Blog
subota, siječanj 16, 2010




Nije me briga što je siječanj. I nije me briga što smo svi previše jeli tijekom božićnih praznika. I ne zanima me što se svima po glavi vrti dijeta s bananama, kupusova dijeta, dijeta s jabukama, dijeta po krvnim grupama, UN dijeta (brrrr...tko li je to smislio – jedni od najgorih 5 dana u mom životu), mjesečeva dijeta (a tek to?). I uopće me se ne tiče što je pred policama sa zdravom hranom i dijetalnim dodacima prehrani u DM-u najednom nastala gužva i što kojekakvi prodavači čarobnih i malo manje čarobnih pilula, tableta, sirupa, šumećih tableta, krema i kremica zadovoljno trljaju ruke.  Doduše, nije mi baš sasvim svejedno  što su svi ti ljudi navalili i u teretanu jer je zadnjih par jutara bila malo veća gužva, ali kad malo bolje razmislim ni za to me nije briga jer se na njih dobro može primijeniti ona „kako došlo, tako prošlo“.

Nije me trenutačno ni za što od toga briga jer je ovaj recept predobar da bi u mraku mog hard diska čekao neke sunčanije i malo manje dijetne dane. Da, ima dva milijuna kalorija u njemu, ali znate što (sigurno znate): nije me briga. 






Prilagođeno iz: The Great Cookie Book

Za tijesto:
110 g glatkog brašna
55 g smeđeg šećera
110 g maslaca

Za srednji sloj:
100 – 120 g grubo nasjeckanih oraha
60 g kokosa
350  ml dulce de lechea razmućenog s mlijekom (treba biti gustoće kondenziranog mlijeka)
2 žličice ekstrakta od vanilije

Za posip:
Dulce de leche od cca ½ l mlijeka
150 g grubo nasjeckane bitter čokolade
2 šake grubo nasjeckanih oraha

1) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh dimenzija cca 30x20 cm i blago ga pospite brašnom. Otresite višak.
2) U zdjeli pomiješajte brašno i šećer pa utrljajte maslac narezan na kockice i mijesite dok ne dobijete homogenu smjesu (ne treba dugo). Smjesu prstima rasporedite po dnu pleha dok ne obložite cijelo dno. Pecite 15 min.
3) Pomiješajte kokos i orahe i tom mješavinom pospite polu-pečeno tijesto. U razrijeđeni dulce de leche dodajte ekstrakt vanilije pa tim prelijte orahe i kokos. Pecite još 25 min. Izvadite iz pećnice i pustite da se hladi 15-20 min (treba ostati blago topao, ne smije se ohladiti do kraja).
4) Pospite s malo čokolade koja će se blago rastopiti. Malo ugrijte dulce de leche na blagoj vatri ili u mikrovalnoj tako da bude lakše razmaziv i njim premažite kolač. Pospite ostatkom čokolade i oraha.
5) Pustite da se ohladi do kraja i režite na prutiće veličine 2,5x5 cm.





btw, odgovorila sam na misterij iz prošlog posta

damijenestoslatko @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009





Dogodilo se i to, jučer je stigla jesen. Zašto je to baš bilo neophodno, ne bih vam znala reći, ali čovjek se mora pomiriti sa situacijom. Ili ne?
 
Ma ipak ne – mislim da bismo svakako trebali pokušati ukrasti još koji sunčani dan i pretvarati se da je ljeto, zime nem neće nedostajati. Moj skromni doprinos tim ljetnim Potemkinovim selima neka bude ova tako obična, a većini ljudi draga salata. Ona je za mene jelo br. 1 ovog ljeta, nekako nam se češće nego inače nalazila na stolu i nekako sam je jela s više gusta nego prethodnih godina. Jesu li to znakovi starenja?



U svakom slučaju, godinama mi ova salata nije bila baš po volji jer je gotovo i nezamisliva bez maslinovog ulja koje je meni bilo upravo to – nezamislivo. E onda su došle sve ove djevičankse i kontradjevičanske vrste maslinovog ulja, ja sam zaključila da to i nije nešto od čega se završava na hitnoj pomoći i odmah je i ova salata pala u milost. 

Sigurna sam da svatko od vas ima neku svoju verziju u kojoj ima različitih glavnih i sporednih uloga poput krastavaca i paprika, ali meni je najdraža ova gotovo do kraja ogoljena verzija s pomadorama (za koje je presudno da budu punog okusa, a ne ono nešto anemično što se prodaje u trgovačkim lancima) i malo kapule. Neki dodaju i ocat, meni je draže bez. Ljepota salate je u tome što nema strogih pravila – ona je kao slikarsko platno koje možete oslikati sasvim po vlastitom ukusu.



Evo sad i „recepta“. Odaberite najružnije pomadore na placi – bit će najukusnije. Operite ih pod mlazom hladne vode koju ste otvorili taman malo previše, dovoljno da vas isprska dok stignete oprati te dvije pomadorice. Ostranite im onu točku s vrha, narežite ih na barčice. U međuvremenu pojedite jednu barčicu da vidite je li sorta pomadore kakva se vama sviđa. Jest? Nije? Treba probati još jednu. Može.

Uzmite jednu sasvim malu kapulicu iz stražnje police, one koja krije domaće stvari za koje neupućeni ukućani i ne slute da se tamo nalaze. Presijecite je popola, maknite koru i pustite suzu za sve nepravde ovoga svijeta. Sad jednu polovicu narežite na što tanje, gotovo prozirne polumjesece, a drugu zamotajte u foliju i spremite u frižider da sutra ne morate ponovno plakati nad sudbinom svijeta. To ćete prekosutra. 



 
Uzmite najstariji i najdraži pjat koji imate, pomiješajte sve te barčice i polumjesece (koja romantika u tanjuru) i krenite se pretvarati da ste Jackson Pollock. Malo maslinovog ulja lijevo, malo desno, jedna točka vamo, još jedan mlaz tamo. I onda završni dodir. Plus, pljus, pljus, malo krupnije morkse soli. Sve to malo izmiješajte i ako se osjećate naročito avangardno, dodajte par čistića rukama iščupkanog svježeg bosiljka. Ma ni Pollock vam nije ravan.
damijenestoslatko @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 16, 2009



Već sam jednom pisala o tome kako mi je ovaj blog omogućio jedno divno poznanstvo. U međuvremenu ih je bilo još par, a posljednje me ponovno ugodno iznenadilo.  Život piše svakakve priče – baš je zanimljivo u sred neke druge zemlje upoznati Splićanku koja ide na vrhunski tečaj slastičarstva i k tome tu i tamo klikne na ovaj blog. A upravo je tako bilo. Bijasmo nas dvije dva puta na ekspedicijama po slastičarnama, a onda smo se jedne nedjelje zaputile na izlet u Stonehenge i obližnji grad pod imenom Bath.



O Stonehengeu vam neću puno duljiti jer moram priznati da nije bio ni približno ono što sam očekivala. Kao i sa svim stvarima od kojih puno očekujete, s tim sam se malo razočarala. Da vam ga trebam opisati u kratkim crtama, čini mi se da bi najbolje bilo: hrpa kamenja u sred polja. Na slikama izgleda puno impozantnije, nebo je modro, monoliti snimljeni iz donjeg kuta (čudo što dobra fotografija može napraviti) i nema ničeg naokolo. U stvarnosti se radi o ne pretjerano visokim stupovima; poviše njih tmurno sivo nebo, a svuda naokolo procesija turista koji čekaju kad će se konačno nešto dogoditi i vjerojatno se pitaju što uopće tu rade. Ipak, drago mi je da sam bila jer sad više nemam želju ići ponovno. (znam ja da je to sve misteriozno i zanimljvo i prastaro, ali očekivanja su mi očito bila nerealna)



Sljedeća je postaja bio grad Bath. Tamo su glavna atrakcija ostatci rimskih kupelji, a još jedna od zanimljivosti je njegova povezanost s Jane Austen koja je neko vrijeme provela tamo i nikako ga nije voljela. Ipak, to entuzijaste nije spriječilo da podignu muzej u njenu čast. S obzirom na to da je moja kolegica bila jednako prehrambeno nastrojena kao i ja, mi smo zavirile u ex rimske kupelji, zaključile da se to s Peristilom ne može ni usporediti (taj smo dan očito bile pomalo nihilistički raspoložene  ), bacile još malo oko po gradu i zatim jednoglasno krenule u smjeru restorana Jamie's Italian .




Nalazi se u samom centru grada na adresi 10 Milsom Place. Podijeljen je na dva kata – na donjem se katu čeka red, a u međuvremenu možete popiti piće, prelistati neke od kuharica koje je napisao Jamie ili njegov talijanski uzor Genaro, promatrati kako za šankom režu ogromne mortadele ili kako prave domaću tjesteninu. Kad zavibrira mala napravica koju vam daju pri ulasku, znači da je vaš stol spreman. U tom se trenutku penjete na drugi kat koji je prepun svjetla, užurban i na prvi pogled djeluje jako domaće. Atmosfera je opuštena, kroz velike prozore puca lijep pogled, konobari su nasmijani i veseli i spremni vam pokazati kako određena riba izgleda makar to značilo da morju prstom upirati u tuđi tanjur, a na zidovima vise fotografije hrane koje su toliko dobre da ogladnite čak i ako ste došli siti. Naročito mi se svidjela jedna od njih koja prikazuje miješenje kruha  – naizgled tako neuredna (baš kako ja volim), ali puno je vjerojatnije da je u nju uloženo jako puno truda, kako po pitanju kompozicije, tako i po pitanju svega ostalog.

Smjestile se moja Tereza i ja za jedan pomalo klimav stol i našle se u problemu.
- Što ćeš ti?
- A ne znam, što si ti mislila?
- Ma ne znam ni ja.
I u tom stilu jedno pet minuta. Za brzinsko predjelo smo se još nekako i odlučile – izbor je pao na razne talijanske kruhove poslužene s maslinovim uljem i na domaće pržene i začinjene bademe. 



Za glavno jelo Tereza je odabrala tunu s mješavinom povrća, a ja sam se bacila na tjesteninu (linguine) sa škampima. Grass is always greener on the other side, pjeva po uzoru na staru narodnu bend Travis pa tako i ja mislim da je moja su-jedačica prošla bolje od mene. Bez obzira na činjenicu što je tjestenina bila domaća, činilo mi se da umak nije dovoljno gust i svemu je skupa nekako nedostajalo nešto što bi cijelo jelo učinilo upečatljivim. Ali onda na scenu stupaju mahune u pikantnom umaku od rajčica koje su me toliko oduševile i za razliku od tjestenine, bile toliko upečatljive da smo ih jučer jeli doma za ručak. I to točno po Jamiejevom receptu.





(gornji je original, donji piratska verzija od jučer)

Ako se pitate kako sam do njega došla, pričica je opet zanimljiva. Na nekom BiH kanalu na MAX Tv-u nedjeljom popodne emitiraju emisiju Jamie at home. O tome me mama obavijestila prije par tjedana, ali prva mi se prilika da je uistinu i pogledam pružila prošlu nedjelju. I možete li vjerovati koji je bio prvi recept u emisiji tog dana? Upravo onaj koji me tjedan dana prije u restoranu oborio s nogu! To je bila prevelika slučajnost da bi sve samo palo u zaborav. Zaslužio je da ga se isproba. Doduše, nisam zapamtila baš sve detalje pa su neki dijelovi recepta poprilično neprecizni, ali vjerujte mi, jelo je fantastično i jako se dobro ponaša kao prilog mariniranoj prženoj piletini.

Zelene mahune
Maslinovo ulje
3 češnja
3-4 fileta slanih inćuna
400g pelata
Čili papričice
Svježi ružmarin, nasjeckan

1) Očistite mahune (odstranite im krajeve) i narežite ih na komade duljine 2-3cm (s obzirom na to da su naše mahune poprilično debele, rezanjem će se smanjiti vrijeme kuhanja)
2) Ugrijte maslinovo ulje, protisnite u njega češnjak i dodajte filete inćuna pa sve miješajte na laganoj vatri dok češnjak ne požuti i dok se inćuni ne raspadnu.
3) Dodajte pelate, čili papričice i nasjeckani ružmarin.
4) Nakon par minuta dodajte mahune (nije ih potrebno prethodno blanširati!) i pustite sve da se poklopljeno kuha na srednje jakoj vatri cca pola sata, tj. dok mahune ne omekšaju. Povremeno promiješajte, a ako se umak previše zgusne, dodajte mu malo vode.

damijenestoslatko @ 00:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, lipanj 26, 2009



Išla sam danas s faksa pješice doma s jednim kolegom i razgovarali smo o tome koliko je tko lijen li nije. (nismo tračali, radilo se samo o prisutnim osobama!) Nije mu bilo jasno kad sam negdje tamo blizu Učiteljske izjavila da sam ustvari ogromna lijenčina. Odmahnuo je glavom i rekao: ma da! Da, da. Objasnih mu – sve što radim, radim što se više unaprijed može tako da se kasnije mogu što više odmarati. Motivacija je u mom slučaju: ljenčarenje (na plaži je najidealnije, ali pristajem i na druge varijante).

Kad sam bila manja isto sam bila lijenčina neke vrste. Kad bi baba skuhala ovaj sok o kojem je danas riječ, puno bih ga češće pila ako bi već bio razmućen s vodom, ohlađen i samo me čekao u boci u frižideru nego ako bih morala napraviti taj ogroman napor i razmutiti ga sama. Srećom, djeca imaju privilegije pa često ne moraju čak ni to nego ih sok dočeka na stolu u čaši i sve što je potrebno je da je samo nagnu... Upravo bih na čašu ovog soka naišla kad bih došla kod babe s kupanja gladna kao što to samo djeca mogu biti nakon povratka s plaže. Ovaj je sok bio za mene sinonim pravog ljetnog osvježenja.

Kako mi trenutno nema druge nego da sama sebi i skuham i zamutim sok i sve što već uz to ide, zavrnula sam rukave neki dan pa se primila i tog posla. Višnje mi inače nisu na popisu omiljenog voća, ali ovaj je sirup iznimka. Kupila sam kilo višanja na placi i ubrzo je sok bio gotov. Kao bonus dobijete hrpu slatkih višanja koje možete staviti u staklenku pa u frižider i pomalo grickati kad vam padne šećer u krvi ili ih očistiti pa zalediti i koristiti kao dodatak u najrazličitijim kolačima. Dobiveni sirup (kojeg će od ove količine biti nešto manje od litre) možete razmućivati pa piti kao sok ili ga koristiti kao preljev za kolače ili sladoled. U oba slučaja: mmm.



1kg opranih višanja
90 dkg šećera
250  ml vode
korica od limuna
2 klinčića (ili malo mljevenog klinčića)

1) Provreti vodu
2) Višnje i šećer staviti u visoku posudu (jer sok dosta pjeni)
3) Preliti kipućom vodom i pustiti sve da uzavre
4) Kad provri, kuhati 10-15 min i pritom odstranjivati  što više pjene (što se odstrani  više pjene, sok je bolji)
5) Dodati koru od limuna i 2 klinčića
6) Ostaviti da stoji do sutra i procijediti te odstraniti koru od limuna.
7) Čuvati na hladnom

Napomena: 
- Obavezno dodajte koru od limuna, daje jako finu aromu (potrudite se da bude neprskan)
- Klinčić je moj favorit u ovom receptu, alu pazite da ne pretjerate s njim da ne bi bio predominantan.
- Očišćene višnje možete rasporediti u manje doze i zalediti pa te manje doze koristiti po potrebi.

p.s.
Hvala svima koji su glasali na izboru za blog dana. Baš je to lijepo od vas

damijenestoslatko @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 10, 2009



U engleskom postoji izraz koji glasi to have a sweet tooth – u doslovnom prijevodu „imati sladak zub“, a prevedeno kako treba: voljeti slatko. E pa ja definitivno imam "sladak zub" (u što ste se u proteklu godinu i pol sigurno uvjerili, ali ako ste sumnjali evo i  potvrda napismeno). Osim samog slatkog, volim i kad je to nešto slatko brzo gotovo pa me tako ona priprema dulce de lechea stavljala na otprilike dvosatne slatke (?) muke. Odlučih pokušati prikratiti taj dio i uspjelo je pa zato danas svoje otkriće dijelim s vama (poprilično je ugrijalo, a ovo je idealan dodatak sladoledu od vanilije).

Ovome će se obradovati svi vlasnici posuđa za kuhanje pod pritiskom (npr. Zepter ili AMC), a svima ostalima toplo preporučam da si nabave nešto te vrste ako im se ukaže prilika. Teća  koju sam dobila od babe na poklon kad sam krenula na faks smanjuje vrijeme kuhanja na 1/3, tj. ako se nešto inače kuha 45 min, u njoj će se kuhati svega 15 min.



Pređimo na stvar: dulce de leche se u normalnoj posudi kuha cca 2 sata. Za prvi svoj eksperiment s kuhanjem pod pritiskom pomiješala sam sve sastojke kako idu po receptu i ostavila sve da se kuha u ekspres-loncu 30 min. Nakon toga trebalo je još jedno pola sata normalnog kuhanja i dulce de leche je bio gotov (i jednako ukusan kao i onaj iz polagane verzije). Sljedeći put planiram pokušati sa 35 min kuhanja u ekspres loncu nakon čega bi po mojoj računici preostalo još 15 min običnog kuhanja. Ne bih savjetovala da se kuhanje u ekspres-loncu produžuje dalje od toga da sve skupa ne bi propalo. Što je sigurno, sigurno je.

Matematički (ovo je vjerojatno prvi i zadnji put da matematiku vidite na ovom blogu):
Vrijeme kuhanja u Zepter loncu = (vrijeme običnog kuhanja – 15 min) : 3
Sveukupno kuhanje = kuhanje u zepter loncu + 15 min običnog kuhanja

Ovo gore napisano odnosi se na Zepter, ako imate neku drugu posudu, možda je vrijeme kuhanja drugačije pa prilagodite svojoj posudi. Najbolje bi vjerojatno bilo da prvo isprobate polaganu verziju da vidite koliko se dugo dulce de leche treba kuhati na vašem štednjaku, a onda se bacite na eksperimente s ekspres-loncem, samo računajte da bi vam trebalo ostati 15 min običnog kuhanja.



damijenestoslatko @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 19, 2009



U McDonaldsu ne jedem ništa osim jedne stvari. Imate tri pokušaja da pogodite koje.
Big Mac? – Ne.
Pržene krumpiriće? – Ne.
Sladoled? – O da. I to McSundae s dvostrukim karamelom.

Ako me ikad jako naljutite, puno su veće šanse da ću vam oprostiti ako se na vratima pojavite s njim u ruci i s blentavim osmjehom na licu .

Mislim da nisam jedina koja u McDonaldsu ne jede ništa osim sladoleda, puno mi je ljudi reklo isto. Valjda ima nešto u tome... A dobar je dio doživljaja svakako karamel. Jedna sam od onih koji karamel vole u svakom obliku – od Kikijevih mliječnih karamela, preko Werther`sa do raznih preljeva i sladoleda – kod mene sve prolazi. Zato mi se recept za dulce de leche toliko i svidio.



Radi se o slatkom preljevu/namazu koji se u Južnoj Americi gdje je jako rasprostranjen naziva dulce de leche (slatko od mlijeka), u Francuskoj confiture de lait (marmelada od mlijeka), a u engleskom milk jam. Trebate 4 sastojka i malo strpljenja i voilà – dobit ćete nešto jednostavno sjajno. Okusom podjeća malo na Kraševe karamele, a gustoća će ovisiti o tome koliko ga dugo kuhate pa tako možete dobiti nešto konzistencije namaza ili pak nešto rjeđe poput preljeva.

Mirko i ja smo neki dan jeli već spomenuti sladoled u McDonaldsu i kad smo već bili pri kraju čašice, on je pobjedonosno izjavio: ovo sad možemo napraviti i doma. Kupit ćemo sladoled od vanilije, a ti nam napravi teću karamela (ni manje ni više, a? ) i eto.  Nisam sigurna bi li efekt bio baš isti, ali vrijedi probati... U svakom slučaju, mislim da će se ubuduće u mom frižideru uvijek nalaziti barem jedna teglica ovoga – kao zamjena za kupovni karamel. Odlično se slaže s američkim palačinkama, a sigurna sam da bi i s običnima bilo super. U trenutcima krie za slatkim nitko vam naravno ne brani ni da uzmete i žličicu samog karamela... pa još jednu... i još jednu. Ja neću nikome reći, obećavam



1 l punomasnog mlijeka
4 dkg maslaca
30 dkg šećera
Žličica ekstrakta vanilije
Pola žličice sode bikarbone
malo soli

1) Pustite mlijeko da provri pa mu dodajte sve ostale sastojke
2) Smanjite vatru i ostavite da se mješavina kuha cca 2 sata (vrijeme kuhanja ovisi o jačini vatre i o sastojcima, ali bolji se rezultati dobiju dužim kuhanjem na laganoj vatri). Povremeno miješajte.
3) Kad se mješavina počne zgušnjavati, miješajte neprestano i skinite s vatre kad bude imalo konzistenciju tekućeg karamela (hlađenjem će se još malo zgusnuti). To možete provjeriti istom metodom kojom se provjerava gustoća marmelade – stavite tanjurić u zamrzivač i kad je hladan na njega stavite žličicu karamela. Ohladit će se i vidjet ćete koliko je gust.
4) Prelijte u steriliziranu staklenku i zatvorite. Kad se ohladi, stavite u hladnjak. Rok trajanja mu je mjesec dana (barem tako kažu, kod mene to nikad nije doživjeo mjesec dana).

Napomena:
- Možete preskočiti sodu bikarbonu – ona daje karamelu tamniju boju pa ako želite posve svijetli karamel, izostavite sodu.
- Poslužite kao namaz za palačinke, punjenje za košarice od prhkog tijesta, premaz za tortu, preljev za sladoled itd.
- Kliknite ovdje za upute za skraćeno kuhanje u ekspres-loncu



damijenestoslatko @ 19:48 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 2, 2009



Ima nešto lijepo u običajima – ne samo u tim određenim postupcima nego i u njihovom iščekivanju, a kasnije i u sjećanju na njih. Imam sreće da se u mojoj obitelji poštuju mnoge tradicije. Negdje sam jednom pročitala (a sjećanje na točna mjesta gdje nešto pročitam nije mi jača strana) da obitelj djetetu treba pružiti dvije stvari: korijene i krila. Neću se igrati tumača nečega što su mnogo pametniji od mene rekli, i sami shvaćate o čemu se radi.
Vlastite sam korijene najbolje osjetila kad sam se odmakla od mjesta gdje su me „posadili“. Činjenice da sam Dubrovčanka postala sam svjesna kad sam preselila u Zagreb, a toga iz koje zemlje potječem na neki sam ponosni način svjesna svaki put kad negdje putujem. Upoznajući tuđe, najbolje sam naučila cijeniti vlastito. Ne želim reći da je „moje“ najbolje, ali jednostavo je „moje“ i kao takvo mi je blisko i drago. Osim toga, tko može cijeniti tebe i tvoje ako sama ne cijeniš ono iz čega potječeš? Pa kako da stranac onda ne poklekne pred šarmom rječito opisanog pršuta?



A koje to veze ima sa šunkom u kruhu? Recimo da je šunka u kruhu u mom slučaju puno bliže gore spomenutim krilima nego korijenima. Za većinu je situacija vjerojatno suprotna – u mnogim je krajevima šunka u kruhu dio korijena, tj. dio uskrsne tradicije, međutim na našem se stolu za Uskrs ona još nikad nije našla. Ima sira, pršuta, jaja, pince, blagoslovljene soli, juhe, pečenja, krumpira, torti, kolača i svega što vam padne na pamet, ali šunke u kruhu ne. Ova godina bi mogla biti iznimka. Dosad se šunka nije pojavljivala na uskrsnom stolu iz čistog razloga jer smo je po prvi put probali za ovu Novu godinu.
Sve što ću reći: kapa dolje onome tko je smislio ovu tradiciju, mogao je odrediti još neki dan u godini kad bi se šunka u kruhu mogla jesti... Ova je verzija dosta brzinska (baš kao što je i uskrsni žućo instant verzija pince), a mama i ja smo za nju upute dobile od susjede Dube i Maje. Ako slučajno ovo pročitaju, hvala još jednom. Tete Maja kruh mijesi sama, Dube kupi tijesto u pekari, a mi smo se priklonile ovoj bržoj varijanti. I bila je sjajna pa tako ako kojim slučajem šunka u kruhu nije dio vaših korijena, poduzmite sve mjere da pod hitno to postane! Sama nisam imala baš puo prste u izrazi ove šunke koju vidite na slikama - svelo se uglavnom na odlazak po usmenu verziju recepta i navirivanje u pećnicu, ostali je dio posla odradila mama.
Rolana šunka (npr. svinjski vrat)
List lovora
2 žlice svinjske masti
0,5 kg tijesta za kruh
Žutanjak za premazivanje i sezam po želji

1)     
Šunku stavite kuhati u puno vode u koju ste dodati  žlicu masti i lovorov list pa kuhajte dok ne omekša (ovisi o veličini šunke).
2)      Kad se šunka skuhala odstranite mrežicuostavite šunku u vodi u kojoj se kuhala preko noći, a sutradan odstranite kožu i eventalne druge viškove.
3)      Tijesto razvaljajte na otprilike 2cm debljine, šunku premažite još jednom žlicom masti i zatim je položite na tijesto i omotajte sa svih strana.
4)      Po želji premažite žutanjkom i pospite sezamom.
5)      Pecite na 180°C dok se kruh ne ispeče, cca sat vremena (ovisno o debljini i količini tijesta).



damijenestoslatko @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 8, 2009



Ne mogu vam objasniti koji pomiješani osjećaj zabavljenosti i ljutnje osjetim kad nam na zadnjem predavanju profesori kažu: „Vidimo se nakon praznika“. Ne znam po čemu su to rokovi praznici? Njima možda i jesu jer se moraju na faksu pojaviti svake prijestupne godine tj. na ona tri dana kad imaju rokove, ali meni i svima koje znam definitivno nisu. Moj pojam praznika puno se više poklapa sa ronjenjem u moru nego s danonoćnim ronjenjem po knjigama. No dobro, nek` im bude. Recimo da su praznici.

U tako opuštenim uvjetima (pisanja kolokvija/ispita, beskrajnog iščitavanja knjiga, skripti, bilježnica i PowerPoint prezentacija od sumraka do zore i obratno) nema čovjek baš previše vremena ni za pošteno jesti a kamoli za praviti kolače. Zato će ovaj moj današnji receptić doći kao naručen svim studentima, a i svima onima kojima inače nedostaje vremena (takvih je, čini mi se, najveći broj). Sve što zahtijeva u pogledu vremena je 10 minuta. U tehničkom smislu, trebat će vam mikrovalna.




Scenarij ide ovako: učite u sred noći, slova se već lagano počinju pretapati jedno u drugo, želudac zavija, a u frižideru pustoš jer ste manje-više cijeli dan proveli na toj istoj stolici i niste imali vremena za ekspedicije u trgovinu. E sad, čokolade nema, po glavi vam se mota „Da mi je nešto slatko...“, a jesti šećer žličicom ipak ne dolazi u obzir. Ta-dam! Rješenje slijedi.

Jedva sam dočekala da ovo svoje otkriće podijelim s vama, ali zbog ispita i obaveza nikako da uhvatim koju minutu da to uistinu i učinim. Na internetu sam jednom prilikom naišla na recept za čokoladni kolač koji je gotov za pet minuta. „Kako da ne“, bilo je prvo što mi je palo na pamet. Da se to može, svi bi to radili. Ali vrag mi nije dao mira pa sam pokušala i guess what – uspjelo je. Bila sam oduševljena, ali iskreno – rezultat mi se nije do kraja svidio. Za moj je ukus kolač bio presuh. E onda su krenule varijacije na temu (po jedna svako par dana  ) sve dok nisam dobila ono što sam htjela. Moj se recept sad već podosta odmaknuo od originala, ali nisam htjela stavljati originalnu opciju kojom nisam bila zadovoljna. Kako bi recept ispunio svoju primarnu svrhu (nahraniti slatkoga gladne u trenutku krize i to brzo), držala sam se američkog sistema mjerenja sastojaka na žlice (1 žlica = 15 ml ili 10 g). Osim toga – nema prljavog suđa!



Da sažmem:
1) 10 minuta vremena (priprema i raspremanje uključeno)
2) 1 šalica u kojoj miješate i pečete pa nema prljavog suđa
3) sastojci koje 99% vremena imate kod kuće

A sad evo i recepta:

4 žlice brašna za dizano tijesto
2 žlice kakaa (pravog, tamnog, ne instant napitka)
4 žlice šećera
½ žlice šećer vanilije
sol
cimet

1 jaje
3 dkg rastopljenog maslaca
3 žlice jogurta
1 žlica mlijeka

1) Uzmite veću šalicu (zapremnine 300-350ml) i u nju stavite prvih 6 sastojaka i doro promiješajte tako da bude sasvim jednolično
2) Dodajte redom sve ostale sastojke, opet promiješajte
3) Stavite na 3min i 10 sek u mikrovalnu pećnicu na najjače (kod mene je to 800W)
4) Pustite da se malo prohladi i uživajte

Napomena:
Čini mi se da bi se u smjesu moglo umiješati i komadiće čokolade, a za posluživanje super dođe malo preljeva od karamela/šlaga/sladoleda

Ovaj će kolač, što se mene tiče, ostati „work in progress“ tj. javit ću vam bude li još kakvih promjena u njemu.



A sad odoh nazad na „praznike“...

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008



Ništa nas ne smije iznenaditi.

Za one koji su moje generacije ili mlađi tih par riječi vjerojatno nema baš neki poseban prizvuk (nekima će možda jedino pasti na pamet Tomićeva knjiga), ali oni mrvu stariji sjetit će se vježbi sigurnosti (bezbednosti?) iz Titovog doba, evakuacija školskih zgrada i, prema onome što čitam na internetu, borbi „plavih“ i „crvenih“. Prema onome što mi je pak mama ispričala, na dan NNNI, svake se godine u isto vrijeme „nenadano“ provodila evakuacija njene školske zgrade tako da svi budu spremni u slučaju bombe ili terorističkog napada. Uvijek su mi bile zanimljive te evakuacije (bilo je nešto „dojava“ o bombama kad sam ja bila u gimnaziji – uglavnom 6. sat ili kad je bio najavljen neki test). Svi izađemo na cestu i što onda? Čekamo da škola odleti u zrak i mi svi skupa s njom (i ti i mi i ja skupa sa mnom)?

No, bilo kako bilo, uistinu nas ništa ne smije iznenaditi. Pa čak ni keksi koji su tanki milimetar i pol, glavni sastojak im je zrak, od promjera 2,5cm dođu na promjer 10cm u roku od 5min i tako su dobri da ne mogu opstati ni jedno popodne, a da ih ne čuvaju naoružane jake snage MUP-a ili Sokol Marić... (može i druga varijanta – oni snopovi laserskih zraka koje postave u muzejima oko skupocjenih umjetničkih djela).

Tko bi rekao da Šveđanima (ovi su keksi inače švedski) tako dobro ide pečenje keksića? Švedski keksići iz snova pa sad ovo – gdje im je samo kraj? Ne znam na koji da ih način još nahvalim (svaki cigo svoga konja hvali) pa zato prelazim na recept. I da, ovo obavezno ide na listu slatkiša za ovaj Božić...

Nemojte se prestrašiti izgleda ni načina pečenja, meni su uspjeli iz prvog pokušaja (ovog sa slikama) pa nema razloga da isti slučaj ne bude i s vama.



prilagođeno prema receptu iz The Complete Cookie Book
8 dkg badema
5,5 dkg šećera
10 dkg maslaca
2 žlice brašna
malo soli
2 žlice vrhnja za kuhanje
malo cimeta

1) Bademe stavite u pećnicu na 160°C dok ne dobiju malo boje, a zatim ih što finije sameljite
2) Pećnicu zatim ugrijte na 180°C i obložite dva lima papirom za pečenje
3) U jednu posudu stavite sve sastojke i miješajte na laganoj vatri dok se maslac ne rastopi i dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Uzmite otprilike pola žličice smjese i stavite na papir za pečenje. Ostavite veeeliki razmak između hrpica smjese – može ih stati samo 6 u pleh veličine pećnice.
5) Smjesu pokušajte zatim prstima oblikovati tako da bude što pravilnijeg kružnog oblika
6) Pecite 3-5 min (meni je uglavnom trebalo 4-4,5 min) dok se keksići sasvim na rašire (nakon cca 1 min pečenja počet će se širiti i po površini će pucketati mjehurići zraka). Gotovi su kad im rubovi lagano počnu rumeniti.
7) Pustite ih da se ohlade na papiru za pečenje (u međuvremenu stavite peći kekse u drugom limu) i kad dovoljno očvrsnu, odvojite ih od papira tankim nožem (to će ići dosta lako, keksi su puni maslaca pa se lako skidaju s papira). Stavite ih na salvetu koja će upiti višak masnoće ako je ima.

 Napomena: čuvajte u hermetički zatvorenoj kutiji po mogućnosti s malo papira između redova keksića (+ nabavite one lasere koje sam maloprije spomenula inače vam od hermetičke kutije nikakva korist  )
                                    
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008



Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.

Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja  sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično „odokativnih“ uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio d kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i  Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je poprilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.

Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).



Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u šećer, a francuski su oni koji se umjesto u šećer umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.

kora 4 naranče
30 dkg šećera
250 ml vode
šećer/čokolada (obavezno s visokim udjelom kakaa!) za ukrašavanje




1) Koru naranača izrežite na tanke prutiće (do 5 mm debljine) i nakon toga imate dvije opcje. Dugotrajnija je da ih namačete 3-4 dana svaki dan mijenjajući vodu, a druga (brža) je da ih 3 puta stavite da provru u vodi (svaki put u novoj vodi). Na oba ćete načina izvući gorčinu iz kora.
2) Zatim uzmite posudu i u njoj pomiješajte šećer i vodu (možete dodati i jednu šećer vaniliju ako želite), stavite na vatru i pustite da provri i da se šećer rastopi.
3) Dodajte kore naranče (trebale bi najvećim dijelom biti prekrivene sirupom), smanjite vatru na lagano i pustite kuhati 30-45 min.
4) Pripremite komad papira za pečenje, pospite ga šećerom ako želite klasične arancine.
5) Kad kore postanu lagano staklaste, znači da su se zasitile šećerom i tad ih možete izvaditi. Uvaljajte ih u šećer i odmah razdvojite da se ne zalijepe.
6) Pustite ih da se tako suše 4-5 sati ili preko noći



Napomena:
- Ako želite čokoladne arancine, nemojte papir za pečenje posipati šećerom već arancine nakon kuhanja rasporedite ili po običnom papiru za pečenje ili ih posložite na rešetku za kolače pa ih tu pustite par sati da se prosuše. Zatim rastopite čokoladu i umačite jedan po jedan arancin pa ih vratite na rešetku da se čokolada stvrdne.

- Pazite da ih ne ostavite predugo na vatri jer mogu
a) izgoriti
b) postati pretvrdi

- Ovaj recept primjenjiv je samo na naranče koje nisu prskanei jedino se tada to zovu arancini, u svim ostalim slučajevima posrijedi je suicid.

- Isto se može raditi i s korama limuna.



Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.


klasika

vs.


...čokolada...

p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon  pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008



Vraćali smo se neki dan Mirko i ja s Interlibera i ja sam mu pričala kako ne znam zašto, ali recepte Ane Ugarković najviše volim isprobavati s mamom. Kad sam kasnije malo o tome razmislila, postalo mi je sasvim jasno zašto. Zato što sam pomalo lijenčina u duši. Anini recepti zahtijevaju reckanje, sjeckanje, stotinu namirnica, temeljaca, začina, čekanja itd. itd, a kad se to sve radi u paru s nekim (u mom konkretnom slučaju s mamom) posla je upola manje. Svaki njezin recept koji smo dosad isprobale tako u paru nas je oduševio, a ova juha nije bila iznimka.

Dugo je čekala na isprobavanje upravo zbog toga što mi je se nije dalo isprobavati solo. Ali, mama mia je bila prošli tjedan – popunila je moj hladnjak u kojem je inače popriličan propuh, a zajedno s njom otišla je i kazaljka na vagi (nadam se ne u nepovrat ). Na tržnici smo kupile sušene vrganje (čovjek nam je htio prodati gljiva za 100 kn, ali smo ga udobrovoljile da nam ipak samo da onoliko koliko nam treba), opskrbile se i ostalim namirnicama i bacile se na posao. Rezultat je bio najbolja juha koju sam jela u posljednje vrijeme. Mirku se toliko svidjela da već sad kujemo planove kako ćemo je ubrzo ponoviti. Vrlo je zasitna pa se slobodno može poslužiti kao glavno jelo (osim ako vam ciljana publika nisu isključivi mesojedi).

U dvije riječi: OBAVEZNO PROBATI.





Recept smo malo promijenile i prilagodile domaćem ukusu i pakiranjima koja se mogu naći u trgovinama. Budući da nismo mogle doći do svježih vrganja, zamijenile smo ih šampinjonima i malo smo modificirale količinu pancete (naviše ) itd. Promjene nisu bile drastične, a evo što smo dobile:

18 dkg šampinjona (moglo bi i 25 eventualno)
10 dkg shiitake gljiva
ulje
1 mala mrkva, sitno nasjeckana
½ poriluka, sitno nasjeckanog
grančica celera, sitno nasjeckana
2-3 velika režnja češnjaka, nasjeckanog
0,7 dcl prošeka/bijelog vina
10 dkg pelata
5 dkg pancete, nasjeckane na sitne sitne kockice
1 l pilećeg ili goveđeg temeljca
svježa kadulja lovor  (1 list) i zeleni peršin
3 dkg suhih vrganja
sol i svježe mljeveni papar
1 šalice ječma
1 žlica mascarponea ili vrhnja za kuhanje


1) Namočite suhe vrganje u oko 125 ml kipuće vode. Ostavite 30 min, ocijedite, ali sačuvajte tekućinu
2) Obrišite svježe gljive vlažnom krpom. Odvojite stabljike od shiitake gljiva  i odbacite.
3) Narežite shiitake klobuke na tanke ploške. Isto napravite sa šampinjonina (njima ne treba skidati stapke)
4) Pirjajte ¾ šampinjona,  pancetu, mrkvu, celer, poriluk i češnjak na maslinovom ulju, 10 - tak minuta, dok ne počnu dobivati boju.
5) Podlijte prošekom  ili bijelim vinom.
6) Dodajte rajčice, temeljac, tekućinu od vrganja, ječam i začine (osim peršina).
7) Kuhajte oko 1 sat.
8) Na velikoj zagrijanoj tavi, na malo maslinovog ulja, prepržite kratko prvo shiitake, a zatim šampinjone i na kraju suhe vrganje nasjeckane.
9) Kad dobiju boju, dodajte ih u juhu i sve zajedno kuhajte još desetak minuta.
10)  Maknite s vatre i dodajte peršin i mascarpone. 





 Napomena:
- Mogao bi se upotrijebiti cijeli manji paket šampinjona (25 dkg), dodati još pola šalice ječma i malo temeljca.
- Tko voli, može na samom kraju juhu posuti parmezanom
- Izbaci li se panceta, ovo je jelo prikladno i za vegeterijance

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008



Kratko i jasno: raspored mi je katastrofa. Oni koji me poznaju vjerojatno će kad ovo pročitaju prevrnuti očima i reći “Ajme evo je opet“ jer već deset dana gotovo samo o tome i pričam, ali što ću im ja. Čar studiranja na Filozofskom između ostalog leži u tome što nikad ne znaš kakav ti je raspored do zadnjeg časa, onda ga danima slažeš da ne bi bilo predavanja koja se poklapaju pa se kad to konačno uspiješ naravno, opet nešto promijeni i opet si na početku. Pa ti svega više bude dosta i digneš ruke. Tako sada cijele dane (a kako je krenulo ubrzo ću i noći) provodim na faksu, a pola vremena od toga ne radim ništa konstruktivno  jer u biti čekam sljedeće predavanje pa sam tako bez potrebe i stalno umorna (sinoć sam kao kokoš zaspala u 9 sati!). U pauzama koje su dovoljno duge skoknem doma na ručak napravim si nešto brzo za pojesti. Evo danas jedne takve brzinske tjestenine – najobičnije, sasvim priproste tjestenine koja meni tako fino legne u ttoj svoj strci.

(usput, treba li reći da su onima koji jedu u menzama iksice stopirane već 15 dana jer Fakultet nije  bio u stanju dogovoriti s Ministarstvom da se obroci subvenciniraju prilikom postupka upisa na diplomski studij (bivšu 4. godinu)? Ili možda da je Ministarstvo nama bajnim bakalarima ukinulo stipendije koje je bilo obećalo uredno nastaviti isplaćivti tijekom diplomskog studija? Ne kaže se uzalud obećanje, ludo radovanje)

Sve u svemu lijepo je biti student, ali ima i svojim velikih mana. Danima sam baš ljuta i poprilično razočarana, ali prestajem vas daviti ovakvim stvarima. Ako vas zanima nešto više, samo pitajte bilo kojeg novopečenog bakalara u svojoj blizini, imat će vam sigurno štošta za reći o Bolonji, studomatu, sustavu ISVU, upisu na diplomski itd. A ako je s Filozofskog, odvojite čitavo popodne da ga strpljivo saslušate.

No, ajmo mi na vedrije teme. Ovo je vjerojatno najjednostavniji mogući recept tako da ga možete iprobati i ako kuhaču nikad niste uzeli u ruke, ali jednostavne stvari su obično i najbolje pa je tako i s ovim. Možete napraviti s kojom god vrstom tjestenine volite i dodati ili izbaciti koji god začin želite. Sve u svemu, moće funckionirati samo ili kao podloga za neke dodatke s kojima se eventualno želite poigrati.

malo ulja
1 manja glavica luka
1 pakiranje pelata (meni omiljeni Mutti)
malo soli i papra
po želji Vegeta
kopar

tjestenina
2-3 dkg maslaca



0) Nasjeckajte luk pa ga zažutite na malo ulja
1) Dodajte pelat (promiješajte par puta da se rajčice usitne) i začine pa kuhajte na srednje jakoj vatri dok tekućina ne ispari i dok ne dobijete željenu gustoću
2) Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju u posoljenoj kipućoj vodi (meni je najdraža ona kovrčava) – u vodu nije potrebno dolijevati ulje, samo nekoliko puta promiješajte i to je dovoljno d se tjestenina ne lijepi
3) Kad je gotova, ocijedite je i dodajte joj malo maslaca narezanog na tanke ploške pa prelijte gotovim umakom
4) Po želji poslužite uz malo parmezana

 Verzija za ispis

Evo sva sreća da me danas faks tako dobro naljutio jer sam ovo sve napisala a da nisam imala vremena ni pregledati tipfelere pa ako ih ima, zažmirite, a ja sad jurim kamo drugdje nego na novo predavanje...

p.s.
Možda je ovaj tekst bio prikladnji uz špagete bolognese?

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008



„Sjećanje na sreću nije sreća, sjećanje na bol ostaje bol“, prema onome što nam je prenijela profesorica iz hrvatskog u gimnaziji, to je izjavio Goethe. Pametan je to bio čovjek. A i mi smo se u razredu često na satovima lektire pravili pametni citirajući tu jednu jedinu rečenicu koja nam je bila poznata. (i prolazilo je  ) Možda bolje jedna, ali vrijedna kao što kažu, nego da smo trebali znati cijelu hrpu pa da na kraju ne zapamtimo ništa (kao što je inače bio slučaj i s hrvatskim i s ostatkom predmeta).

Ali zašto odjednom Goethe ovdje? Nije mi mrsko čitati, dapače, ali ovo se ipak neće pretvoriti u blog o književnosti. Da preformuliramo Goetheovu misao: ovako dobre pahuljice za doručak su sreća dok su u tanjuru, kad ih nema, to postaje bol.



Ja sam trenutno u bolnoj fazi jer je mojih pahuljica nestalo, ali sutra ću napraviti novu rundu tako da me svako jutro može dočekati zdjelica ovog hrskavog blaženstva. Već sam u postu o muffinima s kokosom promovirala prednosti doručka, ali tek me ovo potaklo da ga uistinu i jedem svako jutro. (nije šala, traje to već 3 tjedna!)

Vjerojatno će vam pasti na pamet: “Pa zašto praviti vlastite pahuljice kad ima svakakvih za kupiti?“To je istina, ali kad su vaše vlastite pahuljice u pitanju, možete u njih staviti što god volite i što je meni još bitnije – možete ih zapeći koliko god volite (a ja osobno volim malo pečenije). Osim toga, znate točno što jedete, a glavni sastojak (zobene pahuljice) prepun je vlakana i odličan za probavu.

Ovo je osnovni recept za otprilike 500 g u kojem možete mijenjati što vam srcu drago (prijedlozi su nešto niže).

Suhi sastojci:
25 dkg zobenih pahuljica
10 dkg krupno nasjeckanih badema
5-10 dkg krupno nasjeckanih lješnjaka
6 dkg kokosa
2 žlice šećera u prahu
Malo soli

Tekući sastojci:
6-7 žlica meda
2,5 žlice suncokretovog ulja

+ 5 dkg ili više dodataka (mliječna, gorka ili bijela čokolada, brusnice, crne ili bijele grožđice, suhe šljive, marelice ili datulje)… 




0) Ugrijte pećnicu na 150°C I obložite veliki pleh (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) U zdjeli dobro pomiješajte suhe sastojke i ostavite ih po strani
2) Na sasvim laganoj vatri pomiješajte med i ulje i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu, tj, dok med ne postane nešto više tekuć
3) Dobivenu mješavinu prelijte preko suhih sastojaka i dobro promiješajte tako da sve bude temeljito izmiješano (djelovat će poprilično suho, ali to tako treba biti)
4) Dobivenu mješavinu u ravnomjernom sloju rasporedite po plehu obloženom papirom za pečenje
5) Pecite 10ak min pa promiješajte i vratite na sljedećih 10 min (miješanjem ćete postići da sve bude ravnomjerno ispečeno)
6) Kad se izvadili pahuljice iz pećnice, promiješajte ih još jednom da se ne bi skamenile u jednu ploču nego da ipak budu rastresite onoliko koliko vi želite
7) Kad se sasvim ohlade, dodajte im dodatke po želji i spremite ih u hermetički zatvorenu kutiju.

Prijedlozi:
- ako ne volite kokos, možete ga zamijeniti pšeničnim ili lanenim posijama što je još zdravija varijanta. U obzir dolaze i sjemenke lana, sezama ili maka (mljevene ili ne)
- šećer možete slobodno izbaciti
- Umjesto badema i lješnjaka možete koristiti ili samo jedno ili samo drugo ili pak bilo koju kombinaciju orašastih plodova koje volite (indijski oraščić, brazilski orah, neslani kikiriki, orasi ili čak bučine sjemenke)
- vrsta meda utjecat će na krajnji okus pa birajte blage medove ili one čija vam se aroma naročito sviđa
- za ekstra zdravu verziju možete koristiti i maslinovo ulje
- ako volite hrskavije i pečenije pahuljice, produžite vrijeme pečenja za cca 5min
- možete jesti s jogurtom, sojinim ili običnim mlijekom ili grickati samo (to ja radim kad padne šećer  )



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008





Jesen stiže,
Bujna zlatna:
Malo mokra,
Malo blatna.

S grana vise
Vitamini,
Zreli, sočni,
Slasni fini.

Zimnica se
slatka sprema:
nema toga
čega nema.

A škola se
Svima hvali:
“Došli su mi
Moji mali!“

Volim jesen! (Ivanka Borovac)

To mi je prije spavanja recitirao brat koji mi se ovih zadnjih par dana prije mog odlaska u Zagreb (idem sutra ranom zorom) redovno zavuče u krevet pa mi onda malo vodimo male noćne razgovore i tek onda spavamo (ujutro je malo teže ustati, ali to je već druga priča). Nakon ovog spomena zimnice sjetila sam se ovih dvaju mermelada koje sam nedavno pravila i mislim da je krajnji čas da ih ovdje smjestim prije nego što nestane i smokava i krušaka. (netko me bio pitao za recept za mermeladu od krušaka, uz najbolju volju ne mogu se sjetiti tko, ali evo, želja je ispunjena :) )

Sam postupak pogledajte u postu mermelada od šljiva s aromom ruže  (ispričavam se ne-ljubiteljima zimnice, ali tek sam nedavno otkrila njene čari pa je ovo zato treći post ne tu temu – stisnite malo zube  ). Ipak, omjeri sastojaka su nešto drugačiji.




Mermelada od smokava
1 kg oguljenih i samljevenih smokava
45 dkg šećera
Malo cimeta
Naribana korica 1 limuna

              


Mermelada od krušaka
1 kg oguljenih i samljevenih krušaka
50 dkg šećera
1 šećer vanilija
Sok 1 naranče
Cimet
Klinčić (samljeveni)
Kardamom



Napomene:
- Smokve nemojte predugo kuhati – guste su same po sebi
- Gustoću možete provjeriti pomoću metode s tanjurićem (u već spomenutom postu o mermeladi od šljiva)
- Začine možete dodati, ali i izostaviti po želji - meni se osobno ove kombinacije jako sviđaju, ali postoje svakakve varijacije na temu!




 Naljepnice za marmelade (od smokava & krušaka)


damijenestoslatko @ 15:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008



Sve mi je jasno. Ne mislim pritom na ontološke kategorije tipa biće, bit, bitak, mijena ili esencija. Niti na puno pragmatičnije stvari poput toga kako nekome objasniti nešto što se meni čini jasno kao dan. Ne. Mislim na sliku svijeta i to optičku.

Vaša blogerica vam je sve donedavno bila poprilično – ćorava! Okolina mi je na momente bila poput impresionističke slike – blagi obrisi, a u daljini se sve magli. Pa iako je Monet u principu jako dojmljiv, da ga imate pred sobom po cijeli dan, sigurno bi vam dojadio.
Bijah ja kod okulista, recept: leće. Kad mi je stavio ono staklo s dioptrijom -1 pred oko progledala sam kao mačić koji je nedavno stigao na svijet. I sad mi je, kao što rekoh, sve jasno.

Ne bih rekla da se baš često povodim za realističkim motom da umjetnost treba pratiti život, ali evo ovaj put je nekako tako ispalo.Često pravim leću, ali nekako mi se uvijek čini da ima zanimljivijih stvari o kojima bih vm mogla pisati pa se tako tek sad našla na repertoaru. Evo zato konačno jela s kojim se moja žlica često druži.

Količine prilagodite vlastitim potrebama:

Leća
Ulje
Luk
Brašno
Goveđa kocka (po želji)
Koncentrat rajčice
Sol
Krumpir narezan na sitne kockice
Mljeveni kim (po želji)
Žlica vrhnja za kuhanje

1) Prokuhajte leću i kad provri prolijte vodu i leću preselite u drugu posudu i još jednom pustite da provri
2) U međuvremenu na malo ulja zažutite jedan manji luk pa mu dodajte žlicu brašna
3) Dodajte leću (zajedno s tekućinom u kojoj ste je prokuhali) pa zatim goveđu kocku (ako je stavljate), koncentrat rajčice, sol, krumpir i mljeveni kim (isto po želji)
4) Pustite da se kuha sve dok leća i krumpir dobro ne omekšaju po potrebi dolijevajući malo vode
5) Pred sam kraj kuhanja dodajte žlicu vrhnja za kuhanje ako želite baš kremast rezultat, ako ne - može i bez toga!

p.s.
Nisam još baš navikla nositi leće pa sam ih jutros u žurbi zaboravila staviti i kad sam došla na posao sve mi je bilo nekako neobično mutno (što bi mi bila najobičnija situacija sve do prije par dana) i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim u čemu je stvar... Znam biti (jako) blesava

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008



Blogosfera je svijet za sebe - u to sam se uvjerila kad sam počela s ovom mojom malom virtualnom kuhinjicom. Kao i u pravom životu, i u blogosferi ima događaja – ljudi se virtualno zaljubljuju, odljubljuju, prepucavaju, svađaju, spamaju, plaču, smiju se, pokreću inicijative i da ne duljim – pokreću tzv. blogging events. Ovo zadnje je ujedno i jedino što me od svega ovoga interesira. Zahvaljujući temi bloga, imam divne posjetitelje i bogu hvala, većina nekih “burnih događaja“ za koje tek mjesec dana kasnije čujem da “potresaju“ bloger.hr zaobiđu ovaj kutak.

U blogosferi u nešto širem smislu (na svjetskoj razini) postoji sva sila blogova o hrani i oni se druže putem raznih zajedničkih tematskih ciklusa. Neki od njih se temelje na jednom sastojku koji treba što maštovitije upotrijebiti, drugi pak na istom receptu po kojem svi kuhaju pa pišu o iskustvima, treći su dosta otvorenog tipa pa je npr. potrebno upotrijebiti bilo koju biljku u svom jelu pa makar to bila samo grančica peršina itd.

E pa i u našem govornom području pojavilo se nešto slično. Službenog naziva još nema, a na prvi krug kojem je tema bio krumpir sam nažalost zakasnila. Ipak itekako sam na vrijeme za cimet (draga MaoMao, ovo će biti praznik za tvoje oči) – svi postovi s temom cimeta kao i pobjednik ovog kruga  moći će se pronaći kod Meddi 03. listopada. Nije bilo lako odlučiti koji recept upotrijebiti za ovu prigodu. U folderu u kojem čekaju na svojih 5 minuta ima nekoliko vrlo ukusnih recepata s cimetom, ali ovaj mi je ipak od svih njih najdraži.

 

Tarte fine [tart fin] u prijevodu znači fina pita (to što ga Amerikanci zovu voćnom pizzom je pokazatelj toga koliko je fast food uzeo maha u toj zemlji – nitko pri zdravoj pameti ovo blaženstvo ne bi nazvao pizzom!), a radi se o tradicionalnom francuskom receptu koji izvlači maksimum od najjednostavnijih mogućih sastojaka. Ovu pitu u francuskim pekarnicama prodaju u komadima izrezanima na otprilike 15x7 cm i na malo debljem kartonu. Ako je uhvatite toplu, osvojili ste jack pot, ali nećete biti ništa manje zadovoljni ni ako vas dopadne komad iz hladnjaka. S obzirom na to da se radi o piti od lisnatog tijesta, trebalo bi je pojesti istog dana, a vjerujem da to nitko neće smatrati prevelikim teretom.

U posljednjih mjesec dana, kod nas se ispeklo ni manje ni više nego 4 doze ove pite pa vjerojatno i taj podatak sam po sebi nešto govori....

Pola paketa lisnatog tijesta
10 dkg maslaca narezanog na kockice
5 žlica šećera
2 žličice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
3-4 jabuke srednje veličine (zlatni delišes)
1 šećer vanilija
Malo cimeta

1 žlica marmelade od marelice
1 žličica vode



0) Ugrijte pećnicu na 200°C i obložite lim (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) Rastegnite lisnato tijesto na pravokutnik cca 25x30cm
2) Rasporedite po njemu 5 dkg kockica maslaca i pospite s 2 žlice šećera
3) Rubove tijesta premažite mlijekom ili vrhnjem za kuhanje
4) Jabuke ogulite, izvadite im sredinu i podijelite na 4 dijela pa svaki od tih dijelova na otprilike 7 tankih šnitica.
5) Šnitice rasporedite u 4 gusto naredana niza po tijestu
6) Po jabukama rasporedite preostale kockice maslaca i ostatak šećera
7) Pospite šećer vanilijom i po želji dodajte malo cimeta
8) Pecite 25-30min, premažite marmeladom razmućenom s vodom i poslužite toplo (razrežite na 8 velikih pravokutnika, tako to rade Francuzi  )





Evo opet malo dulji post, ali uvijek se nekako raspišem kad su u pitanju francuske slastice. Ovu pitu sam jela dva do tri puta na tjedan kad sam bila u Vichyju i sam pogled na komad ovog oličenja jednostavnosti u najboljem obliku vraća me u te dane. Divota




                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008



Kad breskve postanu premekane da bi se onako slatko pojele i kad ih ima previše da bi ih se stiglo potamaniti prije nego što propadnu, treba brzo rješenje. E pa evo ga.

Ovaj recept je prilagođen iz Jamie Oliverove prve kuharice i vjerojatno je jedan od najjednostavnijih kolača koji postoje na svijetu. Njegovo ime na engleskom glasi crumble, a evo što o njemu kaže Wikipedija:

Crumble je kolač britanskog podrijetla koji se sastoji od pečenog voća preko kojeg se stavi rastresit sloj mrvica od maslaca, brašna i šećera, a peče se u pećnici dok vrh ne postane hrskav (otud drugi naziv za ovu slasticu: crisp). Često se poslužuje s kremom na bazi jaja, tučenim vrhnjem ili pak sladoledom kao topli desert na kraju obroka (iako je meni još draži kad se ohladi).

Voće koje se najčešće koristi za pripremanje crumblea su jabuke, kupine, breskve, rabarbara i šljive, a rastresiti sloj može sadržavati zobene pahuljice, mljevene bademe ili druge orašaste plodove. Često se po vrhu posipa smeđi šećer koji se tijekom pečenja karamelizira i cijelom kolaču doda još jednu ukusnu aromu.

Navodno je crumble nastao u Britaniji u Drugom svjetskom ratu kada su sastojci potrebni za pripravljanje pita (poput brašna, masnoće i šećera) bili teško dostupni pa su domaćice smislile ovaj recept koji ih koristi u minimalnoj mjeri. Meni ta cijela priča baš ne drži vodu (da netko pravi kolače u sred rata kad nema dovoljno brašna ni za umijesiti kruh?), ali eto, zvuči zanimljivo pa nek stoji tu



U Americi postoji kolač koji poprilično nalikuje na crumble, a naziva se cobbler. Njegov je gornji dio mnogo manje rastresit i nešto je glatkije teksture. Ako se sjećate, u prošloj sezoni je Ana Ugarković pripremala nešto te vrste.

Sve u svemu, ovo je stvarno toliko jednostavno i brzo da je bilo čisto blesavo ne isprobati, a okus je odličan. Mama i ja smo ga radile jedno 3-4 puta i malo smo izmijenile Jamiejeve količine sastojaka pa evo te mrvu dorađene verzije. Ovo je najjednostavnija varijanta ovog kolača, a ako se upustim u neke s dodacima, bit ćete navrijeme informirani

Za pleh cca 22x32 cm :
za voće
45 dkg očišćenog voća
10 dkg šećera
1 šećer vanilija

za mrvice:
22 dkg brašna
10 dkg šećera
malo soli
12 dkg maslaca




0) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh
1) Očistite breskve i narežite ih na ploške pa ih izmiješajte sa šećerom pomiješanim sa šećer vanilijom i posložite ih po dnu pleha
2) Pomiješajte brašno, šećer i sol pa dodajte na kockice narezan maslac i vrhovima prstiju ga utrljajte u brašno tako da dobijete mrvice (kao na slici)
3) Pospite mrvice po voću
4) Pecite cca 1 sat tj. dok gornji sloj ne uhvati finu zlatno-smećkastu boju



Napomene :
1) Ako vam malo soka od voća iscuri na rubovima pleha, vjerojatno će pocrniti, ali ne obazirite se na to. (što bolje pokrijete voće mrvicama, manje će iscuriti) Taj dio samo kasnije skinite nožem.
2) Ova vrsta kolača se dosta teško pravilno reže pa ga je jako zgodno posluživati u zdjelicama uz kuglu sladoleda ili malo šlaga npr.



                                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008



Krenula sam na instrukcije. Trebala sam ovo ljeto ići na instrukcije iz španjolskog da ne zaboravim ono nešto malo što znam, ali mi je nesuđena profesorica otkazala suradnju u zadnji čas pa sam se prebacila na drugu vrstu nauke. Savladavanje iste sam si zacrtala još ove zime u Zagrebu. Odlučila sam naučiti iz prve ruke kako se pravi nekoliko stvari za koje je moja baba majstorica i pol. Lekcija br. 1: mermelada.

Ovih naših nekoliko teglica tog slatkog veselja ima cijelu priču. Prvi dan kad smo pošle na placu po prikladne praske nije ih bilo pa smo se vratile drugi dan da ih, naravno, opet ne bi bilo. Tjedan dana kasnije ih je baba konačno kupila ali je onda prodavač savjetovao da odleže još do sutra i tako smo ih ustvari tek danas pretvorili u mermeladu.


s ovom košaricom sam kao Crvenkapica išla doma (samo što je kod mene scenarij bolji: Crvenkapica ide punih ruku, vraća se praznih, a kod mene je obrnuto i k tome još nema vuka na vidiku)

Istina, nema kod mermelade puno filozofije – na 1 kg voća otprilike 65 dkg šećera pa malo kuhaj i miješaj do željene gustoće i sve smjesti u vruće staklenke pa kad se ohladi, uživaj do mile volje. Princip je kod svih recepata isti. Bez obzira na to što je stvar jednostavna, popodne sam sama s nešto manjom količinom voća pokušala isto što je baba ujutro pripremila i mislim da mi je i pošlo za rukom. (što nije bio slučaj s mojim pokušajem pripremanja mermelade od trešanja ovog proljeća, ali dogodine u nove pobjede )






Imala sam i dva pomoćnika, brata i rođaka,  pa ako i vi možete nabaviti ovako dva zgodna mladića da vam daju malo ruke oko pripreme voća, najbolje je da u tom slučaju i sami zasučete rukave i spremite malo ljeta u staklenke da ga možete izvaditi kad vam zime već bude preko glave





damijenestoslatko @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008



Bila sam prošlu nedjelju na Jankomiru – naime, kolegica s posla mi je rekla da je njena mama tamo kupila mašinicu za otkoštavanje trešanja pa sam se i ja zaputila po svoj primjerak. Na povratku sam svratila (naravno) na jarunsku tržnicu jer je pošto-poto trebalo isprobati kako to čudo tehnike radi (sve tri generacije u obitelji su dobile po jedan primjerak – jedan za babu, jedan za mamu i jedan za mene). U što staviti trešnje? Naravno u komad lisnatog tijesta koji strpljivo čeka svoj red u zamrzivaču.... jednostavnije (a bolje) ne može. Trešnje tijekom pečenja puste sok koji se fino pomiješa sa šećerom i aromama i napravi se gusti sirup...mmm...

Babinom osnovnom receptu sam skinula dva sastojka a dodala jedan. Nisam stavila grožđice (umjesto kojih mogu ići i brusnice) jer sam htjela isključivo trešnje u štrudelu, a nisam stavila ni koricu od limuna (jer nisam imala lijep limun pri ruci). Ono što sam dodala je malo ekstrakta od badema i mislim da je to bio pun pogodak (ideju mi je dala mama koja je tjedan prije gledala Anu Ugarković)



Ovom spravicom sam očistila 60dkg trešanja dok sam telefonom uspjela javiti mami i babi u kojoj sam vrsti shoppinga bila i kako naše nove stečevine funkcioniraju, a kad sam štrudel stavila u pećnicu samo sam brojala minute kad ću ga konačno izvaditi iznutra jer su se stanom širili takvi  mirisi da me čudi da mi nitko od susjeda nije pozvonio i pitao ima li i za njih komad. 

Za pola paketa lisnatog tijesta:
50-60 dkg trešanja
1 šećer vanilija
Cimet
Ekstrakt badema
Krušne mrvice
ulje




0) Očistiti trešnje od koštica
1) Ugrijati pećnicu na 180°C i prekriti pleh papirom za pečenje
2) Komad lisnatog tijesta se razdijeli u 2 dijela i razvalja na pobrašnjenoj površini
3) Malo se poškropi uljem i krušnim mrvicama
4) Trešnje se stave na razvaljano tijesto
5) Po njima se pospe šećer (2 – 3 žlice po jednom komadu tijesta) i cimet
6) po golom dijelu tijesta na kojem nema trešanja se kapne par kapi ekstrakta od badema i razmaže (prstima ili kistom), pospe se šećer vanilijom, a  zatim se opet malo poškropi uljem, zamota i pomaže uljem
7) Peče se 45-50 min (dok tijesto ne poprimi zlatnu boju)
8) Prije posluživanja pospite šećerom u prahu




Napomena:
- Od pola paketa lisnatog dobit ćete dvije štruce duljine lima za pečenje, a ako želite iskoristiti cijeli paket lisnatog, poduplajte i količinu ostalih sastojaka.
- ja sam koristila lisnato tijesto jer mi je ukusnije, ali ovo isto se može raditi i u tankim korama za savijače pa kako tko voli... 



Treba li vam reći da su se prekjučer (dakle nakon što sam izgubila cijelo nedjeljno jutro prošli tjedan na hodočašće na Jankomir) mašinice za otkoštavanje trešanja pojavile u mom Konzumu u susjedstvu?



I jednu informaciju bih vas zamolila ako netko zna: gdje se u Zg može kupiti ekstrakt badema? Bojim se da je moj na izdisaju, a nisam ga vidjela u nijednoj trgovini....

                                                                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008



Ovo je jedna od prvih stvari koje sam naučila sama spremiti. Prethodila su mu naravno, pržena jaja i pokoja hrenovka, ali to baš i ne uzimam za ozbiljno. O špinatu sam sam ponešto već napisala kad se radilo o juhi od špinata, a ovo pretpostavljam da vec znate spremiti, ali za svaki slučaj: nikad se ne zna.... Našla sam divan špinat na tržnici pa eto...da podijelim to s vama.

Što se mene tiče, ovo je savršen prilog pohanom mesu ili prženim pilećim fileima. Ono što nikako ne razumijem je zašto (oooo zašto?) u menzama špinat na mlijeku (koji ionako bude toliko rijedak da više nalikuje nekom neuspjelom shakeu od špinata) poslužuju zajedno s jednako tako rijetkim pireom? Bilo bi puno bolje da malo uštede na “raznolikosti“ i da umjesto toga jedan dan naprave pošteni pire, a jednom špinat na mlijeku kako spada. Studentska populacija bi im bila zahvalna.

Ovo je jedan od onih recepata za koji nemam točne količine, ali računajte svakako s tim da će se kuhanjem volumen špinata smanjiti za ¾. Sve je jako jednostavno – to vam kaže jedna često natprosječno smotana osoba sposobna zakomplicirati i najjednostavnije sitnice. Samo primjera radi, evo vam  tri stvari koje sam “uspjela“ u zadnje vrijeme:
a) u kinu zagubiti sandalu pa je dragi morao tražiti u redu ispod da ne idem polu-bosa naokolo
b) preselila sam cvijet na drugo mjesto u stanu i – zaboravila da ga imam! jadan mi je bio na izdisaju, ali nakon što ga je mama presadila čudesno se rehabilitira (ima 30ak zelenih listića  )
c) pošla na upis ocjene bez indeksa
Misleći na takve moje pothvate meni nekad  Mirko kaže “nije tebi lako...“, ali ovaj špinat je zato stvarno lako napraviti. Dakle:


Špinat
Ulje
Brašno
Mlijeko ili vrhnje za kuhanje
Sol
Vegeta

1) Skuhajte špinat u puno vode, ocijedite ga i nožićem sitno nasjeckajte (osobno volim da tu i tamo ima pokoji komadić, a ne da je sve kašasto)
2) Ugrijte malo ulja pa mu dodajte žličicu brašna i napravite zapršku
3) Dodajte nasjeckani špinat i dolijte mlijeka ili vrhnja za kuhanje (ako želite rjeđi špinat, dodajte više, a ako ste za gušću verziju, dodajte manje mlijeka)
4) Posolite i dodajte malo vegete i kuhajte miutu-dvije dok se sastojci ne spoje





p.s. još jednom hvala svima - drago mi je da vam je sadržaj bloga po ukusu (i po okusu :) )

damijenestoslatko @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 12, 2008



Znam, izaći ću vam na uši više sa svojim jagodama, ali mislim da je najbolje da vam napišem sve što vam o njima imam za reći dok je njihova sezona još u punom zamahu. Ovi recepti vam ne bi baš previše koristili početkom litopada. Izdržite još malo moju jagodomaniju, a onda slijedi nova – trešnje. Danas sam na nevjerojatno užurbanoj jarunskoj placi nakon jutarnje ture trčanja vidjela prve hrpe tih crvenih ljepotica. Nisam se još bacila u trošak jer nisu dovoljno zrele za moj ukus pa ću se još malo strpiti...

A sad... vratimo se na jagode. Dragi mi je za Božić kupio Jamie Oliverovu kuharicu Cook with Jamie (i to prije nego što se pojavila u Algoritmu u Zg :) ) nad kojom ogladnim svaki put kad je listam. U zadnjem dijelu u kojem se nalaze deserti naišla sam na tzv. Eton Mess (Etonski nered).

Eton je elitna srednja škola za mušku djecu koja se nalazi blizu Windsora i čija većina učenika na kraju završi na Ofordu ili Cambridgeu. Ovaj se desert pak servira na pikniku zadnje srijede u svibnju na kojem se dijele nagrade polaznicima. Sastoji se od šlaga,  jagoda i komada puslica. Prema predaji, 30-ih godina XX.st servirao se u školskoj kantini i to kao mješavina jagoda iili banana sa šlagom ili sladoledom. Komadi puslica nešto su noviji dodatak. Tradicionalna verzija koristi jagode, ali Eton Mess se može spremati s bilo kojom vrstom ljetnog voća.

Zanimljiva anegdotica kaže da je desert svoj pomalo neuredni izgled dobio kad je jednom prilikom na stražnjem sjedalu automobila labrador sjeo na košaru s desertom....

Za 4 osobe:

3 bjelanjka
15 dkg štauba
malo soli

2 vrećice šlaga (Dr Oetker npr.) + hladno mlijeko za pipremu
Šećer vanilija
Žlica šećera
500 g jagoda
Žlica nekog likera





Puslice
1) Uzmite bjelanjke i mikserom ih istucite da budu čvrsti
2) Žlicu po žlicu i dalje tukući dodjte šećer i posolite
3) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite pleh papirom za pečenje
4) Žlicom tresite hrpice željene veličine na papir (ne moraju biti baš nešto naročito lijepe jer ćete ih kasnije ionako razlomiti)
5) Ako želite sasvim hrskave puslice, onda ih pecite oko 1,5 h, a ako želite da unutra budu malo „žvakaste“, onda sat vremena (meni je druga opcija draža)
6) Pustite ih da se ohlade

Eton Mess
0) Operite jagode, odstranite im peteljke i narežite ih na komade željene veličine pa ih pospite šećerom
1) Malo manje od polovice jagoda izmiješajte blenderom ili ručno u pire
2) Istucite šlag i dodajte mu pire od jagoda i šećer vaniliju pa tucite još malo
3) Uzmite 4 čaše za posluživanje i u njih razlomite puslice, peko njih poslažite jagode pa na vrh stavite šlag, sve još malo pomiješajte i prelijte žlicom likera
4) Nastojte spasiti i jednu porciju za sebe



Napomena:
U originalu se po vrhu još stave popečeni bademi izrezani na listiće, ali ja nisam imala vremena za detalje te vrste.
Kao liker sam koristila liker od višnje koji sam kupila na Danima hrvatskog sela i fino je odgovaralo. Pretpostavljam da bi funkcioniralo s bilo čim što volite, čak i s nekim bezalkoholnim sirupom npr.
Ljetne kombinacije s breskvama i sladoledom bi treble biti pun pogodak

Zvuči zbrčkano, ali pod uvjetom da imate neke fine čaše, ovo možete poslužiti i najvećim picajzlama.



                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:56 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008



Bio je to veliki događaj – prva porcija zelenog graha ove godine. Za mene to povrće nekako najavljuje ljeto i sve ono lijepo što s njim dolazi. I otkad sam pojela taj prvi pjat zelenog graha samo mislim kad će napokon završiti predavanja i kad ću konačno malo doma (nisam bila od Božića i neću prije srpnja). Ima neke magije u tom grahu, ja vam kažem. To mi je vjerojatno omiljeno povrće. Situacija se po tom pitanju poprilično promijenila u odnosu na početak osnovne škole kad ga nisam podnosila i kad sam mislila da je mama okrutni tiranin jer od mene zahtijeva da pojedem sve što je na tanjuru prije nego što me pusti da idem na plažu.

Ovo danas nije recept u pravom smisli riječi, samo par informacija o toj i više nego zdravoj namirnici koja zajedno s proljećem pomalo proviruje na tržnicama.

Na Coolinarici kažu :
Energetska vrijednost mahuna iznosi samo 31 kcal na 100 g svježe namirnice.
Prosječan kemijski sastav mahuna na 100 g svježe namirnice čine:
voda 90 g;
proteini 2,4 g;
masti 0,2 g;
ugljikohidrati 5,3 g;
minerali 0,7 g i vlakna.

Mahune su vrijedan izvor vitamina: vitamina C, biotina, vitamina B6, vitamina K, folne kiseline, pantotenske kiseline, tiamina i beta-karotena (330 μg/100 g).
Od minerala sadrže: kalij, željezo, magnezij, kalcij, fosfor, cink, fluor, jod, bakar i selen.

Odličan su izvor:
vitamina C (24% od RDA na 100 g);
biotina (23% od RDA na 100 g);
vitamina B6 (22% od RDA na 100 g) i
vitamina K (21% od RDA na 100 g),
a dobar su izvor
folne kiseline (11% od RDA na 100 g);
pantotenske kiseline (10% od RDA na 100 g).



E baš sam se ugodno iznenadila kad sam vidjela ovaj iznos od svega 31 kcal na 100g – da konačno i ja volim nešto što nije kalorijska bomba! Zbog ovako niske energetske vrijednosti konzumacija zelenog graha se često preporučuje tijekom raznih dijeta.

Iako se od zelenog graha mogu spremati razna variva, meni je ubjedljivo najdraža lešo vrezija (jedan moj prijatelj Slavonac kaže da je njemu sve na lešo ustvari „na lOšo“, ali ja se ne bih složila s njim...).

za jedan takav zdravi obrok (ili bar prilog ako nista ljubitelji povrća) vam treba:
zeleni grah
mladi krumpir
sol
ulje

0) Očistite zeleni grah tako da mu odsiječete krajeve, očistite krumpir i narežite ga na kriške
1) U velikoj posudi stavite dosta vode da provri, zatim je posolite i dodajte očišćeni grah i krupir pa kuhajte dok oboje ne omekša (kasnije, kad grah već bude stariji, dobro je staviti ga prije krumpira jer će mu onda trebati nešto duže – ovako na samom početku sezone dok je još mlad, može sve zajedno)
2) Procijedite
3) Posolite, dodajte malo ulja i uživajte u pravom okusu toplijeg dijela godine


(ja ga volim ovako malo izmiješanog kao za bebe )

                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 27, 2008



Sigurno ste i vi barem dvaput u tijeku školovanja pisali sastav na temu „Zašto volim proljeće“ ili bar „Proljeće u mom gradu“. Kreativnost tih naslova jednostavno obara s nogu pa ni ne čudi vic o malom Ivici koji je na temu „Kako sam proveo ljetne praznike“ napisao jednostavno „Hvala na pitanju, dobro.“

Vjerujem da ste na proljetnu temu pisali stvari tipa
- zato jer se vraća sunce
- jer je toplo
- jer se vraćaju ptice selice
- jer se bliži ljeto
- jer ima svakakvog voća i povrća (ovo je za djecu malo upitno, ali dobro  )
A da meni u ovom trenutku zadaju sastav na takvu temu, pri vrhu popisa bi zasigurno bila ova rolada (ako ne i na prvom mjestu  )

Ovaj recept je relativno nova stečevina naše kućne kuharice, a „snimila“ ga je mama u jednoj od sezona emisije „Kod Ane“. U zadnje vrijeme izgleda da Ana Ugarković malčice previše komplicira sa sastojcima i pripremom za koju treba 5 dana kuhinjske gimnastike, ali pri početku je imala nekoliko začuđujuće dobrih recepata. Među njima je svakako i ovaj.



Kora od bjelanjka umotana u malo zapečenim bademima, premazana tučenim vrhnjem pa uz to još hrpa svježih mirisnih jagoda. Pa ti druže odoli da pojedeš samo jedan komad.... Sva sreća da se komadi da se ne bi razlamali  moraju rezati malo deblje

Ovogodišnja saga o proljetnoj roladi krenula je prije dva tjedna kad sam ja odlučila da je krajnji čas da se poduzme nešto s tim jagodama koje pomalo već vrebaju iza svakog kantuna. I kao za inat, taj dan nigdje jagoda! Nisam imala vremena za velike obilaske i teška srca sam odustala od prvobitne nemjere. Prošlo je 15 dana, bilo je kolokvija, poslića, ručkova i sl. stvari, ali pola sata za roladu – nigdje. Zato smo jutros dragi i ja odšetali do Trešnjevke, kupili lijepu hrpicu crvenih mirisnih jagoda i sat vremena kasnije, rolat je već bio u frižideru....

Za plitki lim širine pećnice  vam treba:
5 bjelanjaka
25 dkg šećera
1 šećer vanilija (najbolje ona Bourbon dr. Oetkera)
400 ml vrhnja za šlag
½ kg jagoda
10 dkg badema
šećer u prahu

1) Dobro ohladiti vrhnje za šlag (ako je toplo, neće se istući)
2) Lagano popeći bademe u pećnici, a zatim ih samljeti ili izrezati na listiće (na listiće izgledaju ljepše, ali je nemjerljivo brže kad ih se samelje) Ostaviti pećnicu upaljenu
3) U pleh staviti peki papir, posuti ga ravnomjerno štaubom (kao da posipate vrh kolača, ne treba više) pa zatim mjendulima
4) Istući bjelanjca s cukarom u čvrst snijeg, dodati šećer vaniliju
5) Premazati snijeg preko mjendula (prvo rasporedite bjelanjke na male hrpice, a zatim ih raširite tako da se spoje – šećer i bademe ispod bi trebalo što manje micati da kasnije bude ravnomjerno)
6) Peći 10min na 180˚C, a zatim smanjiti na 160˚C i peći još 10ak min da tijesto dobije laganu boju, a da još uvijek ostane mekano
7) dok se peče istući vrhnje (možete mu dodati jedan kremfix), oprati jagode i narezati ih na četvrtine – ako su jako velike može i na više dijelova)
8) Pustiti  tijesto da se ohladi
9) Premazati šlag preko tijesta
10) Po šlagu rasporediti jagode
11) Zamotati u  roladu i servirati narezanu na ploške






Uživajte u ostatku ovog sunčanog dana... ja svakako hoću






zamislite da ovo ide direkt vama u usta...

                                                           Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, travanj 25, 2008



Ovo je pravo jelo za situaciju u kakvoj sam upravo sad ja – žurbu. Ova salata je zasitna, brza i uza sve to – ukusna. Sve u svemu, moja najdraža salata. Bez problema je možete jesti kao samostalan obrok ili je pak možete poslužiti kao prilog. Idealna za ove malo toplije dane koji bi trebali doći, a nikako da se pojave...



2-3 rajčice
2 zelene paprike
šaka spiralne tjestenine ili makarona
2-3 jaja
1 veća konzerva tune
malo majoneze
sol
papar
peršin
vlasac (po želji)

0) Skuhajte jaja i tjesteninu i pustite ih da se sasvim ohlade pa jaja zatim razrežite na četvrtine
1) Iscijedite ulje iz tune i narežite povrće na veće komade
2) Pomiješajte majonezu s tunom, posolite, popaprite, dodajte sitno sjeckani peršin i eventualno svježi vlasac pa pomiješajte sve s tjesteninom
3) Tako spremljenu tjesteninu pomiješajte s jajima i povrćem



I uživajte u laganom i brzinskom obroku...



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 23, 2008



Ima nekih namirnica za kojima sam apsolutno luda (čokolada npr. – danas sam u knjižnici čak posudila knjigu o toj hrani bogova), nekih koje ne podnosim i nekih koje ne izazivaju u meni baš neke posebne osjećaje. Sir se nalazi na granici između druge i treće kategorije. Neke vrste sira su mi u redu (one bezukusne kao i one jako blagog okusa), a neke mi svojim intenzivnim mirisom i aromom pokvare sljedeća tri obroka. Kad smo dečo i ja jednom u Dubrovniku bili na večeri navukao me da probam malo njegove piletine s gorgonzolom. Sve što ću reći je da mi je taj zalogajčić uništio ostatak mog ukusnog jela. Žao mi je malo zbog toga i pokušala sam se u više navrata „preodgojiti“, ali to je bilo pravo mučenje.  (s voćnim jogurtom je donekle uspjelo, sirevi su izgleda malo veći izazov)



Imajući u vidu tu moju sirnu situaciju, morate jako ozbiljno shvatiti kad vam kažem da je ova torta od sira uistinu sjajna. Recept je višestruko provjeren i prepisan iz mamine kuharice, a mislim da smo ga dobili od susjede s gornjeg kata i malo ga preuredili tako da bude prilagođeniji „opće-kućnom“ ukusu. Moj jedini dodatrak je kardamom u preljevu koji nije neophodan pa ako ga ne volite ili ne možete nabaviti, slobodno preskočite. Ovu tortu treba jesti dobro ohlađenu pa je zato napravite bar nekoliko sati unaprijed ako očekujete goste. Najbolji dio svega je što je gotova brzinom svjetlosti i to što su sastojci i više nego uobičajeni. Zasučite rukave i bacite se na posao



Doza za okrugli kalup 24 cm promjera:

Za podlogu:
16 kom Petit Beurrea 
10 dkg masla 
2 žlice šećera 
malo cimeta
1-2 žlice vode

Za nadjev:
250 g svježeg sira (ili mascarponea)
5 jaja
30 dkg šećera
šećer vanilija

Za preljev:
2 kisela vrhnja (12% mm)
3 žlice šećera
malo korice od limuna
po želji malo kardamoma    

1) Ugrijati pećnicu na 180°C i obložiti formu papirom za pečenje
2) Samljeti kekse
3) Rastopiti maslo i dodati mu cukar i malo cimeta
4) Skupa s keksom izmiješati na vatri
5) Prema potrebi dodati žlicu do dvije vode
6) Smjesu od keksa staviti na dno forme i uz stranu cca 1 cm – dobro pritisnuti prstima
7) Malo istući cijela jaja, dodati im šećer i vaniliju
8) Sir malo izmiješati i pomalo mu dodavati smjesu s jajima
9) Uliti smjesu preko keksa i peći 45 min na 180˚C (vidi napomenu)
10) Izmiješati 2 vrhnja s 3 žlice cukara
11) Preliti vrući kolač i peći još 20ak min
12) Poslužiti ohlađeno



 Napomena:  Ako se koristi mascarpone, a ne običan sir, onda vrijeme pečenja treba bitno produžiti (cca 1h15min na 180˚C) Provjeriti da smjesa u sredini nije «preživa» jer će u protivnom preljev od vrhnja upasti u sredinu.

Iako sam velika ljubiteljica mascarponea, ovaj mi je kolač draži s „običnim“ sirom – čvršći je i manje mastan – ukratko prava poslastica...







                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008



Razne su stvari koje me mogu potaknuti na isprobavanje nekog recepta. Znatiželja, dobra preporuka, privlačna fotografija, sastojci koje volim, brzinska odluka na licu mjesta, želja za eksperimentiranjem, a ponekad: boja. To ste već mogli primijetiti u juhi od poriluka, juhi od špinata, neuspjelom pokušaju pirea od batate te u puretini Stoganov s crvenom rižom. Što ću, volim malo boje u tanjuru

Mislim da vam je jasno koji od gore navedenih razloga je presudio u odabiru jučerašnjeg ručka.  Kad sam vidjela ovako živopisno jelo, moja razigrana strana mu nije mogla odoljeti. Nije ni čudo da postoje psihijatrijske terapije bojom – dok sam pravila ove njoke uz dobru glazbu i malo pravog proljetnog sunca kroz prozor, svijet sam doslovno promatrala kroz ružičaste naočale. „Voir la vie en rose“ (vidjeti život ružičasto, kako kažu Francuzi), a oni znaju što je boja i preciznost u njenom definiranju. Chagallovski plava, jantarna, glinena, žučno žuta, boja koja postaje žuta, 3 riječi za purpurnu... pa vi to sve naučite i naučite k tome koristiti...



A što je uopće boja? Dojam koje svjetlosno zračenje ostavlja putem oka. Spektar je svugdje isti, a različiti jezici dijele ga na različit broj boja i nijansi. Učili su nas prošli semestar na faksu da postoje jezici koji cijeli spektar dijele samo na tzv. tamnu i tzv. svijetlu boju. Kod njih nema crvene, žute, zelene, plave itd. Crno bijeli svijet u neku ruku... Pretpostavljam da bi ove njoke spadale pod tamnu... ili ipak ne?

A ako vas zanimaju odgovori na neka pitanja vezana uz boju, čitajte dalje. (Pronašla sam ih ovdje

1) Zašto je nebo plavo?

Atmofera nije prazna: sastavljena je od raznih plinova, a oni uglavnom ne propuštaju plavi dio pektra koji dolazi od sunca pa je on djelomično zarobljen u molekulama u atmosferi i raspršen na sve strane. Dio tog zračenja stigne do Zemljine površine, a ostatak koji nam ne dolazi dorektno od Sunca „boji“ nebo u plavo.

2) Zašto je more plavo?
Morska voda je uglavnom prozirna, a u njoj se zrcali boja neba pa otud plava boja. Kad je vrijeme oblačno ili kad pada kiša, i more nam se čini tamnijim. Crveno je pak more dobilo ime po jednoj crvenoj algi koja u njemu ima stanište, a Crno more voj naziv duguje spojevima vodika i sumpora koji imaju zatamnjujući efekt. 

3) Koje je boje svemir?
Karl Glazebrook i Ivan Baldry su se pozabavili promatrajući boje preko 200 000 galaksija i pokušali su pronaći neku prosječnu boju koja proizlazi iz njih, tj. koju bismo dobili kad bismo sve te zvijezde strpali u neku kutiju i promatrali svjetlko koje one emitiraju. I rezlutat računice je... blijedožuta boja kojoj su zatim dali ime „Cosmic Latte“ (Za zainteresirane – cijeli članak na engleskom imate ovdje)



E sad kad znate sve o bojama, saznajte nešto i o današnjem receptu.
Umak Monti e mare (tal, planine i more) koji sam napravila uz njoke pokušala sam „kopirati“ iz restorana Boban. Oni poslužuju fine njoke pod ovim nazivom (u jelovniku su navedeni sastojci  ) i mislim da sam dosta blizu njihovom receptu. Nije to to, naravno, ali za kućnu radinost je zadovoljavajuće.

Za njoke:
Uzmite 2 glavice cikle, umotajte ih u aluminijsku foliju i pecite 1h na 200. Ogulite ih, ubacite u blender i primiješajte drugim sastojcima za njoke. U osnovni recept dodajte još 5 dag brašna ili više ako je potrebno da tijesto ne bude jako ljepljivo(ja sam po majčinom naputku koristila ošto), a recept za njoke i detaljne upute za pripremu možete pronaći ovdje.







:

Umak
malo ulja
mali luk
1-2 češnja češnjaka
gambori
250 g šampinjona
žlica prošeka
malo koncentrata rajčice
malo pršuta
2 dcl vrhnja za kuhanje
žličica brašna
papar
muškatni oraščić
peršin

0) Odledite gambore (ako imate sreće da imate svježe, ovo nije potrebno), nasjeckajte šampinjone na listiće (što tanje, to će umak biti finiji) i pršut na male kockice i naribajte luk
1) Ugrijte ulje pa mu dodajte sitno nasjeckan luk i češnjak
2) Dodajte gambore, a nakon par minuta i gljive
3) Pirjajte sve dok im ne ispari dobar dio soka pa dodajte prošek i žličicu koncentrata rajčice i pršut
4) Prelijte vrhnjem za kuhanje pa dodajte malo brašna i pustite da se umak malo zgusne
5) Dodajte malo papra, muškatnog oraščića i peršina pa poslužite s njokama (može i s tjesteninom)

Sve u svemu, vrlo ružičast i jaaako ukusan ručak. Ne bih se ustručavala ovo staviti gostima na stol. Iskreno, malo me bilo strah hoće li se cikla jako osjetiti i hoćemo li ostati gladni, ali nestalo je sve što sam napravila i mislim da ću u nedostatku vremena za izradu njoka ovaj umak raditi uz tjesteninu.



Osim toga, dok se rade ovakve njoke imate osjećaj da se se vratili u vrtić i da vam je teta dopustila da se igrate plastelinom. Tko kaže da kuhanje baš mora biti dosadno?

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 13, 2008



Passe-partout [paspaRtu] je francuska riječ koja doslovno znači „prolazi svuda“, a koristi se ili za ključ koji otvara sva vrata ili pak znači da bilo što drugo (ne nužno ključ) odgovara posvuda, tj. da se može koristiti sa svim. Kod nas se ta riječ koristi za dio okvira za slike, a njeno zanimljivo značenje iskoristio je i Jules Verne u svom romanu Put oko svijeta u 80 dana pa je tako nazvao slugu glavnog lika Phileasa Fogga (sluga je puno proputovao i bio snalažljiv pa mu ime fino pristaje). 

A zašto vam ja sve to pričam? Zato što su kod mene peršin i kopar passe-partout začini. Što se mene tiče, malo jednog i malo drugog može u skoro svako jelo. Za peršin ćete se vjerojatno složiti sa mnom, za kopar vjerojatno nećete, ali nema veze. Moja ljubav prema kopru je vjerojatno ionako pretjerana



U knjizi Začini i začinsko bilje mr.sc. Marijan Borovac piše da su kopar poznavali Egipćani, Grci i Rimljani te da su ga rabili u ljekarstvu. Točnije, popržene sjemenke su se stavljale na rane. Osim toga, za Rimljane je kopar bio i simbol vitalnosti dok su ga npr. u Norveškoj rabili protiv nesanice. I najzanimljiviji dio: u srednjem vijeku se od njega spravljao ljubavni napitak (ako pronađem recept, javit ću vam, ne brinite). Da stvari ne bi bile prejednostavne pa da kopar ne bismo olako proglasili biljkom s pozitivnim vibracijama, od njega su u isto to vrijem pripremali i napitak koji je služio za bacanje uroka (ovo zvuči opasno pa se ne nadajte receptu, za takve stvari posjetite neki voodoo blog, ako ih ima ).

Sitno nasjeckani listići kopra dobro se slažu s kremastim sirevima, kiselim vrhnjem i jogurtom, a umak od kopra obično se poslužuje uz meso. Vrlo je popularan u Skandinaviji i u Rusiji gdje njime začinjaju ribu (naročito losose), rakove, juhe i složence od povrća, a rabe ga i za kolače i raženi kruh. Omiljen je u sjevernoj Africi kao začin za mesna jela.



Kod mene doma se kopar najčešće koristi uz mladi grašak, a ja gurnem malo kopra gdje god stignem (pod uvjetom da se dokopam svježeg jer je sušeni lišen svake arome), kao uostalom i u ove muffine u kojima ga po originalnom receptu nema. Recept je prilagođen prema onom iz knjige Creative Cooking on a Budget koju sam vam spomenula u postu o browniesima s kokosom.

Za 8 muffina vam treba:

300 g brašna za dizana tijesta
pola praška za pecivo ili malo Garanta
100 g omekšanog maslaca
pola šalice nasjeckanog svježeg vlasca
3-4 žlice nasjeckanog svježeg peršina
3 žlice nasjeckanog svježeg kopra
2 žlice mljevenog maka
sol
papar
10 dkg sira (gouda ili podravec npr – fino ga naribajte, onim ribežom za koricu limuna)
2 jaja (lagano ih istucite, nije potreban mikser za to)
250 ml mlaćenice (ili dio tekućeg jogurta, dio mlijeka)
2 žlice ulja
zrnca maka za posipanje

0) Zagrijte pećnicu na 200-210°C, nauljite i pobrašnite kalupe za muffine
1) Pripremite sve sastojke kao što piše gore u popisu pa zatim u zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo/garant, maslac, začine,mljeveni mak, sol, papar i sir
2) U drugoj zdjeli pomiješajte jaja, mlaćenicu i ulje pa im primiješajte suhe sastojke (tek toliko dok se povežu, nipošto mikserom, samo lagano)
3) Stavite smjesu u kalup, pospite zrncima maka i pecite jedno pola sata sve dok ne postignu finu smećkastu boju pa ih izvadite iz kalupa i pustite da se ohlade



Poslužite ih umjesto kruha uz neku finu juhicu.
Ovdje možete naći:
krem juhu od šampinjona
krem juhu od poriluka a la Shrek
juhu od povrća
krem juhu od špinata
slanutak





Ako neki od začina ne volite, slobodno ga zamijenite nečim drugim, možete dodati i malo chilli papričice ako volite začinjenije, a što se mlaćenice tiče, prodaje se u većim trgovinama pod nazivom „Stepko“ – konzistencijom podsjeća na neki jako rijetki jogurt pa ako ne možete doći do mlaćenice, pomiješajte tekući jogurt i mlijeko. Ako vas sir ne pretjerano ne privlači, možete i njega izostaviti, ali ako ga stavljate bitno je da ga što finije naribate.  I, naravno, uživajte u djelu svojih ruku... Ja sam ih pravila prošli tjedan i sve mi se čini da ću ponovno čim napišem ovaj post. 

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, travanj 4, 2008




„U kuhanju se krije neka vrsta magije: u biranju sastojaka, u postupku miješanja, ribanja, topljenja, dodavanja začina, u receptima iz drevnih knjiga, u starinskom priboru . [...] Dijelom mi u tome godi prolaznost: toliko priprema izvedenih s mnogo ljubavi, toliko vještine i iskustva uloženih u zadovoljstvo koje traje samo trenutak. I u kojem će samo nekoliko osoba uistinu uživati“

„Nosila sam u glavi recepte poput zemljovida. Sve vrste recepata; neke sam istrgnula iz časopisa ostavljenih u prometnim željezničkim postajama, neke saznala od ljudi što sam ih sretala na našim putovanjima, neki su bili čudne kombinacije vlastite proizvodnje.“

„Postoji neka vrsta alkemije u preobrazbi priproste čokolade u zlato mudrih luda, neke svjetovne čarolije koja bi se čak možda svidjela i majci. Dok radim, praznim glavu od svih misli i duboko dišem. Prozori su otvoreni, a propuh što struji kroz kuhinju hladio bi da nema vrućine što izbija iz peći i bakrenih posuda, para što se dižu iz temeljca koji se topi. Miješaju se opojni, sugestivni mirisi čokolade, vanilije, zagrijanog bakra i cimeta: sirov, zemljani vonj Amerike, vruća, smolasta aroma prašuma...“



Tako kaže Joanne Harris u svojoj knjizi Čokolada po kojoj je snimljen i istoimeni film. Istina, nisam uspjela pronaći točan citat koji sam tražila jer sam ovo ipak čitala prije 5-6 godina, ali vjerujem da ste i iz ovoga shvatili o kakvoj se čokoladnoj čaroliji radi. Što se same knjige tiče, moram reći da je ovo jedan od rijetkih slučajeva u kojima mi je draži film od knjige pa ako je i niste pročitali, a pogledali ste film – svejedno ste na konju (ja sam bila učinila nevjerojatno priblesav potez i čitala sam Čokoladu dok sam bila na dijeti – mislim da se takvo ponašanje već može svrstati pod etiketu mazohizma  )



Torta čiji je recept tu malo niže prava je filmska zvijezda (nema ni kapi brašna!!!). I ako je nisu uvrstili u već spomenuti film – učinili su kobnu grešku. Usudila bih se raći da je toliko dobra da je mogla zamijeniti Deppa i Binoche na plakatu  Ili da ipak ne pretjerujemo? Sve u svemu – ovo je istinska Čokolada.



Prvi put sam ovu tortu pravila kad su dečku dolazili prijatelji na druženje. Računala sam – čokolada, zašto ne? To sigurno svi vole. Kao i obično, nastupila je moja brzopletost i nisam pročitala recept do kraja. Već sam bila zamutila smjesu i upotrijebila sve sastojke kad sam shvatila da se torta peče u kupelji -  a ja nisam imala prikladne posude za talvo pečenje  Onda sam izorganizirala neku instalaciju koja je između ostalog uključivala 3 kuhače, a koje se ne bi posramio ni Leonardo da Vinci i gurnula sam to sve u pećnicu. Kad je sve bilo gotovo, izvadila sam kolač iz pećnice, prevrnula ga, kad tamo – strava i užas (tako sam ja mislila). Kolač je po čvrstoći nalikovao na nekakav žele, na jednom mjestu mi se nije dobro odlijepio, a sve skupa je imalo aromu kave (koju ne volim i boga pitaj zašto sam uopće do kraja slušala recept pa je stavila). Bila sam uvjerena da će svi misliti da ja ne znam ispeći ni najobičniji kolač od čokolade pa sam onako ljuta i iznervirana cijelu dozu prevrnula u kantu za smeće. Ostavila sam samo jedan komadić koji sam gurnula u frižider.



U međuvremenu sam nabrzinu napravila browniese s kokosom, a sutra ujutro kad sam ponovno onako puna nepovjerenja uzela komadić nesretne torte... savršenstvo. Torta se stisla i dobila sam nešto fino što se topi u ustima, kremasto i nadasve čokoladno. Ukratko, samo što nisam pošla do kontejnera vidjeti jesu li ostaci još tamo.  Ovaj kolač je vjerojatno jedan od onih na koji misle kad o čokoladi govore kao o „dekadentnoj“ namirnici ili kad kažu da je „grešna“ (kao što piše i na vrhu plakata za film – „sinfully delicious“).


evo sad ste i zavirili u moj frižider

Recept sam našla negdje na internetu i malo ga prilagodila svom ukusu, a inače je iz ove knjige (koju nemam pa me nemojte pitati je li valja  ). Pun je svega što vam zabranjuju pa ako želite izgledati poput one cure na reklami za anticelulitnu kremu Collistar (od koje mi padne mrak na oči svaki put kad naletim na taj jumbo plakat – što je bar 3 puta dnevno), nemojte čitati dalje. Ali ako ste već došli na ovu stranicu, vjerujem da vas takve sitnice poput jumbo plakata neće spriječiti pa slobodno nastavite :

22 dkg tamne čokolade
34 dkg maslaca
225 g šećera
125 ml mlijeka
6 jaja (srednjih do velikih – ne malih)
1 vanilin šećer
malo soli

0) Zagrijte pećnicu na 180, namastite kalup (vidi napomenu) maslacem i pokropite ga brašnom pa stavite sa strane
1) Na laganoj vatri miješajte maslac, šećer, vaniliju i mlijeko sve dok se maslac ne rastopi pa dodajte čokoladu i neprestano miješajte dok se ne rastopi (vatra ne smije biti prejaka jer će čokolada izgoriti)
2) Mikserom tucite jaja jedno 5min i na kraju malo posolite
3) Malo po malo dodavajte čokoladnu mješavinu u jaja (između svekog dodavanja dobro promiješajte). To radite polagano da vam topla čokoladna smjesa ne bi „skuhala“ jaja pa da ne dobijete čoko-kajganu umjesto torte. Kad ste dodali svu smjesu, sve dobro izmiješajte da dobijete jednoličnu mješavinu.
4) Ako želite (ja jesam) procijedite smjesu tako da na cjediljki eventualno ostanu neki komadići čokolade ili zgusnuto jaje. Procijedite smjesu u pripremljeni pleh.
5) Prokuhajte vode koliko je dovoljno da dođe skoro do pola visine većeg pleha (onog veličine pećnice) pa je ulijte u njega i u tu vodu stavite manji pleh sa smjesom. Voda za tu kupku mora biti vruća.
6) Pecite 40ak minuta, izvadite manji pleh iz vode i pustite kolač da se hladi 20 ak min. Nožem prođite oko ruba pleha da se torta sasvim odlijepi pa ga prevrnite na tanjur za posluživanje. Ako želite, možete ga ponovno prevrnuti na pravu stranu na neki drugi tanjur.
7) Hladite ga BAREM 3 sata prije posluživanja, a idealno bi bilo preko noći (vjerujte mi, isplati se malo strpiti)

Napomene:
- moj pleh je bio 28 cm promjera, ali može i nešto manji, sve do 24 je ok. Ako korisite pleh sa odvojivim dnom, trebli biste ga 2-3 puta omotati aluminijskom folijom tako da voda ne može ući u njega, ali ovaj dio nisam isprobala
- Umjesto dijela mlijeka (ili umjesto cijele količine) možete upotrijebiti kavu ili neki liker
- Pridržavajte se točno recepta i na kraju ćete se sigurno pridržavati za stomak





                                         Verzija za ipis

damijenestoslatko @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008



Nisam baš sigurna zašto se ova juha u Dubrovniku zove „falsa“ (kriva)... Možda zato što u njoj nema mesa? Morat ću to malo bolje ispitati, ali pretpostavljam da se radi upravo o tome – o nedostatku mesa. Koji god razlog bio, moram priznati da joj ime ni najmanje ne pristaje jer je ovo jedna odlična juha (iako se puno godina s tim nisam slagala i ovo je bila jedina stvar koju moja mama kuha a koju ja nisam voljela, sad su se stvari malo promijenile ). 

Kad osjećate da vem nedostaje vitamina ili kad ste onako malo proljetno malaksali, ovo je idealno prirodno rješenje, a prostora za varijacije ima koliko želite pa sve možete prilagoditi svom ukusu. Recimo, juha koju pravi moja baba i ona koju pravi moja mama i ova koju pravim ja jako malo nalikuju jedna na drugu, a sve je to ista falsa juha. U babe je dosta rjeđa, nekad s cijelim komadima povrća, kod mame malo gušća, a onda dođem ja „gustomanka“ pa sve „zagustim“ do krajnjih granica. Sve ovisi o ukusu. Osim toga, možete dodavati/oduzimati povrće po želji, sve u svemu jedna prava kameleonska juha!

Treba vam:
malo ulja
luk
malo brašna
koncentrat rajčice
goveđa kocka
mrkva
krumpir
grašak
riža
sol
papar
celer
peršin
drugi začini po želji (kopar, lovor)
malo vrhnja za kuhanje (po želji)


ovakvo nešto bi i Zekoslav rado gricnuo



1) Naribajte mrkvu i krumpir na najsitnijem ribežu (kao za koricu od limuna)
2) Zažutite luk na ulju (pustite ga da dobro omekša, tako je juha ukusnija)
3) dodajte malo brašna i napravite zapršku
4) U čaši vode razmutite žličicu koncentrata rajčice i goveđu kocku pa prelijte preko zaprške i dodajte naribanu mrkvu i krumpir
5) Dodajte celer, peršin, sol, papar i ostale začine po želji
6) To sve pustite da se malo kuha pa malo pred kraj dodajte grašak i rižu i kuhajte dok se oni ne smekšaju
7) Ako želite, možete dodati još krumpria nasjeckanog na sitne kockice ili nekog drugog povrća
8) Dodavajte vode kako vidite da je potrebno i prema osobnom ukusu – juha može biti ili sasvim gusta (kao na slici) ili nešto rjeđa
9) Ako želite da bude baš kremasta, kad je već gotova prije posluživanja joj možete dodati par kapi vrhnja za kuhanje

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2008



Nije riječ o psu pa čak ni o žutom zecu nego o ultra-brzom i super-žutom slatkom kruhu s jednim jedinim jajem. E sad, tu ima puno kontradiktornih podataka. Slatki kruh i ultra-brzo obično ne idu baš zajedno, a ni žuto bez jaja nije baš uobičajena pojava. Ali pomalo, sve će vam biti jasno.

Za ovo otkriće zaslužna je samo i isključivo moja mama, a na ideju je došla listajući jednu izvrsnu staru kuharicu. Dobro, nije baš tako stara, negdje iz 80-ih, ja mislim, ali svejedno. Ta kuharica je pravi tihi vulkan prepun odličnih recepata za kolače, koja samo čeka da je otvorite pa da ekslodira. Jedno vrijeme je naša kuća bila lišena blagodati koje ta smeđa knjiga nudi jer je, kao što to često biva, kuharica „dobila noge“, tj. posudili smo je i nikad se nije vratila. Prošlo je dosta godina i zaboravili smo i kako se zvala. A onda su lani negdje u ovo doba dobri ljudi na gastronomskom podforumu na forum.hr priskočili upomoć, saznala sam ime knjige i našla primjerak u antikvarijatu.Ukratko, ta knjiga više neće lako izaći preko kućnog praga...(Inače, radi se o Velikoj knjizi kolača Cankarjeve založbe)



E sad, u njoj ima jedan recept za slatki kruh koji se peče standardnom (čitaj:sporom) metodom. Sve to ima svoje čari, ali nekad čovjek jednostavno nema vremena za cjelopopodnevno dizanje tijesta. U takvoj situaciji ovaj će slatki kruh doći kao naručen jer se ne radi s običnim kvascem nego s Garantom dr. Oetkera što proces višestruko ubrzava. Osim toga, nema boljeg vremena za slatke kruhove od Uskrsa. U ovo doba baš nekako „prirodno“ dođu....



Dakle, sve što sam ja trebala napraviti je točno reproducirati ono što mi je mama objasnila preko telefona, a što joj se činilo da je predobro da bi bilo istinito pa je htjela drugo mišljenje. Sve u svemu, mišljenja nam se podudaraju.

Opskrbite se sa sljedećim i krenite:
38 dkg brašna za dizana tijesta
1 paketić Garanta dr. Oetkera
1.5 dcl mlijeka
1 čep ruma
1 čep prošeka
malo šafrana
7.5 dkg masla
5 dkg šećera
1 jaje
korica limuna
10 dkg grožđica

Za premazivanje
1 žumanjce
1 šećer-vanilija

0) Zagrijte pećnicu na 180C
1) U zdjeli od miksera pomiješajte sve navedene sastojke za tijesto i miksajte 10ak min
2) Oblikujte pletenicu/štrucu/koji već oblik želite
3) Premažite žumanjcem i pospite šećer-vanilijom
4) Pustite da se diže 15min
5) Pecite 45-50min
Napomena:
- U ovo fino idu i nasjeckani arancini ili limuncini
- Šafran je tu isključivo radi boje – jedan navršak žličice zažuti cijelo tijesto
- Svi sastojci trebaju biti hladni, kao što piše na paketiću Garanta
- Pojedite u dobrom društvu po mogućnosti uz čašu hladnog mlijeka (ja sam svoju dozu isti čas odnijela na fakultet jer sam znala da će vaga krenuti u pogešnom smjeru ako ostanem nasamo s ovim )







Ako želite da vam ovo sve prevedem u minute, onda računica izgleda ovako:
2 min da izvažete sastojke i izvadite mikser
eventualno 10 min miksanja (ako je mikser na stalku, onda ni to)
i ostalo se sve radi samo!

Bit ću fino iskrena pa ću vam reći da je moj slatki kruh ustvari trebao biti slatka pletenica, ali taman kad sam je fino splela sam je nekako smotano uhvatila i na jednom mjestu rastegnula, na drugom mi se proširila, dobila sam neku čudnovatu tvorevinu pa sam je samo tako zamotala – otud ovaj neki nedefinirani oblik



                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008




Hmmm... otkud da krenem, ni sama ne znam. Opet je prošlo par dana od zadnjeg posta, ali sad je baš neka faza da sam u silnoj strci pa za blog na kraju ne ostane vremena. Malo ispiti, malo iščekivanje rezultata kod profesorice koja je očito zaboravila kako je to biti student i ne spavati noću radi nervoze, pa onda još neki mali poslić koji sam nabavila, a koji mi oduzima dosta vremena za pripremu, neki seminari i sl  A usto ovaj semestar imam i faks subotom (jednostavno sam se morala i ovdje potužiti na tu činjenicu  )

Ali zato danas imam nešto uistinu sjajno za vas.  Ako dosad niste isprobali ništa s bloga, ovo stvarno morate. I požurite jer ovo nije hrana za ljetne dane.

Tarte Tatin (čita se tart tatan – ovo an malo više kao da ono nepristojno kažete a? umjesto molim? kad vas netko nešto pita,  a vi niste čuli) je jedno od jela o kojima nam je na kolegiju o francuskoj kulturi govorila profesorica na fakultetu na prvoj godini. Imala je dobar izbor jela koja nam je predstavila... Što god sam od toga uspjela probati, svidjelo mi se. Tako je bilo i s ovom pitom. Pružila mi se prilika da je isprobam u Parizu kad sam bila na jednoj studenstkoj razmjeni i mmmm... ljubav na prvi pogled... hoću reći ugriz.



Kad sam se vratila doma, krenula je potjera po internetu za dobrim receptom za tu pitu. Prvi eksperimentalni pokušaj sam odradila zajedno s mamom, pita je nestala u minimalnom roku i znalo se da ide u službenu kuharicu. U međuvremenu ju je ona napravila još pokoji put i malo izmijenila vrijeme pečenja i na kraju dobila tako dobar rezultat da je bilo slučajeva da cijeli pleh pite nestane preko noći! Kakve je to posljedice imalo na želudac dotičnoga, možete samo zamisliti

A s obzirom na to da uglavnom volite pričice o hrani, ispričat ću vam koja legenda kruži u vezi ovog tako slasnog kolača. Odmah da vam kažem, ja u to sve skupa baš ne vjerujem, ali eto, zanimljivo je.





Predaja kaže da je Tarte Tatin nastala u hotelu Lamotte-Beuvronu u Francuskoj godine 1889. Taj hotel su vodile dvije sestre – Stéphanie i Caroline Tatin. Postoje različite priče koje se tiču samog nastanke pite, ali najpoznatija je ona koja kaže da je Stéphanie, koja je inače vodila kuhinju, jednog dana jednostavno bila prezaposlena i da je jednog dana htjela napraviti tradicionalnu francusku pitu od jabuka, ali da je ostavila jabuke da se predugo krčkaju u maslu i šećeru. Kad je osjetila intenzivan miris, pokušala je spasiti što se spasiti dalo pa je tijesto jednostavno stavila na vrh jabuka i sve skupa gurnula u pećnicu

Druga verzija priče kaže da su jabuke “slučajno” upale u karamel i da joj je ideja tijesta po vrhu “slučajno” pala na pamet, ali to baš ne drži vodu jer je ovo jednostavno predobro da bi bilo plod slučajnosti.





U svakom slučaju, gostima hotela se pita toliko svidjela da je ubrzo postala zaštitnim znakom te ustanove i to se pročulo sve do Pariza gdje se ubrzo počeo posluživati pod nazivom “pita sestara Tatin” u slavnom restoranu Maxim`s na Place de la Concorde gdje i danas stoji na meniju.



S vremenom se ova pita počela pripremati u raznoraznim  verzijama pa se tako pravi Tarte Tatin od krušaka, bresaka, ananasa pa čak i rajčica ili luka. Mislim da je klasična verzija ipak broj jedan 
 
Nadjev:  
15 dkg masla  
15 dkg štauba (može i obični šećer)
1 kg (otprilike) jabuka šećer-vanilija 
malo cimeta    

Tijesto:
34 dkg brašna (isprobala sam ono brašno za prhka tijesta i sjajno je)
6.5 dkg šećera
13.5 dkg masla
2 žumanjca
malo soli
malo vode

1) Umijesiti tijesto, formirati ga u kuglu i pustiti ga da malo odleži u hladnjaku
2) U pleh staviti maslo, štaub i šećer vaniliju i stviti u pećnicu da se malo zgusne i karamelizira(na 180C) – to traje 20-30 min i treba promiješati svako malo tako da šećer koji počne hvatati boju gurnete prema sredini
3) Dok je maslo sa šećerom u pećnici, oguliti i narezati jabuke na četvrtine, izvaditi im onu tvrdu sredinu
4) U pleh zatim dodati oguljene i narezane jabuke i položiti ih tako da okrugla strana bude prema dolje
5) Malo posuti cimetom (ovo ne ide u original, ali daje finu aromu)
6) Vratiti u pećnicu na 15-20 min
7) Nakon toga tijesto izvaditi iz frižidera, razvaljati ga na cca ½ cm debljine i položiti ga na vrh preko jabuka pa sve skupa vratiti u pećnicu (tijesto slobodno možete malo sa strane zavući u pleh bez obzira na tekućinu – sve će se to ispeći)
8) Pustiti da se peče dok jabuke ne dobiju narančastu boju i dok tijesto dobro ne potamni, cca 45min na 180C
9) Kad je gotovo dok je još toplo, položiti veliki tanjur na vrh i okrenuti
10) Može se posluživati uz šlag i/ili mascarpone (iako se meni to čini nepotrebno)


maslo i šećer nakon boravka od 20ak min u pećnici


razvaljano tijesto


tijesto preko pečenih jabuka


pečeno, prije prevrtanja


...poslije prevrtanja

Napomena:
1) Preporučuje se da se ova pita poslužuje topla, ali je sjajna i kad se ohladi
2) Ova količina je dovoljna za pleh 25 x 30 cm (ja sam danas pekla u nešto manjem okruglom plehu – 26 cm pa sam mrvicu smanjila dozu)

I na kraju uživajte u karameliziranim jabukama s finim prhkim tijestom....Ogladnila sam od ovog pisanja, idem po još jedan komad 



                                     Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
utorak, veljača 12, 2008



„Može stajati u frižideru i do tjedan dana ako je zamotan u prozirnoj foliji“, reče on. 

S obzirom na to da je ovo zadnja rečenica u receptu, moglo bi se slobodno zaključiti  da je recept samo jedan veliki vic. Jer da ovo ostane nepojedeno dulje od jednog dana je ravno nemogućem. Ali s obzirom na to da Pierre Herme nije komičar nego vrhunski slastičar, možemo jedino zaključiti da je došlo do tiskarske greške pa da su nadodali jednu rečenicu gdje je ustvari nije trebalo biti.



Pierrea Hermea sam vam već spominjala. To je jedan od najpoznatijih francuskih slastičara današnjice. U slastičarske vode uplovio je već sa 14 godina, a 1998. je s partnerom Charlesom Znatyjem otvorio prvu trgovinu slasticama u Tokiju da bi danas firma Pierre Hermé Paris® bila simbol za sofisticirane  vrhunske gurmanske proizvode. Uvijek je u potrazi za novim i neobičnim spojevima okusa i mirisa, a inspiraciju traži u svim kuhinjama i aromama svijeta. Nazivali su ga Picassom slastičarstva (Vogue), slastičarskim provokatorom (časopis Food&Wine), avangardnim slastičarom i čarobnjakom okusa (New York Times), kuhinjskim emperatorom (New York Times) te kraljem modernog slastičarstva (The Guardian).

Imajući u vidu ovaj recept (koji dolazi iz kuharice o čokoladi o kojoj sam vam pisala na samom početku ovog bloga), od svih ovih gore navedenih poetskih opisa, ja bih se opredijelila za čarobnjaka okusa. Dugo sam omjerala ovaj recept (i zbog njega sam se upustila u kandiranje đumbira) i konačno je i na njega došao red prije par dana. Ono što me oduševljava u ovoj kuharici je preciznost podataka o pečenju i sličnom. Dosad sam rijetko nailazila na recepte u kojima piše “tucite 8 minuta” – a to je baš ono što volim. Precizno (kad su kolači u pitanju – inače volim malo šlampavosti )



Inače, u receptu piše da b se kolač trebalo konzumirati sutradan i čuvati u frižideru, ali da vam iskreno kažem, sutradan su u slučaju mog primjerka kolača doživjela svega dva komadića i došli smo do zaključka da je kolač bio bolji na dan kad je ispečen. Eto toliko, na znanje i ravnanje, a vi kako volite…

14 dkg marcipana
16 dkg štauba
18 + 2 dkg masla
4 jaja
žlica i pol kandiranog đumbira
7 dkg tamne čokolade
18 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
½ kesice praška za pecivo
1.5 dcl mlijeka

0) Nasjeckajte čokoldau na sitne komadiće (1 kockicu na 4 dijela) pa isto to napravite i s đumbirom. Obložite kalup za pečenje kruha (veličine 18-30cm) papirom za pečenje.
1) Rastopite maslo na laganoj vatri i pustite ga da se prohladi (ali treba ostati tekuće)
2) Rukama pomiješajte marcipan sa štaubom pa zatim smjesu stavite u mikser dok ne dobijete nešto poput pijeska
3) Dodajte jedno po jedno jaje svaki put čekajući da se prethodno dobro umiješa
4) Ugrijte pećnicu na 240C
5) Dodajte otopljeni maslac (18 dkg) i miksajte 8 minuta, a zatim dodajte mlijeko
6) Pomiješajte brašno s kakaom i praškom pa zatim sve zajedno ručno umiješajte u smjesu s marcipanom. Možete i malo promiješati mikserom na najmanjoj brzini dok sve ne bude homogeno
7) Ručno umiješajte komadiće čokolade i nasjeckani đumbir
8) Smanjite pećnicu na 180 i stavite kolač da se peče
9) Nakon 10 min kistom premažite površinu kolača preostalim maslom i pustite da se peče još 50min
10) Provjerite je li kolač gotov tako da ga bocnete nožem – nož mora izaći čist
11) Kad je gotov, ohladite ga na rešetki


iz bočne...


... i iz ptičje perspektive

Napomena: ako želite, možete (kao što se na slici vidi) preostali marcipan nasjeckati na komadiće i ubaciti zajedno s čokoladom i đumbirom

Ovo je definitivno jedan od mojih favorita - nimalo suh kolač prožet aromom marcipana. Ako ga budem češće pekla, morat ću na dijetu

damijenestoslatko @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008



„Evo paštete“, kaže meni dragi sinoć gledajući Jadranku Kosor na TV-u u akciji Petrova trudionica. Pa da se naše poimanje paštete ne bi svodilo samo na naše bajne političare i na onu nutricionističku Hiroshimu zvanu kupovna pašteta, danas ću vam napisati ponešto i o tom francuskom specijalitetu

Pašteta se često servira kao predjelo uz tost, a pravi se od sasjeckanog mesa (najčešće jetre – pileće, svinjske, pačje, guščje i teleće) masnoće, začina, a nekad i s gljivama (npr tartufima iz regije Perigord), vinom, portom ili konjakom

U francuskoj kuhinji postoje dva tradicionalna načina pripremanja paštete:
a) pâté en croûte (doslovno: “pašteta u kori”) – to je pašteta pečena u tijestu, najčešće u obliku štruce
b) pâté en terrine (riječ terrine dolazi od terre što znači zemlja, a odnosi se na posudu za pečenje od terracote) – riječ je o pečenoj pašteti koja se tijekom pečenja stisne pa ju se za što dulje čuvanje prelije dozom želatine koja služi kao izolator.
Grublje mljevene paštete se zovu pâté de campagne (doslovno prevedeno: seljačka pašteta)

Najkontroverzniji oblik paštete je tzv. foie gras – pašteta koja se priprema od guščje jetre i za čiju je pripremu potrebno hraniti guske na sliu ne bi li im jetra narasla na zadovoljavajuću veličinu. S obzirom na to da je takvo hranjenje guski dugotrajan proces, te paštete su i najskuplje. Postupak je poznat još od antičkih vremena kad su se guske hranile smokvama, ali otkad su Europljeni „otkrili“ Ameriku, isti se proces odvija pomoću puno jeftinije kombinacije vode i kukuruza. Industrijski se foie gras u Francuskoj proizvodi u Perigordu i u Strasbourgu, ali ipak najveću količinu prerslih guščjih jetre uvoze iz Poljske, Mađarske i Izraela (tako im je puno jeftinije). U zadnje vrijeme ima jako puno polemika o tom bi li trebalo prestati s proizvodnjom takve paštete radi okrutnog načina proizvodnje.

Inače obožavam paštetu (priznajem, nekad čak i onu kupovnu...iako se trudim to ne prakticirati) i kad sam išla na prošli ciklus radionica francuske kuhinje ovaj recept je bio pravo otkriće. Tko god je dosad probao, oduševio se. Čak je i moja mama (inače zagriženi protivnik bilo čega što čak i nalikuje na paštetu) izjavila „pa ovo čak ne smrdi“ – najveći kompliment koji jedna pašteta može dobiti iz njenih usta (ipak, nije išla tako daleko pa da je proba, to bi ipak bilo preradikalno). 



Za popriličnu hrpu u kojoj će uživati brojni ukućani treba vam:
2 srednja luka
2 češnja češnjaka
20 dkg hamburgera (kuhane pancete)
50-80 dkg što svježijih pilećih jetrica (bez srca s kojima ih obično pakiraju)
10 dkg masla
konjak (što bolji, to bolje)
sol
papar

1) Narežite luk i hamburger na komadiće
2) Ugrijte malo ulja ili masla i zažutite na njemu luk i hamburger dok luk ne uhvati finu boju
3) Narežite jetricu na komadiće i dodajte u tavu te pržite jedno 5 min dok se ne popeče sa svih strana tj. dok ne bude potpuno ispržena
4) Ostavite da se potpuno ohladi i zatim stavite u blender i nasjeckajte tako  da dobijete više ili manje homogenu smjesu (ovisi kako volite)
5) Toj smjesi primiksajte maslo i konjak i na kraju  začinite po želji
6) Obavezno ostavite jedno 6 sati (najbolje bi bilo preko noći) u frižideru da se stisne

Napomena:
- u ovisnosti o tome koliko volite ušminkani ili prirodni izgled hrane, možete fino nasjeckati sve sastojke blenderom ili ih možete ostaviti nešto grublje nasjeckane
- isto tako, ako želite, možete paštetu staviti u neki rebrasti kalup  (kojeg onda treba malo premazati maslom prethodno) pa poslužiti gostima
- ne pretjerujte s količinama (u mojoj okolini je bilo slučajeva koji su pojeli skoro pa cijelu dozu jer su bili jako gladni i svidjelo im se, ali to nije dobro završilo za želudac određenih osoba) Inače, s normalnih količinama nećete imati nikakvih problema


Bon appétit!

damijenestoslatko @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
subota, veljača 2, 2008



Uzdah. Ni ove godine ništa od toga...

U mojoj obitelji su maškare uvijek imale važno mjesto – tome se posvećivalo puno razmišljanja, planiranja, energije i vremena. Kad sam bila mala, svake godine sam imala priliku pretvoriti se u nešto drugo. Indijanac, gospodin u fraku (te godine me jako ljutilo što je moja rodica bila gospođa u raskošnoj haljini – bile smo „par“ pa je trebao „dečko“...), nekoliko verzija klauna, svemirac, jednom u srednjoj školi čak i kostur (inače ne volim te „spooky“ maske), samo nikad: princeza. A za tim mi je (kao i svoj onoj sili Pepeljuga, Snjeguljica i inih princezica u dječjim maškaranim povorkama) srce čeznulo... Mama bi uvijek rekla: „Ma daj, pa bit će hrpa princeza, daj da smislimo nešto drugo“. I smislile bi mi nešto drugo i svake godine bi to bila odlična maska. Baba bi se prihvatila šivaće mašine i za nekoliko dana i nakon nekoliko probnih „seansi“ nastala bi prekrasna maska. Eno ih i sad još u babe u šufitu (to vam je dubrovački za tavan, ali kako mi to uvijek zovemo „šufit“ bilo mi je nepojmljivo napisati babin tavan  ), ima ih još iz doba kad ih je baba šila za mamu i dunda (tj. ujaka), pa onda za mene, a sad se šije za mog malog brata (ove godine je charleston djevojka :) ). Tu i tamo te haljine vide svjetlo dana jer se uvijek netko sjeti da u babe Ine ima svega pa svako par godina dožive ponovno svojih pet minuta.... Tako i treba.

Što se mene tiče, ove godine ništa od maškara – čekaju još dva ispita – jedan veći od drugog. Na stolu dvije hrpe knjiga, smanjuju se nehumano malom brzinom. Gledaju one mene, gledam ja njih i tako...  Valjda ću ih se riješiti do kraja mjeseca. Već dvije godine sebi govorim kako treba sjesti na autobus i poći vidjeti na jedan dan kako izgleda karneval u Veneciji, ali nikako da to i učinim. Kasnije će mi biti žao što nisam.

Lani je zato bilo veselo. Nije bilo baš kao u Veneciji, ali je bilo i više nego dobro. Tema zabave je bila doba Marina Držića i ja sam konačno dobila priliku da budem barem nešto slično princezi. Ovom prilikom, ako ovo čita, a vjerojatno hoće, javno mami dajem do znanja da je moja jedina trauma iz djetinjstva koju je ona prouzrokovala (to što nisam bila princeza u maškarama) lani došla kraju


lanjsko maškarano izdanje

Dakle, najbliže što sam ove godine došla maškarama su bile ove krafne.... I moram priznati da su bile dostojna utjeha.  Bila sam se malo isprepadala radi svega što s njima treba „pazi da ti ne izgore, pazi da unutra ne ostanu sirove, pazi da te ulje ne poprska, pazi da imaju žuti obruč...“, ali na kraju nije bilo problema. Valjda je to početnička sreća.

Ovo je stari recept iz jedne prastare obiteljske kuharice kojem sam ovaj put napravila jednu malu preinaku. Inače kod nas doma u kuharici imaju „pokladnice 1“ i „pokladnice 3“. Gdje su nestale „pokladnice 2“, zašto se u kuharici uopće zovu pokladnice kad ih mi svi zovemo krafne i zašto uopće imamo taj br. 3 kad radimo samo „pokladnice 1“ su misterije na koje nemam odgovor...



Kvas:
1 kocka svježeg kvasa
žlica šećera
žlica brašna
1 dcl mlijeka

Tijesto:    
40 dkg brašna za dizana tijesta 
sol   
1 dcl mlijeka  
5 dkg masla  
5 dkg šećera
3 žumanjca
2 žlice ruma

mermelada za punjenje
štaub za posipanje 

1) Stavi se kvasac da se diže (detaljnjije o tome: ovdje)
2) Rastopiti maslo
3) Brašno ugrijati (ili jednu minutu u mikrovalnoj ili malčice u pećnici) i posoliti, u njega staviti rastopljeno maslo, žumanjca, cukar, mlijeko, rum i dignuti kvasac
4) Tuče se mikserom (s onim spiralnim žlicama za tijesto) tako dugo dok se ne ljušti od žlice - to je 10 do 15min
5) Tijesto se pokrije i ostavi na toplom mjestu da se diže dok ne poveća volumen skoro za duplo
6) Dignuto tijesto se stavi na pobrašnjenu površinu, razvlja i režu se čašom krugovi
(Izađe cca 40kom što je jednako 20 pokladnica)
7) Na sredinu kruga staviti žličicu mermelade i pokriti drugim krugom tako da obrašnjena strana dođe gore
8) Prstom okolo malo utisnuti i rezati krafne drugom čašom s malčice manjim promjerom
9) Složiti ih na brašnom posutu krpu, pokriti i pustiti da se dižu na toplom
10) Peći u puno ulja (ako je prevrelo, pocrne, ako je premlako, popiju previše ulja)
11) Pečene se ocijede (na salveti) i pospu štaubom ili šećer vanilijom


- tanko razvaljajte tijesto
- pobrašnjenim rubom čaše režite krugove
- na polovicu krugova stavite malo mermelade


- pokrijte krugove s mermeladom preostalim krugovima
- utisnite rubove prstima
- režite ponovno krugove ali ovaj put malčice 
manjom čašom


- pustite ih da se dižu na pobrašnjenoj krpi pokriveni drugom krpom (i to na toplom)
- na kraju dobijete ovo


- pržite ih u dosta masnoće i nemojte 
da bude gužva u posudi - pecite npr 3 po 3




Napomena:
1) U originalnom receptu je pisalo 25 dkg brašna, ali to je jednostavno bilo preljepljivo i ja sam malo po malo dodavala brašno i na kraju završila na 40 dkg ( vi možete krenuti s 35 npr. pa vidjeti treba li još)
2) Trebalo bi ih se peći poklopljene, ali ja taj dio recepta nisam pročitala (po običaju) i svejedno su dobro ispale ( a i kad je poklopljeno ne vidiš što se unutra događa pa je meni ovako lakše)
3) Pustite ih da uhvate boju prvo s jedne strane pa tek onda okrenite na drugu – tako ćete dobiti svjetliji obruč po sredini
4) Ostatke tijesta ponovno mijesite sve dok ne potrošite svo tijesto
5) Nemojte ih jesti baš direktno nakon pečenja, pustite ih 5min i onda navalite... najbolje su dok su još lagano tople


buhtle su plazile jezik, krafne se smješkaju


i nakon ovoga...


... sve što vam ostane je ovo


damijenestoslatko @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 31, 2008



predrasuda ž
1. proširen i ustaljen, unaprijed postavljen stereotipan sud zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima [rasna ~]
2. zaziranje od čega utemeljeno na drugačijim običajima ili navikama (prema vrstama jela, u izboru jestive/nejestive hrane itd.) [imati/nemati ~; bez ~]

Dakle, predraduda pod 1 je ono što ja najčešće imam prema stvarima koje se besplatno dijele – besplatne novine (=hrpa reklama, malo trača i možda jedna korisna informacija u 20 stranica), besplatan uzorak (= zašto bi mi besplatno davali nešto što valja? ili ako slučajno i valja sigurno je besramno skupo pa očekuju da ću se putem uzorka „navući“), besplatna degustacija (= ovo sigurno nitko ne kupuje pa se nadaju da će se možda svidjeti 1/500 osoba koje probaju ne bi li prodaja porasla za 0,001 % kao što to Šef očekuje), besplatna demonstracija masaže (u Vašem domu! – da stvar bude gora = nikad ih nećete istjerati iz stana) pa naposlijetku i besplatne knjige (= da u njima ima išta pametno za pročitati, nosile bi naljepnicu s cijenom koju kasnije jedva odlijepite i uvijek ostane ono malo ružno za što se lijepi prašina). Kako ja vidim situaciju: ako je besplatno, nešto fali/ne valja...

Ali kao što definicija kaže, predrasuda je proširen,unaprijed postavljen ( a samim tim često i netočan) sud. Tako sam lani tijekom mjeseca knjige kupila neku knjigu u Algoritmu ( ne pitajte me koju jer pojma nemam – meni bi tamo trebalo zabraniti ulaz jer ne znam zadržati novčanik u torbi...) pa sam pogodite: besplatno uz nju dobila jednu malu rozu kuharicu koja je nosila naslov Kafkina juha. „Tipično za nešto besplatno“, pomislih...
Ali bila sam sasvim u krivu.

Knjižica u sebi nosi 14 recepata napisanih u raznim stilovima tj. onako kako bi ih na svoj prepoznatljiv način napisali svjetski poznati pisci. Nisam još pročitala sve, ali među onih nekoliko koje jesam, a sve u skladu s mojom ljubavi prema francuskom jeziku i svemu ostalom, pročitala sam Tiramisu a la Proust. U kvalitetu njihovog recepta nisam sigurna pa nakon književnog intermezza slijedi provjereni recept...

... Iako pomodnost i udobnost kavane najčešće jesu u obrnutome razmjeru, jednog studenog dana u ožujku našao sam se na bulevaru Beaumarchais, u kavani čiji su vlasnici, iz svog sjedišta nesumnjivo daleko od dijela grada u kojem sam se našao, uspjeli pronaći zlatnu sredinu, tako da lokal nije nudio ni otmjeni stil ni udobnost. Mješavina smeđih sofa, svijetlog drva i crvenih zidova izgledala je kao dio jedinstvene cjeline, pošiljke pristigle iz svijeta koji nema pojma o svijetu kojem se nudi. Plod svega bijaše toliko dobro prostudirana prosječnost da je svima gromoglasno objavljivala svoju nazočnost. Zagledan u capuccino koji su mi poslužili u odbojnoj visokoj bijeloj šalici, a čija se površina kaotično pjenila, bez imalo osjećaja za mjeru posuta čokoladom, s tugom sam se zamišljao nad činjenicom da dob sada od mene zahtijeva da se zaustavim i odmorim kad tijelo to traži, a ne kad mi oči privuče nešto ili netko čemu nije moguće odoljeti. Ipak, čim sam otpio gutljaj toplog napitka, u glavi mi se ukazalo sjećanje: čokoladni prah na pjeni mog capuccina pretvorio se u kakao na površini tiramisua koji sam prvi put kušao jedne večeri u vrtu u Combrayu, gdje je moj otac priredio večeru dobrodošlice nekadašnjem veleposlaniku u Rimu koji se s kćeri nedavno bio vratio u naše susjedstvo.

[...]

Ovaj put zatvorih oči i otpih raskošan gutljaj napitka, uviđajući da to što tražim ne obitava u capuccinu već u meni. Toplo piće bijela pokrova bijaše moj vodič u podzemnom svijetu, a pomoći će mi da oslobodim sidro koje te teško dohvatljive uspomene drži čvrsto ukotvljene u dubinama moje svijesti.



Razgovarasmo odvojeno od drugih. Zakriven krizantemama i znajući da nitko ne vidi kako smiješno po svoj prilici izgledam, skupih hrabrost, odlučivši zaprositi je na licu mjesta, no kad zaustih, ona mi u usta stavi punu žličicu te čudesne mješavine pa ušutjeh. Nikada u životu nisam tako prihvatio nešto u usta, osim od majke kad mi je davala lijek prije no što bi me poljubila za laku noć. Dok gutah taj rajski pripravak, uvidjeh da me je posve prožela neviđena hrabrost. Moram je navesti da shvati što osjećam. „Proživljavam nešto što još nisam osjetio“, rekoh, no prije no što uzmognuh nastaviti, oglasi se ona.“ Znam, svima je tako prvi put. Kuharovu tiramisuu jednostavno nema premca. Otac kaže da nes je već spasio od tisuću međunarodnih sukoba i da bez njega ne bismo održali mir u Europi. Madame Verdurin već je pokušala sve ne bi li se domogla recepta no Otac ga nije dao čak ni milanskom vojvodi“. Moji osjećaji prema njoj bijahu toliko snažni da mi se zavrtjelo u glavi, pa sam pomiješao i misli i govor, više ne znajući točno što sam izgovorio,a što tek pomsilio. Osjeća li ona što prema meni? I protiv volje uskliknuh „Moram znati!“. Ona nastavi „Već ćete doznati. Kuhar uvijek počinje od kave, svježe i jake, ali rashlađene na ledu, da se piškote ne raspadnu, te savoiarde koje redovito šalju iz Italije. Njih natopi kavom, okrene ih pa položi u zdjelu kao temelj budućeg djela. Tajna je u tome što kavi uvijek pridoda amaretto, koji mu je pri ruci dok radi“. Jedva sam se održavao na nogama. „Zatim uzme jaja i odvoji žumanjke pa ih pomiješa sa šećerom i tako stvari podatnu kremu. Od bjelanjaka istuče snježni stožac“. Da bacim se s te snježne planine. „Potom ponovno sjedinjuje te dvije mješavine“, oh to blaženo sjedinjenje, „a tek zatim dodaje sir malo-pomalo, te na koncu još malo amaretta. Nakon toga kremastu smjesu rapoređuje po piškotama i nastavlja tako sloj po sloj, piškote pa krema, djelo završavajući kremom, koju iz sita posipa kakaom u prahudobro pazeći da mu ne promakne ni jedan jedini centimetar“ Na te riječi zateturao sam natrag i onesvijestio se.

Kafkina juha: cjelovita povijest svjetske književnosti u 14 recepata
Algoritam, 2006.

A ako vas zanima otkud tiramisu vuče korijene evo nešto i o tome...
U 17.st u Sieni na sjeveru Italije je napravljen desert sličan tiramisuu povodom posjete vojvode Cosima di Medicija III (1642 - 1723) koji je recept sa sobom odnio u Firencu gdje je kasnije bio jako popularan među mladim engleskim intelektualcima.

U početku je to bio desert s kremom na bazi jaja, a mascarpone se počeo koristiti nedavno, u 20.stoljeću. Staru verziju kolača su, kako legenda kaže, rado jele venecijanske kurtizane koje su trebale „nešto da ih podigne“ (tal. tirami su – otud ime) u kratkom vremenu između brojnih ljubavnih sastanaka. 

Sada je toliko popularan da na internetu možete pronaći stranice koje vam nude preko 80 različitih recepata za tiramisu, a sad evo pak onoga koji ja koristim (jedan od 2 omiljena kolača mog dragog, drugi je čokoladna pita s mascarponeom – primjećujete li sličnost?)

50 dkg mascarponea
4 žumanjca
1 vanilija
10 dkg štauba
2.5 dcl vrhnja za šlag ili 3 vrećice šlaga
crna kava
rum ili amaretto
mlijeko
piškote (domaće po mogućnosti)
žlica kakaa u prahu

1) Skuhati kavu i pustiti je da se ohladi
2) Na pari miješati žumanjca sa štaubom dok se smjesa ne zgusne (cca10-15min) – ne skraćujte ovaj korak jer kasnije o tome ovisi čvrstoća kreme
3) Istući slatko vrhnje
4) Kremu ohladiti, primiješati joj mascarpone i slatko vrhnje
5) Napraviti mješavinu za namakanje piškota od mlijeka, kave i ruma
6) Slagati red piškota pa red kreme pa opet piškote i opet kremu
7) Posuti kakaom i  dobro ohladiti



damijenestoslatko @ 13:34 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008



Nakon malo trčanja i nekih drugih jutarnjih aktivnosti (ništa previše pametno ni korisno, vjerujte ), put me danas odveo u Lush. Nisam odolila da si bar ne kupim jednu onu masku za 10ak kn ako ništa drugo, a svi oni sapunčići koji tako neodoljivo i šareno podsjećaju na kolače za dječje zabave me uvijek nekako razvesele. U «kolačnom» raspoloženju, a bez dovoljno vremena da danas nešto mijesim, prihvatila sam se bloga... idealan lijek za takvo raspoloženje  Ma ustvari ne treba mi danas nikakav lijek za raspoloženje, recimo prije da je ovo lijek za lagani nedostatak vremena

Danas vam pišem o londonerima (ne pitajte me zašto se tako zovu, pojma nemam, pokušala sam pronaći odgovor, ali bez uspjeha pa ako netko zna, bilo bi lijepo da podijeli to s ostatkom populacije na ovom blogu ). Ovo je jedan od recepata s kojima sam u zaostatku, tj koji su bili u pećnici u predbožićno vrijeme, ali nisu na vrijeme stigli vama na čitanje.



Što se mene tiče, londoneri su kolačići za odrasle. Ne znam kako bi vam to argumentirala, ali nekako mi se čini da ih djeca uvijek zaobilaze kad se nalaze na pladnju s kolačima, a ni meni samoj nisu predstavljali baš nešto posebno sve do prije par godina. Mama ih je pravila za svaki Božić bez iznimke, a meni to njeno oduševljenje baš nije bilo jasno. Danas je situacija sasvim drugačija i mislim da će se tradicija londonera za Božić itekako nastaviti. Nekako se uvijek za vrijeme blagdana kutija s londonerima isprazni među prvima...imamo puno gosta...recimo



Tijesto:    
21 dkg brašna 
14 dkg masla  
7 dkg šećera  
3 žumanjca 
limunova korica
   
Nadjev:
3 bjelanjca
21 dkg štauba
14 dkg badema
limunova korica
4 dkg grožđica
+ 6 dkg badema i oraha za posipanje
mermelada od šipka za premazivanje

1) Samljeti bademe i narezati bademe i orahe na listiće
2) Namastiti pleh i zagrijati pećnicu na 180˚C
3) U brašno razmrviti maslo, dodati cukar i žumanjca i napraviti tijesto, prstima ga oblikovati u plehu
4) Ispeći dok krajevi ne postanu lagano rumeni
5) Izvaditi iz pećnice, pričekati par minuta da se malčice prohladi  i premazati mermeladom
6) U međuvremenu, napraviti snijeg od bjelanjaca i u njih dodati štaub i zajedno tući
7) Rukom umiješati samljevene bademe, koricu od limuna, grožđice i nekoliko kapi ruma (ne previše da se smjesa ne razrijedi)
8) Nadjev premazati preko mermelade i posuti duguljasto izrezanim mjendulima i orasima
9) Vratiti u pećnicu dok nadjev ne porumeni (cca 10 min)
10) Pustiti da se ohladi i rezati na kocke (što su manje, to su elegantnije)



damijenestoslatko @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007



The net is back. Bogu hvala. Svašta nešto lijepo (i kuharsko i nekuharsko) se dogodilo u ovih dva-tri dana, ali ja ću vam danas pisati o samo jednoj od tih stvari. Pekle smo mama i ja vanilin kiflice (i pritom se jako «zabavile» jer je vaga odlučila da joj je više dosta ekspoloatacije i počela je pokazivati naopako), bombone s mjendulom na vrhu, jedne browniese o kojima ću vam sigurno pisati jednom prilikom, neke nemoguće eksperimentalne kolačiće koji na kraju i nisu tako loši (o tome ću jednog od sljedećih dana) itd.

Ali ipak, najbolje su stvari koje ljudi ne planiraju. Jutros mi je poslala prijateljica poruku i pita bi li se našla s još par prijatelja iz osnovne škole. Može, naravno. I bilo nam je super. Pričali smo dva sata kao da se vidimo svako malo – baš kao pravo staro društvo. Ove kuglice nisu ništa staro (dapače!), ali isto tako su bile neplanirane i isto tako su super ispale.

A priča ide ovako. Umjesto da sam se popodne po hitnom postupku uhvatila Shakespeareovog Kralja Leara, otvorila sam jednu divnu staru kuharicu i ugledala začetak onoga što su ispale ove kuglice. Tamo se radilo o čokoladnim pločicama, ali znajući da moja mama čezne za finim receptom za neke kuglice, odlučila sam malo adaptirati recept. Tako su na svijet došle kuglice s aromom trešnje i lješnjakom u sredini.

Za 37 komada + 3 komada koja ćete sigurno pojesti u izradi (= 40kom) vam treba:
40ak lješnjaka
1 dcl vode
3 kesice čaja od trešnje (u originalu je bio crni čaj)
malo cherry brandyja (ovo je isto moj dodatak, prema majčinom prijedlogu)
5 dkg omekšalog maslaca
2 žumanjca
10 dkg štauba
korica naranče
30 dkg čokolade za kuhanje
+ kakao prah za posipanje

1) Popeći lješnjake u pećnici i oguliti ih
2) Skuhati čaj i pustiti ga da se ohladi
3) Tući maslac sa štaubom pa dodati žumanjca dok se ne dobije pjenasta smjesa
4) Rastopiti čokoladu na pari i pustiti da se malčice ohladi
5) Primiješati u smjesu s jajima i dodati čaj, maraschino i koricu naranče
6) Staviti u frižider na 10ak min da se malo stisne
7) Uzimati žličicu nadjeva, staviti u nju jedan lješnjak
8) Formirati trljajući među dlanovima kuglicu i dobro provaljati u kakao prahu
9) Ako želite, stavite u papiriće za minjone
10) Čuvajte na hladnom (ne mora biti u frižideru, ali nije baš poželjno da stoje na stolu pod klimom...)







Napomena:
- U originalnom receptu se gotova smjesa stavljala na aluminijsku foliju u debljini 2cm i zaim u frižider. Nakon hlađenja su se rezale kockice sa stranicom 3cm i zatim valjale u kakao (znači – crni čaj, bez cherry brandyja i lješnjaka) – meni se čini da je ovako malo zanimljivije, ali vjerojatno je i original sasvim ok.
- Ne pretjerujte s količinom kad vidite kako se tope u ustima



Priprema je jednostavna, a ako,kao i ja, imate još jednog osmogodišnjaka da vam vičući «ja sam storuka tvornica!» vadi papiriće za minjone i dodaje lješnjake, onda stvarno sve ide brzinski!

damijenestoslatko @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007



Jedna moja draga prijateljica je neki dan bila na ručku i na meniju su (s obzirom na njenu ljubav prema istima) bile njoke i to onako kako ih spremaju i moja mama i moja baba i kako ih je spremala moja prababa, a možda i još koja generacija prije nje. I kao i uvijek, njoke su pun pogodak, svi smo bili siti do navečer (sva sreća da smo se dobro najeli inače tko zna gdje bi završila rasprava o feminizmu u koju smo se bili zapleli - ovako su svi bili malo umrtvljeni njokama pa nije bilo žrtava.

Za početak nabavite dobar  komad mesa, goveđi mišić najbolje (ja inače nemam pojma o mesu, ali ovako mi rekoše ) i umak možete napraviti i večer ranije.

1) odstraniti vanjsku kožu, krajeve i velike žile
2) zagrijati ulje i zažutiti glavicu luka
3)  dodati meso iskidano na komadiće (kao za gulaš)
4) kad je meso uhvatilo boju sa svih strana, podliti čepom do dva prošeka i miješati dok ne ishlapi
5) dodati malo vode (tek toliko da pokrije meso) i žličicu koncenntrata rajčice i goveđu kocku
6) kuhati na laganoj vatri dolijevajući vodu malo po malo (nikad previše odjednom) sve dok meso ne omekša
7) posoliti, popapriti, dodati vegete ili drugih začina po želji

A sad njoke (količina za jedno 4 osobe)

½ kg krumpira u kori (bilo bi dobro da su podjednake veličine)
žlica masla
malo soli
1 jaje
20-25 dkg brašna

1) staviti krumpir u puno vode na jaku vatru i kuhati 45min do sat vremena (gotovn je kad se može fino nabosti vilicom ili kad kora počne pucati)
2) oguliti još vrući krumpir i propasirati ga na radnu površinu, dodati brašno
3) posoliti i staviti 1 fetu masla
4) dodati jedno jaje
5) od svega toga umijesiti jednoličnu smjesu – toliko da bude homogeno,ali ne mijesiti kao kruh
6) staviti puno vode da provri  (treba biti slana voda, a u nju se može dodati malo ulja)
7) oblikovati njoke (tako da se uzmu male kuglice tijesta i prođe njima preko ribeža ili vilice) i ubaciti ih u vodu, ne miješati i pričekati da isplutaju
8) izvaditi ih i ostaviti da se ocijede
9) umiješati ih u umak i to sve zajedno vratiti na vatru da se samo malo zajedno kuha – ali ne dugo – tek toliko da se sastojci spoje

Napomena:
- Krenite s 20ak dkg brašna i dodajte malo ako vam bude potrebno, ali ne pretjerujte - što više brašna, to su njoke tvrđe
- Kad vam se ruke počnu lijepiti od oblikovanja ili ako se njoke lijepe na ribež - malčice brašna će riješiti stvar

A evo kako to sve izgleda u praksi:


krenite od nečega poput ovog


lagano umijesite tijesto i podijelite ga 
na nekoliko dijelova


pa njih izvaljajte među rukama 
da izgledaju ovako


i izrežite ih na male komade


te komadiće oblikujte među dlanovima 
u kuglice i preko jednog 
prsta ih provaljajte preko ribeža


...ili preko vilice (meni su draže one s
ribeža, vi kako volite)


i zadnje i najvažnije: uživajte

damijenestoslatko @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007



Ok... da čujem koja vam je prva asocijacija na riječ "buhtle“?
Moja je opržen jezik  i to sve zato što se nikada ne mogu dovoljno strpiti da bi se ona mermelada (koja je po temperaturi više lava nego mermelada) prohladila dovoljno da osjetilne stanice na mom jeziku ne nastradaju. Mislim da je danas prvi put da mi se to nije dogodilo (ali za sve fenomene postoji rješenje pa tako i za ovaj – ovo je prvi put da sam ih fotografirala pa je morala proći barem koja minuta više nego inače )

Buhtle su pravi, dobri, domaći, starinski,  zimski kolač. (koja količina epiteta...) Rekla bi moja mama da nema oko njih puno filozofije samo da čovjek treba cijelo popodne biti doma. S obzirom na to da se to rijetko događa, odlučila sam iskoristiti današnje popodne kad su mi otpala dva predavanja (čak dvije profesorice su bolesne, znate ono, žao mi ih je, ali mi je isto drago da nisam morala na faks dvokratno danas...).



Napomena (ovaj put unaprijed i malo dulja nego inače):
Jedina caka s buhtlama je (kao i s ostalim dizanim tijestima) kvasac. A i to nije baš viša matematika. Recimo da je prije neka „niža biologija“. Naime, jedino o čemu trebate voditi računa je da je kvas ustvari živo biće pa ga onda usporedite s ljudskim bićem (najbolje ćete si ga dočarati ako ga zamislite u vlastitom obliku). Zamislite da želite jednu finu kupku (shvatit ćete kasnije zašto sam se sjetila kade). Ako je voda hladna, nema smisla u nju uopće ulaziti pa smrznut ćete se! A opet, osim ako niste neki mazohist (a kvas NIJE mazohist) nije baš dobro ni da voda bude vruća – izaći ćete sasvim crveni nakon svog "vremena za opuštanje“. Dakle – za ugodnu kupku, a isto vrijedi i za uspješan kvasac ključna je topla (znači mlaka – ni hladna, ali ni vrela) tekućina. Kad ste se fino okupali, ne bi bilo loše nešto ni pojesti... slatko po mogućnosti – tu na scenu stupaju šećer i brašno. I kvasac je gladan – dakle za zadovoljnu zdjelicu kvasca formula je jednostavna: mlako mlijeko, žlica brašna i žlica šećera. I kvas se onda razmnožava  odnosno, raste.



A još jedna anegdotica prije nego što pređem na stvar – to je način na koji su se danas moje buhtle podigle... Inače u stanu imam grijanje koje bi se trebalo moći regulirati pomoću termostata, ali mi se ponekad čini da to grijanje ima vlastiti bioritam... Pali se po noći (kad mi ni najmanje ne treba), a kad udari snijeg (ili kad mi treba topao stan za buhtle) neće da grije ni da ga moliš.... Tako je bilo i danas. Bez lagano toplog prostora, tijesto neće narasti, a moji radijatori u štrajku. Nisam na to mislila prije nego što sam zamijesila tijesto i tako se dogodilo da se u sat vremena „dizanja“ moje tijesto nije pomaklo ni milimetra. A taman sam se bila nastrojila na finu porciju vrućih buhtlica... Onda sam kao profesor Baltazar napunila jednu kantu tople vode i pustila zdjelu s tijestom da u njoj pluta... Tijesto se diglo za 25min  A kad sam buhtle prebacila u pleh, napunila sam kadu s jedno 10cm vode i sve je prošlo u najboljem redu. Ipak, nadam se da sljedeći put neću morati pribjegavati tako očajničkim metodama...

Treba vam:
Tijesto:
40 dkg brašna 
5 dkg masla 
sol 
1.25 dcl mlijeka 
2 žumanjca    
10 dkg cukara 
limunova korica

Kvas:
1.25 dcl mlijeka
1 kocka kvasa
1 žlica cukara
1 žlica brašna

+ 5 dkg masla za premazivanje
mermelada za punjenje
štaub za posipanje

1) Staviti kvas da se diže
2) Brašno ugrijati, mlijeko umlačiti, maslo rastopiti (nemojte preskočiti grijanje mlijeka i brašna jer hladno mlijeko i brašno ohlade i kvas)
3) Kada se kvas digne, u zdjelu za mikser pomiješati sve sastojke za tijesto i kvas
4) Tući 10-15 min (staviti  u mikser da se samo tuče s onim spiralnim žlicama za tijesto) i ostaviti cca 1.5h da se pokriveno krpom diže na toplom mjestu (do vrha posude)
5) Tijesto staviti na brašnom posutu površinu, razvaljati i rezati na komade 8x6 cm
6) Na svaki komad stavi se žličica mermelade, savije i stavi u pleh tik jedna do druge
7) Buhtle se premažu rastopljenim maslom, pokriju i puste se dizati skoro 1h
8) Peći na 180˚C i nakon 20 min pokriti papirom
9) Pečene su kad se odlijepe od pleha (sveukupno cca 35min)




... rapsodija u plavim buhtlama
(neko je čudno svjetlo dopiralo kroz prozor...)

I jedino što vam preostane je da si nabavite društvo s kojim ćete ih podijeliti i da navalite...
Naravno... pazite da ne opržite jezik




... i je li se meni ovo čini ili vam je ovo moja buhtla isplazila jezik?




damijenestoslatko @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007



Jedete ga (vjerojatno) svaki dan, ali koliko znate o njemu? Ja do danas i nisam znala baš previše...

Već su stari Egipćani kruh pripremali na način sličan našem : brašno, voda, sol, kvasac koje su ponekad obogaćivali masnoćom, jajima ili pak medom. Kruh od dizanog tijesta otkriće je koje se pripisuje Egipćanima koji su ga kako priča kaže, otkrili slučajno. Zaboravljen je dio tijesta za kruh bez kvasa, « pokvario » se (razvile su se spore kvasa), ali su ga ipak ispekli i tako dobili nešto prozračniji kruh (u zraku je bilo dovoljno plijesni radi proizvodnje piva) 
Osim toga, radnicima u Egiptu su se često isplaćivale nadnice u porcijama kruha, a i pokojni su dobivali svoju zalihu koju su zajednom s tijelom stavljali u grobnice. (U Britanskom muzeju postoji jedan od tih kruhova – star 4 000 godina !) 

Grčki pomorci su umijeće kruha iz Egipta prenijeli u Grčku i tamo je kruh doživio svoj procvat : postoje opisi kruhova, kolača, keksića i vrsta tijesta koja su se mogla kušati u antičko vrijeme. Među spomenutim vrstama bio je kruh s uljem i medom, štruce kruha u obliku gljive s makovim zrnjem te vojniči specijalitet – kruh pečen na ražnju.



Platon je zamišljao idealnu državu u kojoj bi svi ljudi živjeli do zdrave starosti hraneći se kruhom od cjelovitog zrna dobivenim preradom domaće pšenice. Sokrat se pak s tim  nije slagao i smatrao je da bi takav prijedlog značio da bi se cijelo stanovništvo hranilo svinjskom hranom... iz toga je jasno da pomama za bijelim kruhom nije tako moderna pojava kao što se obično misli.
Osim toga zanimljivo je da su u staroj Grčkoj neki pekari (koji su željeli uštediti na soli) pekli kruh koristeći morsku vodu. 

U Rimu su pak osnovani prvi pekarski cehovi i od tog vremena su pekari dobili zaseban zanat. Collegium Pistorum, rimski pekarski ceh, nije dopuštao pekarima ni njihovoj djeci da se povuku iz pekarskog zanata i počnu baviti drugim poslovima. Pekari su u starom Rimu uživali posebne povlastice – oni su bili jedini obrtnici koji su bili slobodni, svi ostali zanati pripadali su robovima. Članovima ceha bilo je zabranjeno odlaziti u amfiteatar da se ne bi « zarazili porocima običnih ljudi ». Iako  odvajanje pekara od "običnih ljudi" zvuči laskavo, sami pekari su sigurno bili željni zabave i malo je vjerojatno da su bili zadovoljni tako strogim pravilima.

Osim toga, u Rimljana je kruh bio jedna od najvažnijih namirnica, ondašnji pekari su za aristokrate morali za svako jelo poslužiti odgovarajuću vrstu kruha, pekli su lepinje posute makom, lovorom, bademima, krušćiće sa sirom, maslinama, a osobito su bili omiljeni oni sa začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Rimske vojnike nazivalo se "žderačima kruha", jer su dobivali kilogram kruha dnevno



U srednjem vijeku većina kruhova se ponovno pripremala bez kvasa pa su tek Normani u 12. stoljeću ponovno uveli dizane kruhove. Ono što je (barem meni ) zanimljivo je da se u srednjem vijeku komad starog kruha (veličine otrprilike 10x15cm) koristio kao podložak za hranu, tj. umjesto tanjura. Taj bi se podložak nekad pojeo uz neki umak na kraju obroka, ali češće ga se davalo kao milostinju siromašnima ili čak kao hranu psima. Tek je u 16.stoljeću krušni podložak zamijenjen drvenim.

Pekari su u srednjem vijeku stogo čuvali tajnu pripremanja kruha da bi spriječili ljude bez dozvole da otvore vlastite pekare. Tako, ako je netko htio postati pekar, morao je prvo odraditi 7 pripravničkih godina...

Evo i još par zanimljivosti vezanih uz kruh :
Panem et circensens, tj. kruha i igara je Juvenalov izraz kojim je sažeo ono što su Rimljani zahtijevali – da budu siti (često im se dijelio kruh) i da ih se zabavlja u amfiteatru (nekad mi se čini da nismo baš daleko odmakli od toga…)
• Tijekom Francuske revolucije izgladnjela svjetina je pošla u Versailles tražiti « Pekara » (tako su zvali Louisa XVI) i Pekaricu (Marie-Antoinette). Ti izrazi pokazuju važnost koju je kruh imao u vrijeme njihove vladavine.
• Nešto prije toga, Marie-Antoinette se interesirala o uzroku revolucije i kad su joj rekli da ljudima nedostaje kruha, ona je navodno odgovorilia «Neka jedu kolača ! » (točnije, rekla je neka jedu brioche – nadam se da ću to jednom uspjeti napraviti pa ćete vidjeti kako izgledaju) – međutim : ovo je sasvim povijesno neutemeljeno, barem tako kažu vodiči u Versaillesu… 
• U gulazima u SSSr-u, zatvorenici su potkradali jedni druge, a najteže sankcioniran prijestup je bila krađa kruha (ponekad se kažnjavala smrću). Prešutno pravilo je dakle bilo da se kruh ne krade.
• Riječ kompanjon doslovno znači onaj s kim se jede kruh (lat. cum – sa + pan - kruh)
• Ljubav prema kruhu nazire se i u izrazu « dobar kao kruh »
• Kao namirnica od velike povijesne, ali i suvremene važnosti, sama riječ kruh je metafora za osnovne ljudske potrebe i životne uvjete općenito. To se značenje riječi kruh reflektira i u molitvi Oče naš u kojoj katolici mole «Kruh naš svagdanji daj nam danas… »
• U Newfoundlandu smatralo se da kruh hima moć da štiti ljude od vila
• Nasuprot svemu već napisanom, u Aziji je osnovna namirnica riža, a ne kruh i konzervativniji Kinezi npr. sendvič (koliko god on « pozamašan » bio) uopće ne smatraju obrokom.

Sad kad znate sve o kruhu, možete napraviti i vlastiti... Jas sam se poslužila receptom s kojim je moja mama neko vrijeme eksperimentirala pa mi ga je proslijedila kad je došao u zadovoljavajući oblik. Brzo se napravi, a na kraju imate zadovoljstvo da jedete vlastitu štrucu kruha

Vrijeme pripreme: 15min
Dizanje: 1h
Pečenje: 45min

Za kvas
2 dcl mlijeka
1 žlica cukara
1 žlica brašna
kocka svježeg kvasa


uzdignuti kvas

Za tijesto:
½ kg brašna (15 dkg kukuruznog ili integralnog i ostatak bijelog)
sol
1 dcl mlijeka
½ čaše vrhnja
2 žlice ulja

1) U jednu zdjelicu stavite sastojke za kvas (razmrvite kocku kvasa) i stavite na toplo (mlijeko ne smije biti hladno – pogrijte ga malo, ali ne do vrenja!)
2) Nakon 10-15 min  Dodajte kvas u posoljeno brašno pa tome primiješajte i mlako mlijeko, vrhnje i ulje
3) Mijesite 5-10 min
4) Stavite peki papir u kalup i u njega stavite tijesto pa pokrijte krpom i ostavite 1h da kisne




prije....


... i poslije (obrnut proces nego na reklamama za mršavljenje)



5) Nakon 1h stavite u pećnicu i pecite 45min na 180ºC



Napomena:
jako je važno da svi sastojci ne budu ni hladni, ni vreli nego mlaki – tako će kruh najbolje narasti. Čak i  brašno možete malo pogijati (u običnoj ili mikrovalnoj pećnici) prije nego što mu dodate ostale sastojke.



damijenestoslatko @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007



Nakon napornog tjedna odlučila sam se počastiti jednim od svojih omiljenih jela - dobrim starim gulašem. Osim što ga jako volim jesti, ima još jednu ogromnu prednost - cijeli proces se odvija u jednoj jedinoj posudi... a s obzirom na moju neizmjernu ljubav prema pranju suđa, to je jedan veliki plus. 
Tako sam si još ujutro zacrtala što će biti za ručak i na povrtaku s faksa (s još jednog predavanja o Shakespeareu koje nikako da prođe...) sam svratila u mesaru na Knežiji u kojoj sve nevjerojatno miriše po sušenom mesu pa ako i niste gladni, apetit proradi dok stignete reći "dobar dan". Kad sam doma pogledala meso koje mi je measrica dala, uhvatila me mala snaga - bilo je toliko žila i žilica da sam na kraju ono što je trebao biti brzinski ručak "trijebila" pola sata. (Btw, kasnije sam joj oprostila... ) no dobro... isplatilo se. Neću vam pisati točnu količinu sastojaka, množite si sami za broj ukućana (cca 20dkg mesa po (gladnoj) osobi + krumpira koliko vam srcu drago)


moje meso nakon pola sata...

Sastojci:
teleća plećka
luk
prošek
konserva (koncentrat rajčice)
petrusin
goveđa kocka
krumpir tj. patate
vegeta, papar, cimet

- zažutiti luk
- iskidati meso na kockice i staviti ga na luk, malo promiješati
- dodati malo prošeka – cca 1 - 2 čepa
- kuhati minutu-dvije dok alkohol ishlapi (ako je meso suho, onda kuhati manje) - u ovoj fazi će meso pustiti svoj sok


to onda izgleda otprilike ovako

- u pola čaše razmutiti malo konserve (cca 1 žličicu) i promiješati
- dodati nasjeckani petrusin
- pustiti da provri i onda  doliti vode da otprilike pokrije meso (ne smije se odjednom dodati puno vode – uvijek malo po malo)
- dodati goveđu kocku
- pričekati da proključa i straviti da se poklopljeno kuha na najmanjoj vatri
- kad se toć skuhao, dodati patate iskidane na kockice
- dodati malo vegete i papra po želji
- dodati malo cimeta
- dodati još malo vode da pokrije patate – postupno
- svako malo lagano promiješati
- ako je toć rijedak, uzeti nekoliko patata i skroz ih propasirati i umiješati u toć



Poslužite sa zelenom salatom...



Napomena:
NIKAD ne dodavajte previše vode odjednom - ako u jednom navratu dodate previše, nikako nećete moći dobiti onaj fini gusti umak. (ja možda i nisam mjerodavna - nikako ne volim rijetke umake pa nekad i pretjeram s gustoćom, ali dobro...  )Pola po pola čaše bi bilo ok.
I... nikako ne izostavljajte cimet... bez njega to jednostavno nije to



damijenestoslatko @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007



Najavljuju snijeg... Mene to nimalo ne veseli. Danas su me na faksu pitali "Ma daaaj pa ti si s mora, sigurno si se zaželila malo snijega. Pa mi ljeti idemo na more jer ga ovdje nemamo!“
Krivo.
Baš zbog toga što sam s mora – fali mi more, a ne snijeg...no dobro... ostaje nada da su meteorolozi u krivu, što je daleko od nemogućeg.

Ima jedan blesavi prastari vic na tu temu:
Jedno pleme Indijanaca dobilo je novog, mladog vrača koji je smijenio iskusnog. Mladi vrač naravno – pojma nije imao ni o čemu, a kamoli o stvarima koje su se od njega zahtijevale. Tako su ga pitali kakva će biti zima. Kaže vrač: oštra. I Indijanci se pošteno spremili, napravili ogromne zalihe drva, a ono ništa – zima blaga da blaža ne može biti. Dogodine isti scenarij – vrač je uzevši u obzir blagost prošle zime mislio da ova svakako mora biti hladna i opet su Indijanci napravili još veću zalihu drva.
Treće godine je već nastao problem, prethodni promašaji su bili prava blamaža i vrač je odlučio: što je sigurno sigurno je – nazvat će Američki zavod za meteorologiju.
- Zavod za meteorologiju, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, mene bi zanimalo kakva će biti ova zima?
- Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da će biti jedna od najhladnijih dosad – Indijanci već 2 godine spremaju zalihe drva...

Do mora ne mogu baš brzo, ali utjehu sam danas pronašla u palačinkama sa sirom... na prvi pogled se čini da nema baš neke veze jedno s drugim, ali te palačinke se kod mene doma često jedu pa eto... barem da se okusom preselim južnije

Za 8-10 palačinki:
3 jaja
20 dkg brašna
½ čaše ulja
2 čaše mlijeka
1.5 čaša vode



Nadjev:
6 dkg masla
8 dkg cukara
1-2 šećer vanilije
korica od 2 limuna
2 žumanjca
300 – 350 g sira



Preljev:
1 cijelo jaje
1 šećer vanilija
1 kiselo vrhnje (12% mm)



1) Ispecite palačinke bilo prema ovom gore receptu, bilo prema nekom vlastitom (od ovih gore sastojaka ostat će vam 2 palačinke viška... taman za gricnuti onako usput)
2) Namastite pleh i ugrijte pećnicu na 180ºC
3) Napravite nadjev tako da mikserom izmiješate maslo, cukar i šećer-vaniliju i 2 žumanjca, a zatim ručno umiješajte sir i nakraju koricu od limuna
4) Nadjenite palačinke (ne morate štediti – 1 dobro puna žlica je taman) i posložite ih u pleh
5) Umutite preljev (ne trebate prejako miješati, mikser nije potreban) i prelijte palačinke
6) Pecite 45min



Poslužite toplo



Mali savjet:
za pečenje palačinki si nabavite jedan mali kist od prirodnih vlakana (meni moja majčica kupila ovo ljeto  ) i onda ako imate teflon tavu samo malčice ulja rasporedite po  njoj uz pomoć kista nakon svako 2-3 palačinke. Nema šanse da se zalijepe, a neće biti masne...
Bitno je da bue od prirodnih vlakana, a ne od plastike jer će vam plastični izgoriti (otopit će se radi visoke temperature)



damijenestoslatko @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007




Bogu hvala na pasti! 10 minuta kuhanja, neki brzinski umak i za par minuta svi siti  i sretni kao ovaj dječačić na slici (doduše, ja nisam dans pravila špagete, ali nema veze).  Osim toga, s pastom možete što god poželite - omjeri sastojaka nikad nisu fiksni i (teoretski) s ničim ne možete pretjerati. Danas sam iskombinirala jednu pastu od jednog provjerenog recepta + još malo neprovjerenih dodataka i ispalo je dobro. Neću pisati količine za sastojke jer je sve podložno improvizaciji, a naravno ovisi i o tome za koliko osoba kuhate


Julius Moser, Dječak sa špagetima (oko 1808.)


Treba vam:
tjestenina
ulje
šampinjoni
panceta
vrhnje za kuhanje
malo brašna
peršin
vegeta
začini po želji
neki topljivi sir (gauda, podravec npr.)

1) Operite šampinjone, posušite ih i odstranite im stapke
2) Narežite ih što je tanje moguće i stavite na žlicu ulja (ostavite ih na vatri dok ne puste vodu i dok ta ista voda ne ishlapi)
3) Dodajte im malo vegete, petrusin i malo vrhnja za kuhanje
4) U drugu posudu stavite na malo masnoće tanko i sitno narezane komadiće pancete pa ih fino zažutite
5) Kad su gotovi, preselite komadiće pancete u umak s gljivama, a u ovo ulje u kojem se panceta pržila dodajte otprilike pola čaše vode s malo brašna (otprilike sad negdje stavite pastu da se skuha)
6) Odmah miješajte da se ne naprave grudice i dodajte preostalo vrhnje za kuhanje
7) Kad ste dobili fini gusti umak, dodajte mješavinu gljiva i pancete i zatim naribani sir
8) Pusitite da se svi sastojici spoje i da se sir rastopi
9) Prelijte po skuhanoj pasti i uživajte u finom ručku






- nemojte pretjerati s vegetom ili soljenjem jer je panceta sama po sebi poprilično slana (barem bi trebala biti...)
- stapke sa šampinjona je najlakše skinuti rukom tako da ih samo malo potegnete
- s obzirom na to da je umak skoro bijele boje, efektno izgleda sa šarenom tjesteninom

Za kraj pokoja zanimljivost o pasti s Wikipedije:
- Iako su Kinezi jeli rezance već 2 000 godina prije Krista (to se zna po pronalasku zdjele rezanaca koji su stari preko 4 000 godina – pitam se kako li to izgleda?!), legenda koja govori da je Marko Polo donio pastu iz Kine je upravo to – legenda
- Već u 2. stoljeću grčki liječnik Galen spominje tzv itrion – homogenu smjesu od brašna i vode
-U  Jeruzalemskom Talmudu se spomije da je itrium (vrsta kuhanog tijesta) bio uobičajeno jelo u Palestini u rasponu od 3. do 5. stoljeća
- Rječnik koji je u 9. st sastavio sirijski leskikograf Isho bar Ali definira pojam itriyya kao duguljaste oblike nalik konopčićima koji se prave od krupice i suše prije kuhanja, što sve skupa jako nalikuje današnjoj pasti
- Neki su inovaciju sušenja paste pripisali Arapima koji su doselili na jug Italije (npr. na Siciliju) oko 12.st. – prije toga su Talijani jeli svježe napravljenu pastu (poput tijesta za njoke)





damijenestoslatko @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007



Danas imam nešto za sve čokoholičare koji svraćaju na ovaj blog (ako i niste čokoholičar – sigurno imate bar jednoga u blizini pa ga možete razveseliti ovom poslasticom- bit će vam zahvalni). Radi se o čokoladnoj pjeni (poznatijoj po francuskom nazivu mousse – čita se [mus]) koja je u početku bila specijalitet španjolskih i belgijskih restorana, ali je vrlo brzo dobila na popularnosti i danas se poslužuje u mnogobrojnim restoranima i to kao poprilično otmjen desert (iako je priprema, kao što ćete vidjeti, vrlo jednostavna).



za 4-6 porcija (ovisi u kolike čaše stavljate) vam treba:

20 dkg čokolade (što veći udio kakaa, to bolje)
4 žlice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
5 jaja (razdvojiti bjelanjke od žutanjaka)
3 žlice štauba
1.5 dcl slatkog vrhnja



1) stavite slatko vrhnje u zamrzivač na jedno 15min (ako nije dovoljno hladno, nećete ga moći istući kako treba)
2) na pari rastopite čokoldau s mlijekom (ili vrhnjem za kuhanje)
3) tucite žumanjke sa štaubom (možete dodati i 1 šećer vaniliju ako volite) dok ne posvijetle i dok ne postanu gusti
4) malo prohladite čokoladu i primiješajte je žutanjcima (u ovoj fazi bi bilo dobro da imate društvo u kuhinji da pripazi da ne pojedete ovu smjesu prije nego što primiješate ostatak sastojaka )
5) istucite slatko vrhnje tako da dobijete što čvršći šlag i dodajte lagano miješajući u čokoladnu smjesu
6) istucite bjelanjke s prstohvatom soli i dobiveni snijeg nježno, nježno, nježno umiješajte u smjesu (ne smijete jako brzo miješati jer će zrak koji je u snijegu „pobjeći“!)
7) razdvojite u čaše u kojima ćete posluživati kremu i ukrasite po želji (možete ukrasiti kombinacijom bijele i crne čokolade, šlagom, šarenim bombonima ako to veseli vašu djecu ili ako volite minimalistički stil – ostavite bez ičega)
8) dobro ohladite (najbolje preko noći) prije posluživanja



Mala napomena:
Da biste dobili što je moguće čvršći snijeg, morate jako paziti na par sitnica:
1. Posuda u kojoj ćete ih tući mora biti kristalno čista
2. Bjelanjci ne trpe masnoću i zato ne u njima ne smije biti niti traga žumanjcima (koji su jako masni), a isto tako morate jako paziti da žlice na miskeru budu sasvim čiste, tj. da na njima nije ostala niti kap od onoga što ste prethodno miješali
3. Ako imate ručni mikser, pazite da ga stalno vrtite u istom smjeru.



Hmmm, ja baš nisam sigurna hoće li ovih nekoliko porcija mousse-a koje sam spremila preživjeti do sutra da se dobro ohladi...


... ustvari, sigurna sam da neće

damijenestoslatko @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2007


 

Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za rizot možete pronaći ovdje

 

 

damijenestoslatko @ 15:21 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2007
 


Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za pitu možete naći ovdje.
damijenestoslatko @ 16:33 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 17, 2007
 



 

Blog je preselio na novu adresu www.damijenestoslatko.com , a recept za bruštulane mjendule korak po korak možete naći ovdje.

damijenestoslatko @ 20:32 |Isključeno | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
 

 



Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a tekst o francuskoj salati (i recept za prste polizati) možete pronaći ovdje

.



damijenestoslatko @ 11:23 |Isključeno | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 15, 2007
 



Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za paštetu možete naći ovdje

damijenestoslatko @ 10:33 |Isključeno | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Glasuj na...

Blogerica.com