Blog
nedjelja, veljača 21, 2010



Da vam ne bi ciknula kao što su nacikli ovi keksi na slici, prošli sam petak malo pobjegla u južnije krajeve. Nadala sam se, naravno dubrovačkom suncu u punom sjaju, ali od toga nije baš bilo previše pa mi je ovih današnjih nekoliko zagrebačkih zraka sunca došlo kao naručeno. Sutra i prekosutra me čeka po jedan ispit pa nema baš previše šetnje, ali ukrala sam pola sata i protegnula s dragim noge do Trešnjevačkog placa, usput obavila malo fotosinteze i vratila se na nauku. Kad su ispiti u điru, najbolje se (u mom slučaju bar) naoružati zalihama glukoze u svim zamislivim i nezamislivim oblicima. Čini mi se naime, da glukoza daje neki smisao životu u trenucima kad cijeli dan moraš gledati u nešto što ti u životu definitivno neće trebati.

Razmišljajući tako o tome što bi sad rado prigrizla, pali su mi na pamet ovi keksi koji već neko vrijeme čekaju da ih podijelim s vama. Okusom nalikuju browniesima, više su teksture kolača nego keksa i na stolu izgledaju jako dekorativno. Sljedeći put kad ih budem pravila, u svaki ću od njih u sredinu prije pečenja staviti  sitan komadić čokolade tako da će svaki zalogaj biti dvostruki čokoladni užitak. Ako isprobate prije mene, javite što vam je ispalo. I ni u kojem slučaju nemojte zaboraviti čašu hladnog mlijeka uz njih!

200 g tamne čokolade
50 g maslaca
100 g smeđeg šećera
2 jaja
1 burbon vanilija
200 g glatkog brašna
Prstohvat soli
Pola žličice praška za pecivo

Šećer u prahu

1)    Rastopite čokoladu i maslac na pari i ostavite da se smjesa malo prohladi.
2)    U drugoj zdjeli tucite jaja i šećer dok ne dobjete pjenastu smjesu, dodajte šećer vaniliju.
3)    Lagano rukom umiješajte mješavinu čokolade i maslaca, a zatim i brašno sol i prašak za pecivo. Lagano miješajte dok ne nestanu grudice.
4)    Pokrijte zdjelu prozirnom folijom i stavite u hladnjak na 2 do 3 sata, a može i preko noći (smjesa se treba stvrdnuti).
5)    Prije pečenja ugrijte pećnicu na 180°C I obložite lim papirom za pečenje.
6)    Žličicom vadite smjesu, dlanovima je brzo oblikuje u kuglice i temeljito uvaljajte u šećer u prahu (cijela kuglica treba biti obložena da bi se kasnije dobio zanimljiv vizualni efekt).
7)    Stavite kuglice na lim, lagano ih pritisnite s gornje strane i pecite 10 do 12 minuta.
damijenestoslatko @ 16:15 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, siječanj 16, 2010




Nije me briga što je siječanj. I nije me briga što smo svi previše jeli tijekom božićnih praznika. I ne zanima me što se svima po glavi vrti dijeta s bananama, kupusova dijeta, dijeta s jabukama, dijeta po krvnim grupama, UN dijeta (brrrr...tko li je to smislio – jedni od najgorih 5 dana u mom životu), mjesečeva dijeta (a tek to?). I uopće me se ne tiče što je pred policama sa zdravom hranom i dijetalnim dodacima prehrani u DM-u najednom nastala gužva i što kojekakvi prodavači čarobnih i malo manje čarobnih pilula, tableta, sirupa, šumećih tableta, krema i kremica zadovoljno trljaju ruke.  Doduše, nije mi baš sasvim svejedno  što su svi ti ljudi navalili i u teretanu jer je zadnjih par jutara bila malo veća gužva, ali kad malo bolje razmislim ni za to me nije briga jer se na njih dobro može primijeniti ona „kako došlo, tako prošlo“.

Nije me trenutačno ni za što od toga briga jer je ovaj recept predobar da bi u mraku mog hard diska čekao neke sunčanije i malo manje dijetne dane. Da, ima dva milijuna kalorija u njemu, ali znate što (sigurno znate): nije me briga. 






Prilagođeno iz: The Great Cookie Book

Za tijesto:
110 g glatkog brašna
55 g smeđeg šećera
110 g maslaca

Za srednji sloj:
100 – 120 g grubo nasjeckanih oraha
60 g kokosa
350  ml dulce de lechea razmućenog s mlijekom (treba biti gustoće kondenziranog mlijeka)
2 žličice ekstrakta od vanilije

Za posip:
Dulce de leche od cca ½ l mlijeka
150 g grubo nasjeckane bitter čokolade
2 šake grubo nasjeckanih oraha

1) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh dimenzija cca 30x20 cm i blago ga pospite brašnom. Otresite višak.
2) U zdjeli pomiješajte brašno i šećer pa utrljajte maslac narezan na kockice i mijesite dok ne dobijete homogenu smjesu (ne treba dugo). Smjesu prstima rasporedite po dnu pleha dok ne obložite cijelo dno. Pecite 15 min.
3) Pomiješajte kokos i orahe i tom mješavinom pospite polu-pečeno tijesto. U razrijeđeni dulce de leche dodajte ekstrakt vanilije pa tim prelijte orahe i kokos. Pecite još 25 min. Izvadite iz pećnice i pustite da se hladi 15-20 min (treba ostati blago topao, ne smije se ohladiti do kraja).
4) Pospite s malo čokolade koja će se blago rastopiti. Malo ugrijte dulce de leche na blagoj vatri ili u mikrovalnoj tako da bude lakše razmaziv i njim premažite kolač. Pospite ostatkom čokolade i oraha.
5) Pustite da se ohladi do kraja i režite na prutiće veličine 2,5x5 cm.





btw, odgovorila sam na misterij iz prošlog posta

damijenestoslatko @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009



Svi koji me poznaju uživo znaju kolika je moja ljubav prema snijegu. Ako me pamćenje dobro služi, mislim da sam i na ovim stranicama pisala o tim nimalo milim osjećajima koje gajim za kristalizirane molekule H2O pa se neću ponavljati.

Kad pada snijeg, jedino što me veseli je ostati doma i gledati ga kroz prozor – priznajem ima svojih čari ona lampa javne rasvjete koja se nalazi ispod mog prozora i u čijem svjetlu jasno vidim kako pahulje lete.



Nisam bez razloga u zadnjoj rečenici upotrijebila baš riječ „pahulja“.  Vrijeme je, naime, da vas malo udavim i onim što bi meni ustvari trebala biti primarna zanimacija (a ne pečenje kolača kao što mnogima padne na pamet), a to je nešto jezik. Prema brojnim suvremenim i nešto manje suvremenim lingvističkim teorijama, lingvistički je znak arbitraran. Što li bi sad to trebalo značiti? Jednostavno to da riječi ustvari nemaju neke duboke veze s onim što označavaju već da su ih ljudi proizvoljno „dodijelili“ stvarima. Tako je npr. Posve arbitrarno to što mi slatku bijelu tvar u kristalima nazivamo „šećer“, a gotovo istu takvu tvar, ali slana okusa „sol“ – da su se ljudi drugačije dogovorili, sol bi slobodno mogla biti šećer, a šećer bi mogao biti sol.

OK. I što sad? Pa da stvari ne bi bile prejednostavne, pojavili su se neki koji tvrde da postoje riječi koje nisu arbitrarne ili kako se to stručno kaže, riječi koje su motivirane. Tako bi jedna od njih bila i riječ pahulja. Ovo slovo H u sredini riječi paHulja navodno joj daje neku raHlost i polet i dobro dočarava njenu mekanu i razigranu prirodu. Ostavlja li ta riječ na vas isti dojam, ostavit ću vama samima da procijenite, a na mudrosti vezanoj za paHulja i raHlost mogu se zahvaliti svojoj dugovitoj profesorici francuske književnosti koja me između ostalog naučila da „ne iskaču metafore kao cvebe u kolaču“ i da postoje riječi koje su motivirane.



Ja sam pak bila izrazito motivirana da isprobam ove paHulje od lješnjaka jer mi se nikako nije dalo pisati jedan ubitačno dosadan domaći rad pa sam tražila sve moguće načine da ga zaobiđem, a može li bolje od male prilagodbe već dobro poznatog i doma jako omiljenog keksića? O bombonima s mjendulom na vrhu pisala sam već jako davno, a pored valilin kiflica glorificiranih u prošlom postu, ovo je još jedan keksić bez kojeg Božić ne prolazi. Bila mi je želja da klasičnu verziju isprobam u novom ruhu, tj. da mljevene bademe zamijenim popečenim mljevenim lješnjacima. Pod uvjetom da ih ne prepečete, dobit ćete male pahulje od snijega od bjelanjaka (kako prikladno?) koje su mene jako podsjetile na neke malo veće roščiće koji su se prije mogli kupiti u Cele na Stradunu. Na što god vas podsjećali, svakako vam predlažem da ih isprobate jer zahtijevaju minimalno vremena, a pružaju maskimalno okusa. (i dobro dođu kao sredstvo za podizanje glukoze prilikom pisanja dosadnih domaćih radova ili obavljanja drugih ne baš tako privlačnih aktivnosti).


Za otprilike 40kom vam treba:
25 dkg popečenih , oguljenih lješnjaka
25 dkg šećera
3 bjelanjka
5 dkg lješnjaka za ukras, po želji

1) Samljeti 25 dkg lješnjaka
2) Pomiješati lješnjake i šećer
3) Napraviti snijeg od bjelanjaka
4) Sve skupa pomiješati
5) Obložiti pleh peki papirom
6) Napraviti bombone (uzeti cca žličicu smjese i oblikovati dlanovima kuglice)
7) Na svakog na vrh staviti po jedan lješnjak (može i bez)
8) Peći na laganoj vatri 12 min (onako više da se suše) na 170˚C
9) pustiti ih da se ohlade na plehu i zatim tankim nožem proći ispod svakog keksića da ga odvojite od papira)
10) Čuvati u hermetički zatvorenoj kutiji

damijenestoslatko @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009




Božić stvarno stiže. Ove godine mi se čini da je božićna histerija malo manja (recesija radi svoje?), prodaja božićnih ukrasa i drangulija za divno čudo nije krenula prerano i Božić stiže tiho i mirno kako bi i trebao (osim na Cvjetnom trgu, gdje ne stiže nimalo tiho, ali ima i to nekih svojih čari u vidu kobasica i palačinki).

Ja sam se ove godine odupirala preuranjenoj euforiji ne bi li doživljaj svega skupa kasnije bio intenzivniji. A onda je došao paket. Stigao je nošen rukama poprilično mrzovoljnog dostavljača, ali to nimalo nije umanjilo veselje koje se u njemu nalazilo. To vam je nešto poput pozitivne Pandorine kutije – što više po njemu čeprkate, to ste veseliji. Došao je točno dan pred Sv. Nikolu i probudio u meni božićno raspoloženje. Kako i ne bi kad su mama i baba u njega spremile hrpu najljepših želja i kalorija dovoljno za prehranjivanje jednog manje čete vojnika? Te su kalorije, naravno, bile (pazite – „bile“ – znači perfekt, prošlo vrijeme) u svim onim oblicima koji su mome srcu najmiliji.





Jedan od njih svakako su i vanilijevi roščići ili kiflice ili kako god ih mi već nazivali. Da se za Božić smije napraviti samo jedna vrsta kolačića, u mom bi slučaju to definitivno bili baš dobri stari roščići.  Ali ne bilo koji. Upravo ovi koji naprave mama ili baba i nijedni drugi. Moji možda mogu okusom biti identični, ali ne bi ni oni prošli. Ma ne bi prošli ni neki hipotetski roščići koji bi dobili prvu nagradu Svjetskog žirija za vanilin roščiće (što sam se uživila, a?).




Znam da sam već napisala recept za njih – evo ga ovdje i od sveg vam ga srca preporučujem, ali nije cilj ovog posta ni da vam ispričam detaljan sadržaj veselog paketa ni da vas pokušam uvjeriti da napravite baš ove roščiće. Radi se o tome da vas, potaknuta prekrasnom temom ovomjesečnog foto-duženja na forumu koju je tako prikladno osmislila moja susjedica Cranberrie, pitam što je za vas jedan jedini slatkiš ili možda ne nužno slatkiš bez kojeg božićna trpeza jednostavno ne bi bila božićna?



(evo i jednog roščića koji je nacikao - ti su mi uvijek bili najmiliji jer su ravno iz pećnice išli - meni)

Za dan-dva napisat ću vam prvu od nekoliko idejica za nadolazeće blagane. Ove sam godine skroz uživljena i jedva čekam da idem doma i da krene kićenje, pečenje i sve te kerefeke. Ho, ho, ho...


damijenestoslatko @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, prosinac 4, 2009




Kako nekoga u jednoj minuti navesti da kaže riječ biscotti, a da pritom ne spomenete niti jednu od sljedećih riječi: keks, peći, Italija, brašno, slatko? Stvar se dodatno komplicira jer ne smijete koristiti ni riječi koje pripadaju istoj porodici kao već navedene riječi pa tako ni npr. talijanski ili pećnica ne dolaze u obzir. Pješčani sat neumoljivo ide, donja hrpica pijeska raste, gornja vidno mršavi, a vama na pamet padaju samo baš one riječi koje ne smijete upotrijebiti.

Tako otprilike izgleda igra Taboo s kojom sam se prvi put susrela na jezičnim vježbama iz francuskog na fakultetu i moram vam reći da je jako zabavno kad se skupi omanje društvo i kad krenu najrazličitije asocijacije. Tako je bilo i u ovu nedjelju kad mi je došlo par prijateljica i kad smo se nakon runde pictionaryja (u kojoj sam čak uspjela nacrtati vatrogasni dom tako da je moja kolegica Julija uspjela pogoditi o čemu se radi i bila sam zbog toga silno ponosna  ) bacile na Taboo. Od objašnjavanja pojma „space shuttle“ sam odustala čim sam ga ugledala na kartici, ali s amebom nije bilo problema. Kažem ja: „živi organizam“, Kika kao iz topa: „Ameba!“ – pa sad vi meni kažite kako joj je to pod milim bogom prvo palo na pamet?

No vratimo se mi biscottima. Ja ću prekršiti sva pravila Tabooa i reći vam da se radi o keksima koji se peku u dva navrata, potiču iz Italije, rade se od brašna, jaja, šećera i sličnih jednostavnih stvari kojih uvijek ima kod kuće i taman su onoliko slatki koliko treba. Idealni za umakanje u mlijeko. Podijelit ću s vama još jednu zanimljivu stvar, a to je da, ako su dobro zatvoreni, mogu održati svježinu i do mjesec dana! Jedini način kako se to u našem sladokusnom kućanstvu moglo doznati je da se kutija zametne i pronađe nakon mjesec dana i tako je i bilo (inače, da smo znali gdje su, ne bi ovi biscotti doživjeli ni 2, a kamoli 30 dana). Imajući ovaj podatak u vidu, ovo će vjerojatno ove godine biti jedni od prvih keksića koje ćemo doma peći za Božić.


30 dkg brašna
1 ½ žličica praška
Malo soli
17 dkg šećera
Kardamom
Cimet
Šećer vanilija
2 jaja
2 žutanjka
75 ml rastopljenog maslaca (7,5 dkg)
1 ½ žličica kore od limuna i naranče
11 dkg grubo nasjeckanih badema





1) U zdjelu staviti brašno, prašak, sol, šećer, cimet, kardamom i šećer vaniliju.
2) U sredinu dodati jaja, žutanjke, maslac i koricu.
3) Pomiješati dok se ne dobije jednolična smjesa.
4) Dodati bademe.
5) Ugrijati pećnicu na 160°C
6) Podijeliti smjesu na 3 dijela. Pobrašniti podlogu i napraviti 3 štruce duge cca 35 cm (duljina pleha). Udubiti ih prstima na budu malo plosnate.
7) Peći 25-30min dok ne počnu tamniti rubovi.
8) Izvaditi štruce i ostaviti ih 25min da stoje na sobnoj temperaturi na plehu.
9) Prebaciti ih na dasku i isjeći ih na šnitice cca 1 cm debljine
10) Poslagati ih na pleh (bit će gužva u plehu). Vratiti u pećnicu i peći 10 min (i dalje na 160°C).
11) Izvaditi biscotte vani, prevrnuti ih s druge strane i opet ih peći 10-15min, ovisno o tome koliko rumeni želite da budu.






p.s.
Jeste primijetili da ne treba paliti mikser i da sve ide u jednu jedinu zdjelu?


damijenestoslatko @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
petak, veljača 27, 2009



Stvari kod mene često idu u zadnji čas. Tako je i ovaj današnji post uistinu napisan 5 do 12 kako bi  stigao upasti u ovomjesečni krug igre Ajme koliko nas ima! s temom suhog voća (imala sam za ovo mjesec  dana i evo ja pišem post 2 sata prije ponoći...) koju je pokrenula monsoon, a ovomjesečna je domaćica Vera. Prvo ispiti, onda malo doma i sad trka po Zagrebu dok obavim stotinu nekih glupavih administrativnih obaveza i ne ostane vremena za druge stvari, a na kompjuteru čeka barem 20 recepata.  Ipak, jednostavno mi je bilo žao da nešto ovako ukusno ne završi u društvu jednako tako ukusnih stvari koje su druge blogerice sigurno pripremile. Osim toga, ove su hrpice kao stvorene za ovomjesečnu temu - u njima ima i badema i grožđica i arancina.  Zato evo recepta koji na svojih 5 minuta čeka još od Božića (u pozadini se gornje slike može nazrijeti i ostatak božićnog pladnja s kolačićima). Toliko je jednostavan da je upitno može li ga se nazvati receptom, ali vjerujte mi po ukusu je pravo remek-djelo

Ideja potječe  iz Velike knjige kolača (tamo se zovu Hrustave hrpice od badema), ali je od 6 sastojaka promijenjeno 3 pa ne znam nalikuje li to više na njihovu verziju



Za 50-ak hrpica:
10 dkg grožđica sultana
2 cl maraschina
40 dkg mliječne čokolade
15 dkg badema narezanih na listiće i proprženih
4 dkg sitno nasjeckanih arancina


1) Operite grožđice toplom vodom, posušite ih i prelijte maraschinom pa ostavite preko noći.
2) Čokoladu otopite na pari pa kad se malo ohladi umiješajte sve ostale sastojke.
3) Iz smjese vadite hrpice na papir za pečenje, pustite ih da se ohlade i zatim stavite u hladnjak da se do kraja stisnu.
4) Poslužite u malim papirnatim košaricama.

damijenestoslatko @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, veljača 13, 2009



Što se mene tiče, rođendani, obljetnice, Božić, Uskrs, Nova godina, Valentinovo i svi ostali važni dani u godini uistinu su važni dani. Ako već postoje i ako su po nečemu posebni, trebalo bi ih i proslaviti. Ako već onih 360 dana u godini mora biti obično, nek barem ovih 5-6 bude drugačije. Jučer sam se zeznula i zaboravila da je prijateljici rođendan (iskupit ću se sljedeći tjedan dozom nečega domaćeg, vjerojatno lagano slanih čokoladnih keksa i bočicom nečega o čemu ću tek pisati). I baš mi je bilo žao. Jer ustvari jako volim rođendane i volim kad se ljudi osjećaju posebno na svoj posebni dan. Nadam se da Petra nije uzela za zlo, a možda će doza glukoze dobro doći pred onaj ispit koji nas čeka u srijedu.

Bilo kako bilo, 14. veljače je isto jedan poseban dan. Mnogi brundaju kako je Valentinovo previše komercijalno i kako to sve skupa nema nikakvog smisla. OK. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Meni se Valentinovo sviđa. To ne znači da ljudima koje volim ne to ne pokazujem i ostala 364 dana u godini. Baš suprotno. Valentinovo je dan na koji ću im to pokazati još i više. Kažu, previše je komercijalno? Pa što? Tko kaže da ga i ja moram proslaviti u nekom skupom restoranu s hrpom cvijeća i skupih poklona? Stvar je u tome da će (kao i većina stvari u životu) Valentinovo biti onakvo kakvog ga sebi želite i napravite. Jedna ruža ili jedan post-it na kojem pišu svega dvije riječi mogu biti sasvim dovoljni da nekome uljepšaju dan.



Jutros sam tako čekala zeleno svjeto na pješačkom blizu Petrinjske ulice. Prišla mi je jedna žena sa štakama i pitala može li sa mnom preko ceste.
- Naravno, evo uhvatite me ispod ruke.
- Hvala vam. Ma tko to trubi?
- Ne trube nama, netko je stao s druge strane.
- I bolje. Bedaci (smije se).

Smijem se i ja. Prešle smo na drugu stranu i žena mi kaže:
- Ja sad idem u dućan.
- Evo, nemojte zaboraviti vrećicu.
- Neću, neću, to je poklon mužu za Valentinovo.
- Valentinovo? Divno!
- Kupila sam mužu gaće.

I obje prasnemo u smijeh. Ta mi je sitnica baš uljepšala dan. Smijala sam se sve do Trga. Vjerujem da će i njenom mužu te gaće izmamiti osmijeh. Kako i ne bi .

Ako ste vi zaboravili vašem mužu/ženi kupiti gaće ili štogod drugo, ja vam nudim rješenje za sve probleme (za koje vjerojatno imate sve sastojke pri ruci). Izdvojite pola sata i učinite posebnoj osobi dan posebnim. Ako pak nemate baš neku posebnu osobu pri ruci, ispecite makrone sebi. Zar i vi niste jedna uistinu posebna osoba?





(s ove adrese)
120 g bjelanjaka
200 šećera
¼ žličice soli
1 šećer vanilija
65 g brašna
220 g kokosa

1) Bjelanjke, šećer i sol miješajte na pari dok se ne ugriju i dok se šećer malo ne rastopi
2) Dodajte sve ostale sastojke, dobro promiješajte.
3) Prekrijte prozirnom folijom, ostavite u hladnjaku cca 1 h dok se ne ohladi
4) Obložite pleh papirom za pečenje i ugrijte pećnicu na 170°C.
5) Smjesu vadite žličicom na male hrpice i pecite 15-20 minuta dok blago ne porumene.
6) Pustite da se ohlade na plehu pa preselite na rešetku za hlađenje.



Sretno vam Valentinovo, uživajte s onima koje volite 


damijenestoslatko @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008



Ništa nas ne smije iznenaditi.

Za one koji su moje generacije ili mlađi tih par riječi vjerojatno nema baš neki poseban prizvuk (nekima će možda jedino pasti na pamet Tomićeva knjiga), ali oni mrvu stariji sjetit će se vježbi sigurnosti (bezbednosti?) iz Titovog doba, evakuacija školskih zgrada i, prema onome što čitam na internetu, borbi „plavih“ i „crvenih“. Prema onome što mi je pak mama ispričala, na dan NNNI, svake se godine u isto vrijeme „nenadano“ provodila evakuacija njene školske zgrade tako da svi budu spremni u slučaju bombe ili terorističkog napada. Uvijek su mi bile zanimljive te evakuacije (bilo je nešto „dojava“ o bombama kad sam ja bila u gimnaziji – uglavnom 6. sat ili kad je bio najavljen neki test). Svi izađemo na cestu i što onda? Čekamo da škola odleti u zrak i mi svi skupa s njom (i ti i mi i ja skupa sa mnom)?

No, bilo kako bilo, uistinu nas ništa ne smije iznenaditi. Pa čak ni keksi koji su tanki milimetar i pol, glavni sastojak im je zrak, od promjera 2,5cm dođu na promjer 10cm u roku od 5min i tako su dobri da ne mogu opstati ni jedno popodne, a da ih ne čuvaju naoružane jake snage MUP-a ili Sokol Marić... (može i druga varijanta – oni snopovi laserskih zraka koje postave u muzejima oko skupocjenih umjetničkih djela).

Tko bi rekao da Šveđanima (ovi su keksi inače švedski) tako dobro ide pečenje keksića? Švedski keksići iz snova pa sad ovo – gdje im je samo kraj? Ne znam na koji da ih način još nahvalim (svaki cigo svoga konja hvali) pa zato prelazim na recept. I da, ovo obavezno ide na listu slatkiša za ovaj Božić...

Nemojte se prestrašiti izgleda ni načina pečenja, meni su uspjeli iz prvog pokušaja (ovog sa slikama) pa nema razloga da isti slučaj ne bude i s vama.



prilagođeno prema receptu iz The Complete Cookie Book
8 dkg badema
5,5 dkg šećera
10 dkg maslaca
2 žlice brašna
malo soli
2 žlice vrhnja za kuhanje
malo cimeta

1) Bademe stavite u pećnicu na 160°C dok ne dobiju malo boje, a zatim ih što finije sameljite
2) Pećnicu zatim ugrijte na 180°C i obložite dva lima papirom za pečenje
3) U jednu posudu stavite sve sastojke i miješajte na laganoj vatri dok se maslac ne rastopi i dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Uzmite otprilike pola žličice smjese i stavite na papir za pečenje. Ostavite veeeliki razmak između hrpica smjese – može ih stati samo 6 u pleh veličine pećnice.
5) Smjesu pokušajte zatim prstima oblikovati tako da bude što pravilnijeg kružnog oblika
6) Pecite 3-5 min (meni je uglavnom trebalo 4-4,5 min) dok se keksići sasvim na rašire (nakon cca 1 min pečenja počet će se širiti i po površini će pucketati mjehurići zraka). Gotovi su kad im rubovi lagano počnu rumeniti.
7) Pustite ih da se ohlade na papiru za pečenje (u međuvremenu stavite peći kekse u drugom limu) i kad dovoljno očvrsnu, odvojite ih od papira tankim nožem (to će ići dosta lako, keksi su puni maslaca pa se lako skidaju s papira). Stavite ih na salvetu koja će upiti višak masnoće ako je ima.

 Napomena: čuvajte u hermetički zatvorenoj kutiji po mogućnosti s malo papira između redova keksića (+ nabavite one lasere koje sam maloprije spomenula inače vam od hermetičke kutije nikakva korist  )
                                    
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 4, 2008



U principu volim modu.
Ne na način da ću otrčati kupiti prvu stvar s naslovnice, iako znam da mi npr. takav kroj suknje ne stoji, nego malo drugačije, prilagođenije. Neću svaki dan nositi visoke pete, ali ni tenisice. Za sve ima mjesto i vrijeme, a puno toga ovisi i o raspoloženju. Sva sreća da idem na fakultet na kojem se takvim stvarima ne pridaje puno pozornosti. Ako sam se ustala prekasno i ako su mi prvo pod ruku pale tenisice, navući ću ih što je brže moguće i na predavanju sam dok rečeš keks – polupočešljana, nenašminkana i u nekom nazovi-sportskom izdanju (i naravno bez bilježnice u kojoj je domaći rad koji sam napisala, ali sad moram „ćiriti“ u susjedov). Ako me pak uhvati inspiracija, priča će biti dijametralno suprotna – šminka, kosa, odjeća i cipele – sve na mjestu, a dio toga čak i po modi.

Ali koje veze moda ima s ičim na ovom blogu?

Pa ima.



Ovi šareni ljepotani koji vam se smješkaju sa slika su ustvari prava kulinarska moda. Jednako kao što bi se moglo reći da su u toj istoj kulinarskoj modi i „finger food“, „slow food“, Jamie Oliver (ili je on već out? nisam sigurna  ), fuzijski restorani, povratak tradicionalnim jelima, sushi i ine stvari. Ne znam koliko ste upoznati s ovim slastičarskim trendom, ali meni se nekako čini da vijeli web vrvi šarenim zalogajčićima. Ako se sjećate prvog designa ovog bloga, prije jedno pola godine, na vrhu se šarenila hrpica upravo ovih „macarons“. I nemojte me ispraviti i reći „nisu macarons nego makroni“ jer ovo nisu makroni. Ovo su francuski macarons [makaro – a ovo o malo izgovorite kroz nos]. 



Moja velika francuska kuharica kaže da se pretpostavlja da su macarons venecijanskog podrijetla, ali da se i jako dugo pripremaju u francuskim samostanima. Macarons iz mjesta Commercyja spominju se već  u 8. st (a mi smo u stoljeću 7. tek stigli - malo mi je sumnjiv ovaj podatak), oni iz Nancyja poznati su od 1742 i upravo su oni postali slavni diljem Europe. Toliko su bili poznati da su sestre karmelićanke iz ulice la Hache (u prijevodu sjekira - sve nešto neobično...) dobile nadimak "časne sestre macarons". Navodno se njihov recept širio zajedno s premještanjem određenih samostanskih redova. Eto, sad i to znate.

Dugo sam čekala da ih isprobam. Bili su mi simpatični na fotografijama, ali nisam vidjela što je to tako posebno u njima sve dok neki dan nisam pronašla definitivno najbolju slastičarnu u Zagrebu – onu u Branimir centru. Kolači im jesu nešto skuplji, ali ja ću radje pojesti jedan takav tjedno nego neki bezvezni svaki dan.  Imaju tri vrste čokoladnih kolača od kojih će vam pamet stati, kutijice sa čokoladnim zmijicama Pierrea Hermea o kojima sam vam pisala za sv. Nikolu, fino pakirane voćne želee, primamljive kolače koje još nisam stigla isprobati i – macarons. E kad sam ih tamo vidjela, zaključila sam da je krajnje vrijeme da i moji okusni pupoljci daju svoje mišljenje o kolačićima o kojima se izjasnio dobar dio kugle zemaljske. I mislim da vam je jasno kakva je bila presuda s obzirom na to koji post upravo čitate.



I zato, kad vam se pruži prva prilika, skoknite po jedan kolačić u Branimir centar i ako vam se svidi, zasučite rukave (u biti to vjerojatno neće biti potrebno s obzirom da se povelikim koracima približđava sezona kratkih rukava).
Recept sam pronašla u Desserts Magazineu, a „sparila“ sam ga s čokoladnom kremom iz kuharice o čokoladi Pierrea Hermea (koji inače slovikao najveći stručnjak za macarons pa ću sljedeći put isprobati njegovu verzju). Krema je nevjerojatno jednostavna i idealna je za lijepljenje kolačića (ne nužno ovih, može i za neke druge)

U ovom je receptu jako važno doslovno slijediti upute pa evo:

za kolačiće:
3 bjelanjka (cca 100g)
50 g kristalnog šećera
200 g štauba
110 badema
po želji boja za kolače i/ili kakao

za kremu:
150 g masla
160 g tamne čokolade
1 dcl mlijeka

0) Pripremite sastojke: bjelanjci ne smiju biti ravno iz hladnjaka, bademe blanširajte (kratko prokuhajte) pa im odstranite koru i sameljite ih što je finije moguće
1) Mikserom tucite bjelanjke pa im pomalo dodavajte kristal šećer. Morate dobiti čvrstu smjesu
2) Pomiješajte štaub i mljevene bademe pa ih jakim pokretima umiješaje (ručno) u bjelanjke – znam da je ovo suprotno od onoga što inače piše u kuharicama (ne miješati jako da bjelanjci ne splasnu i sl. ali ovdje to jednostavno tako ide. Znat ćete da ste dobro promiješali sastojke ako se kad istresete žličicu smjese, onaj mali repić na vrhu sam utopi u ostalo, tj. eko ne ostane čvrsto gore
3) Obložite pleh(ove) papirom za pečenje
4) Ako želite raznobojne kekse, razdijelite smjesu na više dijelova i svakom dodajte po malo boje za kolače
5) Smjesom napunite štrcaljku ili pekarsku vrećicu s običnim okruglim nastavkom i na papir za pečenje istisnite male kružiće
6) Pustite ih da odstoje 1h (ne preskakati ovaj korak - tako se već prethodno malo sasuše i dobiju hrskaviju koru kasnije) i ugrijte pećnicu na 150°C
7) Pecite ih 12-14 min, a kasnije odvojite od papira nožem. Pustite ih da se sasvim ohlade prije lijepljenja kremom



Za kremu (ovo je najbolje napraviti dok čekate 1h prije nego što macarons stavite u pećnicu:
1) Rastopite čokoladu na pari, dodajte joj maslo
2) Ugrijte mlijeko i prelijte ga preko čokolade
3) Sve zajedno dobro izmiješajte i stavite u hladnjak da se stisne

Kad su macarons pečeni i ohlađeni lijepite dvije polovice žličicom čokoladne kreme.



...bilo je i puknutih...
(zato je važno dobro izmiješati smjesu - ako ostane prečvrsta, pucaju)

Još par stvari:
- možete ih bojati bojom za kolače ili kakaom ili pak nekom drugim suhim prirodnim bojilom
- postoji ogroman broj varijacija na temu, ali ja sam se za početak zadržala na najjednostavnijoj, ako isprobam još nešto, bit ćete obaviješteni
- uspješan macaron je onaj koji ima „stopalo“ tj. koji ima ovaj mali pjenasti dio na dnu
- ne morate ih lijepiti isključivo ovom kremom, može biti i bilo koja druga, pa čak i mermelada!
- pogled na ove slatkiše će vam sigurno izmamiti osmijeh pri pečenju pa je poželjno često virenje u pećnicu (bez otvaranja)
- macarons mogu biti prekrasan poklon - zamotajte ih u celofan i eto savršenog dara koji je k tome još i vaših ruku djelo



Evo većina vas se bila izjasnila za slatko pa sam vam ispunila želju, a imam još hrpu drugih stvari koje sam radila i samo čekaju da se presele u digitalne sfere. Nadam se da će to biti jako brzo jer su većinom u pitanju sezonske stvari tipa jagoda, špinata, šparoga i sl.



                                               Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008



Na isprobavanje ovog recepta potakle su me dvije stvari: keksi koje mi je jednom prilikom mama kupila i zanimljiv post o sličnim keksićima kod kolegice VioletLove. Keksi koje sam dobila od mame bili su s brusnicama i bijelom čokoladom, ali nisu sadržavali zobene pahuljice. Trenutno je to jedna od  mojih omiljenih vrsta keksa do kojih se može doći bez paljenja pećnice, ostali naravno uključuju svevremensku Domaćicu, Barilline Pan di Stelle i još poneku vrstu.



Keksići za koje se recept nalazi tu ispod se brzo se naprave, a kad se ispeku hrskavi su izvana, a sočni iznutra. Sve što ću reći je: šteta što ih više nema (duboki uzdah)

Za 40ak kom
15 dkg maslaca sobne temperature
16 dkg smeđeg šećera
1 jaje
1 šećer vanilija
125 g brašna
1 žličica praška za pecivo
malo soli
20 dkg zobenih pahuljica
10 dkg bijele čokolade
10 dkg sušenih brusnica

0) Zagrijte pećnicu na 180°C i obložite 2 lima papirom za pečenje te nasjeckajte bijelu čokoladu na kockice
1) Tucite maslac, šećer i šećer vaniliju dok ne postanu kremasti
2) Dodajte jaje i tucite dok ne dobijete homogenu smjesu
3) Pomiješajte brašno, sol i prašak za pecivo pa primiješajte mješavinu s maslacem
4) Svemu tome dodajte zobene pahuljice, čokoladu nasjeckanu na sitne komadiće i brusnice
5) Žličicom vadite smjesu na pleh i ostavite prostora između (budućih) keksića jer će se malo raširiti tijekom pečenja
6) Pecite 12-15 min dok ne postanu zlatnožuti


Kad ih oblikujete...


Kad ih ispečete...


Kad ih ugrizete...

Dok budete grickali ove keksiće držite mi fige za dva nadolazeća kolokvija. Može i bez keksića ako ih baš ne stignete napraviti do sutra


damijenestoslatko @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 6, 2008



Za ove keksiće ima vjerojatno milijun recepata i nekih od njih je bilo i na bloger.hr-u, ali ja sam odlučila onih 999.999 ostaviti po strani i napraviti baš ove. Zašto?
Zato što ovi imaju priču.
Priča uopće nije istinita, ali... postoji.

Ovaj „keksološki mit“ spada u tzv. urbane legende. E sad, koga ne znanima što je to urbana legenda, nek preskoči ovaj dio i pođe na priču o keksićima, koga ne zanima ni to, nek se spusti još niže i pročita recept, a tko pak u svemu tome ne može naći nešto za sebe, pogriješio je adresu. Iskreno se nadam da ne spadate među ove zadnje, dakle:
prema Wikipediji, urbana legenda je svojevrsni suvremeni folklor, a u biti se radi o pričama (čitaj: izmišljotinama) za koje oni koji ih pričaju misle da su istinite.
Usprkos imenu, urbane legende ne moraju nužno biti smještene u gradu, a taj se izraz koristi da bi se ove novije legende ralikovale od starog folklora. Takve priče se nekad pojavljuju na televiziji, a u ovo naše informatičko doba često kruže e-mailom. Naravno, uvijek se to dogodilo „prijateljevom prijatelju“ (engl. FOAF – Friend Of A Friend)
Neke od najpoznatijih urbanih legendi su:
- Coriolis efekt prema kojem se voda koja se izlijeva u odvod u kadi ne sjevernoj hemisferi odlijeva u jednom, a na južnoj u drugom kružnom smjeru
- Krokodili koji navodno žive u kanalizaciji New Yorka i koji su tamo dospjeli jer su ih „nezadovoljni vlasnici bacili u WC“



Srodna tim pričicama je i ova o keksima kompanije Neiman Marcus koja još i danas kruži e-mailom (pa ako vas zaskoče ovakvom pričom, znajte da nije istina). Prema priči, neka žena i njena kćer su u robnoj kući Neiman Marcus u Dallasu u Teksasu nakon shoppinga pojele ove chocolate chip cookies u njihovom restoranu. Budući da su im se jako svidjeli, zamolile su konobaricu bi li im mogla dati recept. Ona je rekla da može, ali za „two fifty“ što su majka i kćer protumačile kao dva i pol dolara i pristale. Platile su karticom i otišle. Kad je majka dobila račun za svoju Visa karticu, na njemu je stajao iznos od 250 dolara. Nakon što se žalila nadležnima u Neiman Marcusu, oni su joj rekli da ne znaju što je njoj konobarica rekla, ali da joj oni ne mogu vratiti novac pa je ona bijesna podijelila recept svim prijateljima i zamolila ih da ga daju svima koje poznaju ako a Neiman Marcus ne bi zaradio više ni dolara na tom receptu. 



E sad, cijela ta priča ima (barem) dvije rupe, a to je da se kod Neiman Marcusa tada uopće nisu mogli jesti chocolate chip cookies, a osim toga, ta kuća nije primala Visa kartice. Ne zna se čiji je recept, ali je dobar... Čak su i od njega nastale razne verzije – ja sam isprobala ovu:

12 dkg masla
22 dkg brašna
1 veliko jaje
20 dkg smeđeg šećera
3 žlice kristal šećera
½ žličice sode bikarbone
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
2 žličice esktrakta vanilije
navršak žličice kave
15 dkg  komadića čokolade



0) Zagrijte pećnicu na 140-150 stupnjeva i obložite dva lima papirom za pečenje
1) Mikserom pomiješajte obje vrste šećera, ekstrakt od vanilije i malsac
2) Nakon cca 1 minute, dodjte jaje i miksajte još jedno pola minute
3) Lagano miješajući  mikserom, dodajte i brašno, sol, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i mrvicu kave
4) Na kraju rukom umiješajte komadiće čokolade (i da, smijete ukrasti žličicu smjese, ukusna je  )
5) Žličicom vadite hrpice smjese na papir za pečenje i ostavite između po 3-4 cm razmaka jer će se smjesa spljoštiti u pečenju (na jedan lim standardne veličine vam stane jedno 20 komada pa ćete morati peći u dva navrata)
6) Pecite 20-25min dok rubovi ne počnu hvatati boju
7) Potamanite svoj dio uz čašu hladnog mlijeka (dobro ste čuli, svoj dio, a ne cijeli pleh i čašu, a ne cijeli tetrapak  )

Napomena:
- Ova mrvica kave je uistinu mrvica, nemojte nipošto pretjerati s njom - ovo i dalje moraju ostati chocolate chip cookies, a ne coffee cookies :)
- za jedan keksić vam je dovoljan otprilike jedna žličica smjese





                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 89 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2008



O čemu drugo da vam pišem na ovako prelijep dan nego o čokoladi... Umjesto „kruha i igara“, moja deviza bi mogla biti „sunca i čokolade“ (u slobodnom prijevodu na latinski: suncem et čokoladenses)...  Čim ima par zraka sunca, sve je nekako lakše. Jutros sam se ustala dosta rano i zaputila se s dečkom na trčanje po Jarunu. Dok sam ga čekala pred zgradom, srela sam jednog susjeda koji je samo prokomentirao: "8 je sati, vani je minus, a vi idete trčati?!" Ja sam mu samo odgovorila da ima svakakvih ljudi... on očito ne razumije moju fascinaciju lijepim vremenom  Da sada nije ove hrpe učenja koja me još čeka do kraja drugog mjeseca, dan bi mogao ući u konkurenciju za idealan, no dobro... nećemo pretjerivati. 



Keksić koji vidite tu poviše je nešto što mene jako podsjeća na jedne kekse koje proizvodi Parmalat i koje smo kad sam ja bila mala uvijek kupovali kad se išlo na kupanje na neki otok ili negdje na cijeli dan. Kad sam vidila recept, odlučila sam isprobati ne bi li onako kao Proust, u sred ove zimske hladnoće reproducirala malo ljetne vrućine, mirisa mora, hladovine pod borovima  i bljeska sunca na moru...  Nisam uspjela, nedostajalo je malo lješnjaka u receptu da bi dojam bio potpun, ali ne smijem se žaliti – keksi su i bez toga nestali u nepoznatom smjeru. Imaju čak i jednu prednost nad onom kupovnom verzijom – doza je veća....

Za oko 30 keksa:
20 dkg masla
20 dkg smeđeg šećera
1 jaje
35 dkg brašna
3 žlice kakao praha
10 dkg mliječne ili tamne čokolade, ovisno o vašem ukusu

0) Zagrijte pećnicu na 190C, obložite pleh papirom za pečenje i narežite čokoladu tako da dobijete 30 komadića
1) Mikserom tucite maslo i šećer
2) Dodajte jaje i tucite još par minuta
3) Pomiješajte brašno i kakao i zatm to sve dodajte u smjesu masla, šećera i jaja
4) Sad bi trebalo da tijesto leži pola sata u frižideru, ali meni se žurilo pa sam to preskočila
5) Podijelite tijesto na dva dijela, tako da jedan bude malčice veći
6) Razvaljajte manju polovicu tijesta na otprilike 4mm debljine i izrežite kolute veličine 4 cm pa ih stavite na pleh pokriven papirom za pečenje i na svaki stavite po komadić čokolade
7) Sad razvaljajte veću polovicu tijesta i izrežite krugove veličine 5cm pa ih stavite preko onih u plehu (malo prstima sa strane utisnite rubove
8) Pecite 10-15min dok lagano ne napuknu na površini i dok ne budu čvrsti na dodir





Napomena: meni se čini da se ista stvar može dobiti malo jednostavnije (tako sam napravila zadnjih nekoliko komada jer sam bila u stisci s vremenom – uzela bih po jednu kuglicu tijesta i u nju samo utisnula komadić čokolade i onda malo spljoštila i oblikovala među dlanovima. Ako imate vremena i želite da budu uistinu pravilni, onda se poslužite gore opisanom metodom i bon appétit



p.s.
Najbolji su kad se tek ohlade, a dok im je sredina još rastopljena, ovako kao na slici...




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008



Odmah da vam kažem: u krivu ste.
Vidjevši naslov, sigurno ste u sebi pomislili „ma ona nije normalna – pa nemam pametnijeg posla nego da pravim piškote koje mogu kupiti bilo gdje“. E pa nije istina, ako želite uistinu fine piškote, ne možete ih kupiti bilo gdje.


Jučer je bio baš divan dan. Ako izuzmemo kolokvij u jutarnjim satima (koji sam valjda pristojno napisala, ali ga baš ne bih svrstala među užitke), jučerašnji dan mi je bio jedan od ljepših u zadnje vrijeme. Sunce, šetnja s dragim pa onda s prijateljicom, jedna palačinka na Cvjetnom tgu, onako s nogu,  malo u teretanu pa navečer zasluženi odmor uz film (usput ako mi netko zna objasniti zašto klasike puštaju u 23.00, a budalaštine tipa Rocky 3 i filmove sa Stevenom Segallom u 20.00, bila bih mu zahvalna), a sve to skupa nakon što sam odradila prvi ciklus kolokvija prošli tjedan – imala sam osjećaj da je jedan dio problema iza mene...lijep neki osjećaj  a još ljepši jer sam u međuvremenu napravila piškote za tiramisu koje su ispunile cijeli stan nekim finim slastičarskim mirisom... pa onaj osjećaj zadovoljstva kad ih izvadite iz pećnice, a one onako lijepe, krhke, prhke  i rumene i samo čekaju da gricnete komadić... za sve drugo tu je Mastercard

Piškote se inače u Dubrovniku zovu savojate – ako se pitate zašto: zbog talijanskog naziva savoiardi. Potječu iz 15. stoljeća i to s dvora savojskog vojvode gdje su ih pripremili u čast dolaska jednog francuskog kralja. Tek su nešto kasnije dobile ime Savoiardi i postale službeni dvorski kolačić. Naročito su ih voljeli mlađi dvorjanici i često su se poklanjale kao znak pažnje te kao simbol lokalne kuhinje.



A sad vam evo jedan mali, brzi i jednostavni recept za tu talijansku poslasticu iz prošle sezone emisija Ane Ugarković:

3 jaja
7 dkg šećera
4 dkg brašna
4 dkg škroba
štaub za posipanje

0) Zagrijati pećnicu na 160ºC i obložiiti pleh papirom za pečenje
1) Tući
     a) sama bjelanjca
     b) + šećer
     c) + 1 po 1 žumanjce
2) Rukom umiješati brašno i škrob
3) Pekarskom štrcaljkom oblikovati piškote (malo dulje se zadržati na vrhu i dnu piškote + ljepše su kad su malo manje, nekako su „slađe “ - ja taj dio još baš nisam savladala do kraja, ali valjda jednom hoću)
4) Posuti obilato štaubom prije pečenja
5) Peći 15-20 min 


prije...


...tijekom...


...i poslije pečenja

Napomena: Jedino po čemu su kupovne piškote zahvalnije od domaćih je to što dulje traju. Budući da su domaće piškote jako prhke, trebalo bi ih pojesti što prije (vjerujem da vam to neće teško pasti)



damijenestoslatko @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2008



Sinoć sam samu sebe podsjetila na Izzie iz Uvoda u anatomiju, točnije na onu epizodu u kojoj je stres liječila pečenjem neviđenih količina muffina. U odnosu na to, ja sam se zadržala na skromnoj količini keksića, ali je moje pečenje služilo istoj svrsi.


Izzie u akciji

Jučer sam imala dva kolokvija – jedan ranom zorom (mislim da je prošao ok) i jedan kasnije popodne (za toga pojma nemam kako sam ga napisala) i kad sam došla doma bila sam preumorna da bi sjela za knjigu, a bilo je prerano za odlazak u krevet. Stan je za divno čudo bio raspremljen pa sam s dragim pošla na porciju ćevapa, a onda kad sam se vratila, nisam znala što bi od sebe... pa sam pravila keksiće  Sad imam cijelu hrpu pa moram smisliti kome da ih „udijelim“ – ako krenem to sve jesti sama, kazaljka na vagi će krenuti u krivom smjeru...



Ovo su inače tradicionalni švedski keksići, a na švedskom se zovu drommar što znači "snovi" pa sam ja malo preformulirala naslov... U pravilu bi se trebali pripremati s amonijakom, ali s obzirom da ja toga nemam, taj sam sastojak zamijenila praškom za pecivo i rezultat je sasvim zadovoljavajući. Kolačići su jako prhki, tope se u ustima, a pomalo me podsjećaju na jednu od vrsta keksića koje se može naći u onim kutijama s danskim keksima. Sve je to nešto sa sjevera Europe...a unutra kokos...hmmm

Za 60-ak komada vam treba:
22 dkg brašna (ja sam stavila pola glatkog, pola oštrog)
½ žličice soli
½ žličice praška za pecivo
22 dkg masla
14 dkg šećera
½ žličice ekstrakta badema
15 dkg kokosa

1) Pomiješajte brašno, prašak i sol
2) Mikserom tucite maslo i šećer i ekstrakt badema jedno 10min
3) Lagano primiješajte mješavinu s brašnom
4) Umiješajte i kokos i napravite homogenu smjesu
5) Pokrijte i stavite u frižider na sat vremena
6) Zagrijte pećnicu na 150ºC i obložite pleh papirom za pečenje
7) Oblikujte kuglice veličine oraha, slažite ih u pleh i malo ih spljoštite stražnjom stranom žlice
8) Pecite 18-22min (ovisno o veličini koju ste napravili) i to u gornjoj trećini pećnice

Napomena:
- ako se tijesto mrvi dok oblikujete kuglice, nema problema – to je očito normalno po onome što sam čitala. Mrvilo se i meni toliko da mi se činilo da ću iz pećnice izvaditi neki drobljenac, ali na kraju sam ipak dobila prhke kekse (i to cijele )
- keksići od gore navedenih količina se moraju peći u minimalno 2 serije

Ako ništa sad sam si bar poklonila dozu slatkog za preostale akademske i manje akademske izazove ovaj tjedan. Poklonite i vi sebi neku slatku sitnicu, možda baš jedan kolačić iz snova ako ne već putovanje u Švedsku :)



damijenestoslatko @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008



Nakon malo trčanja i nekih drugih jutarnjih aktivnosti (ništa previše pametno ni korisno, vjerujte ), put me danas odveo u Lush. Nisam odolila da si bar ne kupim jednu onu masku za 10ak kn ako ništa drugo, a svi oni sapunčići koji tako neodoljivo i šareno podsjećaju na kolače za dječje zabave me uvijek nekako razvesele. U «kolačnom» raspoloženju, a bez dovoljno vremena da danas nešto mijesim, prihvatila sam se bloga... idealan lijek za takvo raspoloženje  Ma ustvari ne treba mi danas nikakav lijek za raspoloženje, recimo prije da je ovo lijek za lagani nedostatak vremena

Danas vam pišem o londonerima (ne pitajte me zašto se tako zovu, pojma nemam, pokušala sam pronaći odgovor, ali bez uspjeha pa ako netko zna, bilo bi lijepo da podijeli to s ostatkom populacije na ovom blogu ). Ovo je jedan od recepata s kojima sam u zaostatku, tj koji su bili u pećnici u predbožićno vrijeme, ali nisu na vrijeme stigli vama na čitanje.



Što se mene tiče, londoneri su kolačići za odrasle. Ne znam kako bi vam to argumentirala, ali nekako mi se čini da ih djeca uvijek zaobilaze kad se nalaze na pladnju s kolačima, a ni meni samoj nisu predstavljali baš nešto posebno sve do prije par godina. Mama ih je pravila za svaki Božić bez iznimke, a meni to njeno oduševljenje baš nije bilo jasno. Danas je situacija sasvim drugačija i mislim da će se tradicija londonera za Božić itekako nastaviti. Nekako se uvijek za vrijeme blagdana kutija s londonerima isprazni među prvima...imamo puno gosta...recimo



Tijesto:    
21 dkg brašna 
14 dkg masla  
7 dkg šećera  
3 žumanjca 
limunova korica
   
Nadjev:
3 bjelanjca
21 dkg štauba
14 dkg badema
limunova korica
4 dkg grožđica
+ 6 dkg badema i oraha za posipanje
mermelada od šipka za premazivanje

1) Samljeti bademe i narezati bademe i orahe na listiće
2) Namastiti pleh i zagrijati pećnicu na 180˚C
3) U brašno razmrviti maslo, dodati cukar i žumanjca i napraviti tijesto, prstima ga oblikovati u plehu
4) Ispeći dok krajevi ne postanu lagano rumeni
5) Izvaditi iz pećnice, pričekati par minuta da se malčice prohladi  i premazati mermeladom
6) U međuvremenu, napraviti snijeg od bjelanjaca i u njih dodati štaub i zajedno tući
7) Rukom umiješati samljevene bademe, koricu od limuna, grožđice i nekoliko kapi ruma (ne previše da se smjesa ne razrijedi)
8) Nadjev premazati preko mermelade i posuti duguljasto izrezanim mjendulima i orasima
9) Vratiti u pećnicu dok nadjev ne porumeni (cca 10 min)
10) Pustiti da se ohladi i rezati na kocke (što su manje, to su elegantnije)



damijenestoslatko @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 30, 2007



Ako su vam gosti dokrajčili božićne zalihe kolačića, a na pomolu su novi hodočasnici u potrazi za vašim delicijama, dočekajte ih ovim veselim keksima. Ako k tome još imate djece u okolini, vaši keksi će biti pun pogodak, a s obzirom na to da smo svi mi ustvari velika djeca, uspjeh neće izostati ni kod «odraslih».

Recept je jako sličan domaćim keksima, samo što u ove ide malo mljevenih oraha umjesto dijela brašna, a doza je poprilična pa ni najveći izjelice neće ostati gladni

½ kg masla
25 dkg oraha
75 dkg brašna
1 prašak za pecivo
2 šećer vanilije
35 dkg štauba ili cukara
4 jaja

1) Samljeti orahe
2) Zagrijati pećnicu na 180˚C, obložiti pleh papirom za pečenje
3) Tući šećer s maslom i vanilijom pa pridodati jaja
4) Pomiješati u zdjelu brašno, prašak i orahe pa dodati tučenu smjesu i umijesiti tijesto
5) Razvući dio po dio tijesta i kalupčićima izrezivati oblike pa ih pomoću noža slagati na pleh
6) Peći 15ak min dok po krajevima ne uhvate zlaćanu boju



Napomena:
- nastojte razvaljati tijesto tako da bude ravnomjerne debljine da se kasnije keksi ravnomjerno peku (a ne da se oni tanki prepeku dok deblji još «nisu ni na po (pola) mise» (kako bi rekla moja baba))
- u jednom navratu pecite isključivo keksiće istog oblika (npr sva srca ili sve boriće) iz istog razloga – različite veličine se ne peku jednakom brzinom

Ako imate sreće da imate vrijedne dječje ruke da vam pomognu oko svega ovoga (ovi keksi su idealni za kuhanje s djecom – oni mogu izrezivati oblike, a ako tijesto ispadne dovoljno čvsto, mogu ih i seliti u pleh) kekse ukrasite tako da ih razveselite.



Neozbiljna opcija (ova na slikama - ovo su najvećim dijelom remek-djela mog brata):
Uzmite pola čaše štauba, dodajte u to žličicu-dvije vode i malo boje za kolače (a može i bez toga pa ćete onda imati bijelu pastu). Jednoj najobičnijoj vrećici za zamrzavanje otkinite rub i napunite je smjesom za ukrašavanje pa onda crtajte/pišite/meljajte po kolačićima.
(Mom bratu se ovaj dio najviše svidio)

Ozbiljne opcije:
1- kad se ohlade, pola svakog  keksića umočite u čokoladu (možete onda još preko posuti mljevenim lješnjacima npr)
2- dok su još vrući provaljajte ih u mješavini šećer vanilije i kristal šećera
3- premažite jedan keks mermeladom pa ga spojite s drugim istog oblika (ovo naročito lijepo izgleda ako imate one oblike na kojima imaju «prozorčići» kroz koje se ta mermelada vidi (nemojte ipak zaborviti da poloina keksa ipak mora biti bez prozorčića)

Ako se odlučite za  «ozbiljne» opcije br. 1 i 3 imajte na umu da će radi vlažnosti čokolade i mermelade keksi nešto kraće moći čekati u kutiji.



damijenestoslatko @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, prosinac 29, 2007







Evo «najeksperimentalnijeg» (i meni osobno vizualno najmanje atraktivnog) recepta koji je spremljen u našoj kuhinji ovog Božića. Nakon što smo ga pronašli u nekim novinama s božićnim receptima, jedno dvije godine je bio na listi čekanja za isprobavanje i konačno je i na njega došao red. Ono što je jasno kao dan je da je ta faca koja je pisala recept stavila recept u novine, a da ga nije isprobala. Količine su bile sasvim naopake – keksića za podlogu je blo duplo više nego nadjeva, a proces pripremanja nadjeva skoro pa nemoguć za izvedbu. Da ne bi i ja vama prodavala maglu, ovdje ću vam napisati izvodivu verziju (bez obzira na peripetije u pripremi, ukusno je, teška srca priznajem, ali uspjeli smo "počistiti" cijelu kutiju)


Tijesto (ovo je famozna originalna količina, za ovu količinu nadjeva dolje vam treba jedno pola – dakle ili smanjite količinu tijesta, ili poduplajte količinu nadjeva):   
15 dkg masla
25 dkg brašna     
8 kg cukara     
malo soli      
1 vanilija     
korica od naranče     
1 jaje


Nadjev:
30 dkg cukara
4 žlice masla
30 dkg mješavine mjendula, lješnjaka,oraha i nesoljenog kikirikija
10 dkg mliječne čokolade
10 dkg čokolade za kuhanje









1) Zamijesiti tijesto i staviti ga na 30 min u hladnjak
2) Razvaljati ½ cm debelo (nastojte da budešto ravnomjernije da se ravnomjerno ispeče)
3) Izrezati kružiće promjera 3 cm
4) Peći 12-15 min na 180˚C
5) Pustiti da se ohlade
6) Cukar za nadjev karamelizirati u tavici
7) Primiješati maslo
8) Kad se otopi, umiješati (ŽLICU PO ŽLICU – nikako sve odjednom) voće da bude prekriveno sa svih strana
9) Na svaki keksić staviti žličicu nadjeva i ostaviti da se suši
10) Obje čokolade otopiti na pari
11) Pripremljene keksiće zaroniti samo donjim dijelom otprilike do voća (ili preliti žličicu preko voća)
12) Složiti na rešetku da se ponovno suše i spremite u dobro zatvorenu kutiju

Nemojte se obeshrabriti mojim tonom u ovom postu. Hrpice su jako ukusne (inače ih ne bi stavljala tu, ili bi to napisala kao što se već jednom dogodilo), mene je samo malo iznervirala činjenica da je originalni recept bio tako silno neprecizan...
inače, sve ok







damijenestoslatko @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 27, 2007



Nemojte se ljutiti ako ste u nekim tmurnim krajevima sada, ali ja jednostavno moram reći: vrijeme u Dubrovniku je danas kao iz bajke. Sebi sam jutros dopustila poprilično izležavanja u krevetu, a kad sam podigla roletne dočekao me predivan dan – nitko sretniji od mene kad sunce izviri  Nakon jedno sat vremena trčanja s dragim  (treba ipak malo poništiti sve one silne nesretne kalorije od ovih ručkova zadnjih dana) i malo pjevušenja uz Parni Valjak došao je red i da se s vama malo «družim». Za danas imam nešto što mi je žao da nisam stigla staviti na blog prije Badnjeg dana jer u tome nema ni jaja, ni mlijeka ni ničega što neprikladnog za «dan bakalara», ali eto, malo kasnim, a vi ćete se ovog recepta onda valjda sjetiti na Veliki petak...

Jako je jednostavno i brzo i što je najbolje,  nema pečenja, a za 20 komada vam treba:

40 cijelih polovica oraha (to na kraju ispadne najteži dio posla - obično su sve polovice porazbijane)
10 dkg marcipana
15ak dkg šećera





1) Pronađite po dvije polovice oraha približno iste veličine
2) Od marcipana napravite kuglice i utisnite po jednu između dvije polovice oraha
3) Napravite karamel od šećera
4) Umočite svaki «orah» u karamel
5) Stavite na rešetku da se ohlade (stavite papira ispod da kasnije ne morate čistiti kuhinju jer će malo karamela iscuriti)

Napomena: čuvajte u dobro zatvorenoj kutiji i nastojte da budu složeni u samo jednom redu.



I da ne zaboravim, djed mraz je kod nekih meni jako dragih osoba bio kuharski nastrojen ove godine pa je donio i par kuharica, po povratku u Zagreb očekujte navalu Jamie Oliverovih recepata, piletine i talijanske kuhinje
Idem ja još malo baciti oko kroz prozor prije nego što se uhvatim knjige a vama ostavljam veliki pozdrav...





damijenestoslatko @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007



The net is back. Bogu hvala. Svašta nešto lijepo (i kuharsko i nekuharsko) se dogodilo u ovih dva-tri dana, ali ja ću vam danas pisati o samo jednoj od tih stvari. Pekle smo mama i ja vanilin kiflice (i pritom se jako «zabavile» jer je vaga odlučila da joj je više dosta ekspoloatacije i počela je pokazivati naopako), bombone s mjendulom na vrhu, jedne browniese o kojima ću vam sigurno pisati jednom prilikom, neke nemoguće eksperimentalne kolačiće koji na kraju i nisu tako loši (o tome ću jednog od sljedećih dana) itd.

Ali ipak, najbolje su stvari koje ljudi ne planiraju. Jutros mi je poslala prijateljica poruku i pita bi li se našla s još par prijatelja iz osnovne škole. Može, naravno. I bilo nam je super. Pričali smo dva sata kao da se vidimo svako malo – baš kao pravo staro društvo. Ove kuglice nisu ništa staro (dapače!), ali isto tako su bile neplanirane i isto tako su super ispale.

A priča ide ovako. Umjesto da sam se popodne po hitnom postupku uhvatila Shakespeareovog Kralja Leara, otvorila sam jednu divnu staru kuharicu i ugledala začetak onoga što su ispale ove kuglice. Tamo se radilo o čokoladnim pločicama, ali znajući da moja mama čezne za finim receptom za neke kuglice, odlučila sam malo adaptirati recept. Tako su na svijet došle kuglice s aromom trešnje i lješnjakom u sredini.

Za 37 komada + 3 komada koja ćete sigurno pojesti u izradi (= 40kom) vam treba:
40ak lješnjaka
1 dcl vode
3 kesice čaja od trešnje (u originalu je bio crni čaj)
malo cherry brandyja (ovo je isto moj dodatak, prema majčinom prijedlogu)
5 dkg omekšalog maslaca
2 žumanjca
10 dkg štauba
korica naranče
30 dkg čokolade za kuhanje
+ kakao prah za posipanje

1) Popeći lješnjake u pećnici i oguliti ih
2) Skuhati čaj i pustiti ga da se ohladi
3) Tući maslac sa štaubom pa dodati žumanjca dok se ne dobije pjenasta smjesa
4) Rastopiti čokoladu na pari i pustiti da se malčice ohladi
5) Primiješati u smjesu s jajima i dodati čaj, maraschino i koricu naranče
6) Staviti u frižider na 10ak min da se malo stisne
7) Uzimati žličicu nadjeva, staviti u nju jedan lješnjak
8) Formirati trljajući među dlanovima kuglicu i dobro provaljati u kakao prahu
9) Ako želite, stavite u papiriće za minjone
10) Čuvajte na hladnom (ne mora biti u frižideru, ali nije baš poželjno da stoje na stolu pod klimom...)







Napomena:
- U originalnom receptu se gotova smjesa stavljala na aluminijsku foliju u debljini 2cm i zaim u frižider. Nakon hlađenja su se rezale kockice sa stranicom 3cm i zatim valjale u kakao (znači – crni čaj, bez cherry brandyja i lješnjaka) – meni se čini da je ovako malo zanimljivije, ali vjerojatno je i original sasvim ok.
- Ne pretjerujte s količinom kad vidite kako se tope u ustima



Priprema je jednostavna, a ako,kao i ja, imate još jednog osmogodišnjaka da vam vičući «ja sam storuka tvornica!» vadi papiriće za minjone i dodaje lješnjake, onda stvarno sve ide brzinski!

damijenestoslatko @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007




Ako ste i vi kao (malo veće) dijete gledajući američke filmove čeznuli za kolačićem koji bi vam otkrio što nosi budućnost, evo vam prilike da i svoju i budućnost onih oko sebe uzmete u vlastite ruke – napravite kolačiće sami, a unutra napišite što god želitre (može i malo varanja – kolačiće s porukama koje su prikladne za razne osobe rasporedite na različite hrpice )

Kolačići sudbine su hrskavi keksi koji se u zapadnom svijetu uglavnom vezuju uz kineske restorane gdje se poslužuju kao desert. Poruke koje se unutra nalaze sadrže dosta općenite “mudre” izreke, a neke verzije dolaze s popisom sretnih brojeva koje onda mnogi koriste kao brojeve za lutriju.
Unatoč njihovom kineskom imageu, kolačići sudbine su nastali u Kaliforniji početkom 20. stoljeća. Danas se Los Angeles i San Francisco “bore” za titulu grada koji je osmislio tu popularnu slasticu (a ustvari se ne zna gdje je točno kolačić sudbine nastao – dva ondašnja poznata kuhara su obojica tvrdili da su ga izmislili)



Legenda kaže da je jedan revolucionar u 13. i 14. st. kad su Mongoli vladali Kinom došao na ideju da žumanjak u tradicionalnim mooncake (ne znam postoji li prijevod kod nas) kolačima zamijeni porukom na rižinom papiru s danom na koji je trebalo organizirati ustanak protiv Mongola. (i9nače, ti mooncake kolači se jedu u Kini za vrijeme jesenskog festivala, imaju oko 10 cm u promjeru i punjeni su pastom lotosovog cvijeta, a u sredini imaju žumanjke iz pačjih jaja. Često se serviraju uz čaj). Mongoli nisu shvatili što smjera i ustanak je bio uspješan pa je započela dinastija Ming. U sjećanje na ovaj događaj Mjesečev festival se slavi uz mooncakes s porukom. Zato postoji i objašnjenje da su kineski doseljenici u Americi u nedostatku sastojaka za tradicionalne mooncakes, ove zamijenili nešto jednostavnijim kolačićima – kolačičima sudbine.


mooncake

A da ima ponekad nešto i u praznovjeruju, pokazalo se 2005. godine kad je na jednoj od američkih lutrija bio rekordan broj onih koji su postigli drugi dobitak (čak 110) – svi oni pouzdali su se u iste brojeve koje je tvornica Wonton Food tiskala na papirićima unutar svojih keksića.
Ne vjerujem da ćete baš s ovim mojim receptom dobiti na lotu, ali svakako sebi možete učiniti ove božićne praznike još malo zanimljivijima...

Za 15-20kom:
5 žlica otopljenog masla
4 bjelanjka
11 dkg štauba
11 dkg brašna
sol
3 žlice vrhnja
žličica ekstrakta badema (ili jedna šećer vanilija)

0) Pripremite papiriće s porukama (ne smiju biti preveliki ni predebeli cca 1 cm široki i max 10cm dugi
1) Zagrijte pećnicu na 200C i obložite pleh papirom za pečenje pa ga još malo namastite
2) Rastopite maslo
3) Istucite bjelanjke (ne morate dobiti jako čvrst snijeg) pa im dodajte šećer i zatim brašno, sol, maslo, vrhnje i ekstrakt
4) Sve to pomiješajte tako da dobijete homogenu smjesu
5) Uzmite žlicu smjese i rasporedite je u što tanjem sloju na namašteni papir tako da dobijete krug od jedno 10cm promjera
6) Pecite 6-8min dok vanjski ruboci ne počnu tamniti
7) BRZINSKI (ali uistinu brzinski): odlijepite tankim nožem kolačić od podloge, stavite poruku na sredinu i prekolopite (sada imate polukrug)
8) Taj polukrug presavijte preko ruba neke čaše ili zdjele tako da dobijete slovo U – poput ovih kolačića na slici i držite malo dok se ne prohladi da zadrži oblik
9) Ponavljajte postupak sve dok ne potrošite smjesu

napomena:
- pecite samo 2 po dva kolačića jer se jako brzo hlade, a kad se ohlade onda ih više ne možete oblikovati –  budite brži od Schumachera inače od kolačića ništa
- pazite da vam podloga bude dobro namaštena da se kolačići lako odlijepe



Nekoliko ideja za poruke unutar kolačića:
- Ako želiš dugu, moraš podnijeti malo kiše
- Prvi korak prema boljem životu je da ga osmisliš
- Vjeruj svojoj intuiciji
- Način da dospiješ tamo gdje želiš je u tome da konačno kreneš
- Očekuj neočekivano
- Ljubav je poput divljeg cvijeta. Raste na neočekivanim mjestima
- Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom
- Odluči što želiš i kreni po to!
- Moli za ono što želiš, ali radi za ono što trebaš
- Sreća je rezultat pametnog planiranja
- Vrijeme je za sklapanje novih prijateljstava
- Onome koji se smije na vlasiti račun niukad ne ponestaje materijala za smijeh
- Ne slijedi stazu. Idi kud je nema i ostavi trag
- Učini to danas. Već će sutra biti nezakonito.
- Ako ne uspiješ otprve... promijeni definiciju uspjeha
- Sačuvaj staro, upoznaj novo
- Zar ne bi trebala raditi nešto korisno?



Eto...ostavljam vas da se igrate proricatelja sudbine...





damijenestoslatko @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007








Božić se sve više i više približava i s njim dolazi i vječno pitanje poklona za koje ću s vama podijeliti jednu ideju. Najljepše je kad otvorite paketić pod borom, a tamo stoji nešto za što je netko uložio barem 5minuta svog vremena i napravio sam. Lijepo je vidjeti da je poklon uistinu namijenjen nekome kao osobi, a ne samo „odrađen“, tj. kupljen tek toliko da se nešto kupi. Tako za čokoljupce u vašoj blizini ovaj Božić možete pripremiti male čokoladne diskove s raznim orašastim plodovima na vrhu. Zamotajte ih u celofan ili spremite u neku lijepu limenu kutijicu i direkt pod bor!

Kao i recept od neki dan, i ovo je tradicionalno božićno francusko „jelo“. Ovi sitni zalogajčići su najrasprostranjeniji na jugu, točnije u Provansi u gdje čine obavezni dio božićnog obroka. Oni pripadaju zadnjem dijelu ručka u kojem se jede tzv. „13 božićnih deserata“. (ako se pitate zašto baš 13, zbrojite Isusa i njegovih 12 apostola) Koliko god vam to preobilno zvučalo, puno je skromnije nego ono što se obično nalazi na našim stolovima za božićni ručak... Radi se o tamnom i svijetlom nugatu, kruhu začinjenom maslinovim uljem, raznim orašastim plodovima te sušenom i svježem voću. Među tim slatkarijama nalaze se i „mendiants“ što doslovno znači prosjaci koji simboliziraju četiri monastička reda i boju njihovih halja:
- grožđice za dominaknce
- lješnjaci za augustince
- suhe smokve za franjevce
- i bademe za karmelićane



Provansa

Ovo je naravno, klasična tradicionalna varijanta, ali vama nitko ne brani da se igrate bojama i okusima.. Čokoldu možete posuti čim god vam padne na pamet: pistacijama, bademima, orasima, indijskim oraščićima, lješnjacima, krokantom, svijetlim i tamnim grožđicama, suhim šljivama, sušenim brusnicama i smokvama, osušenom koricom naranče, čak i komadićima keksa...pustite mašti na volju.
Ja sam se danas držala poprilično jednostavne varijante, jedino što sam promijenila je da sam koristila 3 vrste čokolade: bijelu, mliječnu i za kuhanje, a osim toga sam se zadržala na bademima, grožđicama i orasima (čitaj: onome što sam pronašla u ormaru )

Od sveukupno 30 dkg čokolade sam dobila 45 komada

Ovaj put nema baš nekog pravog recepta:
- na ravnu i hladnu podlogu stavite komad papira za pečenje
- rastopite čokoldu na pari
- žličicom radite diskove na papiru za pečenje (5 po 5 komada npr.)
- na vrh stavite kombinaciju sušenog voća koju želite (nastojte stvoriti lijepe kontraste po pitanju boje)
- ostavite da se stvrdnu (ako ste baš u stisci s vremenom, možete ih malčice staviti i u frižider, ali ne na predugo vremena)
- kad su u potpuno krutom stanu, odlijepite ih od papira pomoću tankog noža i čuvajte zatvorene ili umotane na hladnom mjestu (tj. pod bor u ugrijanoj prostoriji ih stavite u posljednji trenutak - tj. kad gosti već zvone i kad je panika jer dnevni boravak nije baš uredan koliko bi trebao biti )


prije



i


poslije hlađenja

Tko god dobije paketić ovih slastica, sigurno će mu se ocrtati osmijeh na licu, a u sreći i zajedništvu i jest bit blagdana (koliko god to otrcano zvučalo ovako napisano, istina je)



damijenestoslatko @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007





... ispekla sam ih jučer, a jutros sam ih ostavila dečku ispred ulaznih vrata i poslala mu sms-om da mora da je bio dobar ove godine na što me on sav zbunjen nazvao i pitao o čemu pričam. Bilo mu je jasnije kad je otvorio vrata
Stalno mi govori da u zadnje vrijeme premalo čokolade imamo na repertoaru (o tome bi se dalo diskutirati... ) pa sam ga za Svetog Nikolu odlučila razveseliti nečim čokoladnim....



Meni je ovaj blagdan strašno simpatičan... valjda zato što sam još uvijek veliko dijete u obitelji...Kao mala sam bila poprilično naivna (za razliku od mog brata koji se igra detektiva već 2godine) i jedne godine kad mi je mama ispekla hrpu kolačića u raznim oblicima i zamotala ih u celofan u slatke male paketiće i ostavila svud oko kreveta, ja sam bila uvjerena da je to Sveti Nikola ispekao isključivo za mene... a bila sam oduševljena činjenicom da je saznao čak i koja mi je vrsta najdraža

A sad što se recepta tiče... igrom slučaja sam mu dodala jedan sastojak i ispalo je dobro tako da mislim da ću ponoviti „grešku“ kad ih opet budem pekla. Ne bi ja bila ja da barem jednom dnevno nešto naopako ne pogledam ili brzopleto zaključim/odlučim/izađem na krivoj tramvajskoj stanici i sl. pa je tako bilo i s ovim keksićima. Krenula sam ih praviti i kako se u kuharici (onoj o čokoladi o kojoj sam vam pisala negdje pri samom početku bloga) na jednoj stranici nalaze dva recepta, ja sam malo čitala iz gornjeg malo iz donjeg. U biti su jako slični, ali kad sam došla do dijela u kojem piše da se doda malo grožđica, skužila sam da nešto nije u redu... Prije otkrića o mom famoznom kombiniranju dvaju recepata, usula sam u brašno malo praška za pecivo što u originalu ne stoji, ali ništa ne škodi, dapače... Vi možete probati i bez.

Za jedno 65kom vam treba:
260 g brašna (ja sam stavila 60 g oštrog, ostalo glatko)
30g (1 žlica, dobro napunjena) kakaa u prahu
250 g omekšalog masla (ne rastopljenog!)
100 g štauba
malo soli
2 bjelanjka
½ praška za pecivo


prije pečenja

1) Ugrijte pećnicu na 180ºC i obložite pleh papirom za pečenje
2) Pomiješajte brašno, prašak, kakao i sol u jednu zdjelu
3) U drugoj zdjeli izmiješajte maslo i štaub dok ne postanu kremasti
4) Zasebno malo (može ručno) istucite bjelanjke i dodajte 6 punih žlica u zdjelu s maslom, a zatim primiješajte mješavinu s brašnom
5) Tijesto treba biti homogeno, ali ne smijete pretjerano miješati
6) Uzmite ili vrećicu ili štrcaljku pomoću koje se inače prave ukrasi od šlaga i u nju stavite dio tijesta (na vrhu treba biti onaj nastavak pomoću kojeg se prave „ružice“)
7) Istisnite tijesto u obliku slova W pazeći da ostavite jedno 3 cm između kolačića
8) Pecite 12 min



Napomena:
- da bi tijesto bilo prhko, ne smijete ga previše mijesiti
- za navedenu dozu, trebat ćete peći u dva navrata, ali ako vam je ovo gore puno, doza se jednostavno prepolovi

Inače, originalni nazaiv ovih keksića je „Bečki kakao keksići od prhkog tijesta“, ali mene nekako podsjećaju na male zmijice pa mi se činilo da je ovako jednostavnije



damijenestoslatko @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007



Vjerojatno ste dosad shvatili da neke stvari jednostavno obožavam – bademi i čokolada svakako spadaju u tu kategoriju pa tek njihova kombinacija... a danas se upravo o tome radi.
Ovo je novoisprobani recept iz kuharice s receptima na bazi čokolade i mislim da zaslužuje da se pojavi na pladnju s božićnim keksićima – tim više što nema puno truda oko pripreme.



Za cca 35kom vam treba:
4 dkg masla
20 dkg štauba
20 dkg blanširanih badema isjeckanih na listiće
vanilin šećer
4 bjelanjka
3 dkg brašna (to je jedna dobro napunjena žlica)
30 dkg čokolade za kuhanje


1) Večer prije rastopite maslo na laganoj vatri i u jednoj zdjeli pomiješajte maslo, štaub, vanilin šećer, bademe i bjelanjke (ne treba ih tući prethodno) i ostavite smjesu pokrivenu u frižideru preko noći
2) Na dan pripreme, ugrijte pećnicu na 150ºC i obložite pleh peki papirom
3) Dodajte žlicu brašna u tijesto i malom žličicom na pleh tresite hrpice pa ih zatim poravnajte tako da dobijete plosnate keksiće (najljepši su ako su promjera cca 5-6cm) – neka budu razmaknuti 3-4 cm jedni od drugih
4) Pecite 25min i ODMAH po vađenju iz pećnice prođite tankim nožem ispod svakog keksića da ih odlijepite
5) Rastopite čokoladu na pari (ili u mikrovalnoj) i umočite svaki keksić do pola pa poslažite na rešetku da se čokolada stvrdne



Napomena:
- Keksiće stvarno morate odlijepiti od papira isti sekund kad ih izvadite iz pećnice. Ako to ne učinite, možete ih ravno s papirom preseliti u koš za smeće
- Prije umakanja keksića u čokoladu, pustite ih da se ohlade
- Blanširane badema već izrezane na listiće možete kupiti u supermarketima što značajno smanjuje gnjavažu oko pripreme

Vrijeme pripreme je stvarno minimalno, a to svakako dobro dođe u strci oko božićnog raspremanja kuće/stana, kićenja bora i pakiranja darova (sve to u isto vrijeme). Pokušat ću tokom ova dva tjedna pronaći još pokoji zgodan novi recept za božićne poslastice koji ne zahtijeva puno vremena, a većina božićnog pečenja će se kod nas obaviti par dana prije Božića (kad se ja vratim doma) pa ćete neposredno pred blagdan dobiti izvještaj sa slastičarske bojišnice. 




mmmm dobar je... bio

damijenestoslatko @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

 

Čudno mi zvuči ovaj naslov posta nekako... inače ih doma zovemo „bomboni s mjendulom na vrhu“, ali nisam sigurna je li to ime baš najbolje dočarava što se pod njim krije... Ako kažem „bomboni“ svi će pomisliti na Slatku tajnu pa su mi kaksići zvučali kao sigurnija opcija...

Ovo je prva u (ja se bar nadam) nizu božićnih slastica o kojima ću vam pisati.. Kod nas doma (a naročito u babe) blagdani  ne mogu proći bez barem jedne doze ovih slatkih zalogaja.

Kad sam bila manja, baba je jednom napravila jednu dozu i spremila je u kutiju da je pošalje jednoj sad već pokojnoj tetki koja je bila časna. U paketu je trebalo biti još nekih sitnica, ali ovi bomboni su bili definitivno najvažniji dio. Međutim, elementarna nepogoda u obliku otprilike desetogodišnje i gladne mene je nanjušila da u kuhinji ima nešto ukusno i ... pola kutije je nestalo... dan prije nego što se paket trebao poslati. A kad su me pitali, naravno „uzela sam samo 2“ Nije se baba dugo ljutila

Danas keksići ne idu u nikakav paket, ali imam pauzu od jedno sat vremena na faksu pa ćemo grickati uz ogovaranje profesora i oplakivanje gorke sudbine u vrijeme kolokvija (možda gorčinu sudbine ublaži slatkoća keksića?)

Za otprilike 40kom vam treba:
25 dkg mjendula
25 dkg cukara
3 bjelanjca
5 dkg mjendula za ukras



1) Samljeti 25 dkg mjendula, ostale oguliti i raspoloviti
2) Pomiješati mjendule i cukar
3) Napraviti snijeg od bjelanjaca
4) Sve skupa pomiješati
5) Obložiti pleh peki papirom
6) Napraviti bombone (uzeti cca žličicu smjese i oblikovati dlanovima kuglice)
7) Na svakog na vrh staviti pola oguljenog mjendula
8) Peći na laganoj vatri 12-13 min (onako više da se suše) na 170˚C
9) pustiti ih da se ohlade na plehu i zatim tankim nožem proći ispod svakog keksića da ga odvojite od papira



Napomene:
- Veličina jaja je u ovom receptu poprilično važna – trebala bi biti srednje veličine (ako su prevelika, dobijete na kraju ogromne keksiće – u pečenju se „rastegnu“ po plehu pa ne izgledaju baš lijepo)
- Ne pretjerujte s vremenom pečenja - ovi keksi u sredini moraju ostati malo ljepljivi - ako ih predugo pečete, sasvim će se osušiti
- U ovisnosti o tome volite li "uredne" ili "čupave" keksiće, tako ih i napravite. Ako ste uredni tip, valjajte pravilne kuglice, a ako volite nešto užurbaniji izgled svojih slastica, jednostavno vadite smjesu pomoću 2 žličice i slažite na peki papir.
- Možete ih napraviti i nešto  ranije i spremiti u dobro zatvorenu kutiju (uvjet da ostanu sačuvani je da ih sakrijete kako od ukućana, tako i od same sebe... što je već malo teže – bilo bi dobro kad bi postojala neka keks-amnezija tj. da kad nešto napravite i spremite stvarno zaboravite gdje ste sakrili. Ne znam zašto pali sa stvarima koje u biti uopće ne bi trebalo zaboravljati, a s ovakvima ne ) Imala je bomba_estrogena jednu konstruktivnu ideju a la Harry Potter u postu o prijedlozima – zmije koje bi čuvale kolačiće – pa ako ste hrabri, pokušajte i tako



damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007



Evo jedan recept još iz doba moje prababe, a možda i prije - u raznoraznim kuharicama koje se nalaze kod nas doma, ovi se keksići zovu jednostavno "domaći kolači".  Ja sam danas silom prilika i u žurbi (trebalo je to ugurati između fitnessa i faksa) uvela jednu malu izmjenu u recept i uopće nije loše ispalo. Tu vam ga stavljam u originalnoj verziji, a mislim da ima dosta mjesta za improvizaciju pa vi (ako budete radili) radite kako vam drago. Radi se o domaćim suhim keksićima koje često nalazimo na svečanim stolovima, ali po mom mišljenju su super i za svaki dan - umjesto da kupujete kekse, napravite veliku zalihu i sakrijte od ukućana (šteta što ne postoji neka opcija da i sam zaboraviš gdje je nešto spremljeno...) i uvijek ćete imati keksiće za uz mlijeko ili kad banu nenajavljeni gosti. 

Treba vam (za poprilično veliku količinu, ja sam danas prepolovila dozu):

1 kg brašna
1 prašak za pecivo
4 jaja
25 dkg šećera
25 dkg masti
1 šećer-vanilija

1) prosijati brašno s praškom za pecivo (ja sam danas ubrzala stvari i nisam prosijavala)
2) jaja, cukar, šećer-vaniliju i omekšalu mast batiti mikserom 15ak min
3) dodati u brašno i napraviti tijesto
4) formirati  bombone mašinicom
5) peći na 180C dok ne uhvate finu boju (meni osobno je miris puno bitniji da znam kad se nešto vadi iz pećnice)

Ako nemate neku mašinicu za oblikovanje keksića, možete jednostavno:
a) napraviti štruce pa rezati tanke šnite
b) razvaljati tijesto i uzeti neku formicu (srce, zvjezdicu i sl.) ili malu čašu i pomoću nje napraviti oblik.

Ovo je baš originalna verzija pa u nju ide mast, ali pretpostavljam da bi jednako dobro funkcioniralo i s maslacem, a meni je danas ponestalo bijelog brašna pa sam dodala 10 dkg integralnog i bilo je jako fino. Osim toga, usred posla sam shvatila da nemam peki papira pa sam pošla u najbližu trgovinu i tamo nije bilo za kupiti pa mi je prodavačica dala nekoliko listova na kojima oni peku fornette i baš joj hvala i ovim putem (iako 100% ovo ne čita, ali nema veze...)





Za ove keksiće vam nemam baš neku povijesnu priču, ali moja baba ih pravi svake godine za Božić (ona ima onu pravu starinsku metalnu mašinicu na kojoj se okreće ručka pa izlaze duguljasti oblici) i kad smo bili mali, moji rođaci i ja smo se uvijek s tim keksićima pretvarali da pušimo cigarete - bili smo kronični pušači

A što se tiče sastojaka, nekima se možda ne sviđa mast u kolačima, ali meni se čini da daje baš neku "starinsku" aromu  pa se u nekim receptima kod nas doma ona koristi.Osim toga, ako imate neku od ovih novijih, plastičnih (čitaj: jeftinih) mašinica za kolačiće kao ja, onda ćete u ovo morati dodati malo mlijeka jer će vam se u protivnom mašinica raspasti... Ja sam danas dodala sigurno 1dcl vrhnja za kuhanje da bi tijesto bilo dovoljno mekano da može proći kroz mašinicu.
Eto toliko od mene za večeras










damijenestoslatko @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 31, 2007



Volim hranu s pričom i zato su mi ovi keksići već dulje vrijeme bili „na nišanu“.
Postoje mnoge priče i pričice koje se tiču nastanka ovih keksića. Samo ime im dolazi od  Australian and New Zealand Army Corps (ANZAC), a smatra se da su ih prve pekle žene iz Australije i s Novog Zelanda svojim muževima koji su bili u vojsci tijekom I. svjetskog rata pa su se u početku nazivali  vojničkim kolačićima (engl. soldiers` biscuits).


One su naime bile zabrinute da njihovi muževi, sinovi i sl. ne dobivaju nutricionistički kvalitetnu hranu (iako sumnjam da su to tad znali tako formulirati…). Ali, kao i obično, postojao je problem. Hrana koja se slala vojnicima morala se slati brodovima trgovačke mornarice koji su uglavnom plovili brzinom od 18.5 km/h. Osim toga, nisu imali rashlađene prostorije pa je hrana koja se slala na taj način morala biti takvog sastava da može ostati svježa najmanje 2 mjeseca. Skupina žena došla je do rješenja – keksići s visokom nutritivnom vrijednosti čiji se recept zasnivao na jednom starom škotskom receptu



Sastojci su bili upravo oni koje ćete pronaći nešto niže, a oni se ne kvare baš lako. Ono što je zanimljivo je da u ove keksiće ne idu jaja (zato su prikladni i za poklonike veganske prehrane), a razlog tome je (navodno) što su se farmeri s peradarskih farmi mahom prijavili u vojsku i jaja baš nije bilo u izobilju.

Tijekom rata mnoge grupe poput CWA (Country Women’s Association) ili crkvenih, školskih ili drugih ženskih udruženja su posvećivale dosta vremena pripremanju ANZAC keksića. Da bi bile sigurne da će keksići ostati svježi, pakirale su ih u limene kutijice poput ove:



Tijekom II.svj. rata, ovi se kolačići nisu baš često pripremali jer su brodovi bili opremljeni rashlađenim prostorijama pa su se sada vojnicima mogle slati i druge vrste slastica.

ANZAC keksići se prave i danas, u Australiji ih se može kupiti u supermarketima i specijaliziranim trgovinama slatkišima. U Australiji se slavi i dan ANZAC-a pa se svake godine 25. travnja prave ovi kolačići da bi se skupila sredstva za brigu za starije i nemoćne vojne veterane. Osim toga, radi njihove trajnosti, često ih sa sobom nose planinari koji provode duge periode u planinama. ANZAC keksići se i dan danas nalaze u standardnoj opremi australskih vojnika između ostalih predmeta kao što su otvarači za konzerve, wc papir, šibice i sl.

Samo ime ANZAC je zaštićeno australskim zakonom i smjelo bi se koristiti samo uz službeno dopuštenje. Da ne biste mislili da sad kršim australske zakone, dodat ću još da se ime smije koristiti kad se radi o kolačićima (pod uvjetom da recept bude vjeran originalnom i da ih se naziva ANZAC biscuits, a nikako ANZAC cookies )



Evo i recepta (iz kuharice koju je izdao časopis Australian Women`s Weekly – koji usput budi rečeno izlazi jednom mjesečno, iako se zove weekly... ). S obzirom na izvor, mislim da bi trebali biti autentični.

Sastojci za 40ak kom:
10 dkg zobenih pahuljica
11 dkg brašna
10 dkg šećera
7.5 dkg kokosa
12.5 dkg masla
40 ml (2 velike žlice) javorovog sirupa – ima ga u DM-u
2 velike žlice vruće vode
½ praška za pecivo

- Ugrijte pećnicu na 170ºC i obložite pleh papirom za pečenje
- Pomiješajte sve suhe sastojke (brašno, prašak, zobene pahuljice, kokos i šećer) u jednoj zdjeli
- Na minimalnu vatru na štednjaku stavite posudu i u nju javorov sirup i maslac pa lagano miješajte  dok se malsac ne otopi i dok ne dobijete jednoličnu tekućinu (važno je da vatra ne bude prejaka da maslo ne bi dobilo onaj ustajali miris)
- U to dodajte vruću vodu pa još malo promiješajte i zatim dodajte u suhe sastojke
- Pomiješajte tek toliko da dobijete homogenu smjesu i oblikujte male kuglice (veličine oraha), zatim ih malo spljoštite prstima i slažite u pleh tako da budu razmaknute jedna od druge najmanje 4 cm jer će se raširiti tijekom pečenja. (Nastojte da vam kolačići budu dosta sitni prije pečenja jer kasnije puno ljepše izgledaju oni koji nisu preveliki)
- Pecite 15-20 min dok sve ne počne fino mirisati i dok ne dobiju lijepu zlatno-smeđu boju.


...prije


... i poslije pečenja

Priprema ovih keksića je jako brza, a prikladni su i za zaleđivanje. Ako ih pak nećete zaleđivati, možete ih spremiti i do 4 dana ranije.

Za razliku od mog dragog (koji ih svako jutro tamani za doručak i koji mi je ustupio potrebnih 10dkg), ja zobene pahuljice podnosim jedino u obliku keksa . Zbog tog i sličnih sastojaka ovo su poprilično zdravi keksići pa ih možete ispeći i jesti umjesto raznoraznih energetskih pločica, Cornyja i sl.






damijenestoslatko @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
petak, listopad 5, 2007






Blog je preselio na novu adresu: damijenestoslatko.com, a recept za vanilin roščiće naći ćete ovdje.

damijenestoslatko @ 19:11 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Glasuj na...

Blogerica.com