Blog
utorak, studeni 3, 2009




Nastavljamo u revijalnom jesenskom tonu, rekli bi naši „celebrityji“ na televiziji javljajući se iz raznobojnih „green roomova“. Već smo odradili dobar dio jesenskog repertoara namirnica, ali sad na red dolazi meni jako simpatična gospođica bundevica. Ne znam zašto mi je tako postala draga. U Dubrovniku je nikad nisam jela i prvi put sam je probala lani, ali čim su se ove godine počeli na tržnici pojavljivati komadi bundeve (koja usput budi rečeno, meni tako jako nalikuje na pipun ili književno: dinju), odmah sam počela smišljati što bi s njom mogla napraviti.

Jako me privlačila ideja da ponovim lanjsku tortu od bundeve i sira (i dalje se bavim tom mišlju), ali je naposlijetku ipak prevladao avanturistički duh (ne u smislu bungee jumpinga niti ičeg ni približno sličnog - na tako nečemu me nećete vidjeti osim ako ne bude pitanje života i smrti) i odlučila sam da bundeva ide u nešto novo. Prevrnula sam pola interneta i nekako mi ništa nije bilo po volji pa sam se onda okrenula izvoru u kojem se uvijek nešto nađe – svojoj polici za knjige. Dragi me zeza da bi ja najradje živjela u biblioteci, ali koliko god to možda ludo zvučalo, ja se sa svojim knjigama jako dobro slažem. Krate mi dosadu i u velikom broju slučajeva imaju baš onu informaciju koja mi treba. Ja njih zauzvrat povremeno očistim od prašine i tu i tamo milo pogledam. Sve u svemu, skladan odnos.




Nisu me iznevjerile ni ovaj put. Otvorila sam već puno puta otvorenu i prelistala već puno puta prelistanu kuharicu „Baking:From my home to yours“ američke autorice Dorie Greenspan i pronašla ono što sam tražila – recept za muffine od bundeve. Malo sam ga promijenila  u skladu s onim što sam imala u kuhinjskim ormarićima i dodala mu par stvari koje su ga učinile privlačnijim mojoj boljoj polovici i u roku od dva sata nakon što sam ih izvadila iz pećnice, više nije bilo nijednog.

Za 6 kom:
110 g brašna
1 žličica praška za pecivo
Navršak noža sode bikarbone
Malo soli
Cca ½ žličice cimeta
Navršak noža muškatnog oraščića
Cca ¼ žličice mljevenog đumbira
Navršak noža klinčića
55 g maslaca
40 g smeđeg šećera
55 g kristal šećera
1 burbon šećer vanilija
1 jaje
100 ml pirea od bundeve
30 ml mlijeka
Žlica limunovog soka
Šaka krupno nasjeckanih oraha
100 g mliječne čokolade narezane na kockice





1) Ugrijte pećnicu na 190°C i namastite kalup za muffine ili ga obložite papirnatim košaricama.
2) Pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu, sol i začine
3) Mikserom tucite maslac dok ne omekša pa mu dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju. Tucite dok ne dobijete kremastu smjesu. Dodajte jedno po jedno jaje i tucite mikserom još koju minutu. Dodajte pire od bundeve i nastavite tući.
4) U međuvremenu u mlijeko dodajte žlicu limunova soka pa zatim sve zajedno ulijte u smjesu s maslacem i tucite minutu dvije.
5) Isključite mikser i ručno umiješajte mješavinu s brašnom pa zatim dodajte i orahe i komadiće čokolade.
6) Rasporedite smjesu u kalup za muffine i pecite 20-25min, dok muffini ne porumene. Provjerite jesu li gotovi pomoću dobre stare fore sa čačkalicom ili nožem – kad nabodete muffin, čačkalica ili nož trebaju ostati čisti.
7) Možete poslužiti još tople, a jako se lijepo slažu s čajem ili hladnim mlijekom.




Napomena:
- U originalnom receptu nije se dodavao klinčić nego piment pa možete pokušati i tako.
- Također, u originalu idu pekan, a ne obični orasi, ali probala sam to razvikano čudo i s obzirom na vrtoglavu cijenu po kojoj se kod nas prodaje i ne tako veliku razliku u okusu, bez grižnje savjesti sam to zamijenila običnim orasima.
- Originalna se verzija posipa suncokretovim sjemenkama, ali iako ih inače jako volim, u ovoj mi kombinaciji to nije to pa sam ih izostavila i umjesto toga dodala komadiće mliječne čokolade koji su bili pun pogodak.
- Ako izostavite čokoladu, čini mi se da ih ne bi bilo loše poslužiti s malo karamel umaka ili dulce de lechea.

Konačna ocjena? Svakako ponoviti. Svi ovi začini daju tijestu prekrsnu aromu, bundeva također blagu aromu i vrlo zanimljivu boju, orasi krckaju, a čokolada se topi – sve što od muffina možete poželjeti!



damijenestoslatko @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 25, 2009




Kao što se u ove dvije godine dalo primijetiti, obožavam mjendule (aka bademe) u svakom obliku. U kolačima, u slanim jelima, same, začinjene, ujutro, popdne, navečer i u sred noći. Ovako pripremljene mjendule prvi sam put probala baš u noćnim satima kad sam se vraćala iz jedne od svojih londonskih šetnji. Putem sam naišla na jednu od onih njihovih trafika i trgovinica u jednom i odlučila utažiti glad vrećicom slanih mjendula. Ne treba ni reći da sam postala gotovo ovisna o njima i sva sreća da ih je na potezu od studentskog doma do stanice pozdemne željeznice bilo za kupiti na stotinu mjesta (a radilo se o šetnji od max. 5 minuta ).

Otkad sam se vratila s putovanja svako malo bi mi palo na pamet kako bih trebala pokušati to napraviti u vlastitom aranžmanu. Idealna prilika pojavila se prije dva dana kad mi je prijateljica dolazila na pravu žensku večer – dogovorile smo gledanje filma uz pokoji martini i naravno, nešto za pojesti.  Selma se pobrinula za kolače, a mene je dopao slani dio. Kako nisam imala puno vremena, opskrbila sam se  grickalicama u trgovini, ali vrag mi nije dao mira da baš ništa ne bude domaće pa sam kupila naravno – mjendule.

Što s njima? Dvije stvari – klasične bruštulane mjendule (naravno) i ove eksperimentalne slane. Nakon vrlo kratke potrage na internetu, došla sam do rješenja koje mi je i samoj bilo palo na pamet,ali mi se činilo prejednostavnim. E pa nije. Dakle evo „recepta“ od 3 koraka:





Bademi (neoguljeni)
Sol
Papir za pečenje

1) Pećnicu ugrijte na 190-200°C, a na pleh stavite papir za pečenje
2) Bademe isperite u hladnoj vodi i ocijedite. Uzmite željenu količinu soli i utrljajte je u bademe.
3) Rasporedite baeme u jednom sloju na papir za pečenje i pecite 10-15min, dok ne počnete osjećati ugodan miris badema iz pećnice.

Bademe pecite po želji – osobno volim da su zapečeniji pa ih ostavim nešto duže, ali u svakom slučaju, pazite da ne zagore! Najbolje ih je pojesti uz dobar film i još bolju prijateljicu i usput pretresti sve probleme ovog svijeta




damijenestoslatko @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 7, 2009




Ovo se uopće ne može nazvati receptom, ali kombinacija je jako dobra pa pomislih, zašto da je ne podijelim s vama? Meni su još uvijek ljetni praznici, nije me baš dotakao ovaj prvi dan škole, ali bez obzira na to, svaki mi dan proleti puno brže nego što očekujem pa tako već predugo nisam s vama podijelila nijedno moje gastronomsko otkriće.

I ova je salatica inspirirana Londonom. Nešto jako slično probala sam u lancu pod imenom Giraffe u kojem možete pojesti svega ukusnoga za ne pretjerano novca. Evo što oni kažu sami za sebe: "we wanted to create a friendly, welcoming place where a smile goes a long way. it's about exploring the wonderful foods from around the globe and opening out ears to music from around the world. giraffes are so tall they see a different view of the world. we LOVE fresh ideas" Čak vam iz shake-a viri plastična slamčica u obliku žirafe - odmah vam popravi dan

Kažu ljudi da im je i kava jako dobra (ne mogu potvrditi jer kavu ne pijem), a ima i jedan Giraffe na terminalu 3 na Heathrowu za sve gladne putnike (ne)namjernike. Njihova salata ima još dodatak passionfruita (ne da mi se sad kopati po rječniku, zna li tko kako se to kaže na hrvatskom?) i jako mi se svidjela pa sam je odlučila uvesti i na domaći meni.

Sve što trebate je malo dobro ohlađenog ananasa (idealno bi bilo svježeg, ali proći će i onaj iz konzerve) kojem ćete dodati malo ružine vodice (ili par kapi arome ruže, može je se naći u Konzumu) i zatim sve posuti listićima bosiljka. Jednostavno, a jako ukusno i osvježavajuće - ove tri arome sjajno idu zajedno.

damijenestoslatko @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 26, 2009



Dogodilo se nešto poprilično nevjerojatno. Ako izuzmemo sličicu onog eksploziva zvanog „carré chocolat“ u postu o londonskim slastičarnama, čokolada se na ovom blogu nije pojavila već čitava dva mjeseca! To nije za moje male oči, govorio je Kalimero. Vrijeme je da se krene, kažu Majke.

A krenut ćemo Portobello Roadom. Te sam se londonske subote ustala puna energije i entuzijazma (sve sam domaće radove bila odlučila ostaviti za nedjelju iza 18.00h) – čekala su me cijela dva dana – slobodna. Pogled kroz prozor – sunčano. S King's Crossa plava me Piccadilly line odvela do Holborna, onda crvena Central line sve do postaje Notting Hill Gate. Odredište: Portobello Market. Već na izlazu iz podzemne nalaze se „putokazi“ za turiste isprintani na A4 papiru, dovoljno je samo pratiti trelice i naći ćete se na početku duuuuge ulice pod nazivom Portobello Road.





Već je bilo riječi o Borough Marketu koji mi je ostao među najupečatljivijim londonskim trenutcima, a Portobello mu nije uopće nalik. Ovu ću tržnicu zapamtiti na jedan sasvim drugačiji simpatičan način. To je mjesto na kojem možete pronači sve – od igle do lokomotive, kako bi se kod nas reklo (dugo nisam čula taj izraz, sve dok ga moja rodica nije neku večer dok smo bile na kavi upotrijebila za nešto – ubijte me sad, više ne znam o čemu se radilo, a bilo je to preksinoć. Skleroza.)

Krenete li ulicom, naići ćete prvo na hrpu second-hand trgovina u kojima stvari i nisu baš tako second-hand kad ih malo bolje promotrite. Šarene ljetne haljine s volanima, cvjetićima, mašnicama, čipkom, duginim bojama, a sve okružene hipijevskim nakitom ili imitacijama starinskih dragulja. Proći ćete pored restorančića kojem u izlogu stoji narančasti fićo kroz čije prozore vire daske za serviranje, a na njima svježe ispečena pizza. Još koji korak i počinje prava vreva.

Oko štandova hrpe znatiželjnih turista, vire pod kapama i sunčanim naočalama. Prevrću po imitacijama starinskog srebra, smiju se vrtnim patuljcima svih veličina, isprobavaju nemoguće užasne sunčane naočale. Neki štandovi djeluju poput scena iz crtića, npr. one kad Aladdin uđe u čarobnu pećinu ili kad gusari naiđu na kovčeg s blagom. Sve se te imitacije sjaje na suncu, a prodavači često dosta nezainteresirano sjede i promatraju ono što za njih nije nikakva egzotika već vjerojatno vrlo zamorna svakodnevica.



Ima tu i mnogo malih trgovina koje prodaju prave antikvitete za razliku od ovih očito tvornički izraženih. Ne znajući, ušla sam u jednu i vidjela prekrasan medaljon za koji sam pomislila kako bi se divno slagao s jednim mojim džemperićem i naivno pitah ja gospođu koliko košta. Ispalo je da  je iznos veći od onog koji je pokrio cijelo moje jednomjesečno putovanje. Medaljonu je naime više od 300 godina! Izgleda da će moj džemperić ipak morati malo pričekati.

Na Portobellu ćete naići na velike količine nakita svih boja i profila – od plastične bižuterije do već spomenutih elizabetanskih i sličnih draguljčića. Između te dvije krajnosti ima lijepog srebra i poludragog kamenja koje će vam vješto nastojati prodati tamnoputi prodavači sa svih krajeva svijeta. Tu sam se prvi put (uspješno!) cjenkala i sva zadovoljna odšetala dalje duuugom ulicom.



Dio s hranom je manje impresivan nego što je to slučaj s Borough Marketom, ali to i ne čudi jer je ova tržnica u prvom redu namijenjena antikvitetima, njihovim imitacijama i kuriozitetima. Probala sam tu po prvi put churros s čokoladom i cimetom, vidjela neko povrće kojem nisam zapamtila ime i uspješno odoljela napastima štanda s kolačima (čekao me ručak u drugom dijelu grada). Narazgovarala sam se s trgovcima među kojima je bio jedan koji se silno trudio pogoditi otkud sam. Prevrnuo je sve od Švedske do Albanije da bi nakon nabrojene manje-više cijele Europe pobjedonosno stigao do ex-Jugoslavije. Bio je šokiran kad je čuo da je Hrvatska u pitanju jer mu je šef Hrvat i prema onome što kaže, grozan neki čovjek. Ne znam je li to baš mjerodavno jer nisam nikad upoznala niti jednu osobu koja voli svog šefa/icu, ali zbog tih šefovskih iskustava na Portobello Marketu nas Hrvate bije opak glas.





Curiosity killed the cat. Nije mi vrag dao mira pa sam ušla u već spomenuti Hummingbird Bakery. To je bio moj prvi susret s tom ružičasto-smeđom mini oazom. Sva sreća pa je bio ogroman red od kojeg me prošla volja za čekanjem pa sam se ponašala kao da sam u muzeju – razgledala sam sve kolače kao da su izložbeni primjerci, okinula koju sliku i zaključila da ću se vratiti drugom prilikom. Ta se druga prilika ukazala, kolači su me oduševili i počastila sam se The Hummingbird Bakery kuharicom iz koje dolazi ovo čokoladno zadovoljstvo koje slijedi.



Točno ovako ja zamišljam pravi američki brownie. Toliko je čokoladan da će vam drastično zaprljati zube, a ima i jednu velku prednost – uprljat ćete samo jednu jedinu posudu. Pragmatični Amerikanci. Ovo mi je možda najdraži i najjednostavniji recept za browniese koji sam isprobala, a naravno, podložan je varijacijama. Pravila sam ga dvaput, oba puta u običnoj verziji, ali možete u njega dodati komadiće čokolade, orahe, lješnjake ili nešto drugo što vam već padne na pamet. Svakako isprobati.

Za cca 12 komada:
200 g čokolade (ja sam korsitila kombinciju bitter čokolade i čokolade za kuhanje)
175 g maslaca
280 g šećera u prahu
130 g glatkog brašna
3 jaja

1) Obložite kalup veličine cca 33x23 cm papirom za pečenje
2) Ugrijte pećnicu na 170°C.
3) Rastopite čokoladu na pari i dodajte joj maslac. Maknite s vatre i pustite da se ohadi par minuta.
4) U tu smjesu umiješajte šećer pa zatim naizmjence po jedno jaje i malo brašna, miješajući nakon svakog dodavanja. Dobit ćete gustu i glatku smjesu.
5) Pecite 30-35 min (nije potrebno više od toga – browniesi trebaju ostati vlažni)
6) Pustite da se ohladi (ako ste karakter!) i ukrasite šećerom u prahu. 

damijenestoslatko @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 16, 2009



Već sam jednom pisala o tome kako mi je ovaj blog omogućio jedno divno poznanstvo. U međuvremenu ih je bilo još par, a posljednje me ponovno ugodno iznenadilo.  Život piše svakakve priče – baš je zanimljivo u sred neke druge zemlje upoznati Splićanku koja ide na vrhunski tečaj slastičarstva i k tome tu i tamo klikne na ovaj blog. A upravo je tako bilo. Bijasmo nas dvije dva puta na ekspedicijama po slastičarnama, a onda smo se jedne nedjelje zaputile na izlet u Stonehenge i obližnji grad pod imenom Bath.



O Stonehengeu vam neću puno duljiti jer moram priznati da nije bio ni približno ono što sam očekivala. Kao i sa svim stvarima od kojih puno očekujete, s tim sam se malo razočarala. Da vam ga trebam opisati u kratkim crtama, čini mi se da bi najbolje bilo: hrpa kamenja u sred polja. Na slikama izgleda puno impozantnije, nebo je modro, monoliti snimljeni iz donjeg kuta (čudo što dobra fotografija može napraviti) i nema ničeg naokolo. U stvarnosti se radi o ne pretjerano visokim stupovima; poviše njih tmurno sivo nebo, a svuda naokolo procesija turista koji čekaju kad će se konačno nešto dogoditi i vjerojatno se pitaju što uopće tu rade. Ipak, drago mi je da sam bila jer sad više nemam želju ići ponovno. (znam ja da je to sve misteriozno i zanimljvo i prastaro, ali očekivanja su mi očito bila nerealna)



Sljedeća je postaja bio grad Bath. Tamo su glavna atrakcija ostatci rimskih kupelji, a još jedna od zanimljivosti je njegova povezanost s Jane Austen koja je neko vrijeme provela tamo i nikako ga nije voljela. Ipak, to entuzijaste nije spriječilo da podignu muzej u njenu čast. S obzirom na to da je moja kolegica bila jednako prehrambeno nastrojena kao i ja, mi smo zavirile u ex rimske kupelji, zaključile da se to s Peristilom ne može ni usporediti (taj smo dan očito bile pomalo nihilistički raspoložene  ), bacile još malo oko po gradu i zatim jednoglasno krenule u smjeru restorana Jamie's Italian .




Nalazi se u samom centru grada na adresi 10 Milsom Place. Podijeljen je na dva kata – na donjem se katu čeka red, a u međuvremenu možete popiti piće, prelistati neke od kuharica koje je napisao Jamie ili njegov talijanski uzor Genaro, promatrati kako za šankom režu ogromne mortadele ili kako prave domaću tjesteninu. Kad zavibrira mala napravica koju vam daju pri ulasku, znači da je vaš stol spreman. U tom se trenutku penjete na drugi kat koji je prepun svjetla, užurban i na prvi pogled djeluje jako domaće. Atmosfera je opuštena, kroz velike prozore puca lijep pogled, konobari su nasmijani i veseli i spremni vam pokazati kako određena riba izgleda makar to značilo da morju prstom upirati u tuđi tanjur, a na zidovima vise fotografije hrane koje su toliko dobre da ogladnite čak i ako ste došli siti. Naročito mi se svidjela jedna od njih koja prikazuje miješenje kruha  – naizgled tako neuredna (baš kako ja volim), ali puno je vjerojatnije da je u nju uloženo jako puno truda, kako po pitanju kompozicije, tako i po pitanju svega ostalog.

Smjestile se moja Tereza i ja za jedan pomalo klimav stol i našle se u problemu.
- Što ćeš ti?
- A ne znam, što si ti mislila?
- Ma ne znam ni ja.
I u tom stilu jedno pet minuta. Za brzinsko predjelo smo se još nekako i odlučile – izbor je pao na razne talijanske kruhove poslužene s maslinovim uljem i na domaće pržene i začinjene bademe. 



Za glavno jelo Tereza je odabrala tunu s mješavinom povrća, a ja sam se bacila na tjesteninu (linguine) sa škampima. Grass is always greener on the other side, pjeva po uzoru na staru narodnu bend Travis pa tako i ja mislim da je moja su-jedačica prošla bolje od mene. Bez obzira na činjenicu što je tjestenina bila domaća, činilo mi se da umak nije dovoljno gust i svemu je skupa nekako nedostajalo nešto što bi cijelo jelo učinilo upečatljivim. Ali onda na scenu stupaju mahune u pikantnom umaku od rajčica koje su me toliko oduševile i za razliku od tjestenine, bile toliko upečatljive da smo ih jučer jeli doma za ručak. I to točno po Jamiejevom receptu.





(gornji je original, donji piratska verzija od jučer)

Ako se pitate kako sam do njega došla, pričica je opet zanimljiva. Na nekom BiH kanalu na MAX Tv-u nedjeljom popodne emitiraju emisiju Jamie at home. O tome me mama obavijestila prije par tjedana, ali prva mi se prilika da je uistinu i pogledam pružila prošlu nedjelju. I možete li vjerovati koji je bio prvi recept u emisiji tog dana? Upravo onaj koji me tjedan dana prije u restoranu oborio s nogu! To je bila prevelika slučajnost da bi sve samo palo u zaborav. Zaslužio je da ga se isproba. Doduše, nisam zapamtila baš sve detalje pa su neki dijelovi recepta poprilično neprecizni, ali vjerujte mi, jelo je fantastično i jako se dobro ponaša kao prilog mariniranoj prženoj piletini.

Zelene mahune
Maslinovo ulje
3 češnja
3-4 fileta slanih inćuna
400g pelata
Čili papričice
Svježi ružmarin, nasjeckan

1) Očistite mahune (odstranite im krajeve) i narežite ih na komade duljine 2-3cm (s obzirom na to da su naše mahune poprilično debele, rezanjem će se smanjiti vrijeme kuhanja)
2) Ugrijte maslinovo ulje, protisnite u njega češnjak i dodajte filete inćuna pa sve miješajte na laganoj vatri dok češnjak ne požuti i dok se inćuni ne raspadnu.
3) Dodajte pelate, čili papričice i nasjeckani ružmarin.
4) Nakon par minuta dodajte mahune (nije ih potrebno prethodno blanširati!) i pustite sve da se poklopljeno kuha na srednje jakoj vatri cca pola sata, tj. dok mahune ne omekšaju. Povremeno promiješajte, a ako se umak previše zgusne, dodajte mu malo vode.

damijenestoslatko @ 00:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 7, 2009



Nisam sigurna postoje li uopće ta mitska bića koja vole prati suđe? Iz praktičnih bismo ih razloga mogli nazvati Homo suđoperus. Kažu da su suđoperusi locirani na različitim staništima po cijelom svijetu, određeni tvrde i da poznaju neke od njih, ali u mojoj okolini ih nema (provjereno). Meni je osobno pranje suđa najmrži kućanski posao – nikad mu nema kraja jer nove čaše i tanjuri samo niču kao gljive poslije kiše.

U Dubrovniku se za nekoga tko uzalud nešto radi kaže da „gura valove prema Italiji“ i mislim da bi se to jako dobro moglo primijeniti na pranje suđa.  Taman sve lijepo opereš, uglancaš sudoper i onda se za sat vremena opet pojavi neka zdjelica. Bolje bi definitivno bilo malo bućnuti u more i pogurati ga prema bučnim nam susjedima nego ovo. Plivanje je makar ugodno.

Današnji je zato recept za sve moje su-mrsce prljavog suđa. I meso i prilog sve u jednom, a sve što ćete uprljati je jedna zdjela i kasnije tanjur s kojeg budete jeli. Nije loše, a? Podsjetit će vas vjerojatno na piletinu s buđolom i porilukom, a nije ni čudo jer se nalazi na istoj stranici Jamie Oliverove kuharice Cook with Jamie. Ja sam ponešto izmijenila recept pa dakle evo što napravih:

Za 2 osobe:
500 g pilećeg filea
16 šparoga (iz uzgoja)
16 cherry rajčica
Ružmarin
Kopar
Majčina dušica
Peršin
Maslinovo ulje
Prošek ili bijelo vino
Par kapi limunova soka
Sol i papar




1) Pećnicu ugrijte na 200°C.
2) Šparogama odstranite donji tvrdi dio, a cherry rajčice razrežite na pola.
3) U jednu zdjelu stavite pileći file, rajčice, šparoge, pospite željenom količinom začina, dodajte malo maslinova ulja i prošeka/bijelog vina i par kapi limunova soka.
4) Posolite i popaprite pa sve dobro izmiješajte
5) Uzmite komad aluminijske folije pa u njega stavite prvo povrće pa zatim pileća prsa preko i sve prelijte mješainom ulja i vina. Zamotajte foliju tako da na vrhu ostane cca 5 cm otvora i tako sve zajedno stavite u pleh.
6) Pecite 30-40 min.

Napomene:
Jamie je u ovom receptu koristio samo velike količine ružmarina, ja sam se radje odlučila za kombinaciju proljetnih začina s tržnice. Koje god začine odaberete, važno je samo da budu svježi jer im je okus tako puno intenzivniji.  Jamie je preporučio da se posluži preliveno acetom balsamicom, ali taj sam dio preskočila, ako netko proba, neka javi kako je!



Kad sve lijepo pometete s tanjura, ostat će vam najbolji dio: umak koji se napravi od kombinacije maslinova ulja, prošeka i soka koji piletina pusti pa se zato oboružajte nekim finim kruhom kojim ćete to sve pomočiti. Znam da nije baš po bon-tonu, ali rade ljudi nažalost puno gorih stvari od toga pa se ja zato ne bi previše brinula. I da ne zaboravim: ako naiđete na kojeg Homo suđoperusa, uputite ga u mom smjeru.


damijenestoslatko @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009



Rečeno, učinjeno. Kao što sam obećala, evo danas recepta u kojem sam upotrijebila mango koji mi se toliko svidio. Za friands sam saznala nedavno švrljajući po internetu. Radi se o kolačima vizualno nalik na muffine koji su jako popularni u Australiji i na Novom Zelandu, a smatra se da su se razvili iz francuskog klasika pod imenom financier (o toj ljepoti jednom drugom prilikom).

Može ih se peći u kalupu za muffine, ali meni se čini da djeluju elegantnije ako ih se stavi u niske kalupiće za pite/krostate. Budući da se radi o smjesi na bazi bjelanjaka (koja je ujedno izvanredan način da se upotrijebe bjelanjci preostali od nekih drugih kuhinjskih pothvata), kolači  ispadnu jako sočni i mekani.  Umjesto manga u friands možete staviti i neko drugo voće, a ako mislite da se s tim vašim izborom kokos ne bi slagao, umjesto njega dodajte jednaku količinu brašna za dizana tijesta.

Ovaj sam recept spojila iz dva-tri različita koja sam pronašla na internetu i jako sam zadovoljna rezultatom. Da se to moje zadovoljstvo ne bi pretvorilo u cjelodnevno konzumiranje isključivo friandsa, zaključila sam da će biti najsigurnije da ja njih fino zamotam i odnesem na faks. Tako je svakoj od moje tri fakultetske gracije po jedan firand malo ublažio glad između predavanja o Britanskom parlamentu i drugoga o francuskoj književnosti u romantizmu i simbolizmu. Šteta samo što nije ostao još pokoji – ne bi škodili ni prije večerašnjeg predavanja...




Za 6 komada:
11 dkg maslaca
12 dkg šećera u prahu
1 burbon vanilin šećer
Malo soli
2-3 dkg kokosa
1 (pre)puna žlica brašna
8 dkg samljevenih badema
3 bjelanjka
12 dkg kockica svježeg manga
Kokos u listićima ili bademi u listićima za posipanje

1) Namastiti kalup za muffine ili papirom za pečenje obložiti male kalupe za pite i ugrijati pećnicu na 180°C.
2) Rastopiti maslac i skinuti s vrha pjenu ako se napravila.
3) Pomiješati suhe sastojke i dodati im maslac.
4) Istići bjelanjke u snijeg (ne prečvrst). Gornjoj smjesi dodati prvo jednu žlicu bjelanjaka, a zatim i ostatak sasvim lagano miješajući. Umiješati lagano kockice manga.
5) Raporditi u kalupe i posuti listićima kokosa ili badema.
6) Peći 20-25 min, dok blago ne porumene.



damijenestoslatko @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, veljača 13, 2009



Što se mene tiče, rođendani, obljetnice, Božić, Uskrs, Nova godina, Valentinovo i svi ostali važni dani u godini uistinu su važni dani. Ako već postoje i ako su po nečemu posebni, trebalo bi ih i proslaviti. Ako već onih 360 dana u godini mora biti obično, nek barem ovih 5-6 bude drugačije. Jučer sam se zeznula i zaboravila da je prijateljici rođendan (iskupit ću se sljedeći tjedan dozom nečega domaćeg, vjerojatno lagano slanih čokoladnih keksa i bočicom nečega o čemu ću tek pisati). I baš mi je bilo žao. Jer ustvari jako volim rođendane i volim kad se ljudi osjećaju posebno na svoj posebni dan. Nadam se da Petra nije uzela za zlo, a možda će doza glukoze dobro doći pred onaj ispit koji nas čeka u srijedu.

Bilo kako bilo, 14. veljače je isto jedan poseban dan. Mnogi brundaju kako je Valentinovo previše komercijalno i kako to sve skupa nema nikakvog smisla. OK. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Meni se Valentinovo sviđa. To ne znači da ljudima koje volim ne to ne pokazujem i ostala 364 dana u godini. Baš suprotno. Valentinovo je dan na koji ću im to pokazati još i više. Kažu, previše je komercijalno? Pa što? Tko kaže da ga i ja moram proslaviti u nekom skupom restoranu s hrpom cvijeća i skupih poklona? Stvar je u tome da će (kao i većina stvari u životu) Valentinovo biti onakvo kakvog ga sebi želite i napravite. Jedna ruža ili jedan post-it na kojem pišu svega dvije riječi mogu biti sasvim dovoljni da nekome uljepšaju dan.



Jutros sam tako čekala zeleno svjeto na pješačkom blizu Petrinjske ulice. Prišla mi je jedna žena sa štakama i pitala može li sa mnom preko ceste.
- Naravno, evo uhvatite me ispod ruke.
- Hvala vam. Ma tko to trubi?
- Ne trube nama, netko je stao s druge strane.
- I bolje. Bedaci (smije se).

Smijem se i ja. Prešle smo na drugu stranu i žena mi kaže:
- Ja sad idem u dućan.
- Evo, nemojte zaboraviti vrećicu.
- Neću, neću, to je poklon mužu za Valentinovo.
- Valentinovo? Divno!
- Kupila sam mužu gaće.

I obje prasnemo u smijeh. Ta mi je sitnica baš uljepšala dan. Smijala sam se sve do Trga. Vjerujem da će i njenom mužu te gaće izmamiti osmijeh. Kako i ne bi .

Ako ste vi zaboravili vašem mužu/ženi kupiti gaće ili štogod drugo, ja vam nudim rješenje za sve probleme (za koje vjerojatno imate sve sastojke pri ruci). Izdvojite pola sata i učinite posebnoj osobi dan posebnim. Ako pak nemate baš neku posebnu osobu pri ruci, ispecite makrone sebi. Zar i vi niste jedna uistinu posebna osoba?





(s ove adrese)
120 g bjelanjaka
200 šećera
¼ žličice soli
1 šećer vanilija
65 g brašna
220 g kokosa

1) Bjelanjke, šećer i sol miješajte na pari dok se ne ugriju i dok se šećer malo ne rastopi
2) Dodajte sve ostale sastojke, dobro promiješajte.
3) Prekrijte prozirnom folijom, ostavite u hladnjaku cca 1 h dok se ne ohladi
4) Obložite pleh papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 170°C.
5) Smjesu vadite žličicom na male hrpice i pecite 15-20 minuta dok blago ne porumene.
6) Pustite da se ohlade na plehu pa preselite na rešetku za hlađenje.



Sretno vam Valentinovo, uživajte s onima koje volite 


damijenestoslatko @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009



Žena prži mužu jaja za doručak. Odjednom on uleti u kuhinju:
- Pazi. PAZI!! Stavi još malo ulja! O, Bože!
  Pržiš ih previše istovremeno.
  PREVIŠE! Okreni ih! SAD IH OKRENI!
  Treba još ulja. Joj! GDJE ćemo naći JOŠ ULJA? ZALIJEPIT ĆE se!! Pazi...
  PAZI!! Rekao sam ti PAZI!! NIKAD me ne slušaš dok kuhaš! Nikad! Okreni ih!
  Požuri! Jesi LUDA? Jesi li TOTALNO poludjela? Ne zaboravi ih posoliti.
  Znaš, uvijek ih zaboraviš posoliti. Posoli. POSOLI! POSOLI!

 Žena ga zaprepašteno pogleda:
 - Pa što je s tobom? Misliš da ne znam ispeći nekoliko jaja?
 Muž mirno odgovori:
 -Ne, samo sam ti htio pokazati kako je meni dok vozim.

Ovaj sam vic dobila jučer e-mailom i dobro sam se nasmijala pa računam, zašto ne biste i vi?  Osim toga, o jajima se (iako ne prženim) u ostatku posta i radi, a dobro će doći i kao mali uvod s obzirom na to da je vrijeme predrokova i kolokvija pa da nemam nažalost vremena da vam nešto podrobnije ispričam o podrijetlu današnjeg recepta. Za one koje zanima, evo ovdje članak na Wikipediji.

Kod nas  bi se ovo jednostavno nazvalo „nadjevena jaja“, ali meni je nekako simpatičniji bio engleski naziv „deviled eggs“ pa sam se odlučila malo ga podomaćiti i tako su „nadjevena jaja“ dobila naziv vražjih. Idealna su kao predjelo, a tako se jednostavno naprave da ih možete poslužiti kad god vam padne na pamet. Može ih se dekorirati puno urednije nego ova na slici, ali ja sam htjela da budu jednostavna i pomalo šlampava (kako kod mene inače stvari znaju izgledati, pripisat ćemo to „stilu“) jer su bila namijenjena kao dodatna zanimljivost na stolu na kojem su u glavnoj ulozi bili ćevapčići i ostale „balkanalije“ s roštilja. (ne može sporedni glumac imati slickanu frizuru a la Ante Gotovac ako je glavni šarmantno neuredan kao Johnny Depp)



6 ohlađenih tvrdo kuhanih jaja
50 g majoneze
pola žličice senfa
malo peršina
sol
papar
nevršak noža crvene paprike

1) Jaja razrežite uzdužno na pola
2) Izvadite žutanjke, dodajte im sve druge sastojke i lagano promiješajte da dobijete homogenu smjesu
3) Stavite smjesu u špric za ukrašavanje kolača i istisnite željenu količinu u jaje na mjesto gdje je bio žutanjak
4) Po želji možete a) posuti s još malo crvene paprike b) ukrasiti listićem peršina

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008



Sve mi se nekako čini da po mom povratku u Zagreb (povratak spominjem sad i na njega odlučno zaboravljam čim zatvorim ovu zagradu) neće baš biti dovoljna samo ona teretana u koju navratim dva-tri puta na tjedan... Kad sam bila mala, na dubrovačkom se radiju vrtila neka blesava reklama „Zube na policu za teatarsku stolicu“ a izgleda da će verzija tog toliko slogana za mnoge oko mene, a i mene samu biti „Zube na policu da staneš u stolicu!“

U skladu s onim što sam napisala u gornjoj zagradi, zaboravit ću sad i sve ostalo i (grickajući komad mamine orahnjače) napisat ću vam recept za odlične krekere. Prvi sam ih put pravila ovo ljeto, a planiram ih ponoviti za Novu godinu. Darling i ja ćemo čekati Novu uz večericu s manjim društvom i posao se nekako raspodijelio. Neću vas sad daviti s tim koga je dopao koji dio posla, ali ja ću spremiti francusku salatu i (najvjerojatnije, definitivna odluka još nije pala) grešno čokoladnu tortu. S obzirom na to da će se za predjelo na meniju između ostalog naći i neka vrsta paštete, mislim da ću u pećnicu ubaciti i pokoju dozu ovih krekera, ne može škoditi... (osim po pitanju već khm... zaboravljene situacije).

Sad vas lagano napuštam jer vrijeme nekako jako brzo bježi, doma nisam baš dugo, a u to malo dana bih htjela strpati što je moguće više nekih događanja. Uživajte u ovim blagdanskim danima! Bisou!

Iz magazina Gourmet (srpanj 2008)
82 g brašna
žlica svježeg ružmarina(nasjeckanog)
žličica praška za pecivo
pola žličice soli
125 ml vode
80 ml maslinova ulja + još malo za premazivanje
krupna morska sol



1) Ugrijte pećnicu na 200°C, obložite pleh papirom za pečenje
2) Pomiješajte brašno, ružmarin, prašak za pecivo i sol. Zatim u sredini napravite udubinu i dodajte vodu i ulje pa lagano umijesite tijesto.
3) Podijelite tijesto na tri dijela, 2 prekrijte folijom (da se ne isuše), a treći razvaljajte u kružni oblik (cca 25 cm promjera). Tijesto treba biti jako tanko, a oblik uopće ne treba biti savršeno pravilan, moža i ovalno.
4) Prebacite tijesto na pleh, premažite ga s malo ulja i pospite s još malo ružmarina i soli.
5) Pecite 8 do 10 minuta dok ne dobije zlatnu boju i počne hvatati i tamniju boju na rubovima pa ponovite cijeli postupak još dva puta.



Napomena:
- Krekere možete napraviti i dva dana unaprijed, ali ih u tom slučaju treba držati u što je moguće bolje ztvorenoj kutiji.
- Ako želite, ružmarin možete zamijeniti paprom ili nekim drugim začinom.
- Ovako napravljeni krekeri jedu se razlomljeni, ali ako ste nešto „uredniji“ tip možete ih pravilno izrezati prije pečenja.
- S mazanjem tijesta uljem i posipanjem solju i ružmarinom pričekajte do neposredno prije stavljanja u pećnicu.
- Ako niste ljubitelj maslinovog ulja, promislite još jednom! Ima jedno krasno ulje marke Trenton koje je jako blago i lijepo pa možete pokušati s njim (mene je preobratilo  )



p.s. Namaz za kombiniranje s ovim stiže za dan-dva!

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 22, 2008





Kao što dio vas zna, od jučer sam doma. Nakon dva tjedna kiše, oblaka i svega ostaloga što me već pomalo bilo počelo bacati u depresiju, jučer me iz Zagreba ispratilo sunce! Nadam se da je i ostalo tako lijepo  

U avionu me (možda zbog tako lijepog vremena) bila uhvatila navala nadobudnosti. Naime, čitala sam one njihove novine i u njima naišla na članak tematike kakvu smo nedavno prevodili na fakultetu. S obzirom na to da sam s tom vrstom jezika imala poprilično muke, pitala sam ženu do sebe kemijsku da zapišem prijevode nekih izraza koji su mi se učinili dobrima pa da ih, ako bog da, i zapamtim. Ali čini se da mi nije bilo suđeno da izvučem neku korist iz tog leta jer je par minuta nakon što sam nabavila kemijsku počela bura. Nije to bilo ništa spektakularno, ali avion se par puta malo zatresao, žena od koje sam posudila kemijsku je umrla od straha, uhvatila me za ruku i od moje prevoditeljske nauke što zbog  njene, a kasnije i moje nervoze nije nažalost bilo ništa (i da, sad se ne sjećam ni što sam htjela zapisati!)



E sad, što se prijevoda na ovom blogu tiče, mogli ste primijetiti da ovdje nema baš često naziva na engleskom, ali ipak: ovaj je teško prevediv. Na nekim našim stranicama nazivaju ga marmeladom od limuna, ali ono što 100% znam je da ja curd ne bih prevela s mermelada! Što se mene tiče, mermelada je proizvod isključivo voća i šećera i eventualo pokojeg dodatka u vidu arome ili orašastih plodova. Ostalo su za mene namazi. Ovaj je dakle namaz nešto što slobodno omotano crvenom mašnicom može pod bor nekom gurmanu!






Lemon curd je preljev/namaz za kolače koji je bio silno popularan u Velikoj Britaniji krajem 19.stoljeća. Zbog sastojaka ga se pravilo u nešto manjim količinama nego mermeladu, a njim su se punili kolači, posluživao se uz kriške torte, a čak se i mazao na kruh u kombinaciji s maslacem (ovo zadnje sam probala na prepečencu i nije loše koliko god na prvi pogled djelovalo možda neobično). Uglavnom, osim soka limuna za curd možete upotrijebiti sok bilo kojeg drugog voća i dobit ćete voćni namaz prekrasne intenzivne voćne arome. Meni se čini npr čini sjajnim punjenjem za muffine, dodatkom palačinkama ili u nešto rjeđoj varijanti dodatkom sladoledu ili kolačima.

Budući da sadrži jaja i maslac, preporučuje ga se potrošiti u roku od sedam dana (vjerujem da to neće biti problem) i kao i mermeladu, trebalo bi ga se stavljati u sterilizirane staklenke.


Iz kuharice Stephanie Alexander The Cook`s Companion
Za jednu manju teglicu:

4 žutanjka
15 dkg šećera u prahu
100 ml limunovog soka
7 dkg maslaca narezanog na kockice



1) Tucite žutanjke i šećer mikserom dok se šećer ne «rastopi»
2) Stavite tu mješavinu zajedno s preostalim  sastojcima u posudu debljeg dna na laganu vatru i miješajte neprestano sve dok ne dođe do vrenja (u tom će se trenutku krema početi zgušnjavati). Odmah skinite s vatre.
3) Ulijte u tople sterilizirane staklenke te zatvorite. Pustite da dosegne sobnu temperaturu i zatim čuvajte u hladnjaku.




                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 29, 2008



Da ne kažete da vas predugo držim u neizvjesnosti (što uopće nije cilj nego nažalost ne stignem pisati baš prečesto), evo i recepta za koji mi je bio potreban pire od bundeve.

Sve je krenulo s već spomenutim komadom budeve s tržnice, nastavilo se potragom po internetu da bih na kraju našla dobru ideju, ali mi njena realizacija nigdje nije bila baš do kraja po volji. Onda sam se malo igrala uglavnom se vodeći meni jako dragim receptom za tortu sa sirom i nastalo je ovo. Dakle evo moje prve bundevske kreacije! (silno sam nekako zadovoljna što sam probala bundevu, ne znam ni sama zašto baš toliko)

Darling je potamanio nešto manje od pola torte (toliko o onome “samo jedan komadić“), a jutros sam odnijela i prijateljicama s faksa po komad da probaju. Nakon predavanja iz sociologije obrazovanja na kojem je situacija zahvaljujući profesorovim poštapalicama i mimici u par navrata bila uistinu komična, odlučile smo iskoristiti lijepo vrijeme i jednu od famoznih pauza provesti neradno.



Sunce sija, trava raste, a Kristina, Jelena i ja na terasi kafića s komadom ove torte... Sve smo slistile, a konobar je izgledao kao da su ga stavili na paklene muke kad je shvatio da će morati oprati čak (!) tri tanjurića (to je neki koji se nervira ako se iskorištena vrećica čaja ili kriška limuna stavi u pepeljaru, a ne na za to predviđeni tanjurić).

Da ne duljim više, svima se svidjelo i evo dakle mog doprinosa za ovogodišnji Halloween. Lanjski je bio nešto slikovitiji, ali je ovaj ipak po mom mišljenju ukusniji!




Kalup promjera 24 cm

Za podlogu:
25 dkg mljevenog petit beurre keksa
5 dkg mljevenih lješnjaka (ili oraha)
5 dkg mljevenog maka
5 dkg smeđeg šećera
6 dkg rastopljenog maslaca
1 žlica ulja
5 žlica vode

Za nadjev:
30 dkg svježeg sira
22 dkg šećera
1 šećer vanilija
40 dkg pirea od bundeve
5 jaja
3 žlice brašna
cimet
mljeveni đumbir
muškatni oraščić
sol

1) Obložite kalup papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 180°C
2) Sve sastojke za podlogu dobro pomiješajte (smjesa će i dalje biti ne sasvim, ali poprilično rastresita) pa njima obložite dno i strane kalupa pritišćući smjesu prstima (nastojte da bude što ujednačenije debljine da se ravnomjernije peče)
3) Stavite je peći samu 10ak min pa je izvadite da se ohladi
4) Mikserom sasvim lagano tucite sir, šećer i šećer vaniliju. Nakon minute do dvije dodajte pire od bundeve (mora biti sobne temperature tj. nemojte ga staviti direktno iz pećnice), a zatim jedno po jedno jaje
5) Ručno umiješajte brašno, začine i sol. Smjesa će biti poprilično tekuća, ali to je ok.
6) Prelijte smjesu preko pečene i ohlađene podloge pa sve zajedno pecite na 180°C 1h i 20 min (gotovo je kad se na rubovima počnu praviti pukotine)
7) Ostavite sat vremena da se ohladi na sobnoj temperaturi pa zatim stavite na par sati u hladnjak. Poslužite s tučenim vrhnjem i preljevom od karamele.

Napomena 1: mmmmmmm 
Napomena 2: Okusom podsjeća malo na tortu od sira jer mi to i je bio predložak, ali joj dodaci u podlozi (mak i lješnjaci), bundeva i začini daju jednu puno zanimljiviju notu. 99.9% sam sigurna da bi se svidjela svima onima koji vole klasičnu verziju samo sa sirom.



 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, rujan 9, 2008



Svaki grad uz naše more ima svoga lera...“ - bila sam prije par dana na koncertu klapskih pjesama u Cavtatu i među ostalim prekrasnim pjesmama u više nego odličnoj izvedbi (nemam veze s organizatorima i ovo nije reklama ), pjevušila se i ova.

Mislim da ne samo da svaki grad uz more (a ja bih dodala i nešto dalje od mora) ima svoga lera, nego ima i barem jednog kako se to u Dubrovniku kaže, “oriđinala“. A što ili tko je “oriđino“? Čovjek kojem nažalost nisu baš sve na broju i koji ide naokolo i razgovara sam sa sobom, povremeno drugima dijeli savjete, propovijeda masama i sl.

Jedan od nekoliko dubrovačkih oriđinala još otkad sam bila (jako) mala vrti isključivo dvije teme: vanzemaljce i smokve. Neki dan sam se sunčala na plaži, a do mene je dopirao njegov ispresijecani monolog (stajao je dosta daleko i obraćao se svima koji su bili na plaži): “...povijest čovječanstva u režiji vanzemaljca... a da vam ne govorim o DNA [dienej]... ne ulazim u naslijeđe...samo ove osobine.... tajna je u crnoj rupi... “ Izgleda da je čovjek sebi lijepo objasnio smisao i tijek povijesti i da zna kud ovaj svijet ide. Bilo bi puno lakše kad bi svi imali neki takav svoj sistem misli.



Druga njegova tema pomalo je pala u zaborav. O smokvama je prije znao često govoriti (nekad i u kombinaciji s temom vanzemaljaca), ali s obzirom da ga nisam dugo čula kako se bavi tim kasnoljetnim voćem, sad se nikako ne mogu sjetiti koja je problematika bila vezana uz njih. Doduše, 100% sam sigurna da nije bio recept, a ponajmanje ovaj koji slijedi tu dolje.

Ovaj recept dolazi iz knjige Dorie Greenspan “Baking: From My Home to Yours“ koju sam vam spominjala u postu o košaricama s voćem. U međuvremenu sam probala još neke njene recepte pa i oni stižu u dogledno vrijeme. Zasad se zadovoljite ovim sezonskim kolačem (i požurite ga napraviti što prije jer vas smokve neće vječno čekati na grani  )


 

Za preljev i smokve:
180 ml crnog vina (ili prošeka ili kombinacija)
120 ml meda
2 tanke kriške limuna
16 raspolovljenih svježih smokava

Za kolač promjera 24 cm:
160 g brašna
55 g kukuruznog brašna (ili palente)
2 žličice praška za pecivo
Malo soli
70 g šećera
1 šećer vanilija
Naribana korica limuna
18 dkg maslaca
3 jaja
120 ml meda



1) U maloj posudi na laganoj vatri pomiješajte sve sastojke za preljev osim smokava, pustite da provri pa dodajte smokve i kuhajte se zajedno još cca 5 min na laganoj vatri (smokve trebaju omekšati, ali se ne smiju raspadati)
2) Izvadite smokve i ostavite tekućinu da se kuha još 10-15 min dok se malo ne zgusne pa kad je gotovo stavite sa strane
3) Ugrijte pećnicu na 180°C, namažite cijelu unutrašnjost kalupa maslacem, na dno stavite papri za pečenje pa i njega premažite maslacem i na kraju pospite s malo brašna
4) U zdjeli pomiješajte brašno, kukuruzno brašno, prašak za pecivo i sol
5) Mikserom tucite šećer, šećer vaniliju, koricu limuna i maslac pa zatim dodajte jedno po jedno jaje i na kraju med (smjesa neće izgledati baš filmski, ali to je ok.) i tucite još koju minutu.
6) Ručno primiješajte mješavinu s brašnom pa sve zajedno izlijte u pripremljeni kalup
7) Po vrhu rasporedite smokve i pecite 55 min (nakon 10 ak min možete pokriti površinu kolača papirom za pečenje da vam kolač ne pocrni previše)
8) Poslužite narezano na kriške s malo preljeva preko i dodajte još kuglu sladoleda od vanilije

p.s.
vino ishlapi tijekom kuhanja tako da se ne morate brinuti da će biti jako intenzivnog okusa





 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008



Clotilde Dusoulier je mlada Parižanka, autorica bloga Chocolate and Zucchini (u prijevodu: čokolada i tikvice) koj se postupno pretvorio u istoimenu (papirnatu) kuharicu s otprilike 100 recepata. Njen blog nije dobio ime po ovom kolaču već su joj čitatelji predložili da ga isproba kad joj već blog nosi imena dvaju glavnih sastojaka. Recept je dakle njenih ruku djelo (iako sam  izmijenila nekoliko stvari, kostur je isti), a mene je jako zaintrigirala kombinacija čokolade i tikvica i već sam si davno napravila mentalnu zabilješku da ga moram isprobati kad sezona tikvica bude u punom jeku. Pitali ste me u komentarima za nove načine korištenja tikvica, ovo bi svakako mogao biti jedan od njih.

Degustatorima kolača nisam otkrila što ide u njega sve dok ne bi zagrizli u njega. Kad sam ih pitala mogu li pogoditi ima li tu neki neobičan sastojak, odgovor je bio “Ne“. Mlađi brat se preko pola stana derao da je kolač “prva liga“, ali s obzirom na njegovu pretjeranu opreznost po pitanju hrane, nisam mu ni nakon tih hvalospjeva rekla za zeleniš...Zaključak: ako on nije primijetio ništa neobično, nećete ni vi. Ovo je vjerojatno najbezbolniji način da djeca počnu jesti tikvice ako ih ne vole




Kolač:
24 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
1 žličica sode bikarbone
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
11 dkg omekšalog (ne rastopljenog!) maslaca
8 dkg šećera
8 dkg smeđeg šećera
1 šećer vanilija
3 jaja
28 dkg (otprilike 2 tikvice srednje veličine) naribanih tikvica (ne treba ih guliti)
17 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na sitne komadiće

Posip:
4 dkg smeđeg šećera (ili 2 dkg običnog, 2 dkg smeđeg šećera)
7 dkg proprženih i grubo sjeckanih lješnjaka

0) Pripremite sastojke te zagrijte pećnicu na 180°C i namastite lim za pečenje (okrugli, promjera 24cm)
1) Pomiješajte brašno, kakao, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i sol i ostavite po strani
2) Mikserom tucite maslac, obje vrste šećera i šećer vaniliju dok mješavina ne bude pjenasta pa dodajte jedno po jedno jaje
3) Žlicom primiješajte mješavinu s brašnom pa zatim primiješajte i naribane tikvice i na kraju komadiće čokolade te miješajte sve dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Smjesu izlijte u pripremljeni lim za pečenje pa pospite mješavinom šećera i lješnjaka
5) Pecite 50 min do 1 h (meni je trebalo 1 h) da čačkalica izađe čista kad njom nabodete tijesto
6) Hladite ga jedno pola sata



Kolač je sočan i ukusan (moja mama je izjavila da bi ona prije donirala sastojke u dobrotvorne svrhe nego što bi joj palo na pamet da eksperimentira s tikvicama u kolaču, ali nije imala ništa protiv svoja 2 komada koja su je dopala). Zahvaljujući tikvicama nije ni najmanje suh, a svako malo naletite na komadić čokolade koji se tako lijepo slaže s hrskavim posipom na vrhu. Jedino postoji šansa da tu i tamo proviri poneki izdajnički zeleni komadić kore od tikvice koji bi mogao odati tajnu sastojaka, ali okusu tikvica nema nigdje ni traga!
 
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008



Kad breskve postanu premekane da bi se onako slatko pojele i kad ih ima previše da bi ih se stiglo potamaniti prije nego što propadnu, treba brzo rješenje. E pa evo ga.

Ovaj recept je prilagođen iz Jamie Oliverove prve kuharice i vjerojatno je jedan od najjednostavnijih kolača koji postoje na svijetu. Njegovo ime na engleskom glasi crumble, a evo što o njemu kaže Wikipedija:

Crumble je kolač britanskog podrijetla koji se sastoji od pečenog voća preko kojeg se stavi rastresit sloj mrvica od maslaca, brašna i šećera, a peče se u pećnici dok vrh ne postane hrskav (otud drugi naziv za ovu slasticu: crisp). Često se poslužuje s kremom na bazi jaja, tučenim vrhnjem ili pak sladoledom kao topli desert na kraju obroka (iako je meni još draži kad se ohladi).

Voće koje se najčešće koristi za pripremanje crumblea su jabuke, kupine, breskve, rabarbara i šljive, a rastresiti sloj može sadržavati zobene pahuljice, mljevene bademe ili druge orašaste plodove. Često se po vrhu posipa smeđi šećer koji se tijekom pečenja karamelizira i cijelom kolaču doda još jednu ukusnu aromu.

Navodno je crumble nastao u Britaniji u Drugom svjetskom ratu kada su sastojci potrebni za pripravljanje pita (poput brašna, masnoće i šećera) bili teško dostupni pa su domaćice smislile ovaj recept koji ih koristi u minimalnoj mjeri. Meni ta cijela priča baš ne drži vodu (da netko pravi kolače u sred rata kad nema dovoljno brašna ni za umijesiti kruh?), ali eto, zvuči zanimljivo pa nek stoji tu



U Americi postoji kolač koji poprilično nalikuje na crumble, a naziva se cobbler. Njegov je gornji dio mnogo manje rastresit i nešto je glatkije teksture. Ako se sjećate, u prošloj sezoni je Ana Ugarković pripremala nešto te vrste.

Sve u svemu, ovo je stvarno toliko jednostavno i brzo da je bilo čisto blesavo ne isprobati, a okus je odličan. Mama i ja smo ga radile jedno 3-4 puta i malo smo izmijenile Jamiejeve količine sastojaka pa evo te mrvu dorađene verzije. Ovo je najjednostavnija varijanta ovog kolača, a ako se upustim u neke s dodacima, bit ćete navrijeme informirani

Za pleh cca 22x32 cm :
za voće
45 dkg očišćenog voća
10 dkg šećera
1 šećer vanilija

za mrvice:
22 dkg brašna
10 dkg šećera
malo soli
12 dkg maslaca




0) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh
1) Očistite breskve i narežite ih na ploške pa ih izmiješajte sa šećerom pomiješanim sa šećer vanilijom i posložite ih po dnu pleha
2) Pomiješajte brašno, šećer i sol pa dodajte na kockice narezan maslac i vrhovima prstiju ga utrljajte u brašno tako da dobijete mrvice (kao na slici)
3) Pospite mrvice po voću
4) Pecite cca 1 sat tj. dok gornji sloj ne uhvati finu zlatno-smećkastu boju



Napomene :
1) Ako vam malo soka od voća iscuri na rubovima pleha, vjerojatno će pocrniti, ali ne obazirite se na to. (što bolje pokrijete voće mrvicama, manje će iscuriti) Taj dio samo kasnije skinite nožem.
2) Ova vrsta kolača se dosta teško pravilno reže pa ga je jako zgodno posluživati u zdjelicama uz kuglu sladoleda ili malo šlaga npr.



                                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008



Ima nešto u tim crvenim i crnim bobicama čemu je jednostavno teško odoljeti... Svaki put kad prolazim tržnicom čeznutljivo gledam u te mirisne kutijice, ali me cijena redovno prizemlji.. Ovaj put sam zato naišla na ne baš tako skupe primjerke crvenog ribiza  u Konzumu i susret sa mnom za njih je bio koban...

Neću vas puno daviti pričama o ribizu, evo samo 3 zanimljivosti:
a) crveni ribiz je nešto kiselkastiji od crnog kolege
b) u skandinavskim zemljama često se od njega pravi juha
c) u Njemačkoj se često koristi uz kremu na bazi jaja kao punjenje za pite





E sad... davno je to bilo pa ne znam jeste li gledali onu epizodu Seinfelda u kojoj Elainiein šef pokrene neku vrstu slastičarne koja prodaje samo vrhove muffina? Ne ide mu baš najbolje pa onda pita Elaine za savjet, a ona misli da je greška u tome što peče samo vrhove, a trebao bi peći cijeli muffin kojemu bi naknadno trebalo skinuti vrh. Šef posluša njen savjet i donje dijelove muffina šalje u Caritas, ali taj dio muffina na kraju ni beskućnici ne žele....



E pa na tu je epizodu mene moj dragi podsjetio neki dan jer je izjavio da mu se ribiz ne sviđa pa da bi ja mogla jesti vrh, a on dno muffina. Ja sam naravno pristala jer je meni to savršeno odgovaralo  Lagano kiselkasti ribiz u kombinaciji sa šećerom – prava stvar.

Za 8 kom:
2 jaja
15 dkg šećera
1 vanilin šećer
8 dkg rastopljenog maslaca
250 g brašna za dizano tijesto
Pola praška za pecivo
Malo soli
1,5 dcl mlijeka
kardamom, cimet
6 dkg crvenog ribiza

+šećer za posipanje



0) Pripremite kalupe za muffine i ugrijte pećnicu na 180°C, rastopite maslac
1) Tucite jaja, šećer i šećer vaniliju dok mješavina malo ne posvijetli
2) Dodajte rastopljeni maslac i miješajte dok smjesa ne bude  homogena
3) Pomiješajte brašno, prašak i sol pa dodajte u smjesu i dobro izmiješajte
4) Miješajući polagano dodajte mlijeko, umiješajte začine
5) Napunite kalupe skoro do vrha i pospite ribizom i onda šećerom (samo mrvicu, tako da vrh kasnije bude sladak)
6) Pecite 30-35min
7) Jedite netom ohlađeno, najbolje uz malo hladnog mlijeka.

Napomena:
- u originalni recept ne ide, ali ja sam dodala malo cimeta i kardamoma i svakako bih to ponovila. Ako nemate kardamom, stavite samo cimet, ali svakako dodajte nešto jer mi se čini da bi bez toga ovi muffini bili preobičnog okusa.
- imam samo kalup za 6 muffina pa sam se poslužila malim zdjelicama za preostala 2



+ jedna mini lekcija iz engleskog jezika:
Ako vas zanima što na engleskom znači “muffin top“ (tj. vrh muffina), sliku pogledajte ovdje (volim na blogu držati samo stvari koje su “apetitlih“ pa sam vam zato samo proslijedila link



                                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008



Baš je zanimljivo što se sve može čuti i vidjeti u svega sat vremena pod uvjetom da se ne uljulja u vlastite misli (što ja obično činim) i da se malo promotri ljude oko sebe. Sjedneš u tramvaj, tamo preko puta neka žena koja te uporno fiksira bez valjanog razloga. Možda zato što imam duge hlače, duge rukave i japanke? Drugi imaju gole ruke,a ja nožne prste i što sad? Onda u Konzumu pretjerano iskvarcani par koji se prepire oko vrste instant kave koju će kupiti, a na blagajni dečko ispred mene kupuje specijalno nogometno izdanje ni manje ni više nego  - WC papira (ne šalim se) – možda je to baš poseban namijenjen za bacanje na stadionu?. Drugi pripadnik muškog roda u kockastom dresu reprezentacije pomaže mami nositi vrećice. Treći pak u istoj takvoj majici, ali s dodatkom crveno-bijele vikinške kacige s rogovima ponosno krstari kvartom na svom scooteru... E što taj nogomet radi od ljudi... Jedni se voze danima i noćima da bi stigli do nogometne Meke, drugi kupuju nove televizore ne bi li se pred njima nervirali u što boljoj digitalnoj rezoluciji, a treći pak kupuju trogodišnje zalihe čipsa i piva “da ne prifali...“



E pa kupila sam i ja pivo... ali ne s namjerom da se pošteno napijem (iako mi ovako usred ispitnih rokova dođe da upravo to i napravim) nego naravno – za kolače. (pre)Dugo na blogu nije bilo čokolade, a sad je pravi čas – kombinacija čokolade i Guinessa oduševit će vaše muške sladokusce. (A ako i nisu baš sladokusci, kad čuju da u kolačima ima piva, neće odoljeti a da ne probaju, a onda je već prekasno – navukli su se  ). Kolač je podrijetlom iz Irske, a konačnu verziju recepta nađoh na američkim stranicama pa se ne bih baš zaklela da je autentična.

Recept je prilagođen s ove adrese.

Vrijeme pripreme 15min
Za kalup cca 22x32cm:
4 jaja
10 dkg šećera
25 dkg čokolade za kuhanje
10 dkg bijele čokolade
6 žlica omekšalog maslaca
12 dkg brašna
6-8 dkg kakaa
malo soli
3 dcl piva Guinness (bez pjene!)



0) Namastite pleh i lagano ga pobrašnite, ugrijte pećnicu na 180°C
1) Mikserom istucite jaja i šećer cca 2 minute
2) Na pari rastopite obje vrste čokolade i maslac, pustite da se malčice prohladi pa dodajte smjesi s jajima
3) Pomiješajte brašno, kakao i sol pa dodajte u gornju smjesu
4) Umiješajte Guinness
5) Pecite 30min (kolač će ostati malo vlažan, kad zabodete nož u njega, izaći će orošen i to je ok)
6) Pustite da se ohladi u kalupu i pospite štaubom prije posluživanja ili pak poslužite s preljevom od karamela (meni draža verzija)



Napomena: Inače baš ne volim pivo, ali u ovom kolaču se samo lagano osjeća tako da nema straha - kolač će vam se 99.99% svidjeti čak i ako ne pijete pivo uopće (kao ja). Kolač ima jako spužvastu teksturu - kad ga malo pritisnete vraća se natrag gore (kao spužvica za pranje suđa). To je vjerojatno rezultat upotrebe piva. Još jedna stvar koje se ne treba bojati je smjesa koja graniči s tekućinom. Kad sam dodala pivo, pomislila sam "o majko mila, vidi koliko sam dobre čokolade upropastila" jer mi se činilo da je smjesa pretekuća, ali na kraju je sve bilo ok.

U skladu s nekim mojim novim životnim odlukama (nisu jako drastične ne brinite - it će kolača)  počastit ću vas još jednom informacijom – podijelite li kolač na 12 dijelova (što bi bila prava veličina za posluživenje), svaki komad imat će 375 kcal.

S obzirom na to da poprilično volim ovu vrstu kolača, bilo je i drugih recepata za browniese:
Browniesi s orasima
Browniesi s kokosom

Uživajte u Euru ili pak u izbjegavanju istoga (ja ću se s pokojim komadom ovog kolača prikloniti ovoj drugoj opciji i nastaviti sa spremanjem ispita...još 3kom...)

p.s.
dodatak: kolač je još bolji dan poslije. dva komada su uspjela izmaknuti prvoj navali i ostala su za sutradan.... dakle: ako se možete suzdržati, napravite kolač i pustite ga da odstoji



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008



Sve što ću vam reći je: zna Jamie Oliver što radi. Dragi mi je za Božić s Amazona naručio njegovu kuharicu Cook with Jamie, još prije nego što se mogla pronaći kod nas i otad je svako malo prelistam i svaki put pronađem nešto zanimljivo i jednostavno što bi se moglo i trebalo isprobati. Dosad se na blogu iz ove kuharice pojavio samo Eton Mess, ali bit će toga još...

Jedino što sam promijenila je da sam umjesto originalne pancete upotrijebila buđolu (iz nikakvog posebnog razloga, čisto zato jer je buđola bila pri ruci). Ideja je jako jednostavna, a rezultat baš po mom ukusu – piletina dobije finu aromu od okolnih sastojaka, poriluk možete servirati kao zanimljiv prilog, a buđolu/pancetu ostavite po vrhu da sretnici koji dobiju komad fino hrskaju

Najbolje od svega: vrijeme pripreme je minimalno i nema prljavog suđa (ili šporkih pjata kako bih ja to doma rekla  )

1 pileća prsa (bez kože i kostiju)
Poriluk
Timijan
Kopar
Maslinovo ulje
Maslac
Sol
Papar
Bijelo vino
6-8 tankih kriški pancete ili buđole




0) Ugrijte pećnicu na 200°C
1) Uzmite komad aluminijske folije, presavijte ga nekoliko puta i stavite na stranu
2) Odstranite vanjske listove poriluka i narežite ga na kolutiće debljine 0.5 do 1 cm
3) Stavite poriluk u zdjelu, pomiješajte s malo timijana, kopra, maslinovog ulja, pokojom kockicom maslaca i malo bijelog vina pa sve dobro promiješajte i istresite na pripremljenu foliju
4) Na poriluk stavite pileća prsa, na njih dodajte još koji komadić maslaca pa ih prekrijte tanko narezanom pancetom ili buđolom (keže jamie da će ovo fino aromatizirati meso, ali da će ga i zaštititi od isušivanja tijekom pečenja i to je istina – meso na kraju ispadne jako sočno)
5) Malo podvrnite foliju i pecite na srednjoj prečki u pećnici 25-35min



                                                    Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 12, 2008



Znam, izaći ću vam na uši više sa svojim jagodama, ali mislim da je najbolje da vam napišem sve što vam o njima imam za reći dok je njihova sezona još u punom zamahu. Ovi recepti vam ne bi baš previše koristili početkom litopada. Izdržite još malo moju jagodomaniju, a onda slijedi nova – trešnje. Danas sam na nevjerojatno užurbanoj jarunskoj placi nakon jutarnje ture trčanja vidjela prve hrpe tih crvenih ljepotica. Nisam se još bacila u trošak jer nisu dovoljno zrele za moj ukus pa ću se još malo strpiti...

A sad... vratimo se na jagode. Dragi mi je za Božić kupio Jamie Oliverovu kuharicu Cook with Jamie (i to prije nego što se pojavila u Algoritmu u Zg :) ) nad kojom ogladnim svaki put kad je listam. U zadnjem dijelu u kojem se nalaze deserti naišla sam na tzv. Eton Mess (Etonski nered).

Eton je elitna srednja škola za mušku djecu koja se nalazi blizu Windsora i čija većina učenika na kraju završi na Ofordu ili Cambridgeu. Ovaj se desert pak servira na pikniku zadnje srijede u svibnju na kojem se dijele nagrade polaznicima. Sastoji se od šlaga,  jagoda i komada puslica. Prema predaji, 30-ih godina XX.st servirao se u školskoj kantini i to kao mješavina jagoda iili banana sa šlagom ili sladoledom. Komadi puslica nešto su noviji dodatak. Tradicionalna verzija koristi jagode, ali Eton Mess se može spremati s bilo kojom vrstom ljetnog voća.

Zanimljiva anegdotica kaže da je desert svoj pomalo neuredni izgled dobio kad je jednom prilikom na stražnjem sjedalu automobila labrador sjeo na košaru s desertom....

Za 4 osobe:

3 bjelanjka
15 dkg štauba
malo soli

2 vrećice šlaga (Dr Oetker npr.) + hladno mlijeko za pipremu
Šećer vanilija
Žlica šećera
500 g jagoda
Žlica nekog likera





Puslice
1) Uzmite bjelanjke i mikserom ih istucite da budu čvrsti
2) Žlicu po žlicu i dalje tukući dodjte šećer i posolite
3) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite pleh papirom za pečenje
4) Žlicom tresite hrpice željene veličine na papir (ne moraju biti baš nešto naročito lijepe jer ćete ih kasnije ionako razlomiti)
5) Ako želite sasvim hrskave puslice, onda ih pecite oko 1,5 h, a ako želite da unutra budu malo „žvakaste“, onda sat vremena (meni je druga opcija draža)
6) Pustite ih da se ohlade

Eton Mess
0) Operite jagode, odstranite im peteljke i narežite ih na komade željene veličine pa ih pospite šećerom
1) Malo manje od polovice jagoda izmiješajte blenderom ili ručno u pire
2) Istucite šlag i dodajte mu pire od jagoda i šećer vaniliju pa tucite još malo
3) Uzmite 4 čaše za posluživanje i u njih razlomite puslice, peko njih poslažite jagode pa na vrh stavite šlag, sve još malo pomiješajte i prelijte žlicom likera
4) Nastojte spasiti i jednu porciju za sebe



Napomena:
U originalu se po vrhu još stave popečeni bademi izrezani na listiće, ali ja nisam imala vremena za detalje te vrste.
Kao liker sam koristila liker od višnje koji sam kupila na Danima hrvatskog sela i fino je odgovaralo. Pretpostavljam da bi funkcioniralo s bilo čim što volite, čak i s nekim bezalkoholnim sirupom npr.
Ljetne kombinacije s breskvama i sladoledom bi treble biti pun pogodak

Zvuči zbrčkano, ali pod uvjetom da imate neke fine čaše, ovo možete poslužiti i najvećim picajzlama.



                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:56 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 13, 2008



Passe-partout [paspaRtu] je francuska riječ koja doslovno znači „prolazi svuda“, a koristi se ili za ključ koji otvara sva vrata ili pak znači da bilo što drugo (ne nužno ključ) odgovara posvuda, tj. da se može koristiti sa svim. Kod nas se ta riječ koristi za dio okvira za slike, a njeno zanimljivo značenje iskoristio je i Jules Verne u svom romanu Put oko svijeta u 80 dana pa je tako nazvao slugu glavnog lika Phileasa Fogga (sluga je puno proputovao i bio snalažljiv pa mu ime fino pristaje). 

A zašto vam ja sve to pričam? Zato što su kod mene peršin i kopar passe-partout začini. Što se mene tiče, malo jednog i malo drugog može u skoro svako jelo. Za peršin ćete se vjerojatno složiti sa mnom, za kopar vjerojatno nećete, ali nema veze. Moja ljubav prema kopru je vjerojatno ionako pretjerana



U knjizi Začini i začinsko bilje mr.sc. Marijan Borovac piše da su kopar poznavali Egipćani, Grci i Rimljani te da su ga rabili u ljekarstvu. Točnije, popržene sjemenke su se stavljale na rane. Osim toga, za Rimljane je kopar bio i simbol vitalnosti dok su ga npr. u Norveškoj rabili protiv nesanice. I najzanimljiviji dio: u srednjem vijeku se od njega spravljao ljubavni napitak (ako pronađem recept, javit ću vam, ne brinite). Da stvari ne bi bile prejednostavne pa da kopar ne bismo olako proglasili biljkom s pozitivnim vibracijama, od njega su u isto to vrijem pripremali i napitak koji je služio za bacanje uroka (ovo zvuči opasno pa se ne nadajte receptu, za takve stvari posjetite neki voodoo blog, ako ih ima ).

Sitno nasjeckani listići kopra dobro se slažu s kremastim sirevima, kiselim vrhnjem i jogurtom, a umak od kopra obično se poslužuje uz meso. Vrlo je popularan u Skandinaviji i u Rusiji gdje njime začinjaju ribu (naročito losose), rakove, juhe i složence od povrća, a rabe ga i za kolače i raženi kruh. Omiljen je u sjevernoj Africi kao začin za mesna jela.



Kod mene doma se kopar najčešće koristi uz mladi grašak, a ja gurnem malo kopra gdje god stignem (pod uvjetom da se dokopam svježeg jer je sušeni lišen svake arome), kao uostalom i u ove muffine u kojima ga po originalnom receptu nema. Recept je prilagođen prema onom iz knjige Creative Cooking on a Budget koju sam vam spomenula u postu o browniesima s kokosom.

Za 8 muffina vam treba:

300 g brašna za dizana tijesta
pola praška za pecivo ili malo Garanta
100 g omekšanog maslaca
pola šalice nasjeckanog svježeg vlasca
3-4 žlice nasjeckanog svježeg peršina
3 žlice nasjeckanog svježeg kopra
2 žlice mljevenog maka
sol
papar
10 dkg sira (gouda ili podravec npr – fino ga naribajte, onim ribežom za koricu limuna)
2 jaja (lagano ih istucite, nije potreban mikser za to)
250 ml mlaćenice (ili dio tekućeg jogurta, dio mlijeka)
2 žlice ulja
zrnca maka za posipanje

0) Zagrijte pećnicu na 200-210°C, nauljite i pobrašnite kalupe za muffine
1) Pripremite sve sastojke kao što piše gore u popisu pa zatim u zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo/garant, maslac, začine,mljeveni mak, sol, papar i sir
2) U drugoj zdjeli pomiješajte jaja, mlaćenicu i ulje pa im primiješajte suhe sastojke (tek toliko dok se povežu, nipošto mikserom, samo lagano)
3) Stavite smjesu u kalup, pospite zrncima maka i pecite jedno pola sata sve dok ne postignu finu smećkastu boju pa ih izvadite iz kalupa i pustite da se ohlade



Poslužite ih umjesto kruha uz neku finu juhicu.
Ovdje možete naći:
krem juhu od šampinjona
krem juhu od poriluka a la Shrek
juhu od povrća
krem juhu od špinata
slanutak





Ako neki od začina ne volite, slobodno ga zamijenite nečim drugim, možete dodati i malo chilli papričice ako volite začinjenije, a što se mlaćenice tiče, prodaje se u većim trgovinama pod nazivom „Stepko“ – konzistencijom podsjeća na neki jako rijetki jogurt pa ako ne možete doći do mlaćenice, pomiješajte tekući jogurt i mlijeko. Ako vas sir ne pretjerano ne privlači, možete i njega izostaviti, ali ako ga stavljate bitno je da ga što finije naribate.  I, naravno, uživajte u djelu svojih ruku... Ja sam ih pravila prošli tjedan i sve mi se čini da ću ponovno čim napišem ovaj post. 

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 9, 2008



Prvo, hvala vam svima koji ste glasali u izboru za blog dana. Meni vam inače puno više od glasova znači to što ima šačica vas koji redovno svratite, pročitate što ima novog, kažete sviđa li vam se nešto ili ne, date konstruktivan prijedlog ili kritiku. Tako svi učimo nešto jedni od drugih i osobno mi je puno draže da mi kažete, kao kolegica blogerica volim-kuhati (kod koje inače ima jedna vrlo primamljiva tjestenina) „ovo je nešto najgore što sam u životu probala“ nego „pozzzzz, dođi kod mene pa komentiraj“. O ukusima se na ovom blogu itekako raspravlja,  a o žicanju komentara uopće neću govoriti, možete i sami pretpostaviti koliko mi je ta pojava mila i draga.

Oni koji su redovno čitali ovaj blog ovih nekoliko mjeseci koliko je na bespućima interneta su vjerojatno upoznati s činjenicom da sam u prošlom semestru slušala Shakespearea na faksu i da mi je izlazio na uši i da je to bio najgori predmet u mom životu i da nisam znala kako se toga riješiti i da mi se u jednom trenutku činilo da to nikad neću ni položiti itd. itd. itd. Poslije kiše dolazi sunce (danas sam puna mudrih narodnih ) pa sam tako i taj ispit položila neki dan, i to s puno boljim uspjehom nego što sam se nadala. Kao što to obično biva, kad čovjek pogleda unatrag na nešto što je već odradio, to sve skupa i ne izgleda tako strašno (iako je ta ista stvar izgledala gotovo nesavladiva prije nego što se s njom uhvatilo ukoštac). Tako i ja sad razmišljam da pogledam još koju BBC-jevu adaptaciju Shekijevih djela, a prije svega mjesec dana mi se dizao želudac kad bih samo pomislila na Kralja Leara, Oluju ili ne daj Bože Richarda III.



Koje veze taj moj ispit ima s vama sad se vjerojatno pitate. Pa s vama nema baš neke posebne (osim ako neki od vas nisu slušali taj kolegij sa mnom? ), ali ima s ovim kolačem o kojemu će danas biti riječi. Naime, odlučila sam da ovaj kolač ide našem dragom Shakespeareu u čast  ... i činjenici da sam ga se riješila, naravno.  

 

U početku sam htjela da to bude nešto tipično britansko tipa Yorkshire pudding ili trifle ili fish and chips, ali kao što je to obično slučaj s ljudima koji su vage u horoskopu – predomislila sam se. Rodica mi je pričala o kolaču koji je jela s dečkom u Londonu i koji joj se strašno svidio, onda sam ga jednom probala u njenoj izvedbi pa je došao red i na mene da se okušam.

Smatra se da je ovaj kolač (engleski mu je naziv Sticky Date Pudding) prvi put ugledao svjetlo dana u kuhinji Francisa Coulsona 1960. godine u Lake Districtu, a navodno ideja za recept potiče s juga Engleske. Prema drugoj teoriji, začetnica ideje o nečemu ovako slasnom je bila vlasnica jednog puba u Millingtonu koja je desert kreirala 1907. za svoje posjetitelje. U svakom slučaju Coulson je bio taj koji je recept približio široj publici i ljubazno ga podijelio s ostatkom stanovnika kugle zemaljske ( a ne kao neki koje zamolite za recept za tortu pa vam ga oni ne daju iako uporno obećavaju da hoće, iako i vi i oni znate da ne žele)


nećete se ljutiti radi jednog pogleda straga? :)

2006 godine najpoznatiji američki proizvođač sladoleda Häagen-Dazs je imao natjecanje za novi okus sladoleda koji se proizvoditi u ograničenom izdanju (tj. trebao se proizvoditi od srpnja 2006. do siječnja 2007. godine), ali su ga zbog iznimne popularnosti odlučili uvrstiti među stalne okuse koje potrošači imaju na raspolaganju.

S obzirom na to da kod nas (nažalost!) nema Häagen-Dazsa, zadovoljit ćemo se i kolačem...

Treba vam:
20ak dkg datula
1 žličica sode bikarbone
1,5 dcl vode
12, 5 dkg masla
10 dkg šećera
2 jaja
14 dkg brašna

Za preljev:
3 šalice smeđeg šećera
7,5 dkg masla
3 dcl slatkog vrhnja
žlica ekstrakta od vanilije (ili vrećica burbon vanilije dr Oetkera npr)

0) Nasjeckajte datule na sitne komadiće (kao kad sjeckate luk, ili ako želite sebi olakšati život, izvadite im koštice pa ih ubacite u blender, tako je puno brže), zagrijte pećnicu na 180-190C i obložite pleh papirom za pečenje
1) Vodu pustite da provre, maknite je s vatre i dodajte joj nasjeckane datule i sodu bikarbonu pa pustite sve da zajedno provre, da se napravi pjena pa maknite s vatre i onda neka sve zajedno  odstoji 15-20min (obavezno!)
2) U međuvremenu mikserom tucite maslac i šećer pa dodajte jedno po jedno jaje i onda tucite sve dok ne dobijete homogenu pjenastu smjesu
3) Ugasite mikser i umiješajte mješavinu vode, sode i datula, može i malu žličicu ruma ako želite te brašno
4) Pecite 30-35min (provjerite je li pečeno pomoću čačkalice), a u međuvremenu pripremite umak
5) Sve sastojke za umak pomiješajte u posudi i miješajte na laganoj vatri sve dok se svi sastojci ne pomiješaju i dok se šećer ne  rastopi. Nek mješavina provri i onda pustite da lagano kuha još 2-3 min
6) Poslužite ohlađen kolač s preljevom i po želji s tučenim vrhnjem, sladoledom i/ili lješnjacima


datulje s vodom i sodom bikarobonom


boja kolača je od datulja, tu nema ni kapičokolade/kakaa

Napomena:
Ostatak umaka se drži u frižideru, a kad vam ustreba samo ga malo prije  izvadite dana sobnoj tempreaturi  ponovno postane tekuć 





                                                         Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 6, 2008



Za ove keksiće ima vjerojatno milijun recepata i nekih od njih je bilo i na bloger.hr-u, ali ja sam odlučila onih 999.999 ostaviti po strani i napraviti baš ove. Zašto?
Zato što ovi imaju priču.
Priča uopće nije istinita, ali... postoji.

Ovaj „keksološki mit“ spada u tzv. urbane legende. E sad, koga ne znanima što je to urbana legenda, nek preskoči ovaj dio i pođe na priču o keksićima, koga ne zanima ni to, nek se spusti još niže i pročita recept, a tko pak u svemu tome ne može naći nešto za sebe, pogriješio je adresu. Iskreno se nadam da ne spadate među ove zadnje, dakle:
prema Wikipediji, urbana legenda je svojevrsni suvremeni folklor, a u biti se radi o pričama (čitaj: izmišljotinama) za koje oni koji ih pričaju misle da su istinite.
Usprkos imenu, urbane legende ne moraju nužno biti smještene u gradu, a taj se izraz koristi da bi se ove novije legende ralikovale od starog folklora. Takve priče se nekad pojavljuju na televiziji, a u ovo naše informatičko doba često kruže e-mailom. Naravno, uvijek se to dogodilo „prijateljevom prijatelju“ (engl. FOAF – Friend Of A Friend)
Neke od najpoznatijih urbanih legendi su:
- Coriolis efekt prema kojem se voda koja se izlijeva u odvod u kadi ne sjevernoj hemisferi odlijeva u jednom, a na južnoj u drugom kružnom smjeru
- Krokodili koji navodno žive u kanalizaciji New Yorka i koji su tamo dospjeli jer su ih „nezadovoljni vlasnici bacili u WC“



Srodna tim pričicama je i ova o keksima kompanije Neiman Marcus koja još i danas kruži e-mailom (pa ako vas zaskoče ovakvom pričom, znajte da nije istina). Prema priči, neka žena i njena kćer su u robnoj kući Neiman Marcus u Dallasu u Teksasu nakon shoppinga pojele ove chocolate chip cookies u njihovom restoranu. Budući da su im se jako svidjeli, zamolile su konobaricu bi li im mogla dati recept. Ona je rekla da može, ali za „two fifty“ što su majka i kćer protumačile kao dva i pol dolara i pristale. Platile su karticom i otišle. Kad je majka dobila račun za svoju Visa karticu, na njemu je stajao iznos od 250 dolara. Nakon što se žalila nadležnima u Neiman Marcusu, oni su joj rekli da ne znaju što je njoj konobarica rekla, ali da joj oni ne mogu vratiti novac pa je ona bijesna podijelila recept svim prijateljima i zamolila ih da ga daju svima koje poznaju ako a Neiman Marcus ne bi zaradio više ni dolara na tom receptu. 



E sad, cijela ta priča ima (barem) dvije rupe, a to je da se kod Neiman Marcusa tada uopće nisu mogli jesti chocolate chip cookies, a osim toga, ta kuća nije primala Visa kartice. Ne zna se čiji je recept, ali je dobar... Čak su i od njega nastale razne verzije – ja sam isprobala ovu:

12 dkg masla
22 dkg brašna
1 veliko jaje
20 dkg smeđeg šećera
3 žlice kristal šećera
½ žličice sode bikarbone
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
2 žličice esktrakta vanilije
navršak žličice kave
15 dkg  komadića čokolade



0) Zagrijte pećnicu na 140-150 stupnjeva i obložite dva lima papirom za pečenje
1) Mikserom pomiješajte obje vrste šećera, ekstrakt od vanilije i malsac
2) Nakon cca 1 minute, dodjte jaje i miksajte još jedno pola minute
3) Lagano miješajući  mikserom, dodajte i brašno, sol, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i mrvicu kave
4) Na kraju rukom umiješajte komadiće čokolade (i da, smijete ukrasti žličicu smjese, ukusna je  )
5) Žličicom vadite hrpice smjese na papir za pečenje i ostavite između po 3-4 cm razmaka jer će se smjesa spljoštiti u pečenju (na jedan lim standardne veličine vam stane jedno 20 komada pa ćete morati peći u dva navrata)
6) Pecite 20-25min dok rubovi ne počnu hvatati boju
7) Potamanite svoj dio uz čašu hladnog mlijeka (dobro ste čuli, svoj dio, a ne cijeli pleh i čašu, a ne cijeli tetrapak  )

Napomena:
- Ova mrvica kave je uistinu mrvica, nemojte nipošto pretjerati s njom - ovo i dalje moraju ostati chocolate chip cookies, a ne coffee cookies :)
- za jedan keksić vam je dovoljan otprilike jedna žličica smjese





                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 89 | Prikaži komentare
petak, veljača 22, 2008



Danas je riječ o ... palačinkama. Svi ih pečemo – kad padne šećer u krvi i počne razmišljanje „a da mi je sad ovo, a da mi je sad ono...“, u frižideru uvijek ima koje jaje, malo mlijeka i brašna. Najbolja stvar s njima je što ih možete puniti čim god vam srcu drago. Tako se kod mene uvijek odvijaju prepirke tipa nutella ili mermelada, obične ili zapečene i sl

Palačinke postoje u većini krajeva svijeta, iako se njihovi sastojci razlikuju od kontinenta do kontinenta.  Europske palačinke (među koje spadaju i ove naše) su tanke, prave se od jaja, brašna i mlijeka i ne dodaju im se sredstva za dizanje. Najpoznatija vrsta su francuske crêpes  [kRЄp] koje su najkarakterističnije za francusku pokrajinu Bretanju odakle su se u početku i raširile po cijeloj Francuskoj. Servira ih se na sve moguće načine: tople, hladne, flambirane, sa slanim ili slatkim punjenjem. Postoje i kolači koji se prave od više slojeva palačinki, tzv. mille crêpes (doslovni prijevod: tisuću palačinki).

Osim eurposke verzije, ima još raznih afričkih i australskih te istočnjačkih, ali danas ću vam napisati ponešto o američkim palačinkama koje se često pojavljuju u raznoraznim američkim filmovima i serijama. One sadrže sredstvo za dizanje (najčešće prašak za pecivo) i različine količine jaja, brašna, mlijeka ili mlaćenice (*). Pomoću tih sastojaka se umuti smjesa koja je puno gušća od naše smjese za palačinke, a mogu joj se dodati i cimet i šećer.

Na zagrijanu i sasvim lagano namaštenu tavu se stavljaju krugovi debljine cca 1 cm, sredstvo za dizanje se “penje” prema gore, palačinka naraste i u tom trenutku je se okreće na drugu stranu, a sve to skupa traje jako kratko. Ove palačinke su dosta lagane i obično se poslužuju za doručak uz javorov sirup, maslac, maslac od kikirikija, mermeladu ili voće.

Osim toga, postoje različite varijacije pa ih se može napraviti tako da budu slane ili slatke, a u samu smjesu se nekad dodaju komadići čokolade ili voća kao što su kupine, jagode, banane. Za slanu verziju može se dodati sira ili komadiće slanine. Uglavnom ih se priprema tako da budu oko 10 centimetara u promjeru.

(*)
Mlaćenica (engl. buttermilk) je (kao što su mi nedavno objasnili) tekucina koja ostane nakon sto se vrhnje ulupalo u maslac, a može se kupiti kod nas u većim trgovinama pod nazivom “Stepko”. Ja još nisam probala



Za 8 palačinki vam treba:
3 veća jaja
12 dkg brašna
1 žličica praška za pecivo
1,4 dcl mlijeka
malo soli

0) Razdvojite bjelnjke od žumanjaka i od bjelanjaka napravite čvrsti snijeg
1) Žumanjcima dodajte brašno, prašak, sol i mlijeko i miješajte dok ne dobijete glatku smjesu
2) Bjelanjke lagano ručno umiješajte u smjesu
3) Lagano nauljite tavu (uistinu samo malo) i na ugrijanu površinu stavite nadjeva tako da dobijete jedan krugo od 10-15cm i 1 cm visok (poravnajte slobodno stražnjom stranom žlice)
4) Čim se podigne okrenite je i popecite samo još malo
5) Servirajte s čim god volite

Ovo je tipično američki brzinsko jelo (to se vidi iz priloženog – pravila sam ga usred učenja za ispite)  i za njega vam treba svega 15ak minuta. Da sve skupa ne bi bilo pretjerano amerikanizirano, jela sam ih s francuskom mermeladom. Tako nekako imaju bar dašak onog pariškog šarma...





                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
petak, veljača 8, 2008



Prije godinu dana rekoše mi na jednom psihotestu da se odajem rizičnom ponašanju. S obzirom na to da su ostale stavke bile alkoholizam, ovisnost o lakim i teškim drogama, promiskuitet, delinkvencija,  sklonost suicidalnom ponašanju i sl., moje preskakanje doručka i ne izgleda mi tako strašno. A činjenica je da bi se taj nesretni doručak stvarno trebalo jesti... Ali nekako mi je onih dodatnih 10 minuta u krevetu ujutro predragocjeno da bih ja sad tu nešto jela... pa za to ime vremena cijeli cjelcati dan, a uostalom jako rijetko se dogodi da se probudim gladna... S druge strane, kad bi češće bilo ovih muffina, mislim da bi se mogla i prestati rizično ponašati. A i lijepo je ustati ujutro pa s nekim podijeliti prvi obrok u danu. Neki dan sam s prijateljicom bila neplanirano na doručku i jele smo neku pitu i u mojoj se glavi baš vrtio neki film poput Doručka kod Tiffanyja (jedan od mojih omiljenih filmova)



Ovo nije baš filmski doručak (niti uopće mora biti doručak), a meni osobno, je ovaj recept za muffine vjerojatno najdraži od svih o kojima  sam vam dosad pisala.

Za 12 kom:
4 žlice masla
11 dkg šećera
1 vanilin šećer
2 jaja
17,5 dkg brašna
1 žličica praška za pecivo
malo soli
7,5 dkg kokosa
10 ak dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće
1, 2 dcl mlijeka



0) Zagrijati pećnicu na 180ºC i namastiti kalupčiće rastopljenim maslom
1) Tući maslo sa šećerom i vanilin šećerom
2) Dodati jedno po jedno jaje
3) Rukom umiješati brašno s praškom za pecivo i soli
4) Umiješati kokos, mlijeko i komadiće čokolade
5) Peći otprilike 30min (provjerite je li gotovo pomoću čačkalice)



I... jedite doručak.
Istina da ne zvuči baš autoritativno kad dolazi od osobe koja ga ne jede, ali ipak bi trebalo



damijenestoslatko @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 6, 2008



Evo mene opet u Zagrebu, moram priznati da sam se nadala nešto ljepšem vremenu i odsutstvu bljuzgavice, ali eto želje mi se nisu ispunile. Usto sam se i prehladila pa dobila mrvicu temperature i grlo me boli, ukratko: nisam baš presretna razvojem događaja. Bit će valjda i ljepših dana.

Zato ću nastojati barem vas malo razveseliti jednim dobrim receptom koji smo dobili od moje kume Maje i koji se otad baš fino udomaćio u našoj kuhinji. (mom poprilično izbirljivom bratu su ovo jedni od omiljenih kolača). Kao i svi browniesi, jednostavan je za pripremu, a u ovisnosti o tome kako ga želite servirati, pecite ga u različitim plehovima. Ako baš želite kolače, pecite ga u manjem, ali visočijem plehu, a ako ciljate na male zalogajčiće, pecite ga u plitkom i nešto većem plehu. I jedna i druga verzija imaju svojih čari

Inače, za browniese se matra da su američkog podrijetla i naravno, ime su dobili po svojoj smeđoj boji. Predaja kaže da su nastali tako što je jedan nemarni kuhar  zaboravio ubaciti neke sastojke u smjesu za čokoladni kolač. Često se poslužuju uz mlijeko i/ili šlag, a ako se poslužuju s kuglom sladolaeda onda su to brownies à la mode, tj. moderni browniesi.



Postoje mnogobrojni recepti za browniese (jedan s kokosom možete pročitati ovdje) – neki čak uključuju psihoaktivne droge i laksative, ali ja ipak ne bih išla u te krajnosti pa ćemo se zadržati na klasičnoj verziji s orasima.

Tijesto:        
24 dkg masla
17 dkg čokolade u prahu     
4 jaja
37 dkg šećera
17 dkg brašna
17 dkg krupno sjeckanih oraha

Ocaklina:
10 dkg masla
20 dkg čokolade



1) Zagrijati pećnicu na 180˚C  i pripremiti pleh (ako koristite veći, možete ga jednostavno obložiti papirom za pečenje, a ako se odlučite za nešto manji onda ga dobro namastite i malo pospite brašnom.
2) Čokoladu i maslo miješati na pari da se otope
3) Jaja i šećer dobro izmiksati,ali ne predugo
4) Primiješati čokoladu, brašno i na kraju orahe
5) Uliti smjesu u pleh
6) Peći na 180˚C 20min
7) Gotov ohlađen kolač preliti ocaklinom
8) Uživati u degustaciji





damijenestoslatko @ 16:32 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2007



Za sve one koji vole muffine (a ti znaju koji su ) evo danas još jedan recept koji je gotov za pola sata. Nema baš neke priče vezane uz njega, jednom sam naletila na njega na internetu pa sam ga odlučila isprobati.



U originalnom receptu je pisalo da je doza za 12 kom, ali ako stvarno želite velike, fine muffine, onda je za 10:

25 dkg brašna
2 žličice praška za pecivo
malo soli
15 dkg smeđeg ili običnog šećera
6 žličica otopljenog masla
11 dkg masla od kikirikija
2 jaja
2.5 dcl mlijeka
4 reda nasjeckane čokolade za kuhanje
šaka kikirikija



1) Ugrijati pećnicu na 190ºC i namastiti kalupčiće
2) U jednu zdjelu pomiješati brašno, prašak, sol i šećer
3) U drugoj zdjeli umutiti maslo, maslo od kikirikija, jaja i mlijeko pa svemu tome dodati mješavinu od brašna
4) Umiješati nasjeckanu čokoladu i kikiriki (pomiješati tek toliko da bude homogeno, ne previše)
5) Napuniti kalupčiće do vrha tako da muffini kasnije imaju fini napuhani vrh
6) Peći otprilike 25min dok ne uhvate zlatno-smeđu boju i dok čačkalica ne izlazi čista kad ih se „bocne“





p.s.
Stiže ovih dana i nešto slano, ne brinite!

damijenestoslatko @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007



Kad treba nešto slatko, a k tome i gotovo za pola sata – muffini su rješenje. Ova današnja verzija nije previše slatka. Osim toga, ovo su najprhkiji muffini koje sam dosad probala i vrlo sam zadovoljna. Fino su se digli, imaju hrskavi vrh, ovi lješnjaci se fino zapeku pa se grickaju – odličan nedjeljni doručak. S obzirom na moju (vjerojatno pretjeranu) ljubav prema slatkom, ja sam dva komada koja su me dopala jela uz dodatak preljeva od karamele i bili su mmm….mljac



Vrijeme pripreme: 10 min
Pečenje: 20-25min
Količina: 12 muffina

Sastojci:
125g nekog orašastog voća - može i kombinacija raznih vrsta (ja sam stavila lješnjake)
275 g brašna
1.5 prašak za pecivo
¾ čaše (od jogurta npr.) pšeničnih posija (ima u DM-u npr, cijena jedno 5kn)
125 ml mlijeka
125 ml javorovog sirupa (ili nekog poprilično tekućeg meda)
125 ml ulja
1 veće jaje
smeđi šećer



1) Zagrijte pećnicu na 180-190 C, namastite kalupčiće
2) Grubo nasjeckajte lješnjake i pola količine stavite sa strane
3) U jednu posudu pomiješajte suhe sastojke (sve osim šećera, u to spada i polovica lješnjaka)
4) U drugu posudu stavite jedno jaje, lagano ga (ručno) istucite i dodajte mu ostale tekuće sastojke pa sve zajedno primiješajte suhim sastojcima
5) Nemojte pretjerano miješati
6) Napunite kalupčiće smjesom i pospite zatim smeđim šećerom i ostatkom lješnjaka
7) Pecite 20-25min



Napomena: Ako želite slađu verziju, poslužite s nekim preljevom – karamel, čokolada, neki voćni – uklopit će se bilo što, a ako ćete ove muffine iskoristiti kao zamjenu za neki fini kruh za doručak, onda ih možete jesti jednostavno uz malo masla i čašu mlijeka – oborit ćete ukućane s nogu



I za kraj jedno pitanje za vas koji se zdravo hranite (ili se možda ne hranite zdravo, ali znate odgovor) – jesu li mekinje i posije isto? Rječnik me naime po tom pitanju iznevjerio.


hmm... izgleda da bi i on jednog...

damijenestoslatko @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007



Ostalo je sira od onih palačinki od neki dan... Nakon višekratnog proučavanja mirisa i okusa da vidim hoćemo li se potrovati ako napravim nešto s tim, odluka je pala: sir vrijedi
S obzirom na kronični nedostatak vremena i jučerašnji dan koji je mi je cijeli pobjegao a da nisam ništa korisno napravila, sir je morao uletiti u nešto
a) brzinsko
b) što ne zahtijeva puno suđa

Malo sam prošvrljala po (već skoro nepreglednom) folderu u kojem su recepti "za isprobati“ i naišla na ove muffine. U originalu se spremaju s ricottom, ali i obični sir će (morati) sasvim dobro poslužiti.  Moj jedini dodatak ovom receptu su sušene brusnice po vrhu – nekako su mi onako bez toga jadni  izgledali malo dosadno  Ovo su sastojci za 6 komada, ali vrlo lako povećate dozu ako vam treba...

Priprema: 10ak min
Pečenje: 20-25min

suhi sastojci:
110 g brašna
60 g cukara
sol
prašak za pecivo
korica limuna

tekući sastojci:
10 dkg sira
1 jaje
0.4 dcl mlijeka
4-5 žlica otopljenog masla

+
maslo za mazanje kalupčića
sušene brusnice ili grožđice (po želji)



0) Zagrijte pećnicu na 200C otopite maslo i namažite njim papirnate kalupčiće
1) U jednoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke
2) U drugoj zdjeli pomiješajte tekuće sastojke
3) Suhe sastojke dodajte u tekuće (nikako obrnuto – ovako ćete kasnije imati jednu posudu manje za pranje  )
4) Napunite kalupe, po vrhu ih pospite šećerom i ako želite, dodajte sušene brusnice ili nešto slično
5) Pecite 20-25min dok ne dobiju zlatno-smeđu boju (možete provjeriti je li gotovo starom dobrom metodom s čačkalicom – ako izađe čista nakon što bocnete muffin, muffini su gotovi)



+



à



Moram li vam reći da sam zaboravila pogledati na sat da zapamtim kad sam ih stavila u pećnicu... pa sam cijelo vrijeme virila da vidim kad je gotovo... Svaki put sebi govorim da to ne smijem zaboravljati i opet...







Ugodan vam kraj vikenda


damijenestoslatko @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007



Htjela ja jutros iznenaditi dragog i napraviti mu kolač... Taman ga stavila u pećnicu (nakon svega 10min "mućkanja") kad eto ti njega na vrata... Propalo iznenađenje - baš kao i zadnji put. Danas je došao da se zamijenimo kišobranima, prošli put sam uzlea krivi ključ pa mu nisam mogla banuti unutra nego sam morala zvoniti i tako... izgleda da ću morati odustati od iznenađenja...

Ipak, mene je danas uspjela iznenaditi jednostavnost ptipreme ovog kolača. Ja sam ušla na vrata od stana u 10.05, a kolač je bio u pećnici u 10.20 i nakon sat vremena pečenja - gotovo :) Recept sam pronašla u jednoj od kuharica koje sam na maxi sniženju pronašla na Interliberu (da, da, ni ja nisam odolila "čarima" sajamske atmosfere...)



Osim 15min vremena, treba vam:
8 dkg masla
10 dkg čokolade
30 dkg smeđeg šećera
1.8 dcl vode
15ak dkg brašna
2.5 dkg kakaa u prahu
10 dkg kokosa
2 jaja



0) Zagrijte pećnicu na 160C i namastite pleh (cca 18x30 cm)
1) Stavite u posudu čokoladu i stavite na laganu vatru da se počne otapati
2) Primiješajte šećer i vodu i sotavite na laganoj vatri dok se maslo i čokolada do kraja ne otope i dok ne dobijete miješajući homogenu smjesu
3) U jednoj posudi lagano vilicom zamutite jaja
4) Pomiješajte brašno, kakao i kokos pa im dodajte jaja i smjesu od čokolade
5) Izlijte smjesu u pleh i pecite 1h ili dok tijesto na dodir ne bude čvrsto (meni je trebalo točni 1h)
6) Po želji ukrasite štaubom





damijenestoslatko @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 31, 2007



Volim hranu s pričom i zato su mi ovi keksići već dulje vrijeme bili „na nišanu“.
Postoje mnoge priče i pričice koje se tiču nastanka ovih keksića. Samo ime im dolazi od  Australian and New Zealand Army Corps (ANZAC), a smatra se da su ih prve pekle žene iz Australije i s Novog Zelanda svojim muževima koji su bili u vojsci tijekom I. svjetskog rata pa su se u početku nazivali  vojničkim kolačićima (engl. soldiers` biscuits).


One su naime bile zabrinute da njihovi muževi, sinovi i sl. ne dobivaju nutricionistički kvalitetnu hranu (iako sumnjam da su to tad znali tako formulirati…). Ali, kao i obično, postojao je problem. Hrana koja se slala vojnicima morala se slati brodovima trgovačke mornarice koji su uglavnom plovili brzinom od 18.5 km/h. Osim toga, nisu imali rashlađene prostorije pa je hrana koja se slala na taj način morala biti takvog sastava da može ostati svježa najmanje 2 mjeseca. Skupina žena došla je do rješenja – keksići s visokom nutritivnom vrijednosti čiji se recept zasnivao na jednom starom škotskom receptu



Sastojci su bili upravo oni koje ćete pronaći nešto niže, a oni se ne kvare baš lako. Ono što je zanimljivo je da u ove keksiće ne idu jaja (zato su prikladni i za poklonike veganske prehrane), a razlog tome je (navodno) što su se farmeri s peradarskih farmi mahom prijavili u vojsku i jaja baš nije bilo u izobilju.

Tijekom rata mnoge grupe poput CWA (Country Women’s Association) ili crkvenih, školskih ili drugih ženskih udruženja su posvećivale dosta vremena pripremanju ANZAC keksića. Da bi bile sigurne da će keksići ostati svježi, pakirale su ih u limene kutijice poput ove:



Tijekom II.svj. rata, ovi se kolačići nisu baš često pripremali jer su brodovi bili opremljeni rashlađenim prostorijama pa su se sada vojnicima mogle slati i druge vrste slastica.

ANZAC keksići se prave i danas, u Australiji ih se može kupiti u supermarketima i specijaliziranim trgovinama slatkišima. U Australiji se slavi i dan ANZAC-a pa se svake godine 25. travnja prave ovi kolačići da bi se skupila sredstva za brigu za starije i nemoćne vojne veterane. Osim toga, radi njihove trajnosti, često ih sa sobom nose planinari koji provode duge periode u planinama. ANZAC keksići se i dan danas nalaze u standardnoj opremi australskih vojnika između ostalih predmeta kao što su otvarači za konzerve, wc papir, šibice i sl.

Samo ime ANZAC je zaštićeno australskim zakonom i smjelo bi se koristiti samo uz službeno dopuštenje. Da ne biste mislili da sad kršim australske zakone, dodat ću još da se ime smije koristiti kad se radi o kolačićima (pod uvjetom da recept bude vjeran originalnom i da ih se naziva ANZAC biscuits, a nikako ANZAC cookies )



Evo i recepta (iz kuharice koju je izdao časopis Australian Women`s Weekly – koji usput budi rečeno izlazi jednom mjesečno, iako se zove weekly... ). S obzirom na izvor, mislim da bi trebali biti autentični.

Sastojci za 40ak kom:
10 dkg zobenih pahuljica
11 dkg brašna
10 dkg šećera
7.5 dkg kokosa
12.5 dkg masla
40 ml (2 velike žlice) javorovog sirupa – ima ga u DM-u
2 velike žlice vruće vode
½ praška za pecivo

- Ugrijte pećnicu na 170ºC i obložite pleh papirom za pečenje
- Pomiješajte sve suhe sastojke (brašno, prašak, zobene pahuljice, kokos i šećer) u jednoj zdjeli
- Na minimalnu vatru na štednjaku stavite posudu i u nju javorov sirup i maslac pa lagano miješajte  dok se malsac ne otopi i dok ne dobijete jednoličnu tekućinu (važno je da vatra ne bude prejaka da maslo ne bi dobilo onaj ustajali miris)
- U to dodajte vruću vodu pa još malo promiješajte i zatim dodajte u suhe sastojke
- Pomiješajte tek toliko da dobijete homogenu smjesu i oblikujte male kuglice (veličine oraha), zatim ih malo spljoštite prstima i slažite u pleh tako da budu razmaknute jedna od druge najmanje 4 cm jer će se raširiti tijekom pečenja. (Nastojte da vam kolačići budu dosta sitni prije pečenja jer kasnije puno ljepše izgledaju oni koji nisu preveliki)
- Pecite 15-20 min dok sve ne počne fino mirisati i dok ne dobiju lijepu zlatno-smeđu boju.


...prije


... i poslije pečenja

Priprema ovih keksića je jako brza, a prikladni su i za zaleđivanje. Ako ih pak nećete zaleđivati, možete ih spremiti i do 4 dana ranije.

Za razliku od mog dragog (koji ih svako jutro tamani za doručak i koji mi je ustupio potrebnih 10dkg), ja zobene pahuljice podnosim jedino u obliku keksa . Zbog tog i sličnih sastojaka ovo su poprilično zdravi keksići pa ih možete ispeći i jesti umjesto raznoraznih energetskih pločica, Cornyja i sl.






damijenestoslatko @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Glasuj na...

Blogerica.com