kad se izvadili pahuljice iz pećnice, promiješajte ih još jednom da se ne bi skamenile u jednu ploču nego da ipak budu rastresite onoliko koliko vi želite
7) Kad se sasvim ohlade, dodajte im dodatke po želji i spremite ih u hermetički zatvorenu kutiju.

Prijedlozi:
- ako ne volite kokos, možete ga zamijeniti pšeničnim ili lanenim posijama što je još zdravija varijanta. U obzir dolaze i sjemenke lana, sezama ili maka (mljevene ili ne)
- šećer možete slobodno izbaciti
- Umjesto badema i lješnjaka možete koristiti ili samo jedno ili samo drugo ili pak bilo koju kombinaciju orašastih plodova koje volite (indijski oraščić, brazilski orah, neslani kikiriki, orasi ili čak bučine sjemenke)
- vrsta meda utjecat će na krajnji okus pa birajte blage medove ili one čija vam se aroma naročito sviđa
- za ekstra zdravu verziju možete koristiti i maslinovo ulje
- ako volite hrskavije i pečenije pahuljice, produžite vrijeme pečenja za cca 5min
- možete jesti s jogurtom, sojinim ili običnim mlijekom ili grickati samo (to ja radim kad padne šećer  )



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008



Zašto jednostavno kad može komplicirano? Često to meni padne na pamet jer, nravno, često kompliciram. Ali s tim se čovjek jednostavno mora pomiriti. Zašto iskoristiti već postojeću skriptu po kojoj su svi naučili za ispit kad će vlastita biti pouzdanija? Zašto kupiti čizme koje su mi zapele za oko kad u onoj sljedećoj tgovini možda imaju neke bolje? (Na kraju dana prohodanog u visokim potpeticama opet sam se naravno vratila po one prve, čudi me jedino da se do mog povratka nisu prodale - još nešto sasvim nevezano: dečko je na kraju balade rekao da ih uopće nisam morala kupovati jer njegova mama ima iste takve od prije 20 godina pa da mi ih je mogla dati. E muški...).

Jednako tako, zašto napraviti obični čokoladni puding kad se može utrošiti pola sata više i dobiti nešto neusporedivo bolje?

S pudingom imam neki čudan odnos. Nikad ga ne bih pošla i sama kupila u trgovini, pored te police prolazim kao što se u narodu kaže, kao pored turskog groblja, ali ako mi ga se ponudi gotovog, ohlađenog u hladnjaku i s okusom vanilije (jedini slučaj u kojem sam naklonjenija vaniliji nego čokoladi je puding), pojest ću ga. Neću početi skakati od sreće, ali neću imati ništa protiv. Nekako mi taj prašak pomiješan s mlijekom ne predstavlja gotovo ništa, čak i kolače u kojima se koristi puding uglavnom preskačem jer mi njegova upotreba djeluje kao “varanje“. Ako već pravim kolač, pravit ću ga kako treba ili nikako. (čast nekim iznimkama u kojima puding itekako ima svoju ulogu, tj. ne izigrava domaću kremu)

Ali s druge pak strane, da mi netko ponudi čašu ove čokoladne kreme, itekako bih počela skakati od sreće. Na prvi pogled nalikuje na čokoladni puding ali je njen okus puuuuuno bolji, finiji i puniji. Recept sam prilagodila prema receptu iz kuharice Baking: From my home to yours

10 dkg čokolade za kuhanje
350 ml slatkog vrhnja
3,5 dcl mlijeka
1 jaje
5 žutanjaka
3 dkg šećera
Malo soli




0) Ugrijte pećnicu na 150°C, stavite 2-3 čaše vode u jednu posudu pa kuhajte dok ne provri
1) Čokoladu izlomite na kockice i stavite u posudu. Trećinu slatkog vrhnja stavite na štednjak i pustite da provri pa prelijte preko čokolade i lagano miješajte dok se čokolada ne rastopi.
2) Pomiješajte preostalo vrhnje s mlijekom i stavite da prokuha
3) U međuvremenu istucite jaje, žutanjke, šećer i sol pa kad ste dobili homogenu smjesu još uvijek miješajući dodajte mješavinu mlijeka i vrhnja (dodavajte polako da se jaja ne bi zgrudvala)
4) Dobivenu mješavinu pomiješajte s čokoladom i procijedite u 8 zdjelica veličine šalice. Ako ostane pjene na vrhu, skinite je žlicom.
5) Zdjelice prekrijte aluminijskom folijom, stavite ih u veći pleh i dolijte oko njih vruću vodu iz koraka 0)
6) Pecite 35 do 40 min tj. dok krema ne očvrsne i bude sasvim malo drhtava (i to samo u sredini)
7) Izvadite iz pećnice i ostavite zdjelice u vodi još 10 min, zatim ih ostavite da se ohlade do sobne temperature te potom stavite u hladnjak
8) Možete poslužiti samo ili uz malo šlaga

Napomena:
- jako je važno ukloniti pjenu s površine kreme prije stavljanja u pećnicu . ako ostane pjene, nećete dobiti ovako sjajnu i glatku površinu kao na slikama, nego će sva biti mjehurićasta
- s obzirom na to da se peče na poprilično niskoj temperaturi, kremu možete peći i u otpornijim keramičkim šalicama

Slični recepti:

 Grešno čokoladna torta

 Krema s karamelom



 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008



Vratila sam se u Zagreb i vjerovali ili ne, već četiri dana raspremam otprilike od zore do sumraka (lažem, ustanem se tek oko 8 ili 9 ali onako bolje zvuči). Nemojte pomisliti da sam dosad živjela u svinjcu – radi se o predfakultetskom raspremanju – svaku moguću policu sam sasvim ispraznila, pročistila od nepotrebnog i sve vratila na mjesto. Jučer sam poharala DM i kupila dovoljno sredstava za čišćenje da očistim cijelu zgradu (što ipak ne planiram učiniti) i još malo pa ću ih staviti u funkciju. U svemu tome skupa nisam kuhala baš jako složena jela – svaki dan po jednu salaticu, a s obzirom na situaciju i krajnji nedostatak šećera u bilo kakvom obliku, mislim da ću sutra napraviti upravo ovo o čemu ću vam danas pisati.




Pečene jabučice sam ovo ljeto jela u babe – napravila ih je ranom zorom, ja sam došla nešto kasnijom zorom pa sam većinu potamanila  Ovo na slikama je njenih ruku djelo, a ja ću Vam prenijeti kako da do istog rezultata dođete i sami.



Jabuke (oprane, neoguljene)
Malo vode
Šećer/šlag

0) Ugrijte pećnicu na 180°C
1) U pleh ulijte mrvicu vode tek toliko da pokrije dno – pola centimetra možda
2) Rasporedite jabuke i pecite ih dok se ne smežuraju (ili ako pečete velike jabuke, dok lagano ne popucaju)
3) Poslužiti možete tople ili hladne s malo šećera (možete mu dodati malo cimeta i/ili šećer vanilije) ili šlaga

Napomena: za ovakvu pripremu najefektnije su male slatke jabučice kao što su ove na slici, ali možete upotrijebiti i velike. Njihova kora će se raspuknuti prilikom pečenja, a takve ih je najbolje poslužiti ohlađene sa šlagom.  



                                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, rujan 30, 2008



Da je ovaj blog beba, sad bi već pomalo izmišljao svoje prve riječi i radio prve nesigurne korake. Ali, budući da s blogovima ipak ne ide kao s malim bebama, ja sam već tu napričala svega i svačega, a prve korake napravio je čim se pojavio. Prije godinu dana kad sam napisala prvi mali mršavi post, nije mi palo na pamet da ću na brojaču posjeta pročitati 100 000, što se dogodilo upravo jučer.

E pa eto dragi moji, sretan vama svima  rođendan, jer da vas nema , ne bih ovo imala ni za koga pisati. Nadam se da ćemo zajedno  “proslaviti“ još kojega

A bez dobre torte, nema ni pravog rođendana pa zato evo danas recepta za jednu divnu  šarlotu koju sam radila prije nešto više od mjesec dana. Nestala je u rekordnom roku, a darling je baš nju poželio za svoj nadolazeći rođendan pa znači da i nije loša...  Iako ovaj mousse na prvi pogled djeluje kao zgodna lagana krema, torta je ustvari jako zasitna tako da nema straha – njom ćete lako nahraniti barem 12 osoba, a ako budu tražili još (što vjerojatno hoće), recite da će po drugi komad morati doći drugi put




Za kalup promjera 24cm:
Za tortu:
40 dkg čokolade za kuhanje
8 dkg maslaca, omekšalog, ne rastopljenog
3 jaja
6 dkg šećera u prahu
60 ml likera od kakaa (ili nekog drugog po želji)
4 dcl vrhnja za šlag
Cca 25 kom piškota + malo mlijeka i ruma

Za ukrašavanje:
2 vrećice praška za šlag
Ekstrakt vanilije
Kakao u prahu

1) Razdvojite bjelanjke od žutanjaka, istucite vrhnje za šlag u što čvršći šlag i stavite u hladnjak
2) Na pari rastopite čokoladu i kad je gotovo sasvim rastopljena dodajte joj maslac i ostavite na pari dok se sve ne pretv ori u homogenu smjesu, stavite po strani
3) U međuvremenu u dosta velikoj zdjeli  tucite žutanjke sa šećerom i likerom. Pomalo dodavajte smjesu čokolade i maslaca pazeći da se žutanjci ne zgrušaju. Pazite da sve ravnomjerno pomiješate.
4) Istucite bjelanjke u čvrst snijeg
5) Sada dodajte tučeno vrhnje (iz koraka 1), laganim kružnim pokretima u istom smjeru, a zatim jednako tako i snijeg – pazite da ne miješate prejako da iz smjese ne pobjegne zrak!
6) U pripremljeni kalup po dnu poredajte piškote namočene u malo mlijeka i ruma pa isto tako poredajte piškote okomito, uz rub kalupa
7) Preko piškota ulijte pripremljenu kremu, prekrijte folijom i ostavite u zamrzivaču na nekoliko sati (najbolje bi bilo preko noći)
8) Izvadite da se malo opusti otrpilike pola sata do sat prije posluživanja, a dok je još zaleđena ukrasite je tučenim šlagom pomiješanim s par kapi ekstrakta vanilije. Po vrhu torte pospite malo kakaa

Napomena:
- najukusnije piškote su domaće, ali ako nemate vremena za to, najbolje su one njemačke u ružičastoj kutiji (nisu debele i kruhaste kao talijanske)



                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008





Jesen stiže,
Bujna zlatna:
Malo mokra,
Malo blatna.

S grana vise
Vitamini,
Zreli, sočni,
Slasni fini.

Zimnica se
slatka sprema:
nema toga
čega nema.

A škola se
Svima hvali:
“Došli su mi
Moji mali!“

Volim jesen! (Ivanka Borovac)

To mi je prije spavanja recitirao brat koji mi se ovih zadnjih par dana prije mog odlaska u Zagreb (idem sutra ranom zorom) redovno zavuče u krevet pa mi onda malo vodimo male noćne razgovore i tek onda spavamo (ujutro je malo teže ustati, ali to je već druga priča). Nakon ovog spomena zimnice sjetila sam se ovih dvaju mermelada koje sam nedavno pravila i mislim da je krajnji čas da ih ovdje smjestim prije nego što nestane i smokava i krušaka. (netko me bio pitao za recept za mermeladu od krušaka, uz najbolju volju ne mogu se sjetiti tko, ali evo, želja je ispunjena :) )

Sam postupak pogledajte u postu mermelada od šljiva s aromom ruže  (ispričavam se ne-ljubiteljima zimnice, ali tek sam nedavno otkrila njene čari pa je ovo zato treći post ne tu temu – stisnite malo zube  ). Ipak, omjeri sastojaka su nešto drugačiji.




Mermelada od smokava
1 kg oguljenih i samljevenih smokava
45 dkg šećera
Malo cimeta
Naribana korica 1 limuna

              


Mermelada od krušaka
1 kg oguljenih i samljevenih krušaka
50 dkg šećera
1 šećer vanilija
Sok 1 naranče
Cimet
Klinčić (samljeveni)
Kardamom



Napomene:
- Smokve nemojte predugo kuhati – guste su same po sebi
- Gustoću možete provjeriti pomoću metode s tanjurićem (u već spomenutom postu o mermeladi od šljiva)
- Začine možete dodati, ali i izostaviti po želji - meni se osobno ove kombinacije jako sviđaju, ali postoje svakakve varijacije na temu!




 Naljepnice za marmelade (od smokava & krušaka)


damijenestoslatko @ 15:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008



Blogosfera je svijet za sebe - u to sam se uvjerila kad sam počela s ovom mojom malom virtualnom kuhinjicom. Kao i u pravom životu, i u blogosferi ima događaja – ljudi se virtualno zaljubljuju, odljubljuju, prepucavaju, svađaju, spamaju, plaču, smiju se, pokreću inicijative i da ne duljim – pokreću tzv. blogging events. Ovo zadnje je ujedno i jedino što me od svega ovoga interesira. Zahvaljujući temi bloga, imam divne posjetitelje i bogu hvala, većina nekih “burnih događaja“ za koje tek mjesec dana kasnije čujem da “potresaju“ bloger.hr zaobiđu ovaj kutak.

U blogosferi u nešto širem smislu (na svjetskoj razini) postoji sva sila blogova o hrani i oni se druže putem raznih zajedničkih tematskih ciklusa. Neki od njih se temelje na jednom sastojku koji treba što maštovitije upotrijebiti, drugi pak na istom receptu po kojem svi kuhaju pa pišu o iskustvima, treći su dosta otvorenog tipa pa je npr. potrebno upotrijebiti bilo koju biljku u svom jelu pa makar to bila samo grančica peršina itd.

E pa i u našem govornom području pojavilo se nešto slično. Službenog naziva još nema, a na prvi krug kojem je tema bio krumpir sam nažalost zakasnila. Ipak itekako sam na vrijeme za cimet (draga MaoMao, ovo će biti praznik za tvoje oči) – svi postovi s temom cimeta kao i pobjednik ovog kruga  moći će se pronaći kod Meddi 03. listopada. Nije bilo lako odlučiti koji recept upotrijebiti za ovu prigodu. U folderu u kojem čekaju na svojih 5 minuta ima nekoliko vrlo ukusnih recepata s cimetom, ali ovaj mi je ipak od svih njih najdraži.

 

Tarte fine [tart fin] u prijevodu znači fina pita (to što ga Amerikanci zovu voćnom pizzom je pokazatelj toga koliko je fast food uzeo maha u toj zemlji – nitko pri zdravoj pameti ovo blaženstvo ne bi nazvao pizzom!), a radi se o tradicionalnom francuskom receptu koji izvlači maksimum od najjednostavnijih mogućih sastojaka. Ovu pitu u francuskim pekarnicama prodaju u komadima izrezanima na otprilike 15x7 cm i na malo debljem kartonu. Ako je uhvatite toplu, osvojili ste jack pot, ali nećete biti ništa manje zadovoljni ni ako vas dopadne komad iz hladnjaka. S obzirom na to da se radi o piti od lisnatog tijesta, trebalo bi je pojesti istog dana, a vjerujem da to nitko neće smatrati prevelikim teretom.

U posljednjih mjesec dana, kod nas se ispeklo ni manje ni više nego 4 doze ove pite pa vjerojatno i taj podatak sam po sebi nešto govori....

Pola paketa lisnatog tijesta
10 dkg maslaca narezanog na kockice
5 žlica šećera
2 žličice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
3-4 jabuke srednje veličine (zlatni delišes)
1 šećer vanilija
Malo cimeta

1 žlica marmelade od marelice
1 žličica vode



0) Ugrijte pećnicu na 200°C i obložite lim (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) Rastegnite lisnato tijesto na pravokutnik cca 25x30cm
2) Rasporedite po njemu 5 dkg kockica maslaca i pospite s 2 žlice šećera
3) Rubove tijesta premažite mlijekom ili vrhnjem za kuhanje
4) Jabuke ogulite, izvadite im sredinu i podijelite na 4 dijela pa svaki od tih dijelova na otprilike 7 tankih šnitica.
5) Šnitice rasporedite u 4 gusto naredana niza po tijestu
6) Po jabukama rasporedite preostale kockice maslaca i ostatak šećera
7) Pospite šećer vanilijom i po želji dodajte malo cimeta
8) Pecite 25-30min, premažite marmeladom razmućenom s vodom i poslužite toplo (razrežite na 8 velikih pravokutnika, tako to rade Francuzi  )





Evo opet malo dulji post, ali uvijek se nekako raspišem kad su u pitanju francuske slastice. Ovu pitu sam jela dva do tri puta na tjedan kad sam bila u Vichyju i sam pogled na komad ovog oličenja jednostavnosti u najboljem obliku vraća me u te dane. Divota




                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, rujan 9, 2008



Svaki grad uz naše more ima svoga lera...“ - bila sam prije par dana na koncertu klapskih pjesama u Cavtatu i među ostalim prekrasnim pjesmama u više nego odličnoj izvedbi (nemam veze s organizatorima i ovo nije reklama ), pjevušila se i ova.

Mislim da ne samo da svaki grad uz more (a ja bih dodala i nešto dalje od mora) ima svoga lera, nego ima i barem jednog kako se to u Dubrovniku kaže, “oriđinala“. A što ili tko je “oriđino“? Čovjek kojem nažalost nisu baš sve na broju i koji ide naokolo i razgovara sam sa sobom, povremeno drugima dijeli savjete, propovijeda masama i sl.

Jedan od nekoliko dubrovačkih oriđinala još otkad sam bila (jako) mala vrti isključivo dvije teme: vanzemaljce i smokve. Neki dan sam se sunčala na plaži, a do mene je dopirao njegov ispresijecani monolog (stajao je dosta daleko i obraćao se svima koji su bili na plaži): “...povijest čovječanstva u režiji vanzemaljca... a da vam ne govorim o DNA [dienej]... ne ulazim u naslijeđe...samo ove osobine.... tajna je u crnoj rupi... “ Izgleda da je čovjek sebi lijepo objasnio smisao i tijek povijesti i da zna kud ovaj svijet ide. Bilo bi puno lakše kad bi svi imali neki takav svoj sistem misli.



Druga njegova tema pomalo je pala u zaborav. O smokvama je prije znao često govoriti (nekad i u kombinaciji s temom vanzemaljaca), ali s obzirom da ga nisam dugo čula kako se bavi tim kasnoljetnim voćem, sad se nikako ne mogu sjetiti koja je problematika bila vezana uz njih. Doduše, 100% sam sigurna da nije bio recept, a ponajmanje ovaj koji slijedi tu dolje.

Ovaj recept dolazi iz knjige Dorie Greenspan “Baking: From My Home to Yours“ koju sam vam spominjala u postu o košaricama s voćem. U međuvremenu sam probala još neke njene recepte pa i oni stižu u dogledno vrijeme. Zasad se zadovoljite ovim sezonskim kolačem (i požurite ga napraviti što prije jer vas smokve neće vječno čekati na grani  )


 

Za preljev i smokve:
180 ml crnog vina (ili prošeka ili kombinacija)
120 ml meda
2 tanke kriške limuna
16 raspolovljenih svježih smokava

Za kolač promjera 24 cm:
160 g brašna
55 g kukuruznog brašna (ili palente)
2 žličice praška za pecivo
Malo soli
70 g šećera
1 šećer vanilija
Naribana korica limuna
18 dkg maslaca
3 jaja
120 ml meda



1) U maloj posudi na laganoj vatri pomiješajte sve sastojke za preljev osim smokava, pustite da provri pa dodajte smokve i kuhajte se zajedno još cca 5 min na laganoj vatri (smokve trebaju omekšati, ali se ne smiju raspadati)
2) Izvadite smokve i ostavite tekućinu da se kuha još 10-15 min dok se malo ne zgusne pa kad je gotovo stavite sa strane
3) Ugrijte pećnicu na 180°C, namažite cijelu unutrašnjost kalupa maslacem, na dno stavite papri za pečenje pa i njega premažite maslacem i na kraju pospite s malo brašna
4) U zdjeli pomiješajte brašno, kukuruzno brašno, prašak za pecivo i sol
5) Mikserom tucite šećer, šećer vaniliju, koricu limuna i maslac pa zatim dodajte jedno po jedno jaje i na kraju med (smjesa neće izgledati baš filmski, ali to je ok.) i tucite još koju minutu.
6) Ručno primiješajte mješavinu s brašnom pa sve zajedno izlijte u pripremljeni kalup
7) Po vrhu rasporedite smokve i pecite 55 min (nakon 10 ak min možete pokriti površinu kolača papirom za pečenje da vam kolač ne pocrni previše)
8) Poslužite narezano na kriške s malo preljeva preko i dodajte još kuglu sladoleda od vanilije

p.s.
vino ishlapi tijekom kuhanja tako da se ne morate brinuti da će biti jako intenzivnog okusa





 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008



...znam, znam reći ćete: “Nije mErmelada, nego mArmelada“, ali meni marmelada jednostavno ne može preko usana pa me u skladu s tim ta riječ nekako nelagodno promatra čak i kad je napisana. Sad kad smo to riješili, možemo dalje.

Mlađi brat je ove godine poželio ni više ni manje nego zimnicu. E sad, da on ima širok repertoar jela, možda i se tu nešto zanimljivo i šaroliko i dalo napraviti, ali s obzirom na to da to baš i nije slučaj, morala sam se ograničiti na mermeladu. Na velike količine mermelade.

Scenarij ide ovako:
1. Brat poželi zimnicu
2. Mama i ja se izmučimo oko pripreme hrpe voća
3. Ja izigravam miješalicu nad štednjakom, mama priprema staklenke
4. .....dok brat slaže lego kocke s hordom djece iz susjedstva

Šljive je baba našla u jednom od njenih provjerenih izvora, a ekstrakt ruže sam nakon dugo vremena traženja pronašla na mjestu na kojem sam mu se najmanje nadala i odmah opskrbila njim i sebe i mamu. Jako se fino slaže sa šljivama, daje im jednu profijenu notu: smo se treba paziti da se ne pretjera jer ćete inače imati dojam da jedete onaj Bvlgarijev parfem na bazi ruže (što bi bio poprilično skup sport).

Sastojka 2:
1 kg šljiva
65 dkg šećera

+ par kapi arome ruže (po želji) Ako se za njih odlučite, samo ih dodajte malo prije kraja kuhanja.




0) Šljive operite i odstranite im koštice pa ih sameljite (ručno ili u blenderu) što finije možete tako da se kasnije kožice što manje osjećaju
1) Pećnicu ugrijte na 100°C i u nju stavite dobro oprane staklenke bez poklopca
2) Samljeveno voće i šećer stavite u veliku posudu, promiješajte i pustite da provri
3) Povremeno miješajte i s vrha skidajte pjenu koja se stvara sve dok je ne nestane
4) Kuhajte (cijelo vrijeme bi trebalo vreti) do željene gustoće (mi doma volimo poprilično rijetku mermeladu) i zatim dok je još vrelo ravno sa štednjaka prelijte u vruće posudice i odmah dobro zatvorite



Napomena 1:
Zgodan način za provjeravanje gustoće je sljedeći: u zamrzivač stavite jedan tanjurić i kad vam se čini da je mermelada na stupnju gustoće koji vam odgovara, izvadite ga iz zamrzivača i na njega stavite žličicu mermelade. S obzirom na to da se mermelada hlađenjem zgusne, ovako ćete vidjeti koliko će biti gusta kad se ohladi. (svakako kad prođete prstom po sredini mermelade koju ste stavili na tanjur mora ostati crta – mermelada se ne bi smjela ponovno spojiti jer je u protivnom zaista prerijetka)

Napomena 2:
Ne koristim nikakve želine ni kako bi se u Dubrovniku reklo “kazine“ (kazin je ustvari prema prvotnom značenju riječi javna kuća, ali se koristi u najraznolikijim kontekstima). Baba nikad ne stavlja, svi se u njenoj mermeladi doslovno davimo dok je ne dokrajčimo i nitko nikad od nje nije poginuo pa valjda neće ni od moje

Ovaj put sam se malo poigrala pa sam napravila naljepnice za slavnu zimnicu, a mama im je dodala i haljinice. Vjerojatno će sličan dress code zadesiti i turu mermelade od prasaka (bresaka) koja mi je preostala.




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008



Clotilde Dusoulier je mlada Parižanka, autorica bloga Chocolate and Zucchini (u prijevodu: čokolada i tikvice) koj se postupno pretvorio u istoimenu (papirnatu) kuharicu s otprilike 100 recepata. Njen blog nije dobio ime po ovom kolaču već su joj čitatelji predložili da ga isproba kad joj već blog nosi imena dvaju glavnih sastojaka. Recept je dakle njenih ruku djelo (iako sam  izmijenila nekoliko stvari, kostur je isti), a mene je jako zaintrigirala kombinacija čokolade i tikvica i već sam si davno napravila mentalnu zabilješku da ga moram isprobati kad sezona tikvica bude u punom jeku. Pitali ste me u komentarima za nove načine korištenja tikvica, ovo bi svakako mogao biti jedan od njih.

Degustatorima kolača nisam otkrila što ide u njega sve dok ne bi zagrizli u njega. Kad sam ih pitala mogu li pogoditi ima li tu neki neobičan sastojak, odgovor je bio “Ne“. Mlađi brat se preko pola stana derao da je kolač “prva liga“, ali s obzirom na njegovu pretjeranu opreznost po pitanju hrane, nisam mu ni nakon tih hvalospjeva rekla za zeleniš...Zaključak: ako on nije primijetio ništa neobično, nećete ni vi. Ovo je vjerojatno najbezbolniji način da djeca počnu jesti tikvice ako ih ne vole




Kolač:
24 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
1 žličica sode bikarbone
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
11 dkg omekšalog (ne rastopljenog!) maslaca
8 dkg šećera
8 dkg smeđeg šećera
1 šećer vanilija
3 jaja
28 dkg (otprilike 2 tikvice srednje veličine) naribanih tikvica (ne treba ih guliti)
17 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na sitne komadiće

Posip:
4 dkg smeđeg šećera (ili 2 dkg običnog, 2 dkg smeđeg šećera)
7 dkg proprženih i grubo sjeckanih lješnjaka

0) Pripremite sastojke te zagrijte pećnicu na 180°C i namastite lim za pečenje (okrugli, promjera 24cm)
1) Pomiješajte brašno, kakao, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i sol i ostavite po strani
2) Mikserom tucite maslac, obje vrste šećera i šećer vaniliju dok mješavina ne bude pjenasta pa dodajte jedno po jedno jaje
3) Žlicom primiješajte mješavinu s brašnom pa zatim primiješajte i naribane tikvice i na kraju komadiće čokolade te miješajte sve dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Smjesu izlijte u pripremljeni lim za pečenje pa pospite mješavinom šećera i lješnjaka
5) Pecite 50 min do 1 h (meni je trebalo 1 h) da čačkalica izađe čista kad njom nabodete tijesto
6) Hladite ga jedno pola sata



Kolač je sočan i ukusan (moja mama je izjavila da bi ona prije donirala sastojke u dobrotvorne svrhe nego što bi joj palo na pamet da eksperimentira s tikvicama u kolaču, ali nije imala ništa protiv svoja 2 komada koja su je dopala). Zahvaljujući tikvicama nije ni najmanje suh, a svako malo naletite na komadić čokolade koji se tako lijepo slaže s hrskavim posipom na vrhu. Jedino postoji šansa da tu i tamo proviri poneki izdajnički zeleni komadić kore od tikvice koji bi mogao odati tajnu sastojaka, ali okusu tikvica nema nigdje ni traga!
 
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 9, 2008



U 99% slučajeva kad se odlučim na investiciju zvanu časopis u njemu ne bude ništa zanimljivo ili u najbolju ruku otkrijem 2 stranice na kojima me nešto privuče. S druge strane, kad čitam tuđe novine ili kad listam časopis u nekoj čekaonci ili kod frizera, e to je onda sasvim druga priča... Članak preko tri stranice odjednom je zanimljiv, a ne bi bilo baš pristojno posuđene novine zadržati sat vremena, ipak ih je taj netko kupio prvenstveno da sebi prikrati vrijeme. I onaj nesretni pacijent koji je bio na redu prije mene kod zubara uvijek je gotov baš u trenutku kad se udubim u čitanje intervjua s osobom koja me inače ni najmanje ne zanima (ipak... kad malo bolje promislim - kod zubara nikad ne bi bio dobar čas za pozivanje unutra - koliko god moj zubar bio ugodan i ljubazan i čak veseo dok mi popravlja zub, a ja širom razjapljenih usta kimam glavom i smijuljim se na njegove viceve).

Ovaj recept (sad već u poprilično promijenjenoj verziji) “utržila“ sam kod frizera prije godinu-dvije dok smo mama i ja sa svom silom aluminijske folije na glavi čekale da se pramenovi uhvate. Prepisale smo ga iz Ellea da bi nam frizerka na kraju te poprilično mukotrpne misije (prednji dio kose umotan u foliju stalno je trebalo pridržavati da ne padne, a papir se uporno gužvao na koljenima) rekla da smo lude i da smo to jednostavno trebale istrgati je da ona to sigurno neće isprobavati...

Tijesto:      
50 dkg svježih marelica (ili 35 dkg suhih)   
28 dkg brašna      
prašak za pecivo     
malo soli 
13 dkg maslaca    
13 dkg šećera
1 šećer vanilija      
2 jaja
175 ml mlijeka

+smeđi šećer za posipanje

Glazura:
2-3 žlice marmelade od marelica
25-30 dkg mascarponea
6 dkg šećera u prahu
1 šećer vanilija
Paketić želatine




1) Narezati marelice na kockice
2) Upaliti pećnicu na 180°C
3) Umiješati u širokoj posudi brašno,sol i prašak za pecivo
4) Posebno tući maslac sa šećerom i vanilijom pa zatim dodati jedno po jedno jaje
5) Dodati mlijeko
6) Primiješati brašno i kratko mikserom pomiješati
7) Lagano rukom primiješati marelice u smjesu
8) Staviti smjesu u namašteni kalup i posuti ga smeđim šećerom po vrhu
9) Peći 45-50min
10) Ugasiti pećnicu i ostaviti kolač u njoj da se hladi 20 min pa ga izvaditi iz kalupa i ohladiti do kraja
11) U međuvremenu namočiti želatinu i zatim je pomiješati s dijelom mascarponea pa ugrijati na štednjaku (paziti da ne uzavri!)
12) Kad se malo prohladi pomiješati s ostatkom mascarponea i ostalim sastojcima za glazuru pa sve zajedno staviti u hladnjak da se stisne
13) Ohlađenom glazurom premazati ohlađeni kolač



 Napomena: Po želji se kolač na kraju može posuti šakom usitnjenih pistacija.

                                                                                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008



Kad breskve postanu premekane da bi se onako slatko pojele i kad ih ima previše da bi ih se stiglo potamaniti prije nego što propadnu, treba brzo rješenje. E pa evo ga.

Ovaj recept je prilagođen iz Jamie Oliverove prve kuharice i vjerojatno je jedan od najjednostavnijih kolača koji postoje na svijetu. Njegovo ime na engleskom glasi crumble, a evo što o njemu kaže Wikipedija:

Crumble je kolač britanskog podrijetla koji se sastoji od pečenog voća preko kojeg se stavi rastresit sloj mrvica od maslaca, brašna i šećera, a peče se u pećnici dok vrh ne postane hrskav (otud drugi naziv za ovu slasticu: crisp). Često se poslužuje s kremom na bazi jaja, tučenim vrhnjem ili pak sladoledom kao topli desert na kraju obroka (iako je meni još draži kad se ohladi).

Voće koje se najčešće koristi za pripremanje crumblea su jabuke, kupine, breskve, rabarbara i šljive, a rastresiti sloj može sadržavati zobene pahuljice, mljevene bademe ili druge orašaste plodove. Često se po vrhu posipa smeđi šećer koji se tijekom pečenja karamelizira i cijelom kolaču doda još jednu ukusnu aromu.

Navodno je crumble nastao u Britaniji u Drugom svjetskom ratu kada su sastojci potrebni za pripravljanje pita (poput brašna, masnoće i šećera) bili teško dostupni pa su domaćice smislile ovaj recept koji ih koristi u minimalnoj mjeri. Meni ta cijela priča baš ne drži vodu (da netko pravi kolače u sred rata kad nema dovoljno brašna ni za umijesiti kruh?), ali eto, zvuči zanimljivo pa nek stoji tu



U Americi postoji kolač koji poprilično nalikuje na crumble, a naziva se cobbler. Njegov je gornji dio mnogo manje rastresit i nešto je glatkije teksture. Ako se sjećate, u prošloj sezoni je Ana Ugarković pripremala nešto te vrste.

Sve u svemu, ovo je stvarno toliko jednostavno i brzo da je bilo čisto blesavo ne isprobati, a okus je odličan. Mama i ja smo ga radile jedno 3-4 puta i malo smo izmijenile Jamiejeve količine sastojaka pa evo te mrvu dorađene verzije. Ovo je najjednostavnija varijanta ovog kolača, a ako se upustim u neke s dodacima, bit ćete navrijeme informirani

Za pleh cca 22x32 cm :
za voće
45 dkg očišćenog voća
10 dkg šećera
1 šećer vanilija

za mrvice:
22 dkg brašna
10 dkg šećera
malo soli
12 dkg maslaca




0) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh
1) Očistite breskve i narežite ih na ploške pa ih izmiješajte sa šećerom pomiješanim sa šećer vanilijom i posložite ih po dnu pleha
2) Pomiješajte brašno, šećer i sol pa dodajte na kockice narezan maslac i vrhovima prstiju ga utrljajte u brašno tako da dobijete mrvice (kao na slici)
3) Pospite mrvice po voću
4) Pecite cca 1 sat tj. dok gornji sloj ne uhvati finu zlatno-smećkastu boju



Napomene :
1) Ako vam malo soka od voća iscuri na rubovima pleha, vjerojatno će pocrniti, ali ne obazirite se na to. (što bolje pokrijete voće mrvicama, manje će iscuriti) Taj dio samo kasnije skinite nožem.
2) Ova vrsta kolača se dosta teško pravilno reže pa ga je jako zgodno posluživati u zdjelicama uz kuglu sladoleda ili malo šlaga npr.



                                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008



Krenula sam na instrukcije. Trebala sam ovo ljeto ići na instrukcije iz španjolskog da ne zaboravim ono nešto malo što znam, ali mi je nesuđena profesorica otkazala suradnju u zadnji čas pa sam se prebacila na drugu vrstu nauke. Savladavanje iste sam si zacrtala još ove zime u Zagrebu. Odlučila sam naučiti iz prve ruke kako se pravi nekoliko stvari za koje je moja baba majstorica i pol. Lekcija br. 1: mermelada.

Ovih naših nekoliko teglica tog slatkog veselja ima cijelu priču. Prvi dan kad smo pošle na placu po prikladne praske nije ih bilo pa smo se vratile drugi dan da ih, naravno, opet ne bi bilo. Tjedan dana kasnije ih je baba konačno kupila ali je onda prodavač savjetovao da odleže još do sutra i tako smo ih ustvari tek danas pretvorili u mermeladu.


s ovom košaricom sam kao Crvenkapica išla doma (samo što je kod mene scenarij bolji: Crvenkapica ide punih ruku, vraća se praznih, a kod mene je obrnuto i k tome još nema vuka na vidiku)

Istina, nema kod mermelade puno filozofije – na 1 kg voća otprilike 65 dkg šećera pa malo kuhaj i miješaj do željene gustoće i sve smjesti u vruće staklenke pa kad se ohladi, uživaj do mile volje. Princip je kod svih recepata isti. Bez obzira na to što je stvar jednostavna, popodne sam sama s nešto manjom količinom voća pokušala isto što je baba ujutro pripremila i mislim da mi je i pošlo za rukom. (što nije bio slučaj s mojim pokušajem pripremanja mermelade od trešanja ovog proljeća, ali dogodine u nove pobjede )






Imala sam i dva pomoćnika, brata i rođaka,  pa ako i vi možete nabaviti ovako dva zgodna mladića da vam daju malo ruke oko pripreme voća, najbolje je da u tom slučaju i sami zasučete rukave i spremite malo ljeta u staklenke da ga možete izvaditi kad vam zime već bude preko glave





damijenestoslatko @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008



Čokolada. Znam da ima mnogo onih koji tvrde da bez nje ne mogu, da im je to strast, opsesija, pvo na što pomisle kad se probude i sl. Ja vam neću reći takvo nešto. Ne padne mi baš svako jutro odmah na pamet – nekad mi treba i jedno pola sata da je se sjetim (ako sam u velikoj žurbi). Onda sebi rečem “Ana-Marija, jela si je jučer, danas bi mogla i preskočiti“ i gurnem je u zaborav. Sve do prve trgovine na koju naiđem. Doduše, prve dvije trgvine pokraj kojih prolazim obično zaobiđem jer jurim na tramvaj, ali zato kad se iskrcam iz tramvaja i kad prođem pored trgovine koja je točno na pola puta između Učiteljske akademije i Filozofskog i koja ima odličan izbor svih mogućih čokolada, tu već malo zastanem.

Sad postoje 4 alternativna završetka priče:

a) Prođem pred nje i kažm si još jednom “Danas neću“ i to stvarno tako i bude (događa se u otprilike 2% slučajeva, ako i s ovom brojkom nisam pretjerala)
b) Prođem pored nje i kažem si “Danas neću“ pa ipak navratim u povratku s faksa
c) Uđem ravno unutra i sljedećih 5minuta provedem tako usredotočena na odabir čokolade da bi mi na takvoj skoncentriranosti pozavidjeli i učitelji meditacije
d) Odlučno odmarširam dalje, cijeli dan provedem pokušavajući zaoraviti na čokoladu kao što ljudi pokušavaju ne obraćati pozornost na muhu koja ih izluđuje i na kraju u 20:55 (koji minut prije zatvaranja) otrčim do prve trgovine po svoj dnevni fiks.

Sad kad sam doma malo sam primirila čokoladne porive u obliku 10 dkg čistog zadovoljstva i prešla sam na kolačoobličnu varijantu od koje može, kao što bi to moj đed rekao, “omastiti brk“ veći broj ukućana. Oni su ovim otkrićem pak bili toliko oduševljeni da sam ga pravila u petak pa opet u nedjelju i izrazili su želju da ga dobiju i sljedeću nedjelju kad pravimo roštilj. Izgleda da ima nešto u njemu...



Recept je prilagođen prema onome iz knjige Francuska kuhinja autorica Joanne Harris i Fran Warde u izdanju Algoritma (tamo se zove "Lawrenceov kolač")

Za kolač:
18 dkg čokolade za kuhanje
18 dkg maslaca
4 jaja
12 dkg smeđeg šećera
1 šećer vanilija
20 dkg badema

Za ocaklinu:
10 dkg čokolade za kuhanje
5 dkg maslaca



1) Stavite malo vode da provri, a u međuvremenu pripremite sastojke: sameljite bademe, razdvojite žutanjke i bjelanjke (njih odmah smjestite u zdjelu u kojoj ćete ih tući).
2) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite kalup papirom za pečenje.
3) Na provrelu vodu stavite  zdjelu i u nju stavite čokoladu da se otopi na pari. Kada je ona gotova, dodajte joj maslac i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Žutanjke tucite sa šećerom i šećer-vanilijom pa im pomalo dodajte smjesu od čokolade i maslaca.
5) Toj smjesi rukom primiješajte samljevene bademe.
6) Istucite bjelanjke u čvrsti snijeg pa ga lagano rukom umiješajte u smjesu i onda sve zajedno ulijte u kalup.
7) Pecite 45 min (sredina će još biti mlo “živa“, ali to je ok) i pustite da se 10-ak min hladi u kalupu pa zatim na rešetki do sobne temperature.
8) Onda kolač prebacite ili na cca 45min u zamrzivač ili na dulje vrijeme u hladnjak (neophodno ga je dobro ohladiti!)
9) Ocaklinu pripremite tako da na pari rastopite čokoladu i onda joj primiješate maslac. Pustite je da se prohladi i prelijte preko ohlađenog kolača pa sve zajedno ponovno stavite da se malo stisne u hladnjaku.



Napomena:
- u kuharici piše da se umjesto čokoladne ocakline kolač može premazati s par žlica mermelade pa ako ste Sacher-tip možete probati i to
- još jednom: obavezno doooobro ohladite kolač jer sobne temperature nije bas spektakularan (jednako kao i grešno čokoladna torta)
- u nedjelju ću u ocaklinu dodati i ekstrakt naranče, mislim da bi to bio pun pogodak pa ću nadopisati kakav je bio rezultat
- za ovaj kolač ne trebate tražiti čokoladu s visokim postotkom kakaa, sasvim je dobra i obična za kuhanje (isprobala sam obje verzije), a s obzirom na to da se koristi smeđi šećer, nije preslatko 



                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008



Ne vjerujem baš u horoskop (dapače sigurna sam da mi zadnja stranica 24 sata neće previše pomoći u donošenju životnih odluka), ali čini mi se da ipak ima nešto u onim karakteristikama koje se pripisuju pojedinim znakovima. Tako i ja imam neke osobine koje su tipične za vage. Odlučiti između dva para sunčanih naočala za mene zna biti proces koji traje koliko i pregovori s Europskom unijom. Zadnji put kad sam kupovala sunčane naočale isprobala sam prvo jedno 10 naočala, zatim suzila izbor na  4 modela pa zatim na 2 i tu su nastali problemi. Ta posljednja dva para naočala sam naizmjence probala jedno 100 puta tako da mi je na kraju bilo neugodno pred poprilično ljubaznim prodavačem i rekla sam mu da sam vaga u horoskopu i da samo on radi svoj posao pa da ću se ja već nekako odlučiti. Malo se nasmijao i stvarno me pustio na miru

Osim upravo opisane neodlučnosti vage su na glasu i kao pomalo neorganizirane. I to je isto istina. Ali kad imate mamu koja je u horoskopu djevica (čitaj: čista suprotnost po pitanju urednosti), onda genetika prestaje biti primarna i jednostavno se morate organizirati. Ponekad međutim na površinu ispliva i taj potisnuti neorganizirani dio pa tako recept koji sam napravila prije jedno mjesec dana (ako ne i više) na red dolazi tek sad. Ali uostalom, nije ni važno, sasvim je prikladan za ove vruće dane. A ako ste k tome ljubitelj meksičke hrane, onda će vas ovo podsjetiti na desert koji se redovno pojavljuje na jelovnicima meksičkih restorana.




Recept za palačinke je iz kuharice Grand Larousse du Chocolat Pierrea Herméa (iako, malo ga pojednostavih...), a nadjev je plod inspiracije tog dana:

Za 10 do 12 palačinki:
10 dkg brašna
2 dkg kakaa
2 dkg štauba
2,5 dcl mlijeka
2 jaja
6 dcl piva
3 dkg otopljenog maslaca
+ ulje za tavu

Nadjev:
3 dcl vrhnja za šlag
10 dkg bijele čokolade
10 dkg kokosa
10 dkg mljevenih badema ili lješnjaka (ili kombinacija)



0) Istucite vrhnje tako da postane čvrsto, a u međuvremenu otopite bijelu čokoladu
1) Otopljenu čokoladu u tankom mlazu lijevajte u već istučeno vrhnje tako da ono zadrži čvrstoću
2) Primiješajte kokos i mljevene bademe ili lješnjake pa smjesu dobro ohladite
3) U jednoj zdjeli prosijte brašno, kakao i štaub, a u drugoj pomiješajte mlijeko, jaja, pivo i otopljeni maslac
4) Pomiješajte suhe i tekuće sastojke i ispecite tanke palačinke (smjesa treba biti relativno rijetka)
5) Pustite palačinke da se prohlade pa ih premažite ohlađenim nadjevom



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008



Danas se već malo lakše diše. Ovaj tjedan sam bila na još dva ispita što znači da ostaje još jedan. Jedan, ali pozamašan... A da mi svi zajedno ne bi bili previše pozamašni pred ljeto, danas je na redu jedan (relativno) lagani desert. Nakon svega ovih zadnjih dana, danas se osjećam kao da je preko mene prešao tenk pa zato odmah prelazimo na stvar:



Prilagođeno prema receptu iz kuharice 400 sauces:

4 nektarine
4 dkg maslaca
4 dkg šećera
Pola šećer-vanilije
1 mali(!) žutanjak
10 dkg badema



0) Sameljite bademe (ako želite, možete ih prethodno blanširati, ja jesam) i ugrijte pećnicu na 190°C
1) Operite i raspolovite nektarine pa im izvadite košticu. Smjestite svaku polovicu u komad aluminijske folije
2) Pomiješajte maslc, šećer, šećer vaniliju i žutanjak i miješajte dok smjesa ne bude kremasta i homogena
3) Dodajte mljevene bademe
4) Napunite nektarine nadjevom i pecite pola sata pa poslužite toplo s nekim preljevom i malo sladoleda



Napomena: Iako to zdravi razum nalaže, nije naodmet reći: što bolje i zrelije nektarine budete imali, to će i ovaj desert bolje ispasti!



                                                   Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 24, 2008



Osoba A: Kako si?
Osoba B: Evo, ide pomalo, dobro je!

Što da vam kažem? Osoba B laže.
Ja vama neću lagati. Niste me pitali kako sam, ali saznat ćete htjeli, ne htjeli
Vruće mi je, stalno mi se spava i većinu dana provodim čitajući o srednjevjekovnoj francuskoj književnosti, Zagreba mi je više dosta (iako inače nemam ništa protiv njega) i hoću više dooooomaaaaa. Zato je možda i bolje da ne pitate kako sam.

Imam nekoliko lijepih stvari koje bih s vama podijelila, a ova je najbrža i ovim temperaturama najprimjerenija. Da je neko drugo doba godine, možda bih vam napisala ponešto o kupinama i bosiljku, ali s obzirom na situaciju, ostavit ćemo to za neku drugu prigodu.


usput: našla sam ovaj baš zgodan ljubičasti bosiljak, ne znam je li neki GMO, ali divno miriše...

Po osobi vam treba:
1 čašica "Ledovog "šlaga (onoga što nalikuje na sladoled)
Šaka kupina
2-3 listića bosiljka
Malo šlaga za ukras

0) Kupite šlag i točno dok dođete doma s njim po ovoj vrućini bit će prave čvrstoće za jedan fini gusti hladni shake (drugim riječima: ne bi trebao biti sasvim stvrdnut jer je tako ipak previše hladan)
1) Ubacite ga u blender zajedno s opranim kupinama i pokojim listićem bosiljka
2) Ukrasite šlagom i uživajte

    

Napomena: ovo naravno možete napraviti s bilo kojim voćem koje volite. Ja sam čitala o tome kko su kupine "power food" tj. da pripomažu učenju pa j ovo već pomalo bio potez očajnika (jako ukusan doduše )



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008



Ima nešto u tim crvenim i crnim bobicama čemu je jednostavno teško odoljeti... Svaki put kad prolazim tržnicom čeznutljivo gledam u te mirisne kutijice, ali me cijena redovno prizemlji.. Ovaj put sam zato naišla na ne baš tako skupe primjerke crvenog ribiza  u Konzumu i susret sa mnom za njih je bio koban...

Neću vas puno daviti pričama o ribizu, evo samo 3 zanimljivosti:
a) crveni ribiz je nešto kiselkastiji od crnog kolege
b) u skandinavskim zemljama često se od njega pravi juha
c) u Njemačkoj se često koristi uz kremu na bazi jaja kao punjenje za pite





E sad... davno je to bilo pa ne znam jeste li gledali onu epizodu Seinfelda u kojoj Elainiein šef pokrene neku vrstu slastičarne koja prodaje samo vrhove muffina? Ne ide mu baš najbolje pa onda pita Elaine za savjet, a ona misli da je greška u tome što peče samo vrhove, a trebao bi peći cijeli muffin kojemu bi naknadno trebalo skinuti vrh. Šef posluša njen savjet i donje dijelove muffina šalje u Caritas, ali taj dio muffina na kraju ni beskućnici ne žele....



E pa na tu je epizodu mene moj dragi podsjetio neki dan jer je izjavio da mu se ribiz ne sviđa pa da bi ja mogla jesti vrh, a on dno muffina. Ja sam naravno pristala jer je meni to savršeno odgovaralo  Lagano kiselkasti ribiz u kombinaciji sa šećerom – prava stvar.

Za 8 kom:
2 jaja
15 dkg šećera
1 vanilin šećer
8 dkg rastopljenog maslaca
250 g brašna za dizano tijesto
Pola praška za pecivo
Malo soli
1,5 dcl mlijeka
kardamom, cimet
6 dkg crvenog ribiza

+šećer za posipanje



0) Pripremite kalupe za muffine i ugrijte pećnicu na 180°C, rastopite maslac
1) Tucite jaja, šećer i šećer vaniliju dok mješavina malo ne posvijetli
2) Dodajte rastopljeni maslac i miješajte dok smjesa ne bude  homogena
3) Pomiješajte brašno, prašak i sol pa dodajte u smjesu i dobro izmiješajte
4) Miješajući polagano dodajte mlijeko, umiješajte začine
5) Napunite kalupe skoro do vrha i pospite ribizom i onda šećerom (samo mrvicu, tako da vrh kasnije bude sladak)
6) Pecite 30-35min
7) Jedite netom ohlađeno, najbolje uz malo hladnog mlijeka.

Napomena:
- u originalni recept ne ide, ali ja sam dodala malo cimeta i kardamoma i svakako bih to ponovila. Ako nemate kardamom, stavite samo cimet, ali svakako dodajte nešto jer mi se čini da bi bez toga ovi muffini bili preobičnog okusa.
- imam samo kalup za 6 muffina pa sam se poslužila malim zdjelicama za preostala 2



+ jedna mini lekcija iz engleskog jezika:
Ako vas zanima što na engleskom znači “muffin top“ (tj. vrh muffina), sliku pogledajte ovdje (volim na blogu držati samo stvari koje su “apetitlih“ pa sam vam zato samo proslijedila link



                                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008



Baš je zanimljivo što se sve može čuti i vidjeti u svega sat vremena pod uvjetom da se ne uljulja u vlastite misli (što ja obično činim) i da se malo promotri ljude oko sebe. Sjedneš u tramvaj, tamo preko puta neka žena koja te uporno fiksira bez valjanog razloga. Možda zato što imam duge hlače, duge rukave i japanke? Drugi imaju gole ruke,a ja nožne prste i što sad? Onda u Konzumu pretjerano iskvarcani par koji se prepire oko vrste instant kave koju će kupiti, a na blagajni dečko ispred mene kupuje specijalno nogometno izdanje ni manje ni više nego  - WC papira (ne šalim se) – možda je to baš poseban namijenjen za bacanje na stadionu?. Drugi pripadnik muškog roda u kockastom dresu reprezentacije pomaže mami nositi vrećice. Treći pak u istoj takvoj majici, ali s dodatkom crveno-bijele vikinške kacige s rogovima ponosno krstari kvartom na svom scooteru... E što taj nogomet radi od ljudi... Jedni se voze danima i noćima da bi stigli do nogometne Meke, drugi kupuju nove televizore ne bi li se pred njima nervirali u što boljoj digitalnoj rezoluciji, a treći pak kupuju trogodišnje zalihe čipsa i piva “da ne prifali...“



E pa kupila sam i ja pivo... ali ne s namjerom da se pošteno napijem (iako mi ovako usred ispitnih rokova dođe da upravo to i napravim) nego naravno – za kolače. (pre)Dugo na blogu nije bilo čokolade, a sad je pravi čas – kombinacija čokolade i Guinessa oduševit će vaše muške sladokusce. (A ako i nisu baš sladokusci, kad čuju da u kolačima ima piva, neće odoljeti a da ne probaju, a onda je već prekasno – navukli su se  ). Kolač je podrijetlom iz Irske, a konačnu verziju recepta nađoh na američkim stranicama pa se ne bih baš zaklela da je autentična.

Recept je prilagođen s ove adrese.

Vrijeme pripreme 15min
Za kalup cca 22x32cm:
4 jaja
10 dkg šećera
25 dkg čokolade za kuhanje
10 dkg bijele čokolade
6 žlica omekšalog maslaca
12 dkg brašna
6-8 dkg kakaa
malo soli
3 dcl piva Guinness (bez pjene!)



0) Namastite pleh i lagano ga pobrašnite, ugrijte pećnicu na 180°C
1) Mikserom istucite jaja i šećer cca 2 minute
2) Na pari rastopite obje vrste čokolade i maslac, pustite da se malčice prohladi pa dodajte smjesi s jajima
3) Pomiješajte brašno, kakao i sol pa dodajte u gornju smjesu
4) Umiješajte Guinness
5) Pecite 30min (kolač će ostati malo vlažan, kad zabodete nož u njega, izaći će orošen i to je ok)
6) Pustite da se ohladi u kalupu i pospite štaubom prije posluživanja ili pak poslužite s preljevom od karamela (meni draža verzija)



Napomena: Inače baš ne volim pivo, ali u ovom kolaču se samo lagano osjeća tako da nema straha - kolač će vam se 99.99% svidjeti čak i ako ne pijete pivo uopće (kao ja). Kolač ima jako spužvastu teksturu - kad ga malo pritisnete vraća se natrag gore (kao spužvica za pranje suđa). To je vjerojatno rezultat upotrebe piva. Još jedna stvar koje se ne treba bojati je smjesa koja graniči s tekućinom. Kad sam dodala pivo, pomislila sam "o majko mila, vidi koliko sam dobre čokolade upropastila" jer mi se činilo da je smjesa pretekuća, ali na kraju je sve bilo ok.

U skladu s nekim mojim novim životnim odlukama (nisu jako drastične ne brinite - it će kolača)  počastit ću vas još jednom informacijom – podijelite li kolač na 12 dijelova (što bi bila prava veličina za posluživenje), svaki komad imat će 375 kcal.

S obzirom na to da poprilično volim ovu vrstu kolača, bilo je i drugih recepata za browniese:
Browniesi s orasima
Browniesi s kokosom

Uživajte u Euru ili pak u izbjegavanju istoga (ja ću se s pokojim komadom ovog kolača prikloniti ovoj drugoj opciji i nastaviti sa spremanjem ispita...još 3kom...)

p.s.
dodatak: kolač je još bolji dan poslije. dva komada su uspjela izmaknuti prvoj navali i ostala su za sutradan.... dakle: ako se možete suzdržati, napravite kolač i pustite ga da odstoji



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008



Bila sam prošlu nedjelju na Jankomiru – naime, kolegica s posla mi je rekla da je njena mama tamo kupila mašinicu za otkoštavanje trešanja pa sam se i ja zaputila po svoj primjerak. Na povratku sam svratila (naravno) na jarunsku tržnicu jer je pošto-poto trebalo isprobati kako to čudo tehnike radi (sve tri generacije u obitelji su dobile po jedan primjerak – jedan za babu, jedan za mamu i jedan za mene). U što staviti trešnje? Naravno u komad lisnatog tijesta koji strpljivo čeka svoj red u zamrzivaču.... jednostavnije (a bolje) ne može. Trešnje tijekom pečenja puste sok koji se fino pomiješa sa šećerom i aromama i napravi se gusti sirup...mmm...

Babinom osnovnom receptu sam skinula dva sastojka a dodala jedan. Nisam stavila grožđice (umjesto kojih mogu ići i brusnice) jer sam htjela isključivo trešnje u štrudelu, a nisam stavila ni koricu od limuna (jer nisam imala lijep limun pri ruci). Ono što sam dodala je malo ekstrakta od badema i mislim da je to bio pun pogodak (ideju mi je dala mama koja je tjedan prije gledala Anu Ugarković)



Ovom spravicom sam očistila 60dkg trešanja dok sam telefonom uspjela javiti mami i babi u kojoj sam vrsti shoppinga bila i kako naše nove stečevine funkcioniraju, a kad sam štrudel stavila u pećnicu samo sam brojala minute kad ću ga konačno izvaditi iznutra jer su se stanom širili takvi  mirisi da me čudi da mi nitko od susjeda nije pozvonio i pitao ima li i za njih komad. 

Za pola paketa lisnatog tijesta:
50-60 dkg trešanja
1 šećer vanilija
Cimet
Ekstrakt badema
Krušne mrvice
ulje




0) Očistiti trešnje od koštica
1) Ugrijati pećnicu na 180°C i prekriti pleh papirom za pečenje
2) Komad lisnatog tijesta se razdijeli u 2 dijela i razvalja na pobrašnjenoj površini
3) Malo se poškropi uljem i krušnim mrvicama
4) Trešnje se stave na razvaljano tijesto
5) Po njima se pospe šećer (2 – 3 žlice po jednom komadu tijesta) i cimet
6) po golom dijelu tijesta na kojem nema trešanja se kapne par kapi ekstrakta od badema i razmaže (prstima ili kistom), pospe se šećer vanilijom, a  zatim se opet malo poškropi uljem, zamota i pomaže uljem
7) Peče se 45-50 min (dok tijesto ne poprimi zlatnu boju)
8) Prije posluživanja pospite šećerom u prahu




Napomena:
- Od pola paketa lisnatog dobit ćete dvije štruce duljine lima za pečenje, a ako želite iskoristiti cijeli paket lisnatog, poduplajte i količinu ostalih sastojaka.
- ja sam koristila lisnato tijesto jer mi je ukusnije, ali ovo isto se može raditi i u tankim korama za savijače pa kako tko voli... 



Treba li vam reći da su se prekjučer (dakle nakon što sam izgubila cijelo nedjeljno jutro prošli tjedan na hodočašće na Jankomir) mašinice za otkoštavanje trešanja pojavile u mom Konzumu u susjedstvu?



I jednu informaciju bih vas zamolila ako netko zna: gdje se u Zg može kupiti ekstrakt badema? Bojim se da je moj na izdisaju, a nisam ga vidjela u nijednoj trgovini....

                                                                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008



Svaka pekarnica u Francuskoj pravi je mini univerzum. Prvo i osnovno, već kad samo bacite pogled s ulice, ne možete odoljeti svim tim spretno oblikovanim slasticama koje, iako se proizvode serijski, djeluju kao prava mala umjetnička djela. Ako i svratite “samo po kruh“, sva je prilika da ćete iz tih Ali Babinih pećina pekarskog svijeta izaći ipak s kojim zalogajem više nego što ste predvidjeli. Kruhova ima svih boja i oblika, voćne i čokoladne pite (tartes) lukavo vrebaju u najdonjoj polici vitrina – poviše njih čokoladni kolači i torte crni kao ugljen, a sočni kao...ne pada mi na pamet prikladna usporedba. Iz košara na vrhu pulta dozivaju vas svježe pečeni croissanti, spiralna peciva punjena grožđicama (pain aux raisins), trokuti frangipane, lisnato-dizano tijesto punjeno čokoladom (pain au chocolat), brioche “s glavom“ ili u obliku pletenice. Ima tu i cijela polica rezervirana za kolače i peciva s jabukama – chaussons aux pommes, tarte aux pommes (pita od jabuka) na više načina, a ako ste se zatekli u nešto boljoj pekarnici tu ćete pronaći i rumenu tarte Tatin koju će vam (uglavnom) ljubazne pekarice podgrijati ako želite.


ovako izgleda vanjska verzija gore opisanog (u Lyonu, blizu centra grada)

Što sam preskočila? Košarice s voćem.
Njih onako lukavo postave na najvišu policu u vitrini – tako da su vam pod nosom, a da ipak ne možete do njih dok, kao što se i priliči, ne platite. Pod žućkastim svjetlom i pogledima rijeka ljudi koji ulaze i izlaze, u prostoriji okupanoj mirisom kruha i svježeg peciva svih vrsta, strplivo čekaju ove male ljepotice. Radi se o minijaturnim pitama od prhkog tijesta s nadjevom od tzv. pekarske kreme prekrivenom sezonskim voćem. 



Ovisno o veličini, jedna je košarica dovolja za dva do tri zalogaja – točno onoliko koliko je potrebno da vas namami na još. Kad sam prije 3 godine bila na tečaju francuskog u Vichyju, svako jutro tijekom mjesec dana bih prije predavanja svratila po jedan pain au chocolat, a ovo sam, vjerovali ili ne, probala samo jednom. Valjda mi se činilo presvečanim za doručak... sad je vrijeme da vlastitim košaricama ispravim tu zabludu. Iako ih možete poslužiti i u najsvečanijim prilikama, zašto si ne biste udovolili i jedan dan imali kraljevski desert poslije ručka – tko vam brani?



Nešto slično je u “odrasloj“ verziji pravila dokolica prije par dana, a ja ću s vama podijeliti jedno od novijih otkrića – novi recept za prhko tijesto koji mi je, iako teška srca to priznajem, nadmašio dosadašnji Jamiejev recept. Lakše se mijesi i više nalikuje na originalne francuske pekarske kreacije. Ova verzija dolazi iz knjige megapopularne američke autorice Dorie Greenspan pod naslovom “Baking – from my home to yours“ i dovoljna je za jedan okrugli lim promjera 22cm pa je lako moguće da ćete morati udvostručiti dozu ako je vaša forma veća od ovoga. Recept za pekarsku kremu pronađoh kod već spominjanog Pierrea Hermea (i mislim da bi bila odlična za punjenje princes krafni), a jagode su s jarunske tržnice...

Danas sam vam ustvari htjela pisati o jednom drugom kolaču, ali kako sam za njega u dobroj mjeri improvizirala i izmišljala, sad se nisam mogla sjetiti točno kako što ide pa ćete se do toga morati strpiti.

Prhko tijesto (za lim od 22cm)
17 dkg brašna (ako imate – za prhka tijesta)
6 dkg štauba
malo soli
11 dkg masla
1 veći žutanjak

1) Pomiješajte brašno, štaub i sol pa mu dodajte maslac narezan na kockice i vrhovima prstiju lagano mijesite sve dok ne dobijete nešto nalik mrvicama
2) Zatim dodajte žutanjak i izradite tijesto tako da dobijete homogenu smjesu
3) Stavite barem na pola sata u hladnjak
4) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite lim
4) Obložite ili veliki kalup ili male kalupiće tijestom (detaljne upute sa slikama: ovdje) i pecite cca 35min

Napomena: ako želite čokoladnu verziju, dodajte žličicu- dvije kakaa u prahu na samom početku kad miješate brašno i štaub

Za pekarski kremu:

4 dkg gustina
10 dkg štauba
5 dcl mlijeka
1 šećer vanilija
3 žutanjka
2,5 dkg maslaca

1) U jednoj posudi pomiješajte gustin, 3 dkg štauba, mlijeko i šećer vaniliju pa stalno miješajući na varti pustite da provri
2) Mikserom 3 minute tucite žutanjke s ostatkom šećera pa im dodajte pola čaše mlijeka i dobro izmiješajte. To će ugrijati žutanjke, a zatim sve zajedno ulijte u ostatak mlijeka i stavite na vatru
3)Neprestano miješajte sve dok se ne počne zgušnjavati i dok ne provre (bitno je stalno miješati prolazeći kuhačom po dnu da se ne bi zalijepilo za posudu)
4) Maknite s vatre i kad se malo prohladi dodajte maslac narezan na listiće pa promiješajte dok sve ne postane homogeno
5) Pustite da se ohladi i povremeno promiješajte



Pustite da se ohladi i tijesto i krema pa preko tijesta prelijte kremu i dodajte narezane jagode (ili neko drugo voće). Po želji možete na vrh staviti preljev za kolače ili ako više volite jednostavniji izgled (kao što su ove košarice na slici), ne treba vam ništa preko.

I da, u knjižnici sam posudila divnih kuharica, ali s obzirom na to da sam sad u završnom periodu razdoblja u kojem bih trebala postati dijelom prve serije bakalara u Lijepoj Našoj, prvo ću se ozbiljno posvetiti ispitima, a nakon toga vas obavijestiti o kuhinjskim pustolovinama. 5 ispita/kolokvija u 8 dana – bolje da se bacim na posao...



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 25, 2008



“Bože daj mi strpljenja, ali brzo“, natpis je koji stoji na listiću mjeseca svibnja na kalendaru u teretani u koju redovno idem. Svaki mjesec ima svoju poručicu, a ja sam uspjela svoju znatiželju staviti pod kontrolu i ne prelistati cijeli kalendar odjednom nego svaki mjesec čekam što će biti na sljedećem. Autor svibanjskog mota sigurno je na umu imao vađenje koštica iz trešanja kad je smišljao što da napiše jer je to upravo ono što je meni palo na pamet kad sam omjerala hrpu trešanja koje su čekale da ih ogolim do srži.



Clafoutis [klafuti] je francuska poslastica o kojoj ste imali prilike nešto pročitati kod kzemljopis i kod tamogdjezivimja, a ja ga “omjeram“ već od lani otkad je velika knjiga francuskih slastica Le Grand Livre de la patisserie et des desserts poštom stigla na moja vrata. Podrijetlom je ovaj desert iz dviju francuskih pokrajina: Limousin (tamo se naziva "clafoutis") i Auvergne (gdje mu ime glasi "millard"). Prema tradiciji trešnje se za ovaj kolač ne bi trebale čistiti od koštica jer se navodno “puno gubi što se tiče okusa“, kako kažu stare žene u Limousinu, ali ako mene pitate, to je poprilično dobra fora da si olakšaju posao pa sam se ja stoga ipak uhvatila tog nesretnog čišćenja.

U dva navrata sam pravila dvije različite verzije clafoutisa – jednu “običnu“, tradicionalnu i drugu s čokoladom. Svaka ima svojih čari, ali ja moram priznati da mi je čokoladna draža. Mirko (moj darling) se s tim baš nije složio pa izgleda da je omjer snaga između ovih dviju verzija 50:50.



Dakle, nakon što sam na Trešnjavačkom placu uspjela pronaći fine trešnje po povoljnoj cijeni, nakon što sam prošla pored stola za kojim je čovjek prolaznicima dovikivao “uzmite, pogledajte banane, domaće (?!), ajmo ljudi banane“ i kao šećer za kraj nakon što me je jedan nadasve kulturni prodavač kroza zube poslao u ... neću vam reći gdje... jer nisam ništa kupila kod njega, stigoh doma. Onda sam kao na početku posta, zamolila višu silu za malo strpljenja, očistila trešnje i poslije toga je sve bilo 5min posla. Ako izuzmemo čišćenje, ovo je jedan super jednostavan i jako ukusan kolač za toplije dane.

Za okrugli kalup promjera 26cm

Tradicionalni clafoutis:
60 dkg trešanja
170 ml mlijeka
6 dkg glatkog brašna
7.5 dkg štauba
1 šećer vanilija
3 veća jaja
5 dkg masla + malo za namazati kalup

0) Namastite kalup, operite trešnje i skinite im peteljke i koštice pa ih u jednom sloju rasporedite u pleh jednu do druge
1) Upalite pećnicu na 180°C
2) Provrite mlijeko i rastopite maslo
3) U zdjeli pomiješajte brašno, štaub i šećer vaniliju
4) Dodajte jedno po jedno jaje miješajući prije svakog dodavanja pa zatim mlijeko i rastopljeni maslac i sve dobro izmiješajte (pripazite da nema grudvica)
5) Prelijte preko trešanja i pecite cca 40min




Čokoladni clafoutis:

60 dkg trešanja
3 jaja
135 ml mlijeka
3 žličice gustina
2 žlice brašna
2,5 smeđeg ili bijelog šećera
1 šećer vanilija
10 dkg čokolade za kuhanje
7,5 dkg masla

0) Namastite kalup, operite trešnje i skinite im peteljke i koštice pa ih u jednom sloju rasporedite u pleh jednu do druge
1) Ugrijte pećnicu na 180°C
2) Pomiješajte jaja, mlijeko, gustin, brašno, šećer i šećer vaniliju dok ne dobijete smjesu bez grudvica
3) Na pari rastopite čokoladu pa joj dodajte maslac da se i on rastopi i onda sve dodajte u smjesu s jajima pa sve zajendo prelijte preko trešanja
4) Pecite cca 40min



Napomena:
 - u originalnim receptima bilo je manje trešanja, ali ja sam njima prekrila cijeli pleh
- još jedan dodatak je šećer vanlija
- prije posluživanja pospite štaubom
- clafoutis se jede blago topal ili dobro ohlađen (meni je ohlađen draži)
- pod uvjetom da ga ne smažete odmah, može ostati u frižideru 2 dana
- nemojte se bojati što je smjesa jako rijetka, poprilično nalikuje onoj za palačinke - to nije biskvit, dobit ćete nešto jako sočno što pomalo podsjeća na puding



                                                        Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2008



Nakon par dana što me nije bilo u ovim internetskim vodama (zbog 2 kolokvija, opečenog prsta, druženja s majčicom koja je tu bila ovaj tjedan i već pomalo kroničnog nedostatka vremena za sve što bih htjela), evo me nazad samo da vam ostavim jedan receptić koji će vam jako dobro doći ako se odlučite isprobati nešto od ovih prethodnih recepata s jagodama u kojima se koriste samo bjelanjci. U ovom se receptu naime koriste samo žumanjci, a priprema je minimalna i jednostavna. Ideja je potekla s ove prekrasne stranice: www.orangette.blogspot.hr.

Za 4 zdjelice promjera 8cm (koje sam nabavila zahvaljujući kolegici s bloga kulinarski zemljopis)



3,5 dcl slatkog vrhnja (možete čak upotrijebiti biljnu zamjenu za vrhnje za šlag, ali onda malo smanjite količinu šećera)
6 žlica smeđeg šećera
Malo soli
6 žlica vode
2 žlice šećera
4 žumanjca
1 šećer vanilija

0) Ugrijte pećnicu na 150°C i namastite 4 keramičke zdjelice
1) Na laganoj vatri pomiješajte vrhnje, smeđi šećer i sol pa lagano kuhajte dok se šećer ne rastopi. Maknite s vatre
2) U drugoj (manjoj) posudi pomiješajte vodu i šećer i napravite kramel (kuhajte jedno 5min povremeno miješajući). Kad se mrvicu prohladi lagano umiješajte smjesu s vrhnjem
3) U trećoj posudi lagano istucite jaja sa šećer vanilijom pa im u tankom mlazu dodajte mješavinu vrhnja i karamela stalno miješjući
4) Procijedite kroz sito ili cjediljku i ulijte u zdjelice. Skinite pjenu s vrha ako je ima (tako će kasnije kreme biti ljepše) i prekrijte ih aluminijskom folijom
5) Provrite dosta vode, ulijte je u jedan pleh i stavite u njega zdjelice (voda im treba doći do pola visine otprilike)
6) Pecite 45min dok ne bude poput čvrste želatine (može i 5-10 min dulje) – ne brinite ako je još malo „živo“ u sredini – stisnut će se hlađenjem
7) Dobro ohladite i servirajte hladno (samo ili uz malo šlaga)



Imam svkakvih recepata i svašta sam kuhala pa ću se nastojati malo bolje organizirati ovaj tjedan da vam to i ovdje napisem. Međutim, prvo pisanje koje me sad čeka je seminar koji mora biti gotov do utorka i od njega me već hvata „mala snaga“ kako bi se u Dubrovniku reklo...



                                           Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 12, 2008



Znam, izaći ću vam na uši više sa svojim jagodama, ali mislim da je najbolje da vam napišem sve što vam o njima imam za reći dok je njihova sezona još u punom zamahu. Ovi recepti vam ne bi baš previše koristili početkom litopada. Izdržite još malo moju jagodomaniju, a onda slijedi nova – trešnje. Danas sam na nevjerojatno užurbanoj jarunskoj placi nakon jutarnje ture trčanja vidjela prve hrpe tih crvenih ljepotica. Nisam se još bacila u trošak jer nisu dovoljno zrele za moj ukus pa ću se još malo strpiti...

A sad... vratimo se na jagode. Dragi mi je za Božić kupio Jamie Oliverovu kuharicu Cook with Jamie (i to prije nego što se pojavila u Algoritmu u Zg :) ) nad kojom ogladnim svaki put kad je listam. U zadnjem dijelu u kojem se nalaze deserti naišla sam na tzv. Eton Mess (Etonski nered).

Eton je elitna srednja škola za mušku djecu koja se nalazi blizu Windsora i čija većina učenika na kraju završi na Ofordu ili Cambridgeu. Ovaj se desert pak servira na pikniku zadnje srijede u svibnju na kojem se dijele nagrade polaznicima. Sastoji se od šlaga,  jagoda i komada puslica. Prema predaji, 30-ih godina XX.st servirao se u školskoj kantini i to kao mješavina jagoda iili banana sa šlagom ili sladoledom. Komadi puslica nešto su noviji dodatak. Tradicionalna verzija koristi jagode, ali Eton Mess se može spremati s bilo kojom vrstom ljetnog voća.

Zanimljiva anegdotica kaže da je desert svoj pomalo neuredni izgled dobio kad je jednom prilikom na stražnjem sjedalu automobila labrador sjeo na košaru s desertom....

Za 4 osobe:

3 bjelanjka
15 dkg štauba
malo soli

2 vrećice šlaga (Dr Oetker npr.) + hladno mlijeko za pipremu
Šećer vanilija
Žlica šećera
500 g jagoda
Žlica nekog likera





Puslice
1) Uzmite bjelanjke i mikserom ih istucite da budu čvrsti
2) Žlicu po žlicu i dalje tukući dodjte šećer i posolite
3) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite pleh papirom za pečenje
4) Žlicom tresite hrpice željene veličine na papir (ne moraju biti baš nešto naročito lijepe jer ćete ih kasnije ionako razlomiti)
5) Ako želite sasvim hrskave puslice, onda ih pecite oko 1,5 h, a ako želite da unutra budu malo „žvakaste“, onda sat vremena (meni je druga opcija draža)
6) Pustite ih da se ohlade

Eton Mess
0) Operite jagode, odstranite im peteljke i narežite ih na komade željene veličine pa ih pospite šećerom
1) Malo manje od polovice jagoda izmiješajte blenderom ili ručno u pire
2) Istucite šlag i dodajte mu pire od jagoda i šećer vaniliju pa tucite još malo
3) Uzmite 4 čaše za posluživanje i u njih razlomite puslice, peko njih poslažite jagode pa na vrh stavite šlag, sve još malo pomiješajte i prelijte žlicom likera
4) Nastojte spasiti i jednu porciju za sebe



Napomena:
U originalu se po vrhu još stave popečeni bademi izrezani na listiće, ali ja nisam imala vremena za detalje te vrste.
Kao liker sam koristila liker od višnje koji sam kupila na Danima hrvatskog sela i fino je odgovaralo. Pretpostavljam da bi funkcioniralo s bilo čim što volite, čak i s nekim bezalkoholnim sirupom npr.
Ljetne kombinacije s breskvama i sladoledom bi treble biti pun pogodak

Zvuči zbrčkano, ali pod uvjetom da imate neke fine čaše, ovo možete poslužiti i najvećim picajzlama.



                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:56 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Glasuj na...

Blogerica.com