Blog
nedjelja, listopad 25, 2009




Kao što se u ove dvije godine dalo primijetiti, obožavam mjendule (aka bademe) u svakom obliku. U kolačima, u slanim jelima, same, začinjene, ujutro, popdne, navečer i u sred noći. Ovako pripremljene mjendule prvi sam put probala baš u noćnim satima kad sam se vraćala iz jedne od svojih londonskih šetnji. Putem sam naišla na jednu od onih njihovih trafika i trgovinica u jednom i odlučila utažiti glad vrećicom slanih mjendula. Ne treba ni reći da sam postala gotovo ovisna o njima i sva sreća da ih je na potezu od studentskog doma do stanice pozdemne željeznice bilo za kupiti na stotinu mjesta (a radilo se o šetnji od max. 5 minuta ).

Otkad sam se vratila s putovanja svako malo bi mi palo na pamet kako bih trebala pokušati to napraviti u vlastitom aranžmanu. Idealna prilika pojavila se prije dva dana kad mi je prijateljica dolazila na pravu žensku večer – dogovorile smo gledanje filma uz pokoji martini i naravno, nešto za pojesti.  Selma se pobrinula za kolače, a mene je dopao slani dio. Kako nisam imala puno vremena, opskrbila sam se  grickalicama u trgovini, ali vrag mi nije dao mira da baš ništa ne bude domaće pa sam kupila naravno – mjendule.

Što s njima? Dvije stvari – klasične bruštulane mjendule (naravno) i ove eksperimentalne slane. Nakon vrlo kratke potrage na internetu, došla sam do rješenja koje mi je i samoj bilo palo na pamet,ali mi se činilo prejednostavnim. E pa nije. Dakle evo „recepta“ od 3 koraka:





Bademi (neoguljeni)
Sol
Papir za pečenje

1) Pećnicu ugrijte na 190-200°C, a na pleh stavite papir za pečenje
2) Bademe isperite u hladnoj vodi i ocijedite. Uzmite željenu količinu soli i utrljajte je u bademe.
3) Rasporedite baeme u jednom sloju na papir za pečenje i pecite 10-15min, dok ne počnete osjećati ugodan miris badema iz pećnice.

Bademe pecite po želji – osobno volim da su zapečeniji pa ih ostavim nešto duže, ali u svakom slučaju, pazite da ne zagore! Najbolje ih je pojesti uz dobar film i još bolju prijateljicu i usput pretresti sve probleme ovog svijeta




damijenestoslatko @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009





Dogodilo se i to, jučer je stigla jesen. Zašto je to baš bilo neophodno, ne bih vam znala reći, ali čovjek se mora pomiriti sa situacijom. Ili ne?
 
Ma ipak ne – mislim da bismo svakako trebali pokušati ukrasti još koji sunčani dan i pretvarati se da je ljeto, zime nem neće nedostajati. Moj skromni doprinos tim ljetnim Potemkinovim selima neka bude ova tako obična, a većini ljudi draga salata. Ona je za mene jelo br. 1 ovog ljeta, nekako nam se češće nego inače nalazila na stolu i nekako sam je jela s više gusta nego prethodnih godina. Jesu li to znakovi starenja?



U svakom slučaju, godinama mi ova salata nije bila baš po volji jer je gotovo i nezamisliva bez maslinovog ulja koje je meni bilo upravo to – nezamislivo. E onda su došle sve ove djevičankse i kontradjevičanske vrste maslinovog ulja, ja sam zaključila da to i nije nešto od čega se završava na hitnoj pomoći i odmah je i ova salata pala u milost. 

Sigurna sam da svatko od vas ima neku svoju verziju u kojoj ima različitih glavnih i sporednih uloga poput krastavaca i paprika, ali meni je najdraža ova gotovo do kraja ogoljena verzija s pomadorama (za koje je presudno da budu punog okusa, a ne ono nešto anemično što se prodaje u trgovačkim lancima) i malo kapule. Neki dodaju i ocat, meni je draže bez. Ljepota salate je u tome što nema strogih pravila – ona je kao slikarsko platno koje možete oslikati sasvim po vlastitom ukusu.



Evo sad i „recepta“. Odaberite najružnije pomadore na placi – bit će najukusnije. Operite ih pod mlazom hladne vode koju ste otvorili taman malo previše, dovoljno da vas isprska dok stignete oprati te dvije pomadorice. Ostranite im onu točku s vrha, narežite ih na barčice. U međuvremenu pojedite jednu barčicu da vidite je li sorta pomadore kakva se vama sviđa. Jest? Nije? Treba probati još jednu. Može.

Uzmite jednu sasvim malu kapulicu iz stražnje police, one koja krije domaće stvari za koje neupućeni ukućani i ne slute da se tamo nalaze. Presijecite je popola, maknite koru i pustite suzu za sve nepravde ovoga svijeta. Sad jednu polovicu narežite na što tanje, gotovo prozirne polumjesece, a drugu zamotajte u foliju i spremite u frižider da sutra ne morate ponovno plakati nad sudbinom svijeta. To ćete prekosutra. 



 
Uzmite najstariji i najdraži pjat koji imate, pomiješajte sve te barčice i polumjesece (koja romantika u tanjuru) i krenite se pretvarati da ste Jackson Pollock. Malo maslinovog ulja lijevo, malo desno, jedna točka vamo, još jedan mlaz tamo. I onda završni dodir. Plus, pljus, pljus, malo krupnije morkse soli. Sve to malo izmiješajte i ako se osjećate naročito avangardno, dodajte par čistića rukama iščupkanog svježeg bosiljka. Ma ni Pollock vam nije ravan.
damijenestoslatko @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 7, 2009




Ovo se uopće ne može nazvati receptom, ali kombinacija je jako dobra pa pomislih, zašto da je ne podijelim s vama? Meni su još uvijek ljetni praznici, nije me baš dotakao ovaj prvi dan škole, ali bez obzira na to, svaki mi dan proleti puno brže nego što očekujem pa tako već predugo nisam s vama podijelila nijedno moje gastronomsko otkriće.

I ova je salatica inspirirana Londonom. Nešto jako slično probala sam u lancu pod imenom Giraffe u kojem možete pojesti svega ukusnoga za ne pretjerano novca. Evo što oni kažu sami za sebe: "we wanted to create a friendly, welcoming place where a smile goes a long way. it's about exploring the wonderful foods from around the globe and opening out ears to music from around the world. giraffes are so tall they see a different view of the world. we LOVE fresh ideas" Čak vam iz shake-a viri plastična slamčica u obliku žirafe - odmah vam popravi dan

Kažu ljudi da im je i kava jako dobra (ne mogu potvrditi jer kavu ne pijem), a ima i jedan Giraffe na terminalu 3 na Heathrowu za sve gladne putnike (ne)namjernike. Njihova salata ima još dodatak passionfruita (ne da mi se sad kopati po rječniku, zna li tko kako se to kaže na hrvatskom?) i jako mi se svidjela pa sam je odlučila uvesti i na domaći meni.

Sve što trebate je malo dobro ohlađenog ananasa (idealno bi bilo svježeg, ali proći će i onaj iz konzerve) kojem ćete dodati malo ružine vodice (ili par kapi arome ruže, može je se naći u Konzumu) i zatim sve posuti listićima bosiljka. Jednostavno, a jako ukusno i osvježavajuće - ove tri arome sjajno idu zajedno.

damijenestoslatko @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 30, 2009



Trešnje su jako zaokupile moju kulinarsku inspiraciju u zadnje vrijeme – trenutačno još jedan recept u koji sam ih ubacila čeka svojih pet minuta. Tko bi im odolio onako velikima, slatkima i crnima? Mirko i ja se često iz zezancije kladimo u neke sitne stvari i obično je ulog pizza ili čokolada, ali ovo smo se proljeće tako navukli na trešnje da je novi ulog postao škartoc (pardon: škrnicl) trešanja.

O clafoutisu je već bilo riječi lani u dva recepta, a neki dan je poslužio kao idealan brzinski desert. Za osnovu sam uzela odličan  recept s Monikinog bloga Sweetsensation samo sam ja izmijenila neke količine i sastojke.

Sastojci za 2 osobe:

maslac i šećer u prahu za oblaganje zdjelica
125 ml mlijeka
3 žlice slatkog vrhnja
2 jaja
50 g smeđeg šećera
ekstrakt vanilije
2,5 žlice škrobnog brašna
3 žlice gorkog kakaa
350  g svježih i očišćenih trešanja

1) Premažite zdjelice maslacem i pospite ih šećerom u prahu
2) Ugrijte mlijeko i vrhnje i pustite da se ohladi
3) Upalite pećnicu na 180°C
4) Pjenasto umutite jaja, šećer i ekstrakt vanilije
5) Ručno dodajte gustin i prosijte kakao pa zatim dolijte mješavinu mlijeka i vrhnja
6) Trešnje posložite po dnu zdjelica pa sve prelijte dobivenom smjesom
7) Pecite pola sata
Ako se pitate zašto još jedan čokoladni clafoutis s trešnjama: zato što me zanimalo koja će biti razlika između onog prvog clafoutisa s otopljenom čokoladom i ovoga u koji ne ide čokolada već samo kakao. Presuda: neriješeno! Kriterije zadovoljavaju i jedan i drugi pa ako se odlučite za čokoladni clafoutis, slobodno se ravnajte prema situaciji koju pronađete u kuhinjskim ormarićima.

A kad smo već kod pronalaženja – sjećate li se crtića Gdje je Jura? Ako ste svojedobno bili njegov ljubitelj, bacite oko na sliku ispod i javite mi gdje je Jura. A ako slučajno znate gdje je nestala Monika, javite mi i to – nadam se da nije napustila blogosferu na duge staze??




za veću sliku kliknite ovdje


damijenestoslatko @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, lipanj 26, 2009



Išla sam danas s faksa pješice doma s jednim kolegom i razgovarali smo o tome koliko je tko lijen li nije. (nismo tračali, radilo se samo o prisutnim osobama!) Nije mu bilo jasno kad sam negdje tamo blizu Učiteljske izjavila da sam ustvari ogromna lijenčina. Odmahnuo je glavom i rekao: ma da! Da, da. Objasnih mu – sve što radim, radim što se više unaprijed može tako da se kasnije mogu što više odmarati. Motivacija je u mom slučaju: ljenčarenje (na plaži je najidealnije, ali pristajem i na druge varijante).

Kad sam bila manja isto sam bila lijenčina neke vrste. Kad bi baba skuhala ovaj sok o kojem je danas riječ, puno bih ga češće pila ako bi već bio razmućen s vodom, ohlađen i samo me čekao u boci u frižideru nego ako bih morala napraviti taj ogroman napor i razmutiti ga sama. Srećom, djeca imaju privilegije pa često ne moraju čak ni to nego ih sok dočeka na stolu u čaši i sve što je potrebno je da je samo nagnu... Upravo bih na čašu ovog soka naišla kad bih došla kod babe s kupanja gladna kao što to samo djeca mogu biti nakon povratka s plaže. Ovaj je sok bio za mene sinonim pravog ljetnog osvježenja.

Kako mi trenutno nema druge nego da sama sebi i skuham i zamutim sok i sve što već uz to ide, zavrnula sam rukave neki dan pa se primila i tog posla. Višnje mi inače nisu na popisu omiljenog voća, ali ovaj je sirup iznimka. Kupila sam kilo višanja na placi i ubrzo je sok bio gotov. Kao bonus dobijete hrpu slatkih višanja koje možete staviti u staklenku pa u frižider i pomalo grickati kad vam padne šećer u krvi ili ih očistiti pa zalediti i koristiti kao dodatak u najrazličitijim kolačima. Dobiveni sirup (kojeg će od ove količine biti nešto manje od litre) možete razmućivati pa piti kao sok ili ga koristiti kao preljev za kolače ili sladoled. U oba slučaja: mmm.



1kg opranih višanja
90 dkg šećera
250  ml vode
korica od limuna
2 klinčića (ili malo mljevenog klinčića)

1) Provreti vodu
2) Višnje i šećer staviti u visoku posudu (jer sok dosta pjeni)
3) Preliti kipućom vodom i pustiti sve da uzavre
4) Kad provri, kuhati 10-15 min i pritom odstranjivati  što više pjene (što se odstrani  više pjene, sok je bolji)
5) Dodati koru od limuna i 2 klinčića
6) Ostaviti da stoji do sutra i procijediti te odstraniti koru od limuna.
7) Čuvati na hladnom

Napomena: 
- Obavezno dodajte koru od limuna, daje jako finu aromu (potrudite se da bude neprskan)
- Klinčić je moj favorit u ovom receptu, alu pazite da ne pretjerate s njim da ne bi bio predominantan.
- Očišćene višnje možete rasporediti u manje doze i zalediti pa te manje doze koristiti po potrebi.

p.s.
Hvala svima koji su glasali na izboru za blog dana. Baš je to lijepo od vas

damijenestoslatko @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 21, 2009



Prorijedili su se nešto recepti u zadnje vrijeme, a sve zbog ispita. Ovaj sam semestar imala 10 kolegija + praksu pa ima materijala. Otprilike sam pola odradila, neke rezultate sad čekam, a treba izaći na još 4 komada u sljedeća dva tjedna. Bilo bi se lijepo riješiti tog dijela nauke tako da ljeto ostane slobodno za neke druge stvari pa je zato prehrana pala u drugi plan.

Ipak, danas sam bila na placi i kupila divnog voća, napravila sam jedan zgodan ručak i sutra su kolači na redu, ali o tom potom. Danas samo brzinski receptić za salatu od cikle, a o ovome drugome u srijedu ili četvrtak (u srijedu imam dva ispita pa ću se blogom baviti kad prođu).

Ova je salata jako ukusna kad je dobro ohlađena, a o ultra-zdravoj quinoi detaljnije se možete informirati ovdje. Ukratko: kao stvoreno za ljeto (iako je s ovakvim vremenom pitanje može li se govoriti o ljetu, ali neka, meni sasvim odgovara s obzirom na ispite).



Za cca 4 osobe:
5 dkg quinoe (skuhajte je u puno vrele vode, jednako kao što se radi s tjesteninom i pustite da se ohladi)
1 veća cikla
Maslinovo ulje
Aceto balsamico
Peršin
Sol
Papar

1) Ciklu ogulite i narežite kao za jako tanki pommes frites (na štapiće)
2) Dodajte joj quinou  i začine
3) Sve dobro izmiješajte
4) Pokolopite i ostavite barem sat vremena u hladnjaku da se dobro ohladi



damijenestoslatko @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 7, 2009



Evo još jednog recepta u zadnji čas, tj. napisanog točno prije nego što šparoge nestanu s placa. Nema kod njega filozofije niti se ima sto puno ispričati osim da je možda pravi način da uvedete šparoge na jelovnik nekoga tko ih inače ne voli (Mirko nije baš naklonjen šparogama, ali ova mu se juha svidjela). Okus joj je vrlo blag, vrhnje se može i izostaviti i sve u svemu – vrlo je ekonomična jer se iskoriste 2/3 šparoge, a ne samo gornji mekani dio.

450 g šparoga iz uzgoja
2 žlice maslaca
Jedan sasvim mali luk (sitno nasjeckan)
Jedan mali krumpir (narezan na ploške)
750 ml pilećeg ili povrtnog temeljca
Manja vezica peršina (zavezana u snop)
Do 130 ml vrhnja (za kuhanje ili slakog, a može i mlijeko)
Sol i papar


1) Sa šparoga skinite samo donji najtvrđi dio i zatim odvojite vrhove. Ostatak stabljike narežite na komadiće duljine cca 2 cm.
2) Vrhove prokuhajte u vreloj vodi cca 3-4 min dok malo ne omekpaju, ali ipak ostanu čvrsti.
3) Odvojeno skuhajte narezane stabljike (cca 5-6min)
4) U posudi zagrijte maslac i dodajte mu luk i krumpir pa ostavite na laganoj vatri 10-ak min (pazite da ni krumpir ni luk ne postanu smeđi)
5) Dodajte narezanu stabljiku šparoga, temeljac i vezicu peršina pa kuhajte dok krumpir i šparoge nisu posve mekani.
6) Odstranite peršin i štapnim mikserom usitnite povrće. Prije posluživanja dodajte željenu količinu vrhnja i u svaki tanjur nekoliko vrhova šparoga.

Recept preuzet sa stranice: applepiepatispate


damijenestoslatko @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, svibanj 30, 2009



Dragi moji evo me natrag ako me primate  . Nije me bilo par tjedana, a razloga ima jako puno. Osim što sam krenula s naukom kako bi ljetni ispitni rok prošao u najboljem redu i miru, bacila sam se malo i na zdravi život pa su se na opću žalost kolači u mojoj pećnici pojavljivali jako rijetko. (evo jedna čista digresija, ali palo mi na pamet kad sam spomenula pećnicu: znate li da u engleskom postoji izraz „to have a bun in  the oven“ – doslovce imati pecivo/kruščić u pećnici - koji je u biti malo posprdan način da kažete da je neka žena trudna. Kreatvni su ti Englezi, nema što.)

Dakle, u svom tom naletu pozitivne kulinarske energije koja se manifestira kroz hrpu voća i povrća, čak redovan doručak i nezaobilazne kekse Grancereale koje moja Kristina i ja grickamo tijekom manje-više svakog predavanja (nemojte sad reći da je i to slatko - znam, ali nisam poludila da se odreknem baš svakog oblika slatkog), Nijagarine slapove vode i sl. između ostalog pojavila se nešto češće na meniju i riba.

Jedan sam dan tražila nešto jednostavno za ručak i teta u ribarnici me pitala bi li losos. To mi je zvučalo silno fancy i promislila sam kako bi bilo lijepo, ali kako ipak ne želim ostatak tjedna biti gladna, a onda sam skužila da mu je cijena otprilike ista kao i nekim drugim ribicama koje sam već bila isprobala pa sam mu odlučila dati šansu i nisam se nimalo razočarala. Poslušala sam mog dragog Jamieja (kuharica Cook with Jamie) i poslužila se jednim njegovim receptom kao bazom pa sam na kraju dobila skromno rečeno izvanredan ručak. Prženjem losos dobije finu koricu, a iznutra je mekan, umak mu daje malo pikantnosti – imate sve što treba.




Za 2 osobe:

Za umak od inćuna i kopra:
Šačica fino nasjeckanog svježeg kopra
5 grubo nasjeckanih fileta slanih inćuna
Sok kriške limuna (ne pretjerivati, probajte da vam ne bude prekiselo)
Ekstra djevičansko maslinovo ulje
Svježe mljeveni crni papar

2 fileta lososa
Maslinovo ulje
Sol i svježe mljeveni crni papar

1) Ugrijte pećnicu na 200°C i u nju stavite jednu posudu da se ugrije
2) Za umak: u mužaru smutite kopar, inćune i sok od limuna. Dodajte onoliko ulja koliko je potrebno dok ne dobijete umak koji se može fino razmazati. Začinite koliko je potrebno.
3) Losos premažite s malo ulja i začinite pa ga u tavi pržite 2 minute, okrenite i pržite još minutu pa zatim prebacite u ugrijanu posudu i sve zajedno u pećnicu na 3-4 min, ovisno o debljini fileta.
4) Kad je gotovo, dodajte umak od inćuna i kopra i sve poslužite s povrćem (moj prijedlog: vinćoli na svetojelenski, ali mogla bi i brokula npr.)

Napomena:
Kopar se može zamijeniti ružmarinom (tako je bilo u originalu ali ja nisam imala svježeg ružmarina, a strah me i da aroma ne bi bila preintenzivna).



damijenestoslatko @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009



Ne sjećam se više o kojem se receptu radilo, ali sjećam se da je jednom netko ostavio komentar u kojem je bilo napisano da je sve to lijepo i fino, ali da u toj pripremi  ima puno filozofije i da su jednostavne stvari kao lešo povrće pod ulje najbolje. I (kao jedna prava vaga) sasvim razumijem što je ta osoba željela reći. Volim svakakve kulinarske eksperimente i nekako mi se čini da ih se neću baš odreći, ali u zadnje vrijeme me srce jako vuče upravo jednostavnim ručkovima s malo sastojaka ali dobre kvalitete. Takav je i današnji.

Kupila sam u mom jutrošnjem pohodu na tržnicu nevjerojatno svježu i mekanu teleću jetricu. Inače se uvijek malo prekasno ustanem pa mi jetrica izmakne, ali jutros sam bila ponosna vlasnica zadnjeg komada u mesnici. Dok sam još plaćala račun, ušla je žena i razočarano pogledala mjesto na kojem je do prije minutu bio moj komad mesa (očito dobro zna gdje što stoji), pitala ima li slučajno još jetrice, okrenula se i pošla. Mesar mi je samo pružio vrećicu i zavjerenički se nasmijao.

Doma sam od svog ulova napravila nešto najjednostavnije što se može zamisliti – prženu jetricu. Postoji dosta recepata za pripremu jetrice s raznim zanimljivim sastojcima, ali kad je ovo već prvo gostovanje gđice jetrice na ovom blogu, računam: nek' bude k'o od majke rođena. Osim toga, čini mi se da bih mogla pokrenuti neku rubriku pod naslovom „jedimo željezno“ jer je ovo još jedna namirnica od koje će vam poskočiti željezo u krvi (100 g jetrice = 16% RDA željeza).  Prvi je u nizu željeznih recepata bila juha od cikle i karfiola.

Jetrica je i inače jako zdrava – odličan je izvor vitamina B12, vitamina A, bakra, folata, riboflavina i selena, a dobar je izvor cinka, vitamina C, proteina, niacina, fosfora, vitamina B5 i vitamina B6. (umorila sam se dok sam samo prepisala ovaj popis hranjivih tvari – za detaljnije informacije o telećoj jetrici kliknite ovdje).

Teleća jetrica
Sol
Papar
Ulje
Peršin (za posluživanje)

1) Tanko narežite jetricu (najjednostavnije je da zamolite mesara da to obavi za vas)
2) Dobro ugrijte malo ulja na tavi pa stavite jetricu da se isprži s jedne strane i nakon svega par minuta okrenite i na drugu stranu. Posolite je i popaprite pa poslužite preliveno sokom koji jetrica pusti prilikom prženja i s pokojim listićem peršina (i obavezno pojedite dok je još toplo - zato cijeli post ima jednu jedinu sliku).

Napomena: Jetricu treba pržiti na jačoj vatri tako da bude brzo gotova – što se dulje prži, to postaje žilavija. Ako prije prženja vidite da jetrica u sebi ima žile, odstranite ih prije pripreme.  


damijenestoslatko @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009



Neki su me od vas u komentarima na prošli post za dulce de leche ukorili da će se zbog takvih recepata udebljati pa sam danas odlučila zaokrenuti u posve drugom smjeru, primjerenijem proljeću. Ako niste znali, 100 g šparoga ima svega 25 kalorija pa zato slobodno mogu reći: navali narode! (Još da tete na placu nisu nabile toliku cijenu za nešto što raste samo od sebe...)

Vraćajući se danas s prakse iz Osnovne škole Rudeš gdje sam imala začuđujuće ugodan sat s razredom miješanih sedmaša i osmaša (koji su inače poprilično živahni, ali danas je bilo super raditi s njima) odlučila sam svratiti do tržnice. Za razliku od dubrovačke place na kojoj se sve što valja proda otprilike do 7.15 ujutro pa ako slučajno dođete oko 10 sva je prilika da nećete uloviti ni najobičniju mrkvu, na jarunskom je placu bilo živahno i oko 14.00. 



Kod mesara nije bilo onoga što sam htjela, ali zato ostatak izbora stvarno nije razočarao. Jedan mi je prodavač pobjedonosno naglasio kako mi je poklonio jednu jagodu uz onih pola kila što sam kupila, a prvi ovogodišnji svežanj šparoga sam kupila od gospođe koja nije mogla sakriti oduševljenje što joj se ubrzo rađa unuk. Ima nešto veselo u tom proljetnom zagrebačkom zraku. Vjerojatno mi je zato proljećei najdraže godišnje doba kad je Zagreb u pitanju.

Pokušavajući iskoristiti proljetni ugođaj i studentski prosvjed jučer sam se tako šetala Tkalčićevom i u izlogu jedne galerije koja prodaje nakit je sjedila ni više ni manje nego mačka.  Dalje:  prije par dana u Gajevoj naišla sam na gospođu koja je zauzela poziciju na onim klupama ispred Algoritma i nepomično sjedeći u položaju „ruke u zrak“ svima pokazivala dva srednja prsta. Na Jarunu ljudi na rolama padaju kao kruške, ali svi veselo ustaju, a čak mi se čini i da su vozači tramvaja skloniji sačekati dok došprintam do zadnjih vrata plavih ZET-ovih ljubimaca. Btw, koji je pod milim bogom ono tramvaj br 20? Nešto privremeno ili stalno i kud to čudo vozi? I zašto brojevi tramvaja ne idu po redu?




Dakle, back to šparoge. Nije mi se dalo puno petljati po kuhinji, a najjednostavnije stvari su uglavnom i najbolje pa sam se zato obratila Gaminoj kuharici koju mi je na samom početku studija uz posvetu „put do muškog srca ide kroz želudac“ poklonila tete Ksenija, mamina najbolja prijateljica. Gama je fino i potanko objasnio što da sa šparogama radim (kod nas doma se ne jedu pa sam šparogo-samouka) i mogu vam reći da mi je ručak bio vrlo ukusan. A da bi bio jednako veseo kao što je veselo ovo proljeće u zraku, odlučila sam ga smjestiti na ružičasti tanjur.

Evo Gaminih originalnih omjera (ja sam taj dio odradila odokativno, ali možda bude korisno onima koji budu spravljali po prvi put):
2 vezice šparoga
6 jaja
0,5 dcl maslinova ulja
0,3 dcl octa (u mom slučaju aceto balsamico)
Soli i papra po želji

1) Šparoge operite i presavijte ih preko prsta tako da odvojite gornji mekani dio od donjeg tvrdog. Gornji dio se dalje koristi, a donji možete sačuvati za pripremu povrtnog temeljca.
2) Meki dio izrežite na komadiće duljine otprilike 3 cm pa stavimo kuhati u vrlo malo posoljene kipuće vode na 10-15 min dok ne omekšaju (što je manje vode, to se manje hranjivih sastojaka gubi). Skuhane šparoge procijedite i ispreite pod mlazom hladne vode.
3) Skuhajte jaja utvrdo, ogulite ih i razrežite na četvrtine.
4) Šparoge začinite uljem, octom, solju i paprom i zatim poslužite izmiješane s ohlađenim ploškama jaja.


damijenestoslatko @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009



Kažu: kriza je na pomolu. Kažu: recesija. Kažu: depresija. Za prve dvije stvari ne odgovaram i one spadaju u objektivne okolnosti -  činjenice govore da nije baš sve kako je bilo prije par godina i da stvari malo drugačije (ne) funkcioniraju.  Ali zato mislim da se ovom zadnjom ljudi malo prečesto razbacuju. Ne znam jeste li i vi primijetili istu stvar, ali ja u zadnje vrijeme rijetko susrećem ljude koji su „loše raspoloženi“. Ne. Svi su oni „u depresiji“. Sve je to ok, imaju ljudi i boljih i lošijih dana, ali nećemo zato odmah proglasiti kliničko stanje...

Oko mene (nadam se da nemam neke izravne veze s tim...) su u zadnje vrijeme svi poprilično loše raspoloženi (ili da kažem u depresiji?) Meni se čini da to sve ima veze s načinom na koji ljudi gledaju na pojave i ljude oko sebe. Mislim da se treba usredotočiti na ono pozitivno. Ako i niste baš najbolje volje, sigurno ima barem jedna stvar kojoj se u danu možete radovati, pa makar to bio i trenutak kad dođete kući i skinete tijesne cipele.



Ako ipak želite samo mrvicu veće zadovoljstvo od toga, imam još jedan prijedlog: nevjerojatno zelen i ukusan ručak.  Prema određenim psihološkim istraživanjima, zelena boja (za razliku od npr. crvene) umiruje. Dakle: osim što će umiriti vaš gladni želudac, ovaj obrok bi i svojom bojom trebao djelovati smirujuće. Kladim se da nakon takvog ručka nijedan ljubitelj kupusa neće više biti ni loše volje ni u depresiji. I sama spadam među ljubitelje tog često zanemarenog povrća i bila sam oduševljena kad sam u kuharici "Danas kuham" pronašla još jednu novu upotrebu za njega. Od svih privlačnih recepata u toj knjizi, ovaj je prvi bio nominiran za isprobavanje.

Prilagođeno prema receptu Ane Ugarković, za 4-6 osoba:
1 kg mlade raštike
Sol i papar
4- 6 oguljenih režnjeva češnjaka
200 ml ekstra djevičanskog maslinovog ulja
500 g tjestenine
100 g svježe naribanog parmezna ili pecorina

1) Očistite raštiku, a umeđuvremenu stavite češnjak u mnogo hladne vode i pustite da proključa. Zatim vodu posolite i dodajte raštiku.
2) Kuhajte dok ne omekša pa zatim ocijedite zajedno s češnjakom.
3) Stavite kuhati tjesteninu
4) Stavite raštiku i češnjak zajedno s uljem u blender i miksajte dok ne dobijete homogenu smjesu.
5) Prelijte zelenu salsu preko tjestenine i poslužite toplo s malo naribanog sira po vrhu.



p.s. I nema brige: ne namjeravam ovo pretvoriti u "self-help" blog

damijenestoslatko @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, veljača 27, 2009



Stvari kod mene često idu u zadnji čas. Tako je i ovaj današnji post uistinu napisan 5 do 12 kako bi  stigao upasti u ovomjesečni krug igre Ajme koliko nas ima! s temom suhog voća (imala sam za ovo mjesec  dana i evo ja pišem post 2 sata prije ponoći...) koju je pokrenula monsoon, a ovomjesečna je domaćica Vera. Prvo ispiti, onda malo doma i sad trka po Zagrebu dok obavim stotinu nekih glupavih administrativnih obaveza i ne ostane vremena za druge stvari, a na kompjuteru čeka barem 20 recepata.  Ipak, jednostavno mi je bilo žao da nešto ovako ukusno ne završi u društvu jednako tako ukusnih stvari koje su druge blogerice sigurno pripremile. Osim toga, ove su hrpice kao stvorene za ovomjesečnu temu - u njima ima i badema i grožđica i arancina.  Zato evo recepta koji na svojih 5 minuta čeka još od Božića (u pozadini se gornje slike može nazrijeti i ostatak božićnog pladnja s kolačićima). Toliko je jednostavan da je upitno može li ga se nazvati receptom, ali vjerujte mi po ukusu je pravo remek-djelo

Ideja potječe  iz Velike knjige kolača (tamo se zovu Hrustave hrpice od badema), ali je od 6 sastojaka promijenjeno 3 pa ne znam nalikuje li to više na njihovu verziju



Za 50-ak hrpica:
10 dkg grožđica sultana
2 cl maraschina
40 dkg mliječne čokolade
15 dkg badema narezanih na listiće i proprženih
4 dkg sitno nasjeckanih arancina


1) Operite grožđice toplom vodom, posušite ih i prelijte maraschinom pa ostavite preko noći.
2) Čokoladu otopite na pari pa kad se malo ohladi umiješajte sve ostale sastojke.
3) Iz smjese vadite hrpice na papir za pečenje, pustite ih da se ohlade i zatim stavite u hladnjak da se do kraja stisnu.
4) Poslužite u malim papirnatim košaricama.

damijenestoslatko @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009



Tko god se ikad uhvatio ne baš laganog zadatka učenja nekog stranog jezika, znat će da se svakako savjetuje služenje jednojezičnim rječnikom. To je, kao što mu ime kaže, ona debela knjiga u kojoj su riječi i njihova objašnjenja na istom jeziku. Zašto baš jednojezični rječnik? Zato što će vam on pojasniti koje nijanse značenja određene riječi u sebi kriju, uz kakve riječi najčešće dolaze te pripada li razogovrnom, pisanom, stučnom, vulgarnom ili kakvom sve već jeziku.

Zamislite sada da u Hrvstaku prizemlji jedan mali zeleni i otvori Hrvatski enciklopedijski rječnik jer je negdje načuo da su  „brokule“ zdrave. A što li su brokule? Osim što će definiciju pronaći između sasvim značenjski nepovezanih natuknica (broketareg. „mala posuda za vodu“ i brokva- reg. „čavao“), moći će pročitati sljedeće:

brokula (brokoli) ž. bot. zeljasta biljka (Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa) iz porodice krstašica (Cruciferae), kao povrće služe zeleni mesnati cvatovi koji izbijaju duž čitave stabljike; prokula • tal. broccolo



E sad, ovisno o tome koliko je mali zeleni potkovan u biologiji, bit će mu jasno ili sve ili ništa. Ako razumije, svaka mu čast, a ako to „baš nije njegovo područje“, kao što bi rekli mnogi natjecatelji u „Milijunašu“, bit će puno bolje da skokne do Konzuma i pita tetu (držimo mu fige da naleti na neku ljubaznu) da mu pokaže što je brokula (i to točno tim riječima, zamislite da dođete tražiti „Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa“)

Pretpostavljam da vanzemaljci i prehranom trebaju održavati svoj blještav močvarni ten pa mi se čini da bi se našem malom zelenom brokula mogla učiniti kao dobra zemaljska zamjena za svemirske delikatese koje mu nisu dostupne (i bio bi u pravu – brokula je jedna od najzdravijih zamislivih namirnica). Što onda s njom? Ja svakako preporučujem ovu juhu. Mislim da je jedna od najukusnijih krem juha koje sam imala priliku probati (čak je i moj darling koji je bio gotovo izbezumljen kad je vidio boju našeg ručka pojeo iznimno velikodušnu porciju koju sam stavila pred njega). Još joj je jedna prednost da je usitinu brzo gotova.

Za 2-3 osobe:

500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog, po želji)
200 g cvjetova brokule
2-3 mala krumpira
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
nekoliko blanširanih cvjetova brokule za posluživanje (po želji)

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu brokule i krumpir
2) Kuhajte poklopljeno dok povrće ne omekša
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje
4) Posolite i popaprite, dodajte cvjetove brokule na sredinu tanjura i poslužite uz crni kruh

Napomena:
Nakon što ste dodali vrhnje, nemojte više vraćati juhu na vatru, vrhnje ne bi trebalo prokuhati.



Ako se stvari slične čokoladnom kolaču iz mikrovalne pojavljuju (pre)često na vašem meniju, ovo je idealan način da malo napunite baterije - nisu brokule dobre samo za kožu malih zelenih! Dapače, odlične su i za Homo sapinese (naročito one podvrste čokoladis) - vaše će im se srce i krvožilni sustav iskreno obradovati

damijenestoslatko @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 8, 2009



Ne mogu vam objasniti koji pomiješani osjećaj zabavljenosti i ljutnje osjetim kad nam na zadnjem predavanju profesori kažu: „Vidimo se nakon praznika“. Ne znam po čemu su to rokovi praznici? Njima možda i jesu jer se moraju na faksu pojaviti svake prijestupne godine tj. na ona tri dana kad imaju rokove, ali meni i svima koje znam definitivno nisu. Moj pojam praznika puno se više poklapa sa ronjenjem u moru nego s danonoćnim ronjenjem po knjigama. No dobro, nek` im bude. Recimo da su praznici.

U tako opuštenim uvjetima (pisanja kolokvija/ispita, beskrajnog iščitavanja knjiga, skripti, bilježnica i PowerPoint prezentacija od sumraka do zore i obratno) nema čovjek baš previše vremena ni za pošteno jesti a kamoli za praviti kolače. Zato će ovaj moj današnji receptić doći kao naručen svim studentima, a i svima onima kojima inače nedostaje vremena (takvih je, čini mi se, najveći broj). Sve što zahtijeva u pogledu vremena je 10 minuta. U tehničkom smislu, trebat će vam mikrovalna.




Scenarij ide ovako: učite u sred noći, slova se već lagano počinju pretapati jedno u drugo, želudac zavija, a u frižideru pustoš jer ste manje-više cijeli dan proveli na toj istoj stolici i niste imali vremena za ekspedicije u trgovinu. E sad, čokolade nema, po glavi vam se mota „Da mi je nešto slatko...“, a jesti šećer žličicom ipak ne dolazi u obzir. Ta-dam! Rješenje slijedi.

Jedva sam dočekala da ovo svoje otkriće podijelim s vama, ali zbog ispita i obaveza nikako da uhvatim koju minutu da to uistinu i učinim. Na internetu sam jednom prilikom naišla na recept za čokoladni kolač koji je gotov za pet minuta. „Kako da ne“, bilo je prvo što mi je palo na pamet. Da se to može, svi bi to radili. Ali vrag mi nije dao mira pa sam pokušala i guess what – uspjelo je. Bila sam oduševljena, ali iskreno – rezultat mi se nije do kraja svidio. Za moj je ukus kolač bio presuh. E onda su krenule varijacije na temu (po jedna svako par dana  ) sve dok nisam dobila ono što sam htjela. Moj se recept sad već podosta odmaknuo od originala, ali nisam htjela stavljati originalnu opciju kojom nisam bila zadovoljna. Kako bi recept ispunio svoju primarnu svrhu (nahraniti slatkoga gladne u trenutku krize i to brzo), držala sam se američkog sistema mjerenja sastojaka na žlice (1 žlica = 15 ml ili 10 g). Osim toga – nema prljavog suđa!



Da sažmem:
1) 10 minuta vremena (priprema i raspremanje uključeno)
2) 1 šalica u kojoj miješate i pečete pa nema prljavog suđa
3) sastojci koje 99% vremena imate kod kuće

A sad evo i recepta:

4 žlice brašna za dizano tijesto
2 žlice kakaa (pravog, tamnog, ne instant napitka)
4 žlice šećera
½ žlice šećer vanilije
sol
cimet

1 jaje
3 dkg rastopljenog maslaca
3 žlice jogurta
1 žlica mlijeka

1) Uzmite veću šalicu (zapremnine 300-350ml) i u nju stavite prvih 6 sastojaka i doro promiješajte tako da bude sasvim jednolično
2) Dodajte redom sve ostale sastojke, opet promiješajte
3) Stavite na 3min i 10 sek u mikrovalnu pećnicu na najjače (kod mene je to 800W)
4) Pustite da se malo prohladi i uživajte

Napomena:
Čini mi se da bi se u smjesu moglo umiješati i komadiće čokolade, a za posluživanje super dođe malo preljeva od karamela/šlaga/sladoleda

Ovaj će kolač, što se mene tiče, ostati „work in progress“ tj. javit ću vam bude li još kakvih promjena u njemu.



A sad odoh nazad na „praznike“...

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2009




Haraju virusi, gripe i razne pošasti pa mi savjest nalaže da vam na blogu ostavim nešto zdravo umjesto onoga što sam prvotno imala u planu.

Znam (pouzdano ) da mnogi od vas vole onaj stari francuski crtić La Vie (u kojem su krvne stanice, virusi i bakterije glavni likovi). Kad sam bila mala jedno me vrijeme hvatala panika kad bih ga vidjela na televiziji jer sam mislila da nam venama stvarno haraju ona zločesta čudovišta i da sve uistinu i izgleda onako kako su u tom crtiću nacrtali. S užasom bih bacila pogled sama na sebe i pomislila „Bože moj, što li je to unutra?“ Sad sam već apsolvirala činjenicu da nije u životu baš sve kao na televiziji, a znam i to da nam trebaju  vitamini, minerali i cijela ta kompanija bella kako bismo što bolje i zdravije funkcionirali. (Nažalost još nismo evoluirali do stupnja da nam venama teče čokolada s lješnjacima).

Ova je salatica ukusan dodatak bilo kojem jelu, a kriterij za odabir sastojaka je ustvari bio boja namirnica s tržnice. Na kraju je ispalo da osim što je šarena, ova salata ima i jako ugodan okus. Kao i obično, salatama ne mjerim količine pa zato evo samo sastojaka (omjere prilagodite vlastitom ukusu):

matovilac
ljubičasti kupus
mrkva
korijen celera
ulje
aceto balsamico
sol papar

1) Povrće operite pa matovilac stavite na dno zdjele
2) Kupus isjeckajte na trakice, a mrkvu i korijen celera naribajte na sitnom ribežu. Sve zajedno pomiješajte i dodajte matovilcu
3) Od ulja, aceta balsamica, soli i papra napravite dressing pa začinite salatu i poslužite uz neko mesno jelo.

p.s.
jeste li znali da je sutra (05. veljače) Dan Nutelle? Odličan izgovor da si nakon zdrave salatice napravite palačinke s Nutellom

damijenestoslatko @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009



Žena prži mužu jaja za doručak. Odjednom on uleti u kuhinju:
- Pazi. PAZI!! Stavi još malo ulja! O, Bože!
  Pržiš ih previše istovremeno.
  PREVIŠE! Okreni ih! SAD IH OKRENI!
  Treba još ulja. Joj! GDJE ćemo naći JOŠ ULJA? ZALIJEPIT ĆE se!! Pazi...
  PAZI!! Rekao sam ti PAZI!! NIKAD me ne slušaš dok kuhaš! Nikad! Okreni ih!
  Požuri! Jesi LUDA? Jesi li TOTALNO poludjela? Ne zaboravi ih posoliti.
  Znaš, uvijek ih zaboraviš posoliti. Posoli. POSOLI! POSOLI!

 Žena ga zaprepašteno pogleda:
 - Pa što je s tobom? Misliš da ne znam ispeći nekoliko jaja?
 Muž mirno odgovori:
 -Ne, samo sam ti htio pokazati kako je meni dok vozim.

Ovaj sam vic dobila jučer e-mailom i dobro sam se nasmijala pa računam, zašto ne biste i vi?  Osim toga, o jajima se (iako ne prženim) u ostatku posta i radi, a dobro će doći i kao mali uvod s obzirom na to da je vrijeme predrokova i kolokvija pa da nemam nažalost vremena da vam nešto podrobnije ispričam o podrijetlu današnjeg recepta. Za one koje zanima, evo ovdje članak na Wikipediji.

Kod nas  bi se ovo jednostavno nazvalo „nadjevena jaja“, ali meni je nekako simpatičniji bio engleski naziv „deviled eggs“ pa sam se odlučila malo ga podomaćiti i tako su „nadjevena jaja“ dobila naziv vražjih. Idealna su kao predjelo, a tako se jednostavno naprave da ih možete poslužiti kad god vam padne na pamet. Može ih se dekorirati puno urednije nego ova na slici, ali ja sam htjela da budu jednostavna i pomalo šlampava (kako kod mene inače stvari znaju izgledati, pripisat ćemo to „stilu“) jer su bila namijenjena kao dodatna zanimljivost na stolu na kojem su u glavnoj ulozi bili ćevapčići i ostale „balkanalije“ s roštilja. (ne može sporedni glumac imati slickanu frizuru a la Ante Gotovac ako je glavni šarmantno neuredan kao Johnny Depp)



6 ohlađenih tvrdo kuhanih jaja
50 g majoneze
pola žličice senfa
malo peršina
sol
papar
nevršak noža crvene paprike

1) Jaja razrežite uzdužno na pola
2) Izvadite žutanjke, dodajte im sve druge sastojke i lagano promiješajte da dobijete homogenu smjesu
3) Stavite smjesu u špric za ukrašavanje kolača i istisnite željenu količinu u jaje na mjesto gdje je bio žutanjak
4) Po želji možete a) posuti s još malo crvene paprike b) ukrasiti listićem peršina

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009



Ljudi moji, koja promjena! (Ljudi moji, je li to moguće?) Jutros sam šetala po Dubrovniku i raskopčavala jaknu jer mi je bilo vruće.(malo sam previše stvari bila navukla na sebe, ali svejedno), a evo me sad tu: snijeg po cesti, sve puno bljuzgavice i sutra ujutro...faks. Shvatit ćete zašto nisam baš preinspirirana za dugo pisanje pa zato in medias res: vinćoli (inćuni) na svejtojelenski. Ovaj sam recept pronašla na stranici recepti.hr i jako mi se sviđa kako se slaže nekoliko jednostavnih namirnica u ovoj salati. Zanimaju li vas točni omjeri, pronaći ćete ih tamo, ja sam to porpilično odokativno.

fileti slanog inćuna
krumpir
lisnata salata (rikula, radič, matovilac, endivija)
maslinovo ulje
vinski ocat
Sol
Sjeckani peršin

1) Krumpir skuhajte u kori pa a ogulite i narežite na ploške.
2) Očistite i salatu pa je dodajte kuhanom krumpiru i začinite uljem, octom i solju.
3) Dodajte filete inćuna i sjeckani peršin.

p.s.
Prema onome što sam pročitala, ovo je autohtoni recept iz Crikvenice, možda nam dovuče malo sunca i topline s Jadrana

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 30, 2008



Pametan piše, lud pamti – tako često kažu u Dubrovniku. Zašto ja sama sebe uporno trpam pod ovu kategoriju ludih, nikako mi nije jasno. Svaki put kad isprobam neki novi recept ili kad nešto u nekom receptu izmijenim, uvjerena sam da ću se sljedeći put sjećati što sam, kako i koliko napravila. Ono što se kasnije (naravno) dogodi je da je jedino čega se sjećam da sam nešto promijenila, ali što i kako – nikako! Bilo bi bolje da se ne sjećam ni toga pa onda barem ne bih razbijala glavu pokušavajući se dosjetiti promjene i govoreći si: «E sljedeći put ću obavezno zapisati».

Tako je, pogađate, i s ovim namazom. Htjela sam naći ukusan namaz od gljiva i u svojoj sam potrazi naletila na nekoliko recepata koje sam zatim iskombinirala tako da na kraju namaz ulkjučuje sve ono što mi se sviđa i ništa od onoga što mi se ne sviđa. S obzirom na to da je to sva bilo prije 4 mjeseca, ono što sam prizaboravila je: u kojim sam to sve omjerima radila i jesam li uključila baš sve sastojke koje volim. Sjećam se dobro da je namaz nestao iz frižidera u roku od 24 sata i evo onoga za što vjerujem da je bila moja konačna verzija namaza od gljiva. Jako bi se lijepo slagao s krekerima od ružmarina o kojima sam pisala prije par dana.



250 g šampinjona
1 žlica ulja
½ češnja češnjaka
50 g badema (popečenih u pećnici i samljevenih)
40 g maslaca sobne temperature
malo konjaka (cca 1 žlica)
peršin
sol
bijeli papar

1) Šampinjone operite, posušite i narežite na tanke ploške pa pirjajte na 1 žlici ulja  zajedno s češnjakom dok ne puste vodu i dok voda ne ishlapi a gljive poprime tamniju boju.
2) Pustite gljive da se prohlade, a zatim ih zajedno s otalim sastojcima, stavite u blender i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu
3) Čuvajte u hladnjaku

Napomena:
- Dobro je napraviti ovu paštetu dan unaprijed kako bi se okusi «sljubili» (kako bi rekle neke hrvatske kulinarske face)
- Ako vam se čini da pašteta nije dovoljno maziva, možete joj na kraju dodati još par kapi ulja
- Poslužite s krekerima ili na lagano prepečenom kruhu.
- Jako se lijepo slaže  s bijelim vinom.



Ako vam je oko zapelo za ovo, evo još pokoji namaz:
Pašteta od pilećih jetrica
Hummus
Pašteta od tunjevine
Namaz od patlidžana i badema

A sve to može na:
Krekere s ružmarinom
Slane krekere od sira

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008



Sve mi se nekako čini da po mom povratku u Zagreb (povratak spominjem sad i na njega odlučno zaboravljam čim zatvorim ovu zagradu) neće baš biti dovoljna samo ona teretana u koju navratim dva-tri puta na tjedan... Kad sam bila mala, na dubrovačkom se radiju vrtila neka blesava reklama „Zube na policu za teatarsku stolicu“ a izgleda da će verzija tog toliko slogana za mnoge oko mene, a i mene samu biti „Zube na policu da staneš u stolicu!“

U skladu s onim što sam napisala u gornjoj zagradi, zaboravit ću sad i sve ostalo i (grickajući komad mamine orahnjače) napisat ću vam recept za odlične krekere. Prvi sam ih put pravila ovo ljeto, a planiram ih ponoviti za Novu godinu. Darling i ja ćemo čekati Novu uz večericu s manjim društvom i posao se nekako raspodijelio. Neću vas sad daviti s tim koga je dopao koji dio posla, ali ja ću spremiti francusku salatu i (najvjerojatnije, definitivna odluka još nije pala) grešno čokoladnu tortu. S obzirom na to da će se za predjelo na meniju između ostalog naći i neka vrsta paštete, mislim da ću u pećnicu ubaciti i pokoju dozu ovih krekera, ne može škoditi... (osim po pitanju već khm... zaboravljene situacije).

Sad vas lagano napuštam jer vrijeme nekako jako brzo bježi, doma nisam baš dugo, a u to malo dana bih htjela strpati što je moguće više nekih događanja. Uživajte u ovim blagdanskim danima! Bisou!

Iz magazina Gourmet (srpanj 2008)
82 g brašna
žlica svježeg ružmarina(nasjeckanog)
žličica praška za pecivo
pola žličice soli
125 ml vode
80 ml maslinova ulja + još malo za premazivanje
krupna morska sol



1) Ugrijte pećnicu na 200°C, obložite pleh papirom za pečenje
2) Pomiješajte brašno, ružmarin, prašak za pecivo i sol. Zatim u sredini napravite udubinu i dodajte vodu i ulje pa lagano umijesite tijesto.
3) Podijelite tijesto na tri dijela, 2 prekrijte folijom (da se ne isuše), a treći razvaljajte u kružni oblik (cca 25 cm promjera). Tijesto treba biti jako tanko, a oblik uopće ne treba biti savršeno pravilan, moža i ovalno.
4) Prebacite tijesto na pleh, premažite ga s malo ulja i pospite s još malo ružmarina i soli.
5) Pecite 8 do 10 minuta dok ne dobije zlatnu boju i počne hvatati i tamniju boju na rubovima pa ponovite cijeli postupak još dva puta.



Napomena:
- Krekere možete napraviti i dva dana unaprijed, ali ih u tom slučaju treba držati u što je moguće bolje ztvorenoj kutiji.
- Ako želite, ružmarin možete zamijeniti paprom ili nekim drugim začinom.
- Ovako napravljeni krekeri jedu se razlomljeni, ali ako ste nešto „uredniji“ tip možete ih pravilno izrezati prije pečenja.
- S mazanjem tijesta uljem i posipanjem solju i ružmarinom pričekajte do neposredno prije stavljanja u pećnicu.
- Ako niste ljubitelj maslinovog ulja, promislite još jednom! Ima jedno krasno ulje marke Trenton koje je jako blago i lijepo pa možete pokušati s njim (mene je preobratilo  )



p.s. Namaz za kombiniranje s ovim stiže za dan-dva!

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 22, 2008





Kao što dio vas zna, od jučer sam doma. Nakon dva tjedna kiše, oblaka i svega ostaloga što me već pomalo bilo počelo bacati u depresiju, jučer me iz Zagreba ispratilo sunce! Nadam se da je i ostalo tako lijepo  

U avionu me (možda zbog tako lijepog vremena) bila uhvatila navala nadobudnosti. Naime, čitala sam one njihove novine i u njima naišla na članak tematike kakvu smo nedavno prevodili na fakultetu. S obzirom na to da sam s tom vrstom jezika imala poprilično muke, pitala sam ženu do sebe kemijsku da zapišem prijevode nekih izraza koji su mi se učinili dobrima pa da ih, ako bog da, i zapamtim. Ali čini se da mi nije bilo suđeno da izvučem neku korist iz tog leta jer je par minuta nakon što sam nabavila kemijsku počela bura. Nije to bilo ništa spektakularno, ali avion se par puta malo zatresao, žena od koje sam posudila kemijsku je umrla od straha, uhvatila me za ruku i od moje prevoditeljske nauke što zbog  njene, a kasnije i moje nervoze nije nažalost bilo ništa (i da, sad se ne sjećam ni što sam htjela zapisati!)



E sad, što se prijevoda na ovom blogu tiče, mogli ste primijetiti da ovdje nema baš često naziva na engleskom, ali ipak: ovaj je teško prevediv. Na nekim našim stranicama nazivaju ga marmeladom od limuna, ali ono što 100% znam je da ja curd ne bih prevela s mermelada! Što se mene tiče, mermelada je proizvod isključivo voća i šećera i eventualo pokojeg dodatka u vidu arome ili orašastih plodova. Ostalo su za mene namazi. Ovaj je dakle namaz nešto što slobodno omotano crvenom mašnicom može pod bor nekom gurmanu!






Lemon curd je preljev/namaz za kolače koji je bio silno popularan u Velikoj Britaniji krajem 19.stoljeća. Zbog sastojaka ga se pravilo u nešto manjim količinama nego mermeladu, a njim su se punili kolači, posluživao se uz kriške torte, a čak se i mazao na kruh u kombinaciji s maslacem (ovo zadnje sam probala na prepečencu i nije loše koliko god na prvi pogled djelovalo možda neobično). Uglavnom, osim soka limuna za curd možete upotrijebiti sok bilo kojeg drugog voća i dobit ćete voćni namaz prekrasne intenzivne voćne arome. Meni se čini npr čini sjajnim punjenjem za muffine, dodatkom palačinkama ili u nešto rjeđoj varijanti dodatkom sladoledu ili kolačima.

Budući da sadrži jaja i maslac, preporučuje ga se potrošiti u roku od sedam dana (vjerujem da to neće biti problem) i kao i mermeladu, trebalo bi ga se stavljati u sterilizirane staklenke.


Iz kuharice Stephanie Alexander The Cook`s Companion
Za jednu manju teglicu:

4 žutanjka
15 dkg šećera u prahu
100 ml limunovog soka
7 dkg maslaca narezanog na kockice



1) Tucite žutanjke i šećer mikserom dok se šećer ne «rastopi»
2) Stavite tu mješavinu zajedno s preostalim  sastojcima u posudu debljeg dna na laganu vatru i miješajte neprestano sve dok ne dođe do vrenja (u tom će se trenutku krema početi zgušnjavati). Odmah skinite s vatre.
3) Ulijte u tople sterilizirane staklenke te zatvorite. Pustite da dosegne sobnu temperaturu i zatim čuvajte u hladnjaku.




                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008



Kao što se dalo primijetiti, nije me baš bilo u virtualnim prostorima ovih zadnjih dana. To je zato što sam letjela po svim drugim prostorima. Iz ljepših i manje lijepih razloga. Ljepši su da mi je bila mama, a manje lijepi da je raspored i dalje koma i da uz to svako malo naleti još neka obaveza. Piši seminarske, radi neke kolektivne prijevode, informiraj se o tahikardiji, bradikardiji, sinusnim čvorovima, pretklijetkama, klijetkama i AV nodalnim kružnim tahikardijama da bi napravila nekakav glosar medicinskih pojmova, spremi sat, vječno nešto fotokopiraj i uz sve to nažalost jako malo kuhaj.

Evo zato nečega što je sasvim u skladu s mojim ritmom u zadnje vrijeme. Sasvim jednostavno - prženo meso + jaje na oko. To je nešto što vezujem uz večere kod babe kad sam bila mala s tim da mi se čini da su mi se ti njeni šniceli (za neupućene: u Dubrovniku su šniceli, a ne šnicle i svinjski file je umbuo) urezali u pamćenje kao tako mirisni i sočni da ih ni jedni drugi nikad neće nadmašiti.

Dakle, ovo sa slike je nastalo i nestalo prije tjedan-dva, a želja me prije toga proganjala cijelo jutro i kao na reklami za torticu pred očima mi je skakalo meso u društvu jaja na oko (što se inače ne događa baš tako često). Sjedala sam kod frizera zatvorenih očiju.Kako imam dosta gustu kosu, pramenovi na dnu glave su se već uhvatili dok je frizerka stigla do onih na vrhu glave pa je seljakanjem sa stolice ne stolicu svako malo prekidala moje razmišljanje o nadolazećem ručku.
- Ti ćeš nama zaspati, reče meni šefica salona
- Ne, ne, ništa se vi ne brinite...
(Nemate vi pojma koliko sam ja gladna i da nema šanse da u tom stanju zaspim...) Dakle, u roku od 20 min od trenutka kad sam ušla u stan, meso i jaja su već bili kupljeni, isprženi i na mojem tanjuru.

malo ulja
Svinjski ili teleći file
Jaja
Crvena paprika
Bijeli papar
Sol

1) File narežite na tanke ploške, posolite ga, popaprite, i začinite crvenom paprikom
2) Propržite ga na sasvim malo ulja na jačoj vatri tako da dobro porumeni
3) Pred sam kraj prženja dodajte jaja u istu tavu tako da se isprže na ulju i soku od mesa
4) Još malo posolite i jedite toplo.

Nije baš recept u pravom smislu riječi, ali kad je čovjek gladan, a usto u žurbi, jako dobro dođe koja brzinska kombinacija ovog tipa.



Ovaj vikend sam zato kuhala jednu prekrasnu juhicu i neke zgodne kekse pa se stvarno nadam da ću vam sutra-prekosutra stići napisati što i o tome. Ostavljam vam svima lijep nedjeljni pozdrav za kaotični ponedjeljak koji nam slijedi...


damijenestoslatko @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008



Svijet je pun svakakvih ljudi, a među njima (na svu sreću) ima uistinu divnih. Toliko divnih da vas se sjete prije nego što putuju u Tunis i idu na tržnicu začinima pa pitaju želite li da vam nešto donesu. I toliko divnih da vam donesu svu silu začina koje su donijeli u zamjenu za onaj jedan koji ste tražili, ali ga nije bilo pa je umjesto njega snalažljivi tuniski trgovac dao malo crvene paprike. Pa onda toliko divnih da sve to  još donesu  upakirano u male epruvetice „ukradene“ sestri koja studira farmaciju. I uza sve to toliko divnih da vam poklone i  sat-dva ugodnog razgovora na kavi. Pa zar to sve nije divno?

A cijela priča je krenula od browniesa s Guinness pivom koje je Maja isprobala i koji su joj se svidjeli pa mi je odlučila donijeti pokoju mirodiju iz Tunisa. A dotad se uopće nismo znale  Sinoć nas dvije opet bijasmo na kavici s koje sam nažalost morala gotovo odjuriti jer me doma čekao nadasve zanimljiv domaći rad (zar ne zvuči malo blesavo kad na 4. godini faksa kažete da idete pisati domaći rad?), ali bit će kava. Nakon našeg ugodnog sinoćnjeg druženja, jedino o čemu je danas bilo logično da vam pišem je ovaj jednostavan recept za pilav sa šafranom koji sam napravila upravo sa šafranom koji mi je Maja donijela. (da samo vidite sve te bočice i kesice, pola mi ih je još uvijek žao otvoriti jer su mi baš drage, a sve se mislim kako moram jer će ipak ishlapiti budem li ih čuvala do besvijesti. Podijelila je začine na one koje je donijela iz Istanbula i one koji su iz Tunisa pa je tako ovo u mom tanjuru bio šafran iz tunisa).




Prema svemu što mi je otkrio drug Google, pilav se može spremati i od bulgura, ali je ipak češća ova vrsta od riže za koju je najbolje koristiti rižu dugog zrna, npr. basmati. Jako je popularan u turskoj kuhinji, a priprema se s najrazličitijim dodacima – od mesa i morskih plodova preko povrća pa čak i kestena i badema. Mjerilo „uspješnosti“ za pilav je to koliko su mu zrna rastresita (što se zrna riže manje lijepe jedno za drugo, to bolje), a u Turskoj uz ovo popularno jelo kruži i poslovica da tko god zna dobro pripremiti pilav, neće imati problema ni s drugim jelima.



Okus pilava varira u ovisnosti o vrsti riže i maslaca te o tome koristi li se temeljac ili voda i naposlijetku, o začinima koje mu dodamo.  Prije pripremanja pravog pilava trebalo bi namočiti rižu, ali iskreno, ja sam taj korak izostavila jer sam bila u žurbi. Ova najjednostavnija verzija za koju recept slijedi jako se dobro slaže kao prilog s bilo kojom vrstom mesa. Ja sam ga konkretno poslužila s piletinom s tahinijem za koju recept isto ubrzo stiže.

Za 4 osobe:
200g riže basmati
500-600 ml mesnog temeljca
2 žlice maslaca
Pola sitno nasjeckane glavice luka
Sol
Šafran

1) Rižu operite i ostavite da se namače otprilike 20 min
2) Ugrijte maslac, i na njemu zažutite sitno sjeckani luk
3) Dodajte ocijeđenu rižu i pustite je malo na laganoj vatri dok ne postane staklasta od upijanja okolnih sastojaka
4) Prelijte temeljcem, dodajte šafran i kuhajte onoliko koliko piše na pakiranju riže, odnosno dok se ne upije sav temeljac.
5) Pustite da odstoji 5-10min i poslužite kao topli prilog



Maja, merci!  

                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, studeni 7, 2008



Na našem se novootvorenom forumu (koji sad već broji oko 30 članova i koji je živahniji nego što sam mislila da će biti) povela diskusija o tome čega uvijek treba biti u frižideru, oprostite: hladnjaku.  Sto ljudi, sto ćudi pa tako svatko ima neku svoju namirnicu bez koje ne može (đumbir, tofu, sir u trokutićima, razni začini, salata pa čak i sirup – pozdrav za elephant  ), ali ono u čemu su se uglavnom svi složili je da baš uvijek ima jaja i mlijeka. 

E pa ako se jajima i mlijeku doda  pokoji petit beurre keks i malo šećera, to je sve što treba za paradižot (ili ako baš hoćete, šnenokle  ). To je jedna od onih stvari koje su tako pametno smislile domaćice starijih generacija – svi su sastojci uvijek pri ruci, jednostavno za napraviti i tako ukusno da svi vole. Ne prave se samo kod nas: u Francuskoj taj desert nazivaju îles flottantes [il flotant] tj. plutajući otoci. Kod njih nema keksa, ali zato često dodaju malo karamela što sigurno mora biti fino. Evo ovaj put moja omiljena, sasvim domaća i nimalo francuska verzija :



Omjer za 6 čaša (onih  za sladoled npr.):
3 žutanjka
2 žlice šećera (za žutanjke)
½ - ¾ l mlijeka
1 šećer vanilija
2 žlice šećera (za mlijeko)
5 bjelanjaka
petit beurre keks

1) Tući žutanjke sa šećerom
2) Uzavreti mlijeko s šećer vanilijom i preostalim šećerom
3) Napraviti snijeg od bjelanjaka
4) Izlomiti keks u čaše
5) Otkidati pune žlice snijega i staviti ih nakratko u uzavrelo mlijeko prvo s jedne pa s druge strane dok malo ne povećaju volumen
6) Slagati ih na kekse
7) Smjesu žutanjaka i šećera  uliti u preostalo mlijeko i pričekati da se malo zgusne,ali ne predugo da se ne naprave grudvice
8) Preliti preko snijega
9) Posuti kakaom i ohladiti (može i u frižideru)



                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008



Kratko i jasno: raspored mi je katastrofa. Oni koji me poznaju vjerojatno će kad ovo pročitaju prevrnuti očima i reći “Ajme evo je opet“ jer već deset dana gotovo samo o tome i pričam, ali što ću im ja. Čar studiranja na Filozofskom između ostalog leži u tome što nikad ne znaš kakav ti je raspored do zadnjeg časa, onda ga danima slažeš da ne bi bilo predavanja koja se poklapaju pa se kad to konačno uspiješ naravno, opet nešto promijeni i opet si na početku. Pa ti svega više bude dosta i digneš ruke. Tako sada cijele dane (a kako je krenulo ubrzo ću i noći) provodim na faksu, a pola vremena od toga ne radim ništa konstruktivno  jer u biti čekam sljedeće predavanje pa sam tako bez potrebe i stalno umorna (sinoć sam kao kokoš zaspala u 9 sati!). U pauzama koje su dovoljno duge skoknem doma na ručak napravim si nešto brzo za pojesti. Evo danas jedne takve brzinske tjestenine – najobičnije, sasvim priproste tjestenine koja meni tako fino legne u ttoj svoj strci.

(usput, treba li reći da su onima koji jedu u menzama iksice stopirane već 15 dana jer Fakultet nije  bio u stanju dogovoriti s Ministarstvom da se obroci subvenciniraju prilikom postupka upisa na diplomski studij (bivšu 4. godinu)? Ili možda da je Ministarstvo nama bajnim bakalarima ukinulo stipendije koje je bilo obećalo uredno nastaviti isplaćivti tijekom diplomskog studija? Ne kaže se uzalud obećanje, ludo radovanje)

Sve u svemu lijepo je biti student, ali ima i svojim velikih mana. Danima sam baš ljuta i poprilično razočarana, ali prestajem vas daviti ovakvim stvarima. Ako vas zanima nešto više, samo pitajte bilo kojeg novopečenog bakalara u svojoj blizini, imat će vam sigurno štošta za reći o Bolonji, studomatu, sustavu ISVU, upisu na diplomski itd. A ako je s Filozofskog, odvojite čitavo popodne da ga strpljivo saslušate.

No, ajmo mi na vedrije teme. Ovo je vjerojatno najjednostavniji mogući recept tako da ga možete iprobati i ako kuhaču nikad niste uzeli u ruke, ali jednostavne stvari su obično i najbolje pa je tako i s ovim. Možete napraviti s kojom god vrstom tjestenine volite i dodati ili izbaciti koji god začin želite. Sve u svemu, moće funckionirati samo ili kao podloga za neke dodatke s kojima se eventualno želite poigrati.

malo ulja
1 manja glavica luka
1 pakiranje pelata (meni omiljeni Mutti)
malo soli i papra
po želji Vegeta
kopar

tjestenina
2-3 dkg maslaca



0) Nasjeckajte luk pa ga zažutite na malo ulja
1) Dodajte pelat (promiješajte par puta da se rajčice usitne) i začine pa kuhajte na srednje jakoj vatri dok tekućina ne ispari i dok ne dobijete željenu gustoću
2) Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju u posoljenoj kipućoj vodi (meni je najdraža ona kovrčava) – u vodu nije potrebno dolijevati ulje, samo nekoliko puta promiješajte i to je dovoljno d se tjestenina ne lijepi
3) Kad je gotova, ocijedite je i dodajte joj malo maslaca narezanog na tanke ploške pa prelijte gotovim umakom
4) Po želji poslužite uz malo parmezana

 Verzija za ispis

Evo sva sreća da me danas faks tako dobro naljutio jer sam ovo sve napisala a da nisam imala vremena ni pregledati tipfelere pa ako ih ima, zažmirite, a ja sad jurim kamo drugdje nego na novo predavanje...

p.s.
Možda je ovaj tekst bio prikladnji uz špagete bolognese?

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008



„Sjećanje na sreću nije sreća, sjećanje na bol ostaje bol“, prema onome što nam je prenijela profesorica iz hrvatskog u gimnaziji, to je izjavio Goethe. Pametan je to bio čovjek. A i mi smo se u razredu često na satovima lektire pravili pametni citirajući tu jednu jedinu rečenicu koja nam je bila poznata. (i prolazilo je  ) Možda bolje jedna, ali vrijedna kao što kažu, nego da smo trebali znati cijelu hrpu pa da na kraju ne zapamtimo ništa (kao što je inače bio slučaj i s hrvatskim i s ostatkom predmeta).

Ali zašto odjednom Goethe ovdje? Nije mi mrsko čitati, dapače, ali ovo se ipak neće pretvoriti u blog o književnosti. Da preformuliramo Goetheovu misao: ovako dobre pahuljice za doručak su sreća dok su u tanjuru, kad ih nema, to postaje bol.



Ja sam trenutno u bolnoj fazi jer je mojih pahuljica nestalo, ali sutra ću napraviti novu rundu tako da me svako jutro može dočekati zdjelica ovog hrskavog blaženstva. Već sam u postu o muffinima s kokosom promovirala prednosti doručka, ali tek me ovo potaklo da ga uistinu i jedem svako jutro. (nije šala, traje to već 3 tjedna!)

Vjerojatno će vam pasti na pamet: “Pa zašto praviti vlastite pahuljice kad ima svakakvih za kupiti?“To je istina, ali kad su vaše vlastite pahuljice u pitanju, možete u njih staviti što god volite i što je meni još bitnije – možete ih zapeći koliko god volite (a ja osobno volim malo pečenije). Osim toga, znate točno što jedete, a glavni sastojak (zobene pahuljice) prepun je vlakana i odličan za probavu.

Ovo je osnovni recept za otprilike 500 g u kojem možete mijenjati što vam srcu drago (prijedlozi su nešto niže).

Suhi sastojci:
25 dkg zobenih pahuljica
10 dkg krupno nasjeckanih badema
5-10 dkg krupno nasjeckanih lješnjaka
6 dkg kokosa
2 žlice šećera u prahu
Malo soli

Tekući sastojci:
6-7 žlica meda
2,5 žlice suncokretovog ulja

+ 5 dkg ili više dodataka (mliječna, gorka ili bijela čokolada, brusnice, crne ili bijele grožđice, suhe šljive, marelice ili datulje)… 




0) Ugrijte pećnicu na 150°C I obložite veliki pleh (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) U zdjeli dobro pomiješajte suhe sastojke i ostavite ih po strani
2) Na sasvim laganoj vatri pomiješajte med i ulje i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu, tj, dok med ne postane nešto više tekuć
3) Dobivenu mješavinu prelijte preko suhih sastojaka i dobro promiješajte tako da sve bude temeljito izmiješano (djelovat će poprilično suho, ali to tako treba biti)
4) Dobivenu mješavinu u ravnomjernom sloju rasporedite po plehu obloženom papirom za pečenje
5) Pecite 10ak min pa promiješajte i vratite na sljedećih 10 min (miješanjem ćete postići da sve bude ravnomjerno ispečeno)
6) Kad se izvadili pahuljice iz pećnice, promiješajte ih još jednom da se ne bi skamenile u jednu ploču nego da ipak budu rastresite onoliko koliko vi želite
7) Kad se sasvim ohlade, dodajte im dodatke po želji i spremite ih u hermetički zatvorenu kutiju.

Prijedlozi:
- ako ne volite kokos, možete ga zamijeniti pšeničnim ili lanenim posijama što je još zdravija varijanta. U obzir dolaze i sjemenke lana, sezama ili maka (mljevene ili ne)
- šećer možete slobodno izbaciti
- Umjesto badema i lješnjaka možete koristiti ili samo jedno ili samo drugo ili pak bilo koju kombinaciju orašastih plodova koje volite (indijski oraščić, brazilski orah, neslani kikiriki, orasi ili čak bučine sjemenke)
- vrsta meda utjecat će na krajnji okus pa birajte blage medove ili one čija vam se aroma naročito sviđa
- za ekstra zdravu verziju možete koristiti i maslinovo ulje
- ako volite hrskavije i pečenije pahuljice, produžite vrijeme pečenja za cca 5min
- možete jesti s jogurtom, sojinim ili običnim mlijekom ili grickati samo (to ja radim kad padne šećer  )



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008




Kad bi mi sve vezano uz kuhanje išlo jednako dobro kao neki dan tortilje, živjela bih od sendviča (i to onih gotovih). U nedjelju sam radila tortilje po jednom "ultra jednostavnom" receptu (što se sastojaka tiče) i ubila sam se dok sam dobila 8 komada koliko mi je bilo potrebno. Tijesto je pucalo, istezalo se, lijepilo, lomilo, bježalo, gužvalo, ukratko: bolje ne doživjeti. Udahnula sam nekoliko puta, rekla sebi u desetak navrata “Nije to ništa, sljedeća će biti bolja, vježbom do savršenstva“, ali vraga... 

Nisam neki silan majstor po pitanju valjanja tijesta, ali nisam baš ni beznadan slučaj. S tim receptom jednostavno nije išlo. Jedna me tortilja koja je pukla na samom kraju oblikovanja uspjela toliko iznervirati da sam joj rekla: “Glupa si“ (kažu da nije dobro ako čovjek razgovara sam sa sobom, ne znam kako se gleda na one koji razgovaraju s hranom?) Sve u svemu, uspjela sam izvaljati i ispeći onoliko koliko mi je bilo potrebno i poslije toga bih najradje bila posla spavati da to nije bio tek prvi dio jela  koje sam pravila za za ručak (o ostalim dijelovima čut ćete za koji dan).


Onda se probudio moj inat (koji inače uglavnom čvrsto spava, ali tu i tamo proviri) i odlučila sam da ne može to tako i da ću već pronaći recept koji će biti u redu. Sva sreća, nije bilo potrebno previše eksperimentiranja i već su iz drugog pokušaja tortilje ispale kako treba. 

Možete ih raditi od samog pšeničnog brašna ili od kombinacije pšeničnog i kukuruznog brašna. U slučaju da dodate i kukuruzno brašno, tijesto će biti nešto manje poslušno, ali zgodno je probati i jednu i drugu varijantu čisto da vidite koji vam okus više odgovara.


Tortilje se, prema onome što kaže Wikipedija,  i u Meskiku prave od obje vrste brašna: najpoznatije su kukuruzne, a tortilje od pšeničnog brašna tradicionalan su dio kuhinje onih područja u Meksiku u kojima kukuruz ne uspijeva. Neću vas obasipati detaljima, ali  u različitim krajevima Južne Amerike tortilje su različite veličine, debljine i dobivaju se pomoću različitih tehnika.






Evo recepta s kojim neće biti problematično napraviti svoje brdašce tortilja (otprilike 8kom):
35-38 dkg glatkog brašna (ili kombinacija pšeničnog i kukuruznog)
1 žličica soli
½ žličice praška za pecivo (može i bez)
10 dkg biljne masti
240 ml vruće vode

1) Pomiješajte brašno,  sol i prašak za pecivo
2) Rukama utrljajte biljnu mast tako da dobijete mrvice
3) Umiješajte vruću vodu u sredinu pa mijesite par minuta dok ne dobijete glatko tijesto
4) Razdvojite ga na željeni broj komada i od svakog oblikujte kuglicu
5) Prekrijte vlažnom krpom posudu u kojoj su kuglice i jednu po jednu zatim izvaljajte u krugove (da biste dobili što pravilniji oblik, okrećite tijesto svaki put za 45°)
6) Pecite na dosta jakoj vatri na teflonskoj tavi bez masnoće. Kad se rubovi počnu malo izdizati ili kad se počnu pojavljivati mjehuri, okrenite tortilju na drugu stranu.
7) Pustite je da se malo peče s druge strane pa zatim još jednom vratite na onu prvu i tortilja je gotova!
8) Do korištenja ih treba održavati toplima, najlakše pomoću pamučne krpe.





A ako ste umjetnički nastrojeni, bacite oko na ovu stranicu gdje je objašnjeno što je točno tortilla art i pogledajte kako izgleda npr. Marilyn Monroe naslikana na tortilji. Ako probate napraviti nešto slično, svakako mi pošaljite sliku rezultata

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008



Prije otprilike 10 dana smo moj darling i ja bili na vikendu u Gardalandu. Za to kratko putovanje imam samo riječi hvale – bilo je malo naporno, ali smo vidjeli svašta zanimljivo i nadasve, dobro se zabavili. Iako sam prevelik “trtaroš“ da bih pošla na najveće rollercoastere, bila sam na jednom poprilično velikom, a u ostalim slučajevima sam promatrala Mirkove noge kako vise na ne znam koliko metara visine i već mi se i od toga vrtilo u glavi.


ipak je ovo blog o hrani...





Osim Gardalanda, bili smo i u jednom lijepo uređenom zoološkom vrtu s akvarijem, a jedno popodne proveli smo u Veroni koja mi se uistinu jako svidjela. Tamo smo naravno ostavili papirić s ljubavnom porukom na zidu Julijine kuće (usput, Julijina kuća je puno bolja od Romeove) i prošetali se ulicom u kojoj ima više lijepih trgovina nego kad e skupe sve ove kojima se hvali naša mala metropola.


...ako ste mislili da ćete pročitati što na poručici piše, e ne može

Putem natrag stali smo na benzinskoj postaji i kad sam ugledala ovu šarenu tjesteninu, jednostavno joj nisam mogla odoljeti. (znate moju ljubav prema šarenoj hrani: ružičaste njoke i macarons?) S obzirom na to da je cijelo to naše putovanjce bilo tako veselo i šareno, paket tjestenine u raznim bojama bio je pravi suvenir za ponijeti kući. (to što se suvenir pojeo za koji dan je već drugi par rukava)



Šarenu tjesteninu sparila sam s umakon alla carbonara (što doslovno znači na rudarski način jer je ovo u svom začetku bila tjestenina koju su jeli siromašni). Carbonara se kuha i kod nas samo što smo je s vremenom, kao i ostale talijanske i druge specijalitete, prilagodili vlastitom ukusu.

Ja sam se u ovom receptu vratila korak prema originalnom receptu, a od njega opet udaljila dva... O čemu se radi? U originalnu carbonaru idu špageti, malo ulja, cijela jaja ili samo žutanjci, panceta, sir (parmezan ili pecorino), eventualno luk i/ili češnjak  te crni papar. Kao što vidite, nigdje se ne spominje vrhnje. Ni ja nisam koristila vrhnje, ali ono u čemu sam odstupila od originala je oblik tjestenine (šarene farfalle umjesto špageta) i vrsta sira (ne volim parmezan pa sam koristila najobičniju Goudu, ali za one koji vole, sigurno je milijun puta bolje s parmezanom).

Za 3 osobe:
250 g tjestenine
Malo ulja
Pola sitno sjeckane glavice luka
2 češnja češnjaka (protisnuta)
100 g pancete narezane na sitne kockice
2 žutanjka
2 jaja
100 g fino naribanog sira (parmezana, goude, pecorina..)
Crni papar

0) Stavite tjesteninu da se kuha u posoljenu vodu (dolijevanje ulja da se ne zalijepi je sasvim nepotrebno, sve što treba je povremeno promiješati tjesteninu) i kuhajte onoliko vremena koliko piše na pakiranju
1) Na malo ulja stavite nasjeckani luk, protisnuti češnjak, i slaninu nasjekanu na kockice pa sve zajedno pržite na laganoj vatri dok luk ne postane proziran i dok se masnoća na panceti malo ne otopi
2) U jednu zdjelu pomiješajte žutanjke, jaja i sir (ostavite samo malo sira sa strane kojim ćete kasnije posuti gotovo jelo)
3) Kad je tjestenina skuhana, dobro je procijedite, stavite u posudu u kojoj su slanina, luk i češnjak pa prelijte mješavinom jaja i sira. Držite par minuta na jako laganoj vatri tako da jaja ostanu gotovo tekuća (ne smije se od njih dobiti kajgana) i poslužite odmah posuto ostatkom sira i uz dodatak malo crnog papra

Napomena: 
- nije potrebno dodatno soliti jer je panceta već sama po sebi slana
- ne treba dugo kuhati nakon dodavanja jaja jer će toplina same tjestenine skuhati jaja – kremastost prave carbonare dolazi upravo od ovakvih jaja, a ne od vrhnja koje joj se počelo dodavati u raznim krajevima svijeta



                                                   Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008



Vratila sam se u Zagreb i vjerovali ili ne, već četiri dana raspremam otprilike od zore do sumraka (lažem, ustanem se tek oko 8 ili 9 ali onako bolje zvuči). Nemojte pomisliti da sam dosad živjela u svinjcu – radi se o predfakultetskom raspremanju – svaku moguću policu sam sasvim ispraznila, pročistila od nepotrebnog i sve vratila na mjesto. Jučer sam poharala DM i kupila dovoljno sredstava za čišćenje da očistim cijelu zgradu (što ipak ne planiram učiniti) i još malo pa ću ih staviti u funkciju. U svemu tome skupa nisam kuhala baš jako složena jela – svaki dan po jednu salaticu, a s obzirom na situaciju i krajnji nedostatak šećera u bilo kakvom obliku, mislim da ću sutra napraviti upravo ovo o čemu ću vam danas pisati.




Pečene jabučice sam ovo ljeto jela u babe – napravila ih je ranom zorom, ja sam došla nešto kasnijom zorom pa sam većinu potamanila  Ovo na slikama je njenih ruku djelo, a ja ću Vam prenijeti kako da do istog rezultata dođete i sami.



Jabuke (oprane, neoguljene)
Malo vode
Šećer/šlag

0) Ugrijte pećnicu na 180°C
1) U pleh ulijte mrvicu vode tek toliko da pokrije dno – pola centimetra možda
2) Rasporedite jabuke i pecite ih dok se ne smežuraju (ili ako pečete velike jabuke, dok lagano ne popucaju)
3) Poslužiti možete tople ili hladne s malo šećera (možete mu dodati malo cimeta i/ili šećer vanilije) ili šlaga

Napomena: za ovakvu pripremu najefektnije su male slatke jabučice kao što su ove na slici, ali možete upotrijebiti i velike. Njihova kora će se raspuknuti prilikom pečenja, a takve ih je najbolje poslužiti ohlađene sa šlagom.  



                                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, rujan 5, 2008





-         A hoćete li i malo poveruna?
-         Čega?
-         Poveruna!
-         A što vam je to?
 
I onda je žena pokazala na prozirnu vrećicu s malim zelenim papričicama. Svaki dan se nauči nešto novo. Poveruni.
 
Na moj upit što da s njima radim, rekla je “Samo baci u prosulju [edit: tavu], malo proprži i vidit ćeš, bit će ti za lizat` prste. Još su bolje od onih velikih.“
 
I dođoh doma s vrećicom malih zelenih. Nakon par minuta u tavi i pomiješani s pokojim začinom te isti mali zeleni su nestali čim su se pojavili na stolu za ručak. Ostala su samo dva-tri komada zahvaljujući kojima vas mogu obavijestiti da ova salata ostaje jako ukusna i kad se dobro ohladi u hladnjaku.



Male zelene papričice (otprilike 2 šake)
Ulje
Sol
Papar
Protisnuti češnjak (1-2 češnja)
Nasjeckani Peršin
Mljevena papričica
 
1)      Operite papričice i dobro ih osušite
2)      Na tavi ugrijte malo ulja pa dodajte papričice i pustite ih da omekšaju na laganoj vatri (što je jača vatra, to će papričice više nalikovati na žrtve požara)
3)      Izvadite ih na tanjur u kojem ćete ih poslužiti
4)      Dodajte im malo ulja u kojem su se pržile, posolite, popaprite te dodajte pripremljeni češnjak, peršin i na kraju mljevenu papričicu
5)      Poslužite toplo
 
Napomena:
Količinu začina prilagodite vlastitom ukusu.
Papričicama nije potrebno odstranjivati peteljke, jednostavno se skidaju kad su papričice pečene.




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008



Današnja tema je u biti vrlo inspirativna, ali nekako cijeli dan nisam baš nešto sjajno raspoložena pa mi inspiracija ne dolazi. Reultat: neću baš duljiti s uvodom.

S obzirom na odličnu cijenu cvjetova tikvica (koji se inače na menijima svjetskih restorana znaju pojavljivati kao poprilično skupa predjela) od 2 kn za 5 cvjetova pa još uzevši u obzir da je žena na placi bila poznanica moje babe i da mi je u saket (hrv: vrećicu) gurnula cijeli buket cvijeća, trebalo je to iskoristiti. Ova fritaja je bila odličan način za to – lagan i ukusan ručak. (ovo je sve bilo zadnji put kad sam vam pisala o pohanim cvjetovima tikvica, ali nisam stigla prije pisati i o ovome)

Ako uspijete udobrovoljiti prodavača kod kojeg kupujete tikvice da vam donese i pokoji cvijet, ovo je super način da ih iskoristite.

(btw, sad sam u fazi tikvica pa možete očekivati i nastavak tikvičnog menija)




Za 1-2 osobe (ovisi koliko ste gladni i jedete li još nešto uz to):
2 jaja
1 dcl mlijeka
Sol
Papar
Estragon
Malo tanko narezane pancete
4 cvijeta tikvica (ostranite im tučke)
Malo ulja za prženja

1) Lagano vilicom umutite jaja pa im dodajte mlijeko
2) Začinite smjesu solju, paprom i estragonom
3) Ugrijte malo ulja na tavi i propržite pancetu dok ne pusti masnoću i dok sve fino ne zamiriše
4) Prelijte smjesom od jaja pa po njoj rasporedite cvjetove tikvica
5) Nakon otprilike minutu-dvije okrenite fritaju da se proprži i na drugoj strani
6) Poslužite toplo 



                                                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008



- Da ti ja jedem cvijeće?, pogledao me s nevjericom moj mlađi brat koji ionako vjerojatno misli da njegova sestra nije baš dobre glave kad su u pitanju nova jela koja stalno stižu na stol.
(Na kraju je čak probao i priznao da nije loše.)



Za cvjetove tikvica sam sve donedavno mislila da su teška egzotika (ipak sam ja gradsko dijete), ali sam ih nedavno po vrlo niskoj cijeni pronašla na placi u gradu. Onako veselo žutima nisam im nikako mogla odoljeti makar u prvi mah nisam znala što da s njima radim. Tu je uskočio Jamie koji je u svojoj kuharici Cook with Jamie objasnio da ih se može pržiti, pohati i puniti sirom. Odlučih se za pohanje.

Prvi korak je svojevrsna kastracija (okrutno, zar ne?). Naime, budući da se uglavnom radi o muškim cvjetovima, potrebno im je odstraniti tučak (kao što se vidi na slici). On ne bi bio baš primamljivog okusa i zato je bolje da ga u konačnom proizvodu koji ide na stol nema.

Ostatak posla je vrlo jednostavan, a na kraju dobijete jako efektan prilog. Pa tko ne bi bio zadovoljan cvijećem u tanjuru?  Okus mu je gotovo isti kao pohanim tikvicama – ipak je to “s iste grane palo“.




Za 6-8 cvjetova:

1 žutanjak
½ čaše ledene vode
½ čaše brašna
Sol
Papar
Muškatni oraščić
Ulje za prženje

0) Operite cvjetove, odstranite im tučke i posušite ih krpom ili papirnatim ubrusom
1) U dubokom tanjuru istucite žutanjak, dodajte mu vodu i promiješajte
2) Dodajte brašno i začine
3) Stavite ulje u posudu za prženje tako da ude 4-5 cm visoko i pustite ga da se dobro ugrije
4) Umačite cvjetve tikvica u pripremljenu smjesu i pržite ih par minuta povremeno okrećući ako da sa svake strane dobiju zlatno-žutu koricu
5) Poslužite toplo kao prilog glavnom jelu (možete ih iskombinirati s nekim umakom na bazi vrhnja)



                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, srpanj 19, 2008



Jučer sam po prvi put bila oduševljena onim što sam vidjela u RTL-ovoj emisiji Večera za 5. Ne znam jeste li gledali, ali po mom mišljenju sve je bilo za čistu peticu. Žena koja je kuhala djeluje kao ugodna, pristojna i obrazovana osoba, sve što je kuhala rado bih isprobala i na stolu nije napravila cirkus kao što to napravi većina natjecatelja.

Inače toj emisiji inače imam milijun i jednu zamjerku. Prva i osnovna je način ocjenjivanja. Hranu bi po mom mišljenju trebao ocjenjivati netko tko se u gastronomiju i kuhanje doista razumije. Na ovaj način (nepošteno) se često snizuje ocjena na temelju toga voli li netko ili ne određenu namirnicu (ne volim ni ja – između ostalog -  veliki broj sireva pa ne mogu reći da su jela u kojima se oni nalaze loša!), zatim se puno pozornosti pridaje tzv. dekoraciji stola što je poprilično nebitno, a ima i slučajeva u kojima se pomalo zločesto kalkulira s tim tko će dobiti veleuvaženu titulu kuhara tjedna (mislim da je u tome bila stvar i jučer pa je zato ova žena ostala na drugom mjestu).



Ali što je, tu je. Čula sam da će emisija ubrzo krenuti u nekom novom formatu i nadam se da je to istina te da će producenti povesti računa o gore navedenim stvarima. Zasad se međutim treba zadovoljiti ovim što nam je na raspolaganju, a to je u ovom slučaju jedan silno jednostavan recept kojeg smo zajedničkim snagama danas za ručak isprobale mama i ja, a kuhala ga je ta gospođa na TV-u jučer.

Treba vam:
1.5 šalica riže
2 jaja
Malo oštrog brašna
Malo krušnih mrvica
Ulje za prženje
Sol
Začin po želji




0) Skuhajte rižu, ali ne tako da bude al dente nego je malo raskuhajte da se kasnije može povezati
1) U međuvremenu pripremite sve što vam je potrebno za pohanje (u jedan tanjur malo brašna, u drugi malo krušnih mrvica, a u trećem izmutite jedno jaje)
2) Skuhanu rižu ocijedite i pustite da se prohladi pa joj onda dodajte soli, jedno cijelo jaje i neki začin po želji
3) Oblikujte kuglice pa ih zatim malo spljoštite i uvaljajte prvo u brašno, zatim u jaje i na kraju u krušne mrvice
4) Pržite u cca 2-3 prsta ulja dok se ne napravi zlatna korica pa poslužite toplo

Napomena:
- u rižu možete dodati neki začin koji volite, meni je npr. pao na pamet šafran  pa ću to isprobati sljedeći put
- Ove polpete se fino slažu s raznim umacima pa su dobra opcija kao prilog mesu s umakom



p.s.
da samo znate koliko traje dok se napiše ovaj post s modemskom vezom...

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008



Ne vjerujem baš u horoskop (dapače sigurna sam da mi zadnja stranica 24 sata neće previše pomoći u donošenju životnih odluka), ali čini mi se da ipak ima nešto u onim karakteristikama koje se pripisuju pojedinim znakovima. Tako i ja imam neke osobine koje su tipične za vage. Odlučiti između dva para sunčanih naočala za mene zna biti proces koji traje koliko i pregovori s Europskom unijom. Zadnji put kad sam kupovala sunčane naočale isprobala sam prvo jedno 10 naočala, zatim suzila izbor na  4 modela pa zatim na 2 i tu su nastali problemi. Ta posljednja dva para naočala sam naizmjence probala jedno 100 puta tako da mi je na kraju bilo neugodno pred poprilično ljubaznim prodavačem i rekla sam mu da sam vaga u horoskopu i da samo on radi svoj posao pa da ću se ja već nekako odlučiti. Malo se nasmijao i stvarno me pustio na miru

Osim upravo opisane neodlučnosti vage su na glasu i kao pomalo neorganizirane. I to je isto istina. Ali kad imate mamu koja je u horoskopu djevica (čitaj: čista suprotnost po pitanju urednosti), onda genetika prestaje biti primarna i jednostavno se morate organizirati. Ponekad međutim na površinu ispliva i taj potisnuti neorganizirani dio pa tako recept koji sam napravila prije jedno mjesec dana (ako ne i više) na red dolazi tek sad. Ali uostalom, nije ni važno, sasvim je prikladan za ove vruće dane. A ako ste k tome ljubitelj meksičke hrane, onda će vas ovo podsjetiti na desert koji se redovno pojavljuje na jelovnicima meksičkih restorana.




Recept za palačinke je iz kuharice Grand Larousse du Chocolat Pierrea Herméa (iako, malo ga pojednostavih...), a nadjev je plod inspiracije tog dana:

Za 10 do 12 palačinki:
10 dkg brašna
2 dkg kakaa
2 dkg štauba
2,5 dcl mlijeka
2 jaja
6 dcl piva
3 dkg otopljenog maslaca
+ ulje za tavu

Nadjev:
3 dcl vrhnja za šlag
10 dkg bijele čokolade
10 dkg kokosa
10 dkg mljevenih badema ili lješnjaka (ili kombinacija)



0) Istucite vrhnje tako da postane čvrsto, a u međuvremenu otopite bijelu čokoladu
1) Otopljenu čokoladu u tankom mlazu lijevajte u već istučeno vrhnje tako da ono zadrži čvrstoću
2) Primiješajte kokos i mljevene bademe ili lješnjake pa smjesu dobro ohladite
3) U jednoj zdjeli prosijte brašno, kakao i štaub, a u drugoj pomiješajte mlijeko, jaja, pivo i otopljeni maslac
4) Pomiješajte suhe i tekuće sastojke i ispecite tanke palačinke (smjesa treba biti relativno rijetka)
5) Pustite palačinke da se prohlade pa ih premažite ohlađenim nadjevom



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008



Danas se već malo lakše diše. Ovaj tjedan sam bila na još dva ispita što znači da ostaje još jedan. Jedan, ali pozamašan... A da mi svi zajedno ne bi bili previše pozamašni pred ljeto, danas je na redu jedan (relativno) lagani desert. Nakon svega ovih zadnjih dana, danas se osjećam kao da je preko mene prešao tenk pa zato odmah prelazimo na stvar:



Prilagođeno prema receptu iz kuharice 400 sauces:

4 nektarine
4 dkg maslaca
4 dkg šećera
Pola šećer-vanilije
1 mali(!) žutanjak
10 dkg badema



0) Sameljite bademe (ako želite, možete ih prethodno blanširati, ja jesam) i ugrijte pećnicu na 190°C
1) Operite i raspolovite nektarine pa im izvadite košticu. Smjestite svaku polovicu u komad aluminijske folije
2) Pomiješajte maslc, šećer, šećer vaniliju i žutanjak i miješajte dok smjesa ne bude kremasta i homogena
3) Dodajte mljevene bademe
4) Napunite nektarine nadjevom i pecite pola sata pa poslužite toplo s nekim preljevom i malo sladoleda



Napomena: Iako to zdravi razum nalaže, nije naodmet reći: što bolje i zrelije nektarine budete imali, to će i ovaj desert bolje ispasti!



                                                   Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 24, 2008



Osoba A: Kako si?
Osoba B: Evo, ide pomalo, dobro je!

Što da vam kažem? Osoba B laže.
Ja vama neću lagati. Niste me pitali kako sam, ali saznat ćete htjeli, ne htjeli
Vruće mi je, stalno mi se spava i većinu dana provodim čitajući o srednjevjekovnoj francuskoj književnosti, Zagreba mi je više dosta (iako inače nemam ništa protiv njega) i hoću više dooooomaaaaa. Zato je možda i bolje da ne pitate kako sam.

Imam nekoliko lijepih stvari koje bih s vama podijelila, a ova je najbrža i ovim temperaturama najprimjerenija. Da je neko drugo doba godine, možda bih vam napisala ponešto o kupinama i bosiljku, ali s obzirom na situaciju, ostavit ćemo to za neku drugu prigodu.


usput: našla sam ovaj baš zgodan ljubičasti bosiljak, ne znam je li neki GMO, ali divno miriše...

Po osobi vam treba:
1 čašica "Ledovog "šlaga (onoga što nalikuje na sladoled)
Šaka kupina
2-3 listića bosiljka
Malo šlaga za ukras

0) Kupite šlag i točno dok dođete doma s njim po ovoj vrućini bit će prave čvrstoće za jedan fini gusti hladni shake (drugim riječima: ne bi trebao biti sasvim stvrdnut jer je tako ipak previše hladan)
1) Ubacite ga u blender zajedno s opranim kupinama i pokojim listićem bosiljka
2) Ukrasite šlagom i uživajte

    

Napomena: ovo naravno možete napraviti s bilo kojim voćem koje volite. Ja sam čitala o tome kko su kupine "power food" tj. da pripomažu učenju pa j ovo već pomalo bio potez očajnika (jako ukusan doduše )



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008



Ima nešto u tim crvenim i crnim bobicama čemu je jednostavno teško odoljeti... Svaki put kad prolazim tržnicom čeznutljivo gledam u te mirisne kutijice, ali me cijena redovno prizemlji.. Ovaj put sam zato naišla na ne baš tako skupe primjerke crvenog ribiza  u Konzumu i susret sa mnom za njih je bio koban...

Neću vas puno daviti pričama o ribizu, evo samo 3 zanimljivosti:
a) crveni ribiz je nešto kiselkastiji od crnog kolege
b) u skandinavskim zemljama često se od njega pravi juha
c) u Njemačkoj se često koristi uz kremu na bazi jaja kao punjenje za pite





E sad... davno je to bilo pa ne znam jeste li gledali onu epizodu Seinfelda u kojoj Elainiein šef pokrene neku vrstu slastičarne koja prodaje samo vrhove muffina? Ne ide mu baš najbolje pa onda pita Elaine za savjet, a ona misli da je greška u tome što peče samo vrhove, a trebao bi peći cijeli muffin kojemu bi naknadno trebalo skinuti vrh. Šef posluša njen savjet i donje dijelove muffina šalje u Caritas, ali taj dio muffina na kraju ni beskućnici ne žele....



E pa na tu je epizodu mene moj dragi podsjetio neki dan jer je izjavio da mu se ribiz ne sviđa pa da bi ja mogla jesti vrh, a on dno muffina. Ja sam naravno pristala jer je meni to savršeno odgovaralo  Lagano kiselkasti ribiz u kombinaciji sa šećerom – prava stvar.

Za 8 kom:
2 jaja
15 dkg šećera
1 vanilin šećer
8 dkg rastopljenog maslaca
250 g brašna za dizano tijesto
Pola praška za pecivo
Malo soli
1,5 dcl mlijeka
kardamom, cimet
6 dkg crvenog ribiza

+šećer za posipanje



0) Pripremite kalupe za muffine i ugrijte pećnicu na 180°C, rastopite maslac
1) Tucite jaja, šećer i šećer vaniliju dok mješavina malo ne posvijetli
2) Dodajte rastopljeni maslac i miješajte dok smjesa ne bude  homogena
3) Pomiješajte brašno, prašak i sol pa dodajte u smjesu i dobro izmiješajte
4) Miješajući polagano dodajte mlijeko, umiješajte začine
5) Napunite kalupe skoro do vrha i pospite ribizom i onda šećerom (samo mrvicu, tako da vrh kasnije bude sladak)
6) Pecite 30-35min
7) Jedite netom ohlađeno, najbolje uz malo hladnog mlijeka.

Napomena:
- u originalni recept ne ide, ali ja sam dodala malo cimeta i kardamoma i svakako bih to ponovila. Ako nemate kardamom, stavite samo cimet, ali svakako dodajte nešto jer mi se čini da bi bez toga ovi muffini bili preobičnog okusa.
- imam samo kalup za 6 muffina pa sam se poslužila malim zdjelicama za preostala 2



+ jedna mini lekcija iz engleskog jezika:
Ako vas zanima što na engleskom znači “muffin top“ (tj. vrh muffina), sliku pogledajte ovdje (volim na blogu držati samo stvari koje su “apetitlih“ pa sam vam zato samo proslijedila link



                                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2008



Prvi put u životu sam ovo probala kod jedne prijateljice. Došla sam kod nje na malo popodnevno druženje i njena mama je u pećnicu gurnula Meggleov kruh i s tim nam dala domće paštete od tunjevine... Kako smo to samo slatko (i brzo!) pojele... svaki put se sjetim Mie kad jedem ili pravim ovaj kruh...

Za maslac:
10 dkg maslaca
3-4 češnja češnjaka (ovisno o jačini)
Šaka peršina
Čili papričica (vrlo malo)
Drugi začini po želji (u mojoj verziji to je naravno bio – kopar  )

+
1 francuz (po mogućnosti bijeli i što hrskaviji, to bolji)





Za maslac
0) Ostavite maslac na sobnoj temperaturi da omekša (u žurbi ga možete i omekšati u mikrovalnoj)
1) Nasjeckajte peršin i protisnite češnjak pa sve začine umiješajte u maslac
2) Zamotajte ga u foliju u oblik koji želite (moze u valjak pa ćete dobiti kobasicu ili ga možete smjestiti u neku posudicu) i stavite da se hladi
3) Možete jesti umjesto običnog maslaca, kao podlogu za sendviče ili kanapee i sl.

Za kruh:
0) Ugrijte pećnicu na 180°C
1) Kruh narežite na poprečne kriške (ali nemojte  zarezti do kraja, nek ostane cijela štruca) i u procjepe stavite po kriškicu maslaca (ako vam se maslac nije stisnuo, nije važno, samo ga namažite unutra)
2) Umotajte štrucu u aluminijsku foliju i pecite 20min
3) Poslužite toplo




Napomena:
Ovo se jako fino slaže s paštetom od tune, a kao dodatak možete istovremeno s kruhom peći cherry rajčice.... Ako tome dodate još finu svježu salattu...mmm... prava brzinska marenda.



                                                    Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008



Sve što ću vam reći je: zna Jamie Oliver što radi. Dragi mi je za Božić s Amazona naručio njegovu kuharicu Cook with Jamie, još prije nego što se mogla pronaći kod nas i otad je svako malo prelistam i svaki put pronađem nešto zanimljivo i jednostavno što bi se moglo i trebalo isprobati. Dosad se na blogu iz ove kuharice pojavio samo Eton Mess, ali bit će toga još...

Jedino što sam promijenila je da sam umjesto originalne pancete upotrijebila buđolu (iz nikakvog posebnog razloga, čisto zato jer je buđola bila pri ruci). Ideja je jako jednostavna, a rezultat baš po mom ukusu – piletina dobije finu aromu od okolnih sastojaka, poriluk možete servirati kao zanimljiv prilog, a buđolu/pancetu ostavite po vrhu da sretnici koji dobiju komad fino hrskaju

Najbolje od svega: vrijeme pripreme je minimalno i nema prljavog suđa (ili šporkih pjata kako bih ja to doma rekla  )

1 pileća prsa (bez kože i kostiju)
Poriluk
Timijan
Kopar
Maslinovo ulje
Maslac
Sol
Papar
Bijelo vino
6-8 tankih kriški pancete ili buđole




0) Ugrijte pećnicu na 200°C
1) Uzmite komad aluminijske folije, presavijte ga nekoliko puta i stavite na stranu
2) Odstranite vanjske listove poriluka i narežite ga na kolutiće debljine 0.5 do 1 cm
3) Stavite poriluk u zdjelu, pomiješajte s malo timijana, kopra, maslinovog ulja, pokojom kockicom maslaca i malo bijelog vina pa sve dobro promiješajte i istresite na pripremljenu foliju
4) Na poriluk stavite pileća prsa, na njih dodajte još koji komadić maslaca pa ih prekrijte tanko narezanom pancetom ili buđolom (keže jamie da će ovo fino aromatizirati meso, ali da će ga i zaštititi od isušivanja tijekom pečenja i to je istina – meso na kraju ispadne jako sočno)
5) Malo podvrnite foliju i pecite na srednjoj prečki u pećnici 25-35min



                                                    Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008



Ovo je jedna od prvih stvari koje sam naučila sama spremiti. Prethodila su mu naravno, pržena jaja i pokoja hrenovka, ali to baš i ne uzimam za ozbiljno. O špinatu sam sam ponešto već napisala kad se radilo o juhi od špinata, a ovo pretpostavljam da vec znate spremiti, ali za svaki slučaj: nikad se ne zna.... Našla sam divan špinat na tržnici pa eto...da podijelim to s vama.

Što se mene tiče, ovo je savršen prilog pohanom mesu ili prženim pilećim fileima. Ono što nikako ne razumijem je zašto (oooo zašto?) u menzama špinat na mlijeku (koji ionako bude toliko rijedak da više nalikuje nekom neuspjelom shakeu od špinata) poslužuju zajedno s jednako tako rijetkim pireom? Bilo bi puno bolje da malo uštede na “raznolikosti“ i da umjesto toga jedan dan naprave pošteni pire, a jednom špinat na mlijeku kako spada. Studentska populacija bi im bila zahvalna.

Ovo je jedan od onih recepata za koji nemam točne količine, ali računajte svakako s tim da će se kuhanjem volumen špinata smanjiti za ¾. Sve je jako jednostavno – to vam kaže jedna često natprosječno smotana osoba sposobna zakomplicirati i najjednostavnije sitnice. Samo primjera radi, evo vam  tri stvari koje sam “uspjela“ u zadnje vrijeme:
a) u kinu zagubiti sandalu pa je dragi morao tražiti u redu ispod da ne idem polu-bosa naokolo
b) preselila sam cvijet na drugo mjesto u stanu i – zaboravila da ga imam! jadan mi je bio na izdisaju, ali nakon što ga je mama presadila čudesno se rehabilitira (ima 30ak zelenih listića  )
c) pošla na upis ocjene bez indeksa
Misleći na takve moje pothvate meni nekad  Mirko kaže “nije tebi lako...“, ali ovaj špinat je zato stvarno lako napraviti. Dakle:


Špinat
Ulje
Brašno
Mlijeko ili vrhnje za kuhanje
Sol
Vegeta

1) Skuhajte špinat u puno vode, ocijedite ga i nožićem sitno nasjeckajte (osobno volim da tu i tamo ima pokoji komadić, a ne da je sve kašasto)
2) Ugrijte malo ulja pa mu dodajte žličicu brašna i napravite zapršku
3) Dodajte nasjeckani špinat i dolijte mlijeka ili vrhnja za kuhanje (ako želite rjeđi špinat, dodajte više, a ako ste za gušću verziju, dodajte manje mlijeka)
4) Posolite i dodajte malo vegete i kuhajte miutu-dvije dok se sastojci ne spoje





p.s. još jednom hvala svima - drago mi je da vam je sadržaj bloga po ukusu (i po okusu :) )

damijenestoslatko @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 27, 2008



Kažu da je pizza nastala jednostavnim slaganjem sastojaka i ja sam u to čvrsto uvjerena jer su i ove male (i više nego ukusne) pizze nastale upravo tako – u popriličnoj žurbi, kad je želja za nečim slasnim bila na vrhuncu, a znanje za predstojeći kolokvij još uvijek ne baš  blistavo (u slučaju da vas zanima, bilo je ipak ok na kraju ).

Mislila sam Mirku napraviti “običnu“ pizzu, a sebi nešto drugačije, ali sam zaključila da će biti puno lakše da ipak napravim i njemu i sebi istu verziju pa svidjela mu se ili ne. I kad je svratio do mene, bio je oduševljen pa smo tako i sljedeći put pravili zajedno ovu, a ne uobičajenu verziju.

Ako vas zanima zašto naziv “ribarske pizze“ – zato što su me izgledom podsjetile na pizzu iz jedne kuharice koja se upravo tako zove pa eto...




Količine prilagodite vlastitom ukusu
Tijesto za pizzu (kupite gotovo u pekari ili napravite sami)
Malo ulja
Malo pirea od rajčice
Mozzarella s bosiljkom
Cherry rajčice (razrezane na pola)
Origano
Fina šunka (narezana na kockice)
Malo buđole (narezano na sitne komadiće)
Slani inćuni
Rikula (oprana i malo natrgana)
Papar i sol



0) Ugrijte pećnicu na 200°C i stavite papir za pečenje na pleh
1) Razvaljajte tijesto u male krugove, premažite ga s malo ulja i preko pokojom kapi pirea od rajčice
2) Preko toga poslažite druge sastojke u omjeru koji vam se najviše sviđa, posolite, popaprite (ne pretjerujte, i inćuni i buđola su već slani)
3) Pecite cca 30min na srednjoj prečki u pećnici





                                               Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008



Evo i nešto slano. U zadnje vrijeme se uglavnom hranim “zelenišem“ s tržnice pa slanih recepata baš i nema u izobilju, ali ovo je jedan Jamie Oliverov koji je u fascikli fotokopiranih recepata strpljivo čekao godinu dana pa je konačno i na njega došao red. Recept je iz Jamiejeve prve kuharice koju smo od obiteljskih prijatelja posudili jednom prilikom i nismo je vratili – 2 godine! Sramota, ali evo javno priznajem. Što je najbolje svaki put kad bi nekome od ukućana pogled pao na tu zgodnu knjižicu, svaki put bi se začulo:“Ajme meni, moramo vratiti ovu knjigu, što će reći oni ljudi....“ Vratili smo je...tek toliko da se zna  a prethodno smo iz nje naučili poneki Jamiejev trik i pokupili par ideja za zgodne ručkove, a ovo je jedna od njih. Iako jako volim bob, nema baš pretjerano recepata u kojima ga se može iskoristiti (bar ne na način na koji se meni sviđa) pa je upravo bob ono što me u početku i privuklo ovom receptu.

Originalne količine glase ovako:
Za 4 osobe:
150 g svježeg graška
150 g svježeg što mlađeg boba
2 žlice maslinovog ulja
1 češanj češnjaka
200 ml vrhnja za kuhanje
Pregršt metvice
150 g parmezana
Sol i svježe mljeveni papar
455 g tjestenine




1) Očistite grašak i bob i skuhajte ih po mogućnosti na pari (tako će zadržati najviše hranjivih sastojaka), ako ne možete na pari, u vodi je sasvim ok.
2) Odvojite pola količine boba i graška i zdrobite u blenderu dok ne dobijete skoro glatku smjesu
3) U tavu ubacite ulje i češnjak pa dodajte izmiksani bob i grašak i kako Jamie kaže “muljajte ih po tavi oko jedne minute“ – ovo je jako doar opis jer je to doslovno muljanje
4) Dodajte vrhnje i zatim oststak boba i graška te metvicu i lagano kuhajte
5) Ubacite pola parmezana i rovjerite treba li soliti ili papriti
6) U međuvremenu ste skuhali tjesteninu i sad je prelijte umaom i poslužite s ostatkom sira posutim po vrhu.

Što ja napravih sa sastojcima:
Prva i osnovna promjena: budući da e volim parmezan, zamijenila sam ga “Dimsijem“ i mislim da je to sasvim ok.
Drugo: nisam imala metvice pa sam stavila svoj ljubljeni kopar. S obzirom da je ovo dosta blagog okusa, mislim da možete eksperimentirati s vama dragim začinima.
Treće: malo sam povećala količinu boba i graška iz čistog razloga jer sam imala hrpu u frižideru i bilo je super pa bih i vama savjetovala da učinite isto



Što se još može:
Za one koji ne vole nikako sir, mogu probati varijantu koju je smislila moja mama. Sir ne dodavaje nikako, ali zato stavite malo propržene pancete. Ovu verziju nisam probala, ali ako se sviđa mom mlađem bratu (koji pomno traži "mirise", čitaj: začine u jelima), onda je sigurno dobro
I na samom kraju, ako volite sir, a ne možete zamisliti obrok bez mrvice proteina, možete na samom kraju pred posluživanje dodati par slanih inćuna.





I uživajte u blagodatima proljetne tržnice!  

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 7, 2008



Kad se čovjek vrati doma gladan s prosvjeda treba mu nešto da mu malo podigne energiju. Obukla sam naravno krive cipele pa mi je "mimohod" s Filozofskog, preko Mimare, Tesline, Jurišićeve pa do Ministarstva pao malo teže nego što je trebao. Usto mi se jutros činilo da će biti hladnije pa sam imala sa sobom hrpu  bespotrebnih stvari ali sve u svemu, bilo je bolje nego što sam mislila da će biti. Po mom mišljenju, sad je već kasno za ovakve stvari,ali bolje ikad nego nikad valjda. Tu sam vam i ja dolje na ovoj slici pa pogodite koja sam.


(slika preuzeta s Večernjakove stranice)

Uglavnom, nakon višesatnog stajanja na nogama, treba nešto prigristi. Kupih jagode. (mama je vikala da nikako ne smiju biti španjolske zog pesticida pa provjerih - bile su vrgoračke) Najbrže što se s njima moglo je bilo da ih stavim u blender pa sam to i učinila.

Za 1 čašu shakea:
7 većih jagoda
1 dcl slatkog vrhnja
0,5 - 1 dcl mlijeka
po želji neka aroma: malo likera ili čokolade



1) Operite i očistite jagode pa im odstranite peteljke
2) Ubacite jagode u blender dok se ne pretvore u homogenu smjesu
3) Dodajte im mlijeko pa još malo izmiješajte
4) Istucite slatko vrhnje pa primiješajte i sve skupa dobro ohladite
5) Po želji ukrasite s još malo slatkog vrhnja i komadom jagode

 Napomena:
Ja sam  (da bi je se konačno riješila iz frižidera) koristila biljnu zamjenu za vrhnje (onaj hola ili tako nešto) pa nisam dodavala šećer jer je to samo po sebi slatkasto, ali ako se koristi pravo vrhnje, može se dodati i malo šećera ili meda kao što je komentirala kolegica chatonne



                                                     Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008



Bio je to veliki događaj – prva porcija zelenog graha ove godine. Za mene to povrće nekako najavljuje ljeto i sve ono lijepo što s njim dolazi. I otkad sam pojela taj prvi pjat zelenog graha samo mislim kad će napokon završiti predavanja i kad ću konačno malo doma (nisam bila od Božića i neću prije srpnja). Ima neke magije u tom grahu, ja vam kažem. To mi je vjerojatno omiljeno povrće. Situacija se po tom pitanju poprilično promijenila u odnosu na početak osnovne škole kad ga nisam podnosila i kad sam mislila da je mama okrutni tiranin jer od mene zahtijeva da pojedem sve što je na tanjuru prije nego što me pusti da idem na plažu.

Ovo danas nije recept u pravom smisli riječi, samo par informacija o toj i više nego zdravoj namirnici koja zajedno s proljećem pomalo proviruje na tržnicama.

Na Coolinarici kažu :
Energetska vrijednost mahuna iznosi samo 31 kcal na 100 g svježe namirnice.
Prosječan kemijski sastav mahuna na 100 g svježe namirnice čine:
voda 90 g;
proteini 2,4 g;
masti 0,2 g;
ugljikohidrati 5,3 g;
minerali 0,7 g i vlakna.

Mahune su vrijedan izvor vitamina: vitamina C, biotina, vitamina B6, vitamina K, folne kiseline, pantotenske kiseline, tiamina i beta-karotena (330 μg/100 g).
Od minerala sadrže: kalij, željezo, magnezij, kalcij, fosfor, cink, fluor, jod, bakar i selen.

Odličan su izvor:
vitamina C (24% od RDA na 100 g);
biotina (23% od RDA na 100 g);
vitamina B6 (22% od RDA na 100 g) i
vitamina K (21% od RDA na 100 g),
a dobar su izvor
folne kiseline (11% od RDA na 100 g);
pantotenske kiseline (10% od RDA na 100 g).



E baš sam se ugodno iznenadila kad sam vidjela ovaj iznos od svega 31 kcal na 100g – da konačno i ja volim nešto što nije kalorijska bomba! Zbog ovako niske energetske vrijednosti konzumacija zelenog graha se često preporučuje tijekom raznih dijeta.

Iako se od zelenog graha mogu spremati razna variva, meni je ubjedljivo najdraža lešo vrezija (jedan moj prijatelj Slavonac kaže da je njemu sve na lešo ustvari „na lOšo“, ali ja se ne bih složila s njim...).

za jedan takav zdravi obrok (ili bar prilog ako nista ljubitelji povrća) vam treba:
zeleni grah
mladi krumpir
sol
ulje

0) Očistite zeleni grah tako da mu odsiječete krajeve, očistite krumpir i narežite ga na kriške
1) U velikoj posudi stavite dosta vode da provri, zatim je posolite i dodajte očišćeni grah i krupir pa kuhajte dok oboje ne omekša (kasnije, kad grah već bude stariji, dobro je staviti ga prije krumpira jer će mu onda trebati nešto duže – ovako na samom početku sezone dok je još mlad, može sve zajedno)
2) Procijedite
3) Posolite, dodajte malo ulja i uživajte u pravom okusu toplijeg dijela godine


(ja ga volim ovako malo izmiješanog kao za bebe )

                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, travanj 29, 2008



Rekla sam vam već što mislim o siru. Što se mene tiče, u nekim stvarima može, u drugima pak ne. Da ovo nisam prvo imala priliku probati, sama se vjerojetno ne bih odlučila na spremanje ovog jela. Srećom, ovo je bila jedna od stvari koje smo učili raditi na radionici francuske kuhinje i iako nisam bila sigurna hoće li mi biti po volji, hrabro sam zagrizla i.... jako mi se svidjelo

Sve je jako jednostavno, nema puno ni lonaca ni sjeckanja i sve je gotovo za pola sata. Jedino što vam treba su malo veće gljive nego što je uobičajeno. Ja sam neki dan sasvim slučajno naletila na paket kršnih primjeraka i evo, naš susret bio je koban, vidite kako su završile 

Što se kombiniranja tiče, možete ih poslužiti kao prilog ili pak kao glavno jelo za vegeterijance (u tom slučaju, trebate misliti na količinu). Od originala sam odstupila smo u tome što sam po vrhu dodala još mozzarelu koje u prvobitnom receptu nije bilo, a čisto onako sebi za volju sam stavila i malo muškatnog oraščića pa tko voli nek izvoli...

potrebni sastojci
šampinjoni
svježi sir (meni je najdraži Vindijin, taj se kod nas doma redovno troši)
svježi peršin
svježi vlasac
sol
papar
i po želji malo mozzarele i muškatnog oraščića




0) Malo operite šampinjone, posušite ih ubrusom i odstranite im stapke
1) Stavite pećnicu da se grije na 200°C
2) Sitno nasjeckajte peršin i vlasac pa ga u posudi pomiješajte sa svježim sirom
3) Posolite, popaprite, dodajte muškatnog oraščića po želji i tom smjesom napunite šampinjone
4) Ako želite fini zapečeni vrh, dodajte preko sira još malo mozzarele
5) Malo namastite posudu u kojoj ćete ih peći i pecite dok ne poprime smećkastu boju (kao na slici)
6) Poslužite toplo





Još pokoji recept s radionice:
- krem juha od šampinjona
- pašteta od pilećih jetrica

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 27, 2008



Sigurno ste i vi barem dvaput u tijeku školovanja pisali sastav na temu „Zašto volim proljeće“ ili bar „Proljeće u mom gradu“. Kreativnost tih naslova jednostavno obara s nogu pa ni ne čudi vic o malom Ivici koji je na temu „Kako sam proveo ljetne praznike“ napisao jednostavno „Hvala na pitanju, dobro.“

Vjerujem da ste na proljetnu temu pisali stvari tipa
- zato jer se vraća sunce
- jer je toplo
- jer se vraćaju ptice selice
- jer se bliži ljeto
- jer ima svakakvog voća i povrća (ovo je za djecu malo upitno, ali dobro  )
A da meni u ovom trenutku zadaju sastav na takvu temu, pri vrhu popisa bi zasigurno bila ova rolada (ako ne i na prvom mjestu  )

Ovaj recept je relativno nova stečevina naše kućne kuharice, a „snimila“ ga je mama u jednoj od sezona emisije „Kod Ane“. U zadnje vrijeme izgleda da Ana Ugarković malčice previše komplicira sa sastojcima i pripremom za koju treba 5 dana kuhinjske gimnastike, ali pri početku je imala nekoliko začuđujuće dobrih recepata. Među njima je svakako i ovaj.



Kora od bjelanjka umotana u malo zapečenim bademima, premazana tučenim vrhnjem pa uz to još hrpa svježih mirisnih jagoda. Pa ti druže odoli da pojedeš samo jedan komad.... Sva sreća da se komadi da se ne bi razlamali  moraju rezati malo deblje

Ovogodišnja saga o proljetnoj roladi krenula je prije dva tjedna kad sam ja odlučila da je krajnji čas da se poduzme nešto s tim jagodama koje pomalo već vrebaju iza svakog kantuna. I kao za inat, taj dan nigdje jagoda! Nisam imala vremena za velike obilaske i teška srca sam odustala od prvobitne nemjere. Prošlo je 15 dana, bilo je kolokvija, poslića, ručkova i sl. stvari, ali pola sata za roladu – nigdje. Zato smo jutros dragi i ja odšetali do Trešnjevke, kupili lijepu hrpicu crvenih mirisnih jagoda i sat vremena kasnije, rolat je već bio u frižideru....

Za plitki lim širine pećnice  vam treba:
5 bjelanjaka
25 dkg šećera
1 šećer vanilija (najbolje ona Bourbon dr. Oetkera)
400 ml vrhnja za šlag
½ kg jagoda
10 dkg badema
šećer u prahu

1) Dobro ohladiti vrhnje za šlag (ako je toplo, neće se istući)
2) Lagano popeći bademe u pećnici, a zatim ih samljeti ili izrezati na listiće (na listiće izgledaju ljepše, ali je nemjerljivo brže kad ih se samelje) Ostaviti pećnicu upaljenu
3) U pleh staviti peki papir, posuti ga ravnomjerno štaubom (kao da posipate vrh kolača, ne treba više) pa zatim mjendulima
4) Istući bjelanjca s cukarom u čvrst snijeg, dodati šećer vaniliju
5) Premazati snijeg preko mjendula (prvo rasporedite bjelanjke na male hrpice, a zatim ih raširite tako da se spoje – šećer i bademe ispod bi trebalo što manje micati da kasnije bude ravnomjerno)
6) Peći 10min na 180˚C, a zatim smanjiti na 160˚C i peći još 10ak min da tijesto dobije laganu boju, a da još uvijek ostane mekano
7) dok se peče istući vrhnje (možete mu dodati jedan kremfix), oprati jagode i narezati ih na četvrtine – ako su jako velike može i na više dijelova)
8) Pustiti  tijesto da se ohladi
9) Premazati šlag preko tijesta
10) Po šlagu rasporediti jagode
11) Zamotati u  roladu i servirati narezanu na ploške






Uživajte u ostatku ovog sunčanog dana... ja svakako hoću






zamislite da ovo ide direkt vama u usta...

                                                           Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, travanj 25, 2008



Ovo je pravo jelo za situaciju u kakvoj sam upravo sad ja – žurbu. Ova salata je zasitna, brza i uza sve to – ukusna. Sve u svemu, moja najdraža salata. Bez problema je možete jesti kao samostalan obrok ili je pak možete poslužiti kao prilog. Idealna za ove malo toplije dane koji bi trebali doći, a nikako da se pojave...



2-3 rajčice
2 zelene paprike
šaka spiralne tjestenine ili makarona
2-3 jaja
1 veća konzerva tune
malo majoneze
sol
papar
peršin
vlasac (po želji)

0) Skuhajte jaja i tjesteninu i pustite ih da se sasvim ohlade pa jaja zatim razrežite na četvrtine
1) Iscijedite ulje iz tune i narežite povrće na veće komade
2) Pomiješajte majonezu s tunom, posolite, popaprite, dodajte sitno sjeckani peršin i eventualno svježi vlasac pa pomiješajte sve s tjesteninom
3) Tako spremljenu tjesteninu pomiješajte s jajima i povrćem



I uživajte u laganom i brzinskom obroku...



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008



Jučer sam imala slobodan dan. To tako divno zvuči, ali ima jedna kvaka – trebalo je učiti za današnji kolokvij pa od te slobode na koju upućuje sintagma „slobodan dan“ nije bilo baš puno. Što se mora priznati, jutro sam iskoristila za druge stvari. Tako sam prije odlaska u teretanu svratila na placu na Prečkom i tamo je bilo svašta nešto lijepo  - skoro pa da mi je trebala ona torba na kotačiće kakvu noste starije gopođe (malo pretjerujem, ali razmijete o kakvoj situaciji se radi). Naravno, nisam odoljela da ne kupim malo svježeg kopra, zavirila sam čak i u ribarnicu, a kupila sam i malo šparoga. Nemojte pasti u trans, ali do danas mikad nisam probala fitaju od šparoga. Zato sam pogledala kako se to radi na nekoliko mjesta pa osnovnu ideju za malo modificiranu verziju tradicionalne fritaje uzela odavde i evo sad kad sam se vratila s tog nesretnog kolokvija od kojeg sam dobila grč u kažiprstu i podočnjake koji će me krasiti bar dva dana, nabrzinu sebi složila fini lagani i ukusni ručak. Zaključak je da ću ovo ponoviti još koji put, a vi (što se inače rijetko događa) imate skoro direktni prijenos iz mog tanjura (ne bi se te brzine posramio ni CNN) jer čim se ovo pojavi na ekranu jurim van.

Treba vam:
malo maslinovog ulja
1 manji luk
(uistinu mali - ja sam za 2 jaja iskoristila samo 1/4 glavice luka) ili umjesto toga možete staviti malo češnjaka - u svakom slučaju ne pretjerati da luk ne prevlada
1 svežanj šparoga
malo pršuta
6-8 jaja
malo nasjeckanog peršina
sol
papar



0) operite šparoge, odstranite im donji tvrdi dio (nemojte ga baciti nego ga upotijebite za juhu) i narežite ih na komadiće 3-4 cm duljine
1) na malo ulja zažutite nasjeckani luk pa mu dodajte šparoge i ostavite tako jedno 5min
2) dodajte tanko narezani pršut
3) umutite jaja, posolite (ne previše, pršut je slan), popaprite i dodajte peršin pa prelijte preko šparoga
4) pričekajte da se jaja isprže i fritaja je gotova

... i sve bi bilo prebrzo, prejednostavno i predobro da nisam pronašla dlaku u ciabatti koju sam kupila i skoro dokrajčila... nema druge, mora čovjek praviti sam svoj kruh...




                                                        Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 13, 2008



Passe-partout [paspaRtu] je francuska riječ koja doslovno znači „prolazi svuda“, a koristi se ili za ključ koji otvara sva vrata ili pak znači da bilo što drugo (ne nužno ključ) odgovara posvuda, tj. da se može koristiti sa svim. Kod nas se ta riječ koristi za dio okvira za slike, a njeno zanimljivo značenje iskoristio je i Jules Verne u svom romanu Put oko svijeta u 80 dana pa je tako nazvao slugu glavnog lika Phileasa Fogga (sluga je puno proputovao i bio snalažljiv pa mu ime fino pristaje). 

A zašto vam ja sve to pričam? Zato što su kod mene peršin i kopar passe-partout začini. Što se mene tiče, malo jednog i malo drugog može u skoro svako jelo. Za peršin ćete se vjerojatno složiti sa mnom, za kopar vjerojatno nećete, ali nema veze. Moja ljubav prema kopru je vjerojatno ionako pretjerana



U knjizi Začini i začinsko bilje mr.sc. Marijan Borovac piše da su kopar poznavali Egipćani, Grci i Rimljani te da su ga rabili u ljekarstvu. Točnije, popržene sjemenke su se stavljale na rane. Osim toga, za Rimljane je kopar bio i simbol vitalnosti dok su ga npr. u Norveškoj rabili protiv nesanice. I najzanimljiviji dio: u srednjem vijeku se od njega spravljao ljubavni napitak (ako pronađem recept, javit ću vam, ne brinite). Da stvari ne bi bile prejednostavne pa da kopar ne bismo olako proglasili biljkom s pozitivnim vibracijama, od njega su u isto to vrijem pripremali i napitak koji je služio za bacanje uroka (ovo zvuči opasno pa se ne nadajte receptu, za takve stvari posjetite neki voodoo blog, ako ih ima ).

Sitno nasjeckani listići kopra dobro se slažu s kremastim sirevima, kiselim vrhnjem i jogurtom, a umak od kopra obično se poslužuje uz meso. Vrlo je popularan u Skandinaviji i u Rusiji gdje njime začinjaju ribu (naročito losose), rakove, juhe i složence od povrća, a rabe ga i za kolače i raženi kruh. Omiljen je u sjevernoj Africi kao začin za mesna jela.



Kod mene doma se kopar najčešće koristi uz mladi grašak, a ja gurnem malo kopra gdje god stignem (pod uvjetom da se dokopam svježeg jer je sušeni lišen svake arome), kao uostalom i u ove muffine u kojima ga po originalnom receptu nema. Recept je prilagođen prema onom iz knjige Creative Cooking on a Budget koju sam vam spomenula u postu o browniesima s kokosom.

Za 8 muffina vam treba:

300 g brašna za dizana tijesta
pola praška za pecivo ili malo Garanta
100 g omekšanog maslaca
pola šalice nasjeckanog svježeg vlasca
3-4 žlice nasjeckanog svježeg peršina
3 žlice nasjeckanog svježeg kopra
2 žlice mljevenog maka
sol
papar
10 dkg sira (gouda ili podravec npr – fino ga naribajte, onim ribežom za koricu limuna)
2 jaja (lagano ih istucite, nije potreban mikser za to)
250 ml mlaćenice (ili dio tekućeg jogurta, dio mlijeka)
2 žlice ulja
zrnca maka za posipanje

0) Zagrijte pećnicu na 200-210°C, nauljite i pobrašnite kalupe za muffine
1) Pripremite sve sastojke kao što piše gore u popisu pa zatim u zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo/garant, maslac, začine,mljeveni mak, sol, papar i sir
2) U drugoj zdjeli pomiješajte jaja, mlaćenicu i ulje pa im primiješajte suhe sastojke (tek toliko dok se povežu, nipošto mikserom, samo lagano)
3) Stavite smjesu u kalup, pospite zrncima maka i pecite jedno pola sata sve dok ne postignu finu smećkastu boju pa ih izvadite iz kalupa i pustite da se ohlade



Poslužite ih umjesto kruha uz neku finu juhicu.
Ovdje možete naći:
krem juhu od šampinjona
krem juhu od poriluka a la Shrek
juhu od povrća
krem juhu od špinata
slanutak





Ako neki od začina ne volite, slobodno ga zamijenite nečim drugim, možete dodati i malo chilli papričice ako volite začinjenije, a što se mlaćenice tiče, prodaje se u većim trgovinama pod nazivom „Stepko“ – konzistencijom podsjeća na neki jako rijetki jogurt pa ako ne možete doći do mlaćenice, pomiješajte tekući jogurt i mlijeko. Ako vas sir ne pretjerano ne privlači, možete i njega izostaviti, ali ako ga stavljate bitno je da ga što finije naribate.  I, naravno, uživajte u djelu svojih ruku... Ja sam ih pravila prošli tjedan i sve mi se čini da ću ponovno čim napišem ovaj post. 

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008



Na isprobavanje ovog recepta potakle su me dvije stvari: keksi koje mi je jednom prilikom mama kupila i zanimljiv post o sličnim keksićima kod kolegice VioletLove. Keksi koje sam dobila od mame bili su s brusnicama i bijelom čokoladom, ali nisu sadržavali zobene pahuljice. Trenutno je to jedna od  mojih omiljenih vrsta keksa do kojih se može doći bez paljenja pećnice, ostali naravno uključuju svevremensku Domaćicu, Barilline Pan di Stelle i još poneku vrstu.



Keksići za koje se recept nalazi tu ispod se brzo se naprave, a kad se ispeku hrskavi su izvana, a sočni iznutra. Sve što ću reći je: šteta što ih više nema (duboki uzdah)

Za 40ak kom
15 dkg maslaca sobne temperature
16 dkg smeđeg šećera
1 jaje
1 šećer vanilija
125 g brašna
1 žličica praška za pecivo
malo soli
20 dkg zobenih pahuljica
10 dkg bijele čokolade
10 dkg sušenih brusnica

0) Zagrijte pećnicu na 180°C i obložite 2 lima papirom za pečenje te nasjeckajte bijelu čokoladu na kockice
1) Tucite maslac, šećer i šećer vaniliju dok ne postanu kremasti
2) Dodajte jaje i tucite dok ne dobijete homogenu smjesu
3) Pomiješajte brašno, sol i prašak za pecivo pa primiješajte mješavinu s maslacem
4) Svemu tome dodajte zobene pahuljice, čokoladu nasjeckanu na sitne komadiće i brusnice
5) Žličicom vadite smjesu na pleh i ostavite prostora između (budućih) keksića jer će se malo raširiti tijekom pečenja
6) Pecite 12-15 min dok ne postanu zlatnožuti


Kad ih oblikujete...


Kad ih ispečete...


Kad ih ugrizete...

Dok budete grickali ove keksiće držite mi fige za dva nadolazeća kolokvija. Može i bez keksića ako ih baš ne stignete napraviti do sutra


damijenestoslatko @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2008



Nekad se osjećate kao ovaj tu jadni onemoćali Popaj? Istina, njemu je omiljeno jelo špinat na mlijeku, ali favorit br. 2 mu je zasigurno ova juhica... Ovo je prava stvar za unos vitamina i svih tih mikro stvarčica u organizam. Brzo se spremi, boja jela je užitak sam po sebi (iskreno, na ovu juhu sam se u početku odlučila upravo radi intenzivne boje), a okus je odličan.

U engleskom postoji izraz to boil down to something čije je značenje „svesti se na nešto“, a u slobodnom doslovnom prijevodu „skuhati se (dolje) do nečega“. Možda tajna podrijetla tog izraza leži u špinatu jer me uvijek fascinira kako se cijela ona zelena Himalaja na kraju svede na dvije do tri porcije, bilo juhe, bilo špinata u nekom drugom obliku (volumen se smanji za 3 četrvtine). Tako je naravno bilo i ovaj put. Ranim jutrom sam  (doduše tramvajem) odlepršala na tržnicu, pronašla zadovoljavajući špinat i nešto kasnije juha je bila na stolu. 





Inače, špinat je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Azije. Oblici “divljeg” špinata pronađeni su u Nepalu i vjerojatno je upravo tamo ta biljka postala prehrambenim proizvodom. U antici nije bio poznat, a njegova se upotreba počela širiti nakon ranih muslimanskih osvajanja. U 7. stoljeću Perzijanski su je donijeli u Kinu. Arapi su špinat donijeli u Španjolsku i jedno vrijeme je u Engleskoj špinat bio poznat pod nazivom “the Spanihs vegetable”, odnosno, španjolsko povrće. Katarina Medici je bila velika ljubiteljica špinata i kad se udala za francuskog kralja, sa sobom je povela i vlastite kuhare koji su, između ostalog, pripremali špinat na način na koji je ona to željela. S obzirom na to da je Katarina bila podrijetlom iz Firence, određena jela pripremljena sa špinatom imaju dodatak nazivu “a la Florentine”, tj. na firentinski način.



Špinat najbolje raste u toplijim klimama, a najveći izvoznici te biljke su SAD i Nizozemska
Prema narodnoj predaji, špinat je jako bogat željezom (zbog toga figurira u već spomenutom crtiću). Iako je to istina, nije ipak toliko čudesan kao što se smatralo. Bogat je i kalcijem, raznim antioksidansima, magnezijem, folnom kiselinom te vitaminima A, C, E i K. ( ovdje to sve možete sebi vizualno predočiti ako pogledate u tablicu)

A sad evo i recepta – količine prilagodite broju ljudi za koje kuhate, tj, ravnajte se količinom špinata.

Za 300 g špinata:
malo maslaca
žličica brašna
2 krumpira (ne prevelika!)
povrtni temeljac (ili kocka razmućena u malo vode – goveđa ili povrtna, kako želite)
papar
sol
kopar
vrhnje
vlasac (po želji)

0) Očistite krumpir, izrežite ga na sitne kockice i dobro operite špinat
1) Rastopite maslac i dodajte mu žličicu brašna
2) dodajte povrće i pustite da se špinat „smanji“ od topline stalno miješajući
3) Prelijte temeljcem ili vodom s razmućenom kockom toliko da povrće bude pokriveno. Pustite da provri na laganoj vatri  kuhajte dok krumpir ne bude gotov (15ak min)
4) Miksajte štapnim mikserom dok ne dobijete kremastu juhu
4) Posolite, popaprite, dodajte kopar i vlasac ako želite i neposredno pred serviranje dodajte vrhnje


vrhnje možete poslužiti i odvojeno tako da 
svatko sebi stavi koliko želi

                                 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Glasuj na...

Blogerica.com