Blog
nedjelja, studeni 29, 2009



Ima kod Dubrovčanki neki poseban poriv za dotjerivanjem. A još kad ih se skupi malo veća hrpa pa kad sve zajedno idu vani na Noć Dubrovčana (ja bih to preimenovala u Noć Dubrovčanki, samo da mi daju), poriv eksponencijalno raste; eksponencijalno rastu i visine potpetica pa se njih desetak onda nađe u cipelama s potpeticama visine 12 cm naviše (čast pametnim iznimkama koje su se pojavile u tenisicama, među koje nažalost ne mogu i sebe svrstati).

Istih tih deset prvo skokne autobusom do Šestinskog vrha, malo se druži u kućnoj atmosferi, onda se istim onim autobusom spusti natrag, ali vidi vraga – autobus ne vozi ravno do Saloona. Tad kreće spust po padinama u kojem nas deset sigurno ne bi nadmašili ni Janica, a još manje Ivica Kostelić. Kategorija se zove „Spust 12+“. Najsigurnija varijanta: uhvatiti kolegicu pod ruku pa cap cap do odredišta. Na dnu svakako skinuti opale listove koji su putem niz padinu zaglavili upravo na tvojoj cipeli.

Nakon toga smijeha ostatak noći ne može upropastiti ni dimna zavjesa, ni neki bend koji spušta umjesto da podiže atmosferu, ni gužva koja na momente ide na živce, ni činjenica da baš kad te bole noge nema mjesta za sjesti.

Filozofski ponovo blokiran kao lani na proljeće, kad god dođeš doma dobro si došao jer predavanja nema. Dugoročno – loše, kratkoročno – jako ugodno. Sutradan nakon „Spusta 12+“, treba nečim malo povratiti snagu. Čim sam otvorila oči (a neću vam reći kad je to bilo  ), istjerala me glad iz kreveta kao medvjeda iz brloga. Bio je četvrtak, poprilično sumoran dan, nimalo privlačan za izlaske iz stana koji nisu apsolutno neizbježni pa sam odlučila ručak napraviti s onim što je bilo u frižideru, a na svu sreću, bilo je mrkvice. Iskombinirala sam nekoliko recepata, začine dodala prema inspiraciji i na kraju nije ostalo ništa!

Moja potraga za krem juhom od mrkve kakva bi bila točno po mom ukusu službeno je s ovom juhom završena.

Za 2 osobe:
Malo maslinova ulja
2,5 dkg maslaca
400 g mrkve
2 manja krumpira
1 sasvim mali luk srebrenac
Žličica brašna
Goveđi temeljac (ili voda+goveđa kocka)
Curry
Češanj češnjaka
Mljevena chilli papričica
Sol i papar
Po želji: slatko vrhnje, peršin

1) Nasjeckajte sitno mrkvu i krumpir (na ploškice) i luk (na kockice)
2) U posudi ugrijte maslinovo ulje i maslac pa dodajte mrkvu, krumpir i luk. Ostavite ih malo same na masnoći na srednje jakoj vatri dok mrkvica ne pusti sok i dok luk ne uhvati malo žućkaste boje.
3) Dodajte žličicu brašna i neprestano miješajući kuhajte još cca 2 min.
4) Prelijte temeljcem ili vodom s goveđom kockom i kuhajte na laganoj vatri. Dodajte zdrobljeni češanj češnjaka, curry, chilli papričicu, sol i papar i kuhajte sve dok povrće sasvim ne omekša.
5) Usitnite štapnim mikserom dok ne dobijete posve kremastu teksturu (nemojte vaditi češnjak). Ako je potrebno razrijedite juhu s još malo temeljca ili vode. Poslužite samo ili sa slatkim vrhnjem i peršinom.


damijenestoslatko @ 01:12 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 18, 2009




Znate li onaj osjećaj zadovoljstva koji vas obuzme kad se s osobom koju dobro poznajete samo pogledate i već znate što misli, tj. znate da misli isto što i vi?  Takva vam ja prijateljstva volim – ona u kojima ne mora biti previše buke i galame, u kojima nije problem ako osoba pored vas šuti cijelo popodne i u kojima  jedan mig preko puta stola katkad govori više nego cijeli roman.

Na svu sreću, meni najbliže prijateljice i drage osobe upravo su takve – u istom trenutku mislimo slično, ako ne i isto, razumijemo se bez riječi i tišina nikad ne predstavlja problem. Tako, kad se s Mirkom šetam po supermarketu, znam da mu srce čezne za prolazom u kojem se nalazi piletina pa nekad kao slučajno spustim jednog pilića u košaru.  A kad listam kuharicu u potrazi za novim brzim receptom za ručak i ne znajući se odlučim za onaj za koji se moja mama odlučila nedugo prije. Telepatija neke vrste.




Prije otprilike mjesec dana listala sam kuharicu „Francuska kuhinja“ autorice Joanne Harris i tražila što bih brzo i ukusno mogla pripremiti za ručak. Svidio mi se jedan recept koji sam malo prilagodila i mislim da će postati ono što Englezi zovu „keeper“ – recept koji se ne zaboravlja već se uvijek ponovno pojavljuje na stolu. Zanimljivo je u svemu tome što je isti recept mama pravila prije mene (ja to nisam znala) i prilagodila ga na gotovo isti način (ni to nisam znala). Očito da ne pada jabuka daleko od stabla (ako je stablo jabukovo, dodao bi Hugo iz stare televizijske igre).

Ovo je vrlo zgodno jelo ako imate piletinoljupca pored sebe – priprema nije zahtjevna, ukusno je i poprilično brzo. Najbolji dio svega je što na kuhanje možete sasvim zaboraviti dok se meso krčka u pećnici i posvetiti se drugim stvarima. Pravila sam ga dosad dva puta i oba je puta sve nestalo s tanjura pa mislim da vam mirna srca mogu predložiti ovu modificiranu verziju. Slike krajnjeg proizvoda nema jer smo bili jaaaaako gladni, ali nisam dala da me to pokoleba u dijeljenju ovog recepta pa samo zamislite još malo bjelkastog umaka preko ovoga i to je to

1 glavica češnjaka
1 pile
Svježi ružmarin
Cca 50 g pancete, narezane na tanke šnite
Pola limuna narezanog na ploške
Sol i papar
krumpir
Žlica brašna
Prošek
Sitno nasjeckani peršin
po želji muškatni oraščić




1) Odvojite režnjeve češnjaka, ogulite im suhu koru, stavite ih u manju posudu, prekrijte vodom i poklopljene kuhajte cca pola sata.
2) U međuvremenu pećnicu zagrijte na 200°C, pažljivo odvojite kožu s prsa pileta pa između ugurajte koju plošku limuna, pancete i ružmarina, a onim što ostane napunite unutrašnjost pileta. Posolite i popaprite pile. Krumpir narežite za pečenje.
3) Kad se češnjak skuhao, izvadite ga i sačuvajte vodu u kojoj se kuhao pa zatim režnjeve češnjaka zavucite pod kožu pileta i u njegovu unutrašnjost.
4) Pile i krumpir stavite u vrećicu za pečenje, prelijte uljem, vrećicu zatorite i probušite na nekoliko mjesta pa stavite peći u pećnicu. (20 min za svakih pola kilograma težine) Kad vidite da je ulje unutra počelo krčkati, smanjite na 180°C.
5) Kad je piletina gotova, izvadite je iz pećnice i prelijte malo ulja u kojoj se piletina pekla u zasebnu poudu u kojoj ćete skuhati umak. Stavite na laganu vatru. U malo vode u kojoj se kuhao češnjak razmutite brašno pa to prelijte preko ulja neprestano miješajući kako se ne bi stvorile grudvice.
6) Umak razrijedite željenom količinom prošeka i vode u kojoj se kuhao češnjak. Posolite, popaprite, dodajte peršin i po želji muškatni oraščić.
7) Pile razrežite na komade, odstranite grančice ružmarina, ploške limuna i češnjeve češnjaka pa meso  stavite u umak i kuhajte tako sve zajedno par minuta na posve laganoj vatri. Poslužite toplo uz pečeni krumpir.


damijenestoslatko @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009





Dogodilo se i to, jučer je stigla jesen. Zašto je to baš bilo neophodno, ne bih vam znala reći, ali čovjek se mora pomiriti sa situacijom. Ili ne?
 
Ma ipak ne – mislim da bismo svakako trebali pokušati ukrasti još koji sunčani dan i pretvarati se da je ljeto, zime nem neće nedostajati. Moj skromni doprinos tim ljetnim Potemkinovim selima neka bude ova tako obična, a većini ljudi draga salata. Ona je za mene jelo br. 1 ovog ljeta, nekako nam se češće nego inače nalazila na stolu i nekako sam je jela s više gusta nego prethodnih godina. Jesu li to znakovi starenja?



U svakom slučaju, godinama mi ova salata nije bila baš po volji jer je gotovo i nezamisliva bez maslinovog ulja koje je meni bilo upravo to – nezamislivo. E onda su došle sve ove djevičankse i kontradjevičanske vrste maslinovog ulja, ja sam zaključila da to i nije nešto od čega se završava na hitnoj pomoći i odmah je i ova salata pala u milost. 

Sigurna sam da svatko od vas ima neku svoju verziju u kojoj ima različitih glavnih i sporednih uloga poput krastavaca i paprika, ali meni je najdraža ova gotovo do kraja ogoljena verzija s pomadorama (za koje je presudno da budu punog okusa, a ne ono nešto anemično što se prodaje u trgovačkim lancima) i malo kapule. Neki dodaju i ocat, meni je draže bez. Ljepota salate je u tome što nema strogih pravila – ona je kao slikarsko platno koje možete oslikati sasvim po vlastitom ukusu.



Evo sad i „recepta“. Odaberite najružnije pomadore na placi – bit će najukusnije. Operite ih pod mlazom hladne vode koju ste otvorili taman malo previše, dovoljno da vas isprska dok stignete oprati te dvije pomadorice. Ostranite im onu točku s vrha, narežite ih na barčice. U međuvremenu pojedite jednu barčicu da vidite je li sorta pomadore kakva se vama sviđa. Jest? Nije? Treba probati još jednu. Može.

Uzmite jednu sasvim malu kapulicu iz stražnje police, one koja krije domaće stvari za koje neupućeni ukućani i ne slute da se tamo nalaze. Presijecite je popola, maknite koru i pustite suzu za sve nepravde ovoga svijeta. Sad jednu polovicu narežite na što tanje, gotovo prozirne polumjesece, a drugu zamotajte u foliju i spremite u frižider da sutra ne morate ponovno plakati nad sudbinom svijeta. To ćete prekosutra. 



 
Uzmite najstariji i najdraži pjat koji imate, pomiješajte sve te barčice i polumjesece (koja romantika u tanjuru) i krenite se pretvarati da ste Jackson Pollock. Malo maslinovog ulja lijevo, malo desno, jedna točka vamo, još jedan mlaz tamo. I onda završni dodir. Plus, pljus, pljus, malo krupnije morkse soli. Sve to malo izmiješajte i ako se osjećate naročito avangardno, dodajte par čistića rukama iščupkanog svježeg bosiljka. Ma ni Pollock vam nije ravan.
damijenestoslatko @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, rujan 11, 2009



Nakon što je moj tečaj u Londonu završio, bilo mi je ostalo par dana koje sam posvetila svim stvarima koje sam htjela napraviti, a prije toga nisam stigla (pola je naravno ostalo neobavljeno pa će strpljivo sačekati sljedeću priliku).  Na mojoj „to do list“ bila je i stavka „ne umrijeti od gladi“ pa sam tako obišla i pokoji restoran. Moj prvotni odabir za ovaj dan u kojem sam se pošteno našetala, kako podzemnom, tako i nogama, bio je jedan drugi restoran, ali taj je draguljčić bio zatvoren u vrijeme kad je meni odgovaralo pa sam se zaputila drugamo. Odredište: dio grada pod imenom Clarkenwell.

Nije na mene ostavio baš predubok utisak, onaj dio kojim sam prošla djelovao mi je poprilično gol i otuđen, nigdje malih trgovina, nigdje slučajnih prolaznika, sve neke visoke zgrade od granita kojima nedostaje šarma (za razliku od primjerice Shoreditcha gdje sam isto naišla na čitav niz poslovnih zgrada koje ipak nisu djelovale tako hladno). Od stanice podzemne željeznice Farringdon zaputila sam se istoimenim Farringdon Roadom. Tiha popdnevna šetnja nezanimljivim dijelm grada, skoro pa nigdje nikoga.

Na broju 34-36 u ulici Exmouth Market (puno toplijoj i srdačnijoj od ostalih kojima sam prošla) čekao me Moro. To je restoran kojem su vlasnici muž i žena istog imena – oboje se zovu Sam Clark (malo nezgodno kad stižu računi i sl. zar ne?) i zaljubljenici su u mediteransku kuhinju, i to naročito u španjolsku kuhinju s arapskim utjecajima.

Nisam došla u pravi čas kako bih probala što nudi pravi meni jer su u to doba dana posluživali isključivo tapas, ali sam krajičkom oka uspjela uhvatiti nešto možda još zanimljivije: intimnu atmosferu restorana u vrijeme kad nema gužve. Vrijeme je bilo sunčano, u čemu je cvijeće na terasi vidno uživalo. 



Kad sam kročila unutra, prvo što me dočekalo bilo je nešto poput scene iz filmova: na posebnoj je anatomski oblikovanoj stolici jedan stariji čovjek masirao neku djevojku. Bio je obučen kao da je ispao iz neke scene o talijanskim imigrantima u SAD-u. Sive hlače od odijela, modra majica s bijelom prugicom duž kragne, crne cipele u kojima bi se moglo na ples, sijeda brižno počešljana kosa. Očito je znao što radi jer su djevojci kosti krckale, a ustala je s osmijehom na licu. Imala sam strašan poriv da ih slikam, ali nisam znala bi li to bilo ok. Sad mi je žao što nisam, ali već je gotovo. Čovjek je odavno sklopio tu svoju čarobnu stolicu i otišao, a ruku na srce, nisam ni ja baš blizu...



Dakle, na raspolaganju mi je bio maleni plastificirani meni s popisom brzih zalogaja koje sam mogla dobiti u to doba dana. Dok sam čekala donijeli su mi domaćeg kruha s malo maslinova ulja i krupnu morsku sol. Taman da primiri onog vraga što je zavijao u mojim crijevima. Nije mi dugo trebalo: odlučila sam se za prženi chorizo i pikantni krumpir na španjolski način. Dok sam čekala, promatrala sam kuhare kako se druže i jedu (kad ste to vidjeli – ovi na našoj obali obično od vlastite hrane bježe kao vrag od tamjana), kako im kroz veliki stakleni prozor mašu prolaznici, kako se konobari došaptavaju i kako na neki tihi način svi uživaju u tom smirenju pred oluju. Prema onome što sam čula, restoran je u vrijeme ručka i večere potpuno pun, a unutra ima mjesta za stotinjak osoba.  S obzirom na to da sam bila jedina unutra (bilo je još nešto ljudi vani), na mene nisu obraćali preveliku pozornost.



Chorizo i krumpir bili su taman kako treba – dobro začinjeni, topli i posluženi u pomalo okrnutim keramičkim zdjelicama, imali su onaj domaći štih. Dobra hrana bez puno kompliciranja.  Dok sam uživala u pikantnim okusima, vidjela sam da na početku dugog šanka stoje tri kuharice čiji su autori vlasnici restorana. Konobarica mi ih je ljubazno donijela i meni je trebalo sto godina da odlučim koju bi. Izbor nije bio lagan, ali na kraju je pao na Moro East, posljednju u nizu njihovih kuharica. Činilo mi se da ću s njom zajedno doma odnijeti dijelić te atmosfere tihog zadovoljstva.



Vraćajući se istim onim Farringdon Roadom, činio mi se malčice (ali samo malčice) bližim. Možda je onaj prvi osjećaj imao više veze s osjećajem praznine u mom želucu nego s prazninom ulice?

Bilo kako bilo, današnji je recept prilagođen upravo iz kuharice Moro East. Krenula sam bila praviti jednu njihovu juhu od rajčica i smokava (znate da volim stvari poput čokolade i tikvica ili browniesa s pivom), ali negdje na pola posla mi se učinilo kako bi to bio divan preljev za tjesteninu pa sam u naletu inspiracije promijenila plan. Evo danas recepta za umak da ga znatiželjni stignu isprobati prije nego što smokve nestanu s tržnice. I ne brinite, nitko neće misliti da ste u tjesteninu dodali voćnu salatu od smokava; one daju tek nijansku slatkoće i jedino što bi ih moglo izdati je pokoja točkica koja se nazire kroz umak.


6 žlica maslinova ulja
1 luk, nasjeckan
1 zelena paprika, sitno nasjeckana
3 češnja češnjaka (sitno nasjeckan)
2 ½ žličice kima
400-500 g pelata
100 g nasjeckanih smokava
Sol, papar

1) Zagrijte maslinovo ulje pa mu dodajte luk i zelenu papriku i malo soli. Pustite da zažuti na laganoj vatri. Dodajte češnjak i pustite da dobije žućkastu boju, a zatim dodajte i pola kima.
2) Dodajte pelate i smokve pa pustite da se krčka na posve laganoj vatri cca pola sata.
3) Pred kraju kuhanja dodajte ostatak kima, još malo soli i papra.
4) Ako se umak previše zgusne, dodajte mu malo vode i pustite da se još malo kuha.
5) Poslužite s tjesteninom.

damijenestoslatko @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 16, 2009



Već sam jednom pisala o tome kako mi je ovaj blog omogućio jedno divno poznanstvo. U međuvremenu ih je bilo još par, a posljednje me ponovno ugodno iznenadilo.  Život piše svakakve priče – baš je zanimljivo u sred neke druge zemlje upoznati Splićanku koja ide na vrhunski tečaj slastičarstva i k tome tu i tamo klikne na ovaj blog. A upravo je tako bilo. Bijasmo nas dvije dva puta na ekspedicijama po slastičarnama, a onda smo se jedne nedjelje zaputile na izlet u Stonehenge i obližnji grad pod imenom Bath.



O Stonehengeu vam neću puno duljiti jer moram priznati da nije bio ni približno ono što sam očekivala. Kao i sa svim stvarima od kojih puno očekujete, s tim sam se malo razočarala. Da vam ga trebam opisati u kratkim crtama, čini mi se da bi najbolje bilo: hrpa kamenja u sred polja. Na slikama izgleda puno impozantnije, nebo je modro, monoliti snimljeni iz donjeg kuta (čudo što dobra fotografija može napraviti) i nema ničeg naokolo. U stvarnosti se radi o ne pretjerano visokim stupovima; poviše njih tmurno sivo nebo, a svuda naokolo procesija turista koji čekaju kad će se konačno nešto dogoditi i vjerojatno se pitaju što uopće tu rade. Ipak, drago mi je da sam bila jer sad više nemam želju ići ponovno. (znam ja da je to sve misteriozno i zanimljvo i prastaro, ali očekivanja su mi očito bila nerealna)



Sljedeća je postaja bio grad Bath. Tamo su glavna atrakcija ostatci rimskih kupelji, a još jedna od zanimljivosti je njegova povezanost s Jane Austen koja je neko vrijeme provela tamo i nikako ga nije voljela. Ipak, to entuzijaste nije spriječilo da podignu muzej u njenu čast. S obzirom na to da je moja kolegica bila jednako prehrambeno nastrojena kao i ja, mi smo zavirile u ex rimske kupelji, zaključile da se to s Peristilom ne može ni usporediti (taj smo dan očito bile pomalo nihilistički raspoložene  ), bacile još malo oko po gradu i zatim jednoglasno krenule u smjeru restorana Jamie's Italian .




Nalazi se u samom centru grada na adresi 10 Milsom Place. Podijeljen je na dva kata – na donjem se katu čeka red, a u međuvremenu možete popiti piće, prelistati neke od kuharica koje je napisao Jamie ili njegov talijanski uzor Genaro, promatrati kako za šankom režu ogromne mortadele ili kako prave domaću tjesteninu. Kad zavibrira mala napravica koju vam daju pri ulasku, znači da je vaš stol spreman. U tom se trenutku penjete na drugi kat koji je prepun svjetla, užurban i na prvi pogled djeluje jako domaće. Atmosfera je opuštena, kroz velike prozore puca lijep pogled, konobari su nasmijani i veseli i spremni vam pokazati kako određena riba izgleda makar to značilo da morju prstom upirati u tuđi tanjur, a na zidovima vise fotografije hrane koje su toliko dobre da ogladnite čak i ako ste došli siti. Naročito mi se svidjela jedna od njih koja prikazuje miješenje kruha  – naizgled tako neuredna (baš kako ja volim), ali puno je vjerojatnije da je u nju uloženo jako puno truda, kako po pitanju kompozicije, tako i po pitanju svega ostalog.

Smjestile se moja Tereza i ja za jedan pomalo klimav stol i našle se u problemu.
- Što ćeš ti?
- A ne znam, što si ti mislila?
- Ma ne znam ni ja.
I u tom stilu jedno pet minuta. Za brzinsko predjelo smo se još nekako i odlučile – izbor je pao na razne talijanske kruhove poslužene s maslinovim uljem i na domaće pržene i začinjene bademe. 



Za glavno jelo Tereza je odabrala tunu s mješavinom povrća, a ja sam se bacila na tjesteninu (linguine) sa škampima. Grass is always greener on the other side, pjeva po uzoru na staru narodnu bend Travis pa tako i ja mislim da je moja su-jedačica prošla bolje od mene. Bez obzira na činjenicu što je tjestenina bila domaća, činilo mi se da umak nije dovoljno gust i svemu je skupa nekako nedostajalo nešto što bi cijelo jelo učinilo upečatljivim. Ali onda na scenu stupaju mahune u pikantnom umaku od rajčica koje su me toliko oduševile i za razliku od tjestenine, bile toliko upečatljive da smo ih jučer jeli doma za ručak. I to točno po Jamiejevom receptu.





(gornji je original, donji piratska verzija od jučer)

Ako se pitate kako sam do njega došla, pričica je opet zanimljiva. Na nekom BiH kanalu na MAX Tv-u nedjeljom popodne emitiraju emisiju Jamie at home. O tome me mama obavijestila prije par tjedana, ali prva mi se prilika da je uistinu i pogledam pružila prošlu nedjelju. I možete li vjerovati koji je bio prvi recept u emisiji tog dana? Upravo onaj koji me tjedan dana prije u restoranu oborio s nogu! To je bila prevelika slučajnost da bi sve samo palo u zaborav. Zaslužio je da ga se isproba. Doduše, nisam zapamtila baš sve detalje pa su neki dijelovi recepta poprilično neprecizni, ali vjerujte mi, jelo je fantastično i jako se dobro ponaša kao prilog mariniranoj prženoj piletini.

Zelene mahune
Maslinovo ulje
3 češnja
3-4 fileta slanih inćuna
400g pelata
Čili papričice
Svježi ružmarin, nasjeckan

1) Očistite mahune (odstranite im krajeve) i narežite ih na komade duljine 2-3cm (s obzirom na to da su naše mahune poprilično debele, rezanjem će se smanjiti vrijeme kuhanja)
2) Ugrijte maslinovo ulje, protisnite u njega češnjak i dodajte filete inćuna pa sve miješajte na laganoj vatri dok češnjak ne požuti i dok se inćuni ne raspadnu.
3) Dodajte pelate, čili papričice i nasjeckani ružmarin.
4) Nakon par minuta dodajte mahune (nije ih potrebno prethodno blanširati!) i pustite sve da se poklopljeno kuha na srednje jakoj vatri cca pola sata, tj. dok mahune ne omekšaju. Povremeno promiješajte, a ako se umak previše zgusne, dodajte mu malo vode.

damijenestoslatko @ 00:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 21, 2009



Prorijedili su se nešto recepti u zadnje vrijeme, a sve zbog ispita. Ovaj sam semestar imala 10 kolegija + praksu pa ima materijala. Otprilike sam pola odradila, neke rezultate sad čekam, a treba izaći na još 4 komada u sljedeća dva tjedna. Bilo bi se lijepo riješiti tog dijela nauke tako da ljeto ostane slobodno za neke druge stvari pa je zato prehrana pala u drugi plan.

Ipak, danas sam bila na placi i kupila divnog voća, napravila sam jedan zgodan ručak i sutra su kolači na redu, ali o tom potom. Danas samo brzinski receptić za salatu od cikle, a o ovome drugome u srijedu ili četvrtak (u srijedu imam dva ispita pa ću se blogom baviti kad prođu).

Ova je salata jako ukusna kad je dobro ohlađena, a o ultra-zdravoj quinoi detaljnije se možete informirati ovdje. Ukratko: kao stvoreno za ljeto (iako je s ovakvim vremenom pitanje može li se govoriti o ljetu, ali neka, meni sasvim odgovara s obzirom na ispite).



Za cca 4 osobe:
5 dkg quinoe (skuhajte je u puno vrele vode, jednako kao što se radi s tjesteninom i pustite da se ohladi)
1 veća cikla
Maslinovo ulje
Aceto balsamico
Peršin
Sol
Papar

1) Ciklu ogulite i narežite kao za jako tanki pommes frites (na štapiće)
2) Dodajte joj quinou  i začine
3) Sve dobro izmiješajte
4) Pokolopite i ostavite barem sat vremena u hladnjaku da se dobro ohladi



damijenestoslatko @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 7, 2009



Evo još jednog recepta u zadnji čas, tj. napisanog točno prije nego što šparoge nestanu s placa. Nema kod njega filozofije niti se ima sto puno ispričati osim da je možda pravi način da uvedete šparoge na jelovnik nekoga tko ih inače ne voli (Mirko nije baš naklonjen šparogama, ali ova mu se juha svidjela). Okus joj je vrlo blag, vrhnje se može i izostaviti i sve u svemu – vrlo je ekonomična jer se iskoriste 2/3 šparoge, a ne samo gornji mekani dio.

450 g šparoga iz uzgoja
2 žlice maslaca
Jedan sasvim mali luk (sitno nasjeckan)
Jedan mali krumpir (narezan na ploške)
750 ml pilećeg ili povrtnog temeljca
Manja vezica peršina (zavezana u snop)
Do 130 ml vrhnja (za kuhanje ili slakog, a može i mlijeko)
Sol i papar


1) Sa šparoga skinite samo donji najtvrđi dio i zatim odvojite vrhove. Ostatak stabljike narežite na komadiće duljine cca 2 cm.
2) Vrhove prokuhajte u vreloj vodi cca 3-4 min dok malo ne omekpaju, ali ipak ostanu čvrsti.
3) Odvojeno skuhajte narezane stabljike (cca 5-6min)
4) U posudi zagrijte maslac i dodajte mu luk i krumpir pa ostavite na laganoj vatri 10-ak min (pazite da ni krumpir ni luk ne postanu smeđi)
5) Dodajte narezanu stabljiku šparoga, temeljac i vezicu peršina pa kuhajte dok krumpir i šparoge nisu posve mekani.
6) Odstranite peršin i štapnim mikserom usitnite povrće. Prije posluživanja dodajte željenu količinu vrhnja i u svaki tanjur nekoliko vrhova šparoga.

Recept preuzet sa stranice: applepiepatispate


damijenestoslatko @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, svibanj 30, 2009



Dragi moji evo me natrag ako me primate  . Nije me bilo par tjedana, a razloga ima jako puno. Osim što sam krenula s naukom kako bi ljetni ispitni rok prošao u najboljem redu i miru, bacila sam se malo i na zdravi život pa su se na opću žalost kolači u mojoj pećnici pojavljivali jako rijetko. (evo jedna čista digresija, ali palo mi na pamet kad sam spomenula pećnicu: znate li da u engleskom postoji izraz „to have a bun in  the oven“ – doslovce imati pecivo/kruščić u pećnici - koji je u biti malo posprdan način da kažete da je neka žena trudna. Kreatvni su ti Englezi, nema što.)

Dakle, u svom tom naletu pozitivne kulinarske energije koja se manifestira kroz hrpu voća i povrća, čak redovan doručak i nezaobilazne kekse Grancereale koje moja Kristina i ja grickamo tijekom manje-više svakog predavanja (nemojte sad reći da je i to slatko - znam, ali nisam poludila da se odreknem baš svakog oblika slatkog), Nijagarine slapove vode i sl. između ostalog pojavila se nešto češće na meniju i riba.

Jedan sam dan tražila nešto jednostavno za ručak i teta u ribarnici me pitala bi li losos. To mi je zvučalo silno fancy i promislila sam kako bi bilo lijepo, ali kako ipak ne želim ostatak tjedna biti gladna, a onda sam skužila da mu je cijena otprilike ista kao i nekim drugim ribicama koje sam već bila isprobala pa sam mu odlučila dati šansu i nisam se nimalo razočarala. Poslušala sam mog dragog Jamieja (kuharica Cook with Jamie) i poslužila se jednim njegovim receptom kao bazom pa sam na kraju dobila skromno rečeno izvanredan ručak. Prženjem losos dobije finu koricu, a iznutra je mekan, umak mu daje malo pikantnosti – imate sve što treba.




Za 2 osobe:

Za umak od inćuna i kopra:
Šačica fino nasjeckanog svježeg kopra
5 grubo nasjeckanih fileta slanih inćuna
Sok kriške limuna (ne pretjerivati, probajte da vam ne bude prekiselo)
Ekstra djevičansko maslinovo ulje
Svježe mljeveni crni papar

2 fileta lososa
Maslinovo ulje
Sol i svježe mljeveni crni papar

1) Ugrijte pećnicu na 200°C i u nju stavite jednu posudu da se ugrije
2) Za umak: u mužaru smutite kopar, inćune i sok od limuna. Dodajte onoliko ulja koliko je potrebno dok ne dobijete umak koji se može fino razmazati. Začinite koliko je potrebno.
3) Losos premažite s malo ulja i začinite pa ga u tavi pržite 2 minute, okrenite i pržite još minutu pa zatim prebacite u ugrijanu posudu i sve zajedno u pećnicu na 3-4 min, ovisno o debljini fileta.
4) Kad je gotovo, dodajte umak od inćuna i kopra i sve poslužite s povrćem (moj prijedlog: vinćoli na svetojelenski, ali mogla bi i brokula npr.)

Napomena:
Kopar se može zamijeniti ružmarinom (tako je bilo u originalu ali ja nisam imala svježeg ružmarina, a strah me i da aroma ne bi bila preintenzivna).



damijenestoslatko @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 7, 2009



Nisam sigurna postoje li uopće ta mitska bića koja vole prati suđe? Iz praktičnih bismo ih razloga mogli nazvati Homo suđoperus. Kažu da su suđoperusi locirani na različitim staništima po cijelom svijetu, određeni tvrde i da poznaju neke od njih, ali u mojoj okolini ih nema (provjereno). Meni je osobno pranje suđa najmrži kućanski posao – nikad mu nema kraja jer nove čaše i tanjuri samo niču kao gljive poslije kiše.

U Dubrovniku se za nekoga tko uzalud nešto radi kaže da „gura valove prema Italiji“ i mislim da bi se to jako dobro moglo primijeniti na pranje suđa.  Taman sve lijepo opereš, uglancaš sudoper i onda se za sat vremena opet pojavi neka zdjelica. Bolje bi definitivno bilo malo bućnuti u more i pogurati ga prema bučnim nam susjedima nego ovo. Plivanje je makar ugodno.

Današnji je zato recept za sve moje su-mrsce prljavog suđa. I meso i prilog sve u jednom, a sve što ćete uprljati je jedna zdjela i kasnije tanjur s kojeg budete jeli. Nije loše, a? Podsjetit će vas vjerojatno na piletinu s buđolom i porilukom, a nije ni čudo jer se nalazi na istoj stranici Jamie Oliverove kuharice Cook with Jamie. Ja sam ponešto izmijenila recept pa dakle evo što napravih:

Za 2 osobe:
500 g pilećeg filea
16 šparoga (iz uzgoja)
16 cherry rajčica
Ružmarin
Kopar
Majčina dušica
Peršin
Maslinovo ulje
Prošek ili bijelo vino
Par kapi limunova soka
Sol i papar




1) Pećnicu ugrijte na 200°C.
2) Šparogama odstranite donji tvrdi dio, a cherry rajčice razrežite na pola.
3) U jednu zdjelu stavite pileći file, rajčice, šparoge, pospite željenom količinom začina, dodajte malo maslinova ulja i prošeka/bijelog vina i par kapi limunova soka.
4) Posolite i popaprite pa sve dobro izmiješajte
5) Uzmite komad aluminijske folije pa u njega stavite prvo povrće pa zatim pileća prsa preko i sve prelijte mješainom ulja i vina. Zamotajte foliju tako da na vrhu ostane cca 5 cm otvora i tako sve zajedno stavite u pleh.
6) Pecite 30-40 min.

Napomene:
Jamie je u ovom receptu koristio samo velike količine ružmarina, ja sam se radje odlučila za kombinaciju proljetnih začina s tržnice. Koje god začine odaberete, važno je samo da budu svježi jer im je okus tako puno intenzivniji.  Jamie je preporučio da se posluži preliveno acetom balsamicom, ali taj sam dio preskočila, ako netko proba, neka javi kako je!



Kad sve lijepo pometete s tanjura, ostat će vam najbolji dio: umak koji se napravi od kombinacije maslinova ulja, prošeka i soka koji piletina pusti pa se zato oboružajte nekim finim kruhom kojim ćete to sve pomočiti. Znam da nije baš po bon-tonu, ali rade ljudi nažalost puno gorih stvari od toga pa se ja zato ne bi previše brinula. I da ne zaboravim: ako naiđete na kojeg Homo suđoperusa, uputite ga u mom smjeru.


damijenestoslatko @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009



Ne sjećam se više o kojem se receptu radilo, ali sjećam se da je jednom netko ostavio komentar u kojem je bilo napisano da je sve to lijepo i fino, ali da u toj pripremi  ima puno filozofije i da su jednostavne stvari kao lešo povrće pod ulje najbolje. I (kao jedna prava vaga) sasvim razumijem što je ta osoba željela reći. Volim svakakve kulinarske eksperimente i nekako mi se čini da ih se neću baš odreći, ali u zadnje vrijeme me srce jako vuče upravo jednostavnim ručkovima s malo sastojaka ali dobre kvalitete. Takav je i današnji.

Kupila sam u mom jutrošnjem pohodu na tržnicu nevjerojatno svježu i mekanu teleću jetricu. Inače se uvijek malo prekasno ustanem pa mi jetrica izmakne, ali jutros sam bila ponosna vlasnica zadnjeg komada u mesnici. Dok sam još plaćala račun, ušla je žena i razočarano pogledala mjesto na kojem je do prije minutu bio moj komad mesa (očito dobro zna gdje što stoji), pitala ima li slučajno još jetrice, okrenula se i pošla. Mesar mi je samo pružio vrećicu i zavjerenički se nasmijao.

Doma sam od svog ulova napravila nešto najjednostavnije što se može zamisliti – prženu jetricu. Postoji dosta recepata za pripremu jetrice s raznim zanimljivim sastojcima, ali kad je ovo već prvo gostovanje gđice jetrice na ovom blogu, računam: nek' bude k'o od majke rođena. Osim toga, čini mi se da bih mogla pokrenuti neku rubriku pod naslovom „jedimo željezno“ jer je ovo još jedna namirnica od koje će vam poskočiti željezo u krvi (100 g jetrice = 16% RDA željeza).  Prvi je u nizu željeznih recepata bila juha od cikle i karfiola.

Jetrica je i inače jako zdrava – odličan je izvor vitamina B12, vitamina A, bakra, folata, riboflavina i selena, a dobar je izvor cinka, vitamina C, proteina, niacina, fosfora, vitamina B5 i vitamina B6. (umorila sam se dok sam samo prepisala ovaj popis hranjivih tvari – za detaljnije informacije o telećoj jetrici kliknite ovdje).

Teleća jetrica
Sol
Papar
Ulje
Peršin (za posluživanje)

1) Tanko narežite jetricu (najjednostavnije je da zamolite mesara da to obavi za vas)
2) Dobro ugrijte malo ulja na tavi pa stavite jetricu da se isprži s jedne strane i nakon svega par minuta okrenite i na drugu stranu. Posolite je i popaprite pa poslužite preliveno sokom koji jetrica pusti prilikom prženja i s pokojim listićem peršina (i obavezno pojedite dok je još toplo - zato cijeli post ima jednu jedinu sliku).

Napomena: Jetricu treba pržiti na jačoj vatri tako da bude brzo gotova – što se dulje prži, to postaje žilavija. Ako prije prženja vidite da jetrica u sebi ima žile, odstranite ih prije pripreme.  


damijenestoslatko @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009



Neki su me od vas u komentarima na prošli post za dulce de leche ukorili da će se zbog takvih recepata udebljati pa sam danas odlučila zaokrenuti u posve drugom smjeru, primjerenijem proljeću. Ako niste znali, 100 g šparoga ima svega 25 kalorija pa zato slobodno mogu reći: navali narode! (Još da tete na placu nisu nabile toliku cijenu za nešto što raste samo od sebe...)

Vraćajući se danas s prakse iz Osnovne škole Rudeš gdje sam imala začuđujuće ugodan sat s razredom miješanih sedmaša i osmaša (koji su inače poprilično živahni, ali danas je bilo super raditi s njima) odlučila sam svratiti do tržnice. Za razliku od dubrovačke place na kojoj se sve što valja proda otprilike do 7.15 ujutro pa ako slučajno dođete oko 10 sva je prilika da nećete uloviti ni najobičniju mrkvu, na jarunskom je placu bilo živahno i oko 14.00. 



Kod mesara nije bilo onoga što sam htjela, ali zato ostatak izbora stvarno nije razočarao. Jedan mi je prodavač pobjedonosno naglasio kako mi je poklonio jednu jagodu uz onih pola kila što sam kupila, a prvi ovogodišnji svežanj šparoga sam kupila od gospođe koja nije mogla sakriti oduševljenje što joj se ubrzo rađa unuk. Ima nešto veselo u tom proljetnom zagrebačkom zraku. Vjerojatno mi je zato proljećei najdraže godišnje doba kad je Zagreb u pitanju.

Pokušavajući iskoristiti proljetni ugođaj i studentski prosvjed jučer sam se tako šetala Tkalčićevom i u izlogu jedne galerije koja prodaje nakit je sjedila ni više ni manje nego mačka.  Dalje:  prije par dana u Gajevoj naišla sam na gospođu koja je zauzela poziciju na onim klupama ispred Algoritma i nepomično sjedeći u položaju „ruke u zrak“ svima pokazivala dva srednja prsta. Na Jarunu ljudi na rolama padaju kao kruške, ali svi veselo ustaju, a čak mi se čini i da su vozači tramvaja skloniji sačekati dok došprintam do zadnjih vrata plavih ZET-ovih ljubimaca. Btw, koji je pod milim bogom ono tramvaj br 20? Nešto privremeno ili stalno i kud to čudo vozi? I zašto brojevi tramvaja ne idu po redu?




Dakle, back to šparoge. Nije mi se dalo puno petljati po kuhinji, a najjednostavnije stvari su uglavnom i najbolje pa sam se zato obratila Gaminoj kuharici koju mi je na samom početku studija uz posvetu „put do muškog srca ide kroz želudac“ poklonila tete Ksenija, mamina najbolja prijateljica. Gama je fino i potanko objasnio što da sa šparogama radim (kod nas doma se ne jedu pa sam šparogo-samouka) i mogu vam reći da mi je ručak bio vrlo ukusan. A da bi bio jednako veseo kao što je veselo ovo proljeće u zraku, odlučila sam ga smjestiti na ružičasti tanjur.

Evo Gaminih originalnih omjera (ja sam taj dio odradila odokativno, ali možda bude korisno onima koji budu spravljali po prvi put):
2 vezice šparoga
6 jaja
0,5 dcl maslinova ulja
0,3 dcl octa (u mom slučaju aceto balsamico)
Soli i papra po želji

1) Šparoge operite i presavijte ih preko prsta tako da odvojite gornji mekani dio od donjeg tvrdog. Gornji dio se dalje koristi, a donji možete sačuvati za pripremu povrtnog temeljca.
2) Meki dio izrežite na komadiće duljine otprilike 3 cm pa stavimo kuhati u vrlo malo posoljene kipuće vode na 10-15 min dok ne omekšaju (što je manje vode, to se manje hranjivih sastojaka gubi). Skuhane šparoge procijedite i ispreite pod mlazom hladne vode.
3) Skuhajte jaja utvrdo, ogulite ih i razrežite na četvrtine.
4) Šparoge začinite uljem, octom, solju i paprom i zatim poslužite izmiješane s ohlađenim ploškama jaja.


damijenestoslatko @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 12, 2009



Većina mojih kolega s fakulteta s kojima sam ikad razgovarala o vađenju krvi i o zdravstvenim pitanjima ima isti problem – anemiju, odnosno manjak željeza u krvi. Nekoliko ih zbog toga razloga npr. nije moglo ni dobrovoljno dati krv. Zato svi moji dragi slaborkvni prijatelji: današnji post je za vas. I nemojte mi slučajno reći da ne volite ciklu jer ćete je uz pomoć ove juhe sigurno zavoljeti. (kako sam stroga, a? )

Osim cikle ima još dosta namirnica bogatih željezom, ali uvelike se razlikuju po tome koliko je to isto željezo iskoristivo, tj. koliko se lako apsorbira u krv. Tako na prospektu jednog dodatka prehrani koji sad neću reklamirati piše:  „Najviše željeza ima u iznutricama, crvenom mesu i mesu peradi. Željezo iz mesa u tijelu se bolje iskorištava negoli željezo iz povrća, žitarica ili žumanjka jajeta. Dosta se željeza nalazi i u tamnom bobičastom voću, cikli i špinatu.“ (sve sam vjerno prenijela, osim jedne pravopisne greške

Dakle: cikla je in, anemija je out!
Ove se sezone nose rumeni obrazi pa evo par informacija o ostalim blagodatima koje cikla ima za zdravlje (odabrala sam samo one zanimljive, za potpunije informacije prošvrljajte malo po internetu).

- Upotrebljava se za reguliranje niskog krvnog tlaka.
- Pospješuje rad želuca i crijeva.
- Zahvaljujući jodu i selenu usporava proces starenja.
- Lako je probavljiva i nema negativnih utjecaja na sekreciju želuca.
- Suzbija rast stanica tumora .
- Potiče metabolizam i rad jetre.
- Jača obrambeni sustav mehanizma.




Sad kad sve to znate, evo recepta za juhicu koju sam iskombinirala dok sam ciklu pokušavala smjestiti u nešto ukusno, lagano i brzo. Cikla se jako lijepo slaže s cvjetačom, a lovor daje zanimljivu notu.

Za 2-3 osobe:
500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog)
100 - 150 g pečene ili kuhane cikle (bolje pečene)
100 g cvjetače
1 mali krumpir narezan na kocke
List lovora
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
peršin

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu cvjetaču, krumpir i list lovora pa kuhajte poklopljeno dok ne omekša.
2) Pred sam kraj kuhanja dodajte ciklu narezanu na ploške. Izvadite lovor.
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje. Nemojte više vraćati na vatru, vrhnje ne bi smjelo uzavreti.
4) Posolite i popaprite, dodajte malo peršina i poslužite kao toplo predjelo


damijenestoslatko @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009



Kažu: kriza je na pomolu. Kažu: recesija. Kažu: depresija. Za prve dvije stvari ne odgovaram i one spadaju u objektivne okolnosti -  činjenice govore da nije baš sve kako je bilo prije par godina i da stvari malo drugačije (ne) funkcioniraju.  Ali zato mislim da se ovom zadnjom ljudi malo prečesto razbacuju. Ne znam jeste li i vi primijetili istu stvar, ali ja u zadnje vrijeme rijetko susrećem ljude koji su „loše raspoloženi“. Ne. Svi su oni „u depresiji“. Sve je to ok, imaju ljudi i boljih i lošijih dana, ali nećemo zato odmah proglasiti kliničko stanje...

Oko mene (nadam se da nemam neke izravne veze s tim...) su u zadnje vrijeme svi poprilično loše raspoloženi (ili da kažem u depresiji?) Meni se čini da to sve ima veze s načinom na koji ljudi gledaju na pojave i ljude oko sebe. Mislim da se treba usredotočiti na ono pozitivno. Ako i niste baš najbolje volje, sigurno ima barem jedna stvar kojoj se u danu možete radovati, pa makar to bio i trenutak kad dođete kući i skinete tijesne cipele.



Ako ipak želite samo mrvicu veće zadovoljstvo od toga, imam još jedan prijedlog: nevjerojatno zelen i ukusan ručak.  Prema određenim psihološkim istraživanjima, zelena boja (za razliku od npr. crvene) umiruje. Dakle: osim što će umiriti vaš gladni želudac, ovaj obrok bi i svojom bojom trebao djelovati smirujuće. Kladim se da nakon takvog ručka nijedan ljubitelj kupusa neće više biti ni loše volje ni u depresiji. I sama spadam među ljubitelje tog često zanemarenog povrća i bila sam oduševljena kad sam u kuharici "Danas kuham" pronašla još jednu novu upotrebu za njega. Od svih privlačnih recepata u toj knjizi, ovaj je prvi bio nominiran za isprobavanje.

Prilagođeno prema receptu Ane Ugarković, za 4-6 osoba:
1 kg mlade raštike
Sol i papar
4- 6 oguljenih režnjeva češnjaka
200 ml ekstra djevičanskog maslinovog ulja
500 g tjestenine
100 g svježe naribanog parmezna ili pecorina

1) Očistite raštiku, a umeđuvremenu stavite češnjak u mnogo hladne vode i pustite da proključa. Zatim vodu posolite i dodajte raštiku.
2) Kuhajte dok ne omekša pa zatim ocijedite zajedno s češnjakom.
3) Stavite kuhati tjesteninu
4) Stavite raštiku i češnjak zajedno s uljem u blender i miksajte dok ne dobijete homogenu smjesu.
5) Prelijte zelenu salsu preko tjestenine i poslužite toplo s malo naribanog sira po vrhu.



p.s. I nema brige: ne namjeravam ovo pretvoriti u "self-help" blog

damijenestoslatko @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009



Tko god se ikad uhvatio ne baš laganog zadatka učenja nekog stranog jezika, znat će da se svakako savjetuje služenje jednojezičnim rječnikom. To je, kao što mu ime kaže, ona debela knjiga u kojoj su riječi i njihova objašnjenja na istom jeziku. Zašto baš jednojezični rječnik? Zato što će vam on pojasniti koje nijanse značenja određene riječi u sebi kriju, uz kakve riječi najčešće dolaze te pripada li razogovrnom, pisanom, stučnom, vulgarnom ili kakvom sve već jeziku.

Zamislite sada da u Hrvstaku prizemlji jedan mali zeleni i otvori Hrvatski enciklopedijski rječnik jer je negdje načuo da su  „brokule“ zdrave. A što li su brokule? Osim što će definiciju pronaći između sasvim značenjski nepovezanih natuknica (broketareg. „mala posuda za vodu“ i brokva- reg. „čavao“), moći će pročitati sljedeće:

brokula (brokoli) ž. bot. zeljasta biljka (Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa) iz porodice krstašica (Cruciferae), kao povrće služe zeleni mesnati cvatovi koji izbijaju duž čitave stabljike; prokula • tal. broccolo



E sad, ovisno o tome koliko je mali zeleni potkovan u biologiji, bit će mu jasno ili sve ili ništa. Ako razumije, svaka mu čast, a ako to „baš nije njegovo područje“, kao što bi rekli mnogi natjecatelji u „Milijunašu“, bit će puno bolje da skokne do Konzuma i pita tetu (držimo mu fige da naleti na neku ljubaznu) da mu pokaže što je brokula (i to točno tim riječima, zamislite da dođete tražiti „Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa“)

Pretpostavljam da vanzemaljci i prehranom trebaju održavati svoj blještav močvarni ten pa mi se čini da bi se našem malom zelenom brokula mogla učiniti kao dobra zemaljska zamjena za svemirske delikatese koje mu nisu dostupne (i bio bi u pravu – brokula je jedna od najzdravijih zamislivih namirnica). Što onda s njom? Ja svakako preporučujem ovu juhu. Mislim da je jedna od najukusnijih krem juha koje sam imala priliku probati (čak je i moj darling koji je bio gotovo izbezumljen kad je vidio boju našeg ručka pojeo iznimno velikodušnu porciju koju sam stavila pred njega). Još joj je jedna prednost da je usitinu brzo gotova.

Za 2-3 osobe:

500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog, po želji)
200 g cvjetova brokule
2-3 mala krumpira
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
nekoliko blanširanih cvjetova brokule za posluživanje (po želji)

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu brokule i krumpir
2) Kuhajte poklopljeno dok povrće ne omekša
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje
4) Posolite i popaprite, dodajte cvjetove brokule na sredinu tanjura i poslužite uz crni kruh

Napomena:
Nakon što ste dodali vrhnje, nemojte više vraćati juhu na vatru, vrhnje ne bi trebalo prokuhati.



Ako se stvari slične čokoladnom kolaču iz mikrovalne pojavljuju (pre)često na vašem meniju, ovo je idealan način da malo napunite baterije - nisu brokule dobre samo za kožu malih zelenih! Dapače, odlične su i za Homo sapinese (naročito one podvrste čokoladis) - vaše će im se srce i krvožilni sustav iskreno obradovati

damijenestoslatko @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2009




Haraju virusi, gripe i razne pošasti pa mi savjest nalaže da vam na blogu ostavim nešto zdravo umjesto onoga što sam prvotno imala u planu.

Znam (pouzdano ) da mnogi od vas vole onaj stari francuski crtić La Vie (u kojem su krvne stanice, virusi i bakterije glavni likovi). Kad sam bila mala jedno me vrijeme hvatala panika kad bih ga vidjela na televiziji jer sam mislila da nam venama stvarno haraju ona zločesta čudovišta i da sve uistinu i izgleda onako kako su u tom crtiću nacrtali. S užasom bih bacila pogled sama na sebe i pomislila „Bože moj, što li je to unutra?“ Sad sam već apsolvirala činjenicu da nije u životu baš sve kao na televiziji, a znam i to da nam trebaju  vitamini, minerali i cijela ta kompanija bella kako bismo što bolje i zdravije funkcionirali. (Nažalost još nismo evoluirali do stupnja da nam venama teče čokolada s lješnjacima).

Ova je salatica ukusan dodatak bilo kojem jelu, a kriterij za odabir sastojaka je ustvari bio boja namirnica s tržnice. Na kraju je ispalo da osim što je šarena, ova salata ima i jako ugodan okus. Kao i obično, salatama ne mjerim količine pa zato evo samo sastojaka (omjere prilagodite vlastitom ukusu):

matovilac
ljubičasti kupus
mrkva
korijen celera
ulje
aceto balsamico
sol papar

1) Povrće operite pa matovilac stavite na dno zdjele
2) Kupus isjeckajte na trakice, a mrkvu i korijen celera naribajte na sitnom ribežu. Sve zajedno pomiješajte i dodajte matovilcu
3) Od ulja, aceta balsamica, soli i papra napravite dressing pa začinite salatu i poslužite uz neko mesno jelo.

p.s.
jeste li znali da je sutra (05. veljače) Dan Nutelle? Odličan izgovor da si nakon zdrave salatice napravite palačinke s Nutellom

damijenestoslatko @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 1, 2009



Znate onaj relativno novi tip televizijskih serija koji ima ono što bismo mogli nazvati leitmotivom? Primjeri za takve serije bile bi "Kućanice" ili "Seks i grad". Na početku pripovjedač/ica nešto malo priča, onda vi zaboravite na to dok gledate što se u nastavku događa, a na kraju on/a opet sve to sažme i poveže s onim što je rečeno na početku pa se vama upali žaruljica i shvatite zašto su sve posložili tako kako jesu.

Da živim u TV-seriji, leitmotiv mog tjedna mogao bi biti „iznenađenje“. Svaki dan kao da mi se spremalo neko novo i to ne po jedno u danu već ih je znalo biti i više, više ili manje ugodnih. Prvo sam se npr. iznenadila činjenicom da sljedeći tjedan imam toliku hrpu ispita. Nisam baš mislila da će se svi nagurati u isti čas. (nevolja nikad ne dolazi sama?) Onda me začudilo koliko posla treba kad po prvi put pišete službene dokumente za natječaje i sl. (na faksu par prijateljica i ja osnivamo časopis i pomažemo jednom profesoru oko organizacije frankofonog kazališnog festivala). Iznenadilo me i koliko su u životu važne stvari o kojima dok ne zagusti gotovo i ne razmišljamo.

Onda me jučer ponovno iznenadila hladnoća zajedno s one vrckastim pahuljicama što su se motale po zraku. Iznenadilo me koliko ima ispitne literature za pojedine predmete. Bilo je i iznenađenja vezanih za ljude. Neki su me oborili s nogu svojom ljubaznošću i istinskom pristojnošću, a neki baš suprotno. Neki su me iznenadili tim što su uopće stupili u kontakt sa mnom, a drugi pak povjerenjem koje su mi ukazali. Najdraži me večeras, kad sam to najmanje očekivala, iznenadio čokoladom.

Iznenadile su me neke prilike koje su mi se pružile, a za koje nisam mislila da će tako brzo doći. Iznenadila me moja ponovna iznenadna želja za čitanjem i upijanjem svih mogućih vrsta znanja (malo ju je bio svladao zimski san).

Iznenadile su me i neke činjenice. Jeste li znali da prevoditelj u najvećem broju slučajeva nema utjecaja na to kako će se film zvati, već o tom odlučuju distributeri? Možete li vjerovati da je Grad Dubrovnik odlučio postaviti privremeno klizalište blizu Porporele i da su za proslavu svečanosti Sv. Vlaha odlučili organizirati koncerat Hladnog piva? No comment.

A znate li da su kroketi ustvari najobičnije pržene njoke? I to me svojedobno bilo iznenadilo jer sam prije toga mislila da su kroketi bog zna što. Po tom me pitanju (kao i po mnogim drugima) prosvijetlila mama. Pravo recite, zar se iza riječi „kroket“ ne bi trebalo kriti nešto malo spektakularnije?

Nemojte se i vi iznenaditi što danas nema recepta u pravom smislu riječi. Događa se. Rokovi su. Sve što ću vam reći je da zavirite u recept za njoke i da ih na kraju samo (umjesto da ih skuhate u kipućoj vodi) ispržite u dobro ugrijanom ulju i obavezno pojedete dok su još topli. Bit će sjajni (kako skromno rečeno ). Možete ih i napraviti unaprijed pa zalediti i zatim pržiti ravno iz leda. Promjene u okusu neće biti. Ako želite vegansku verziju, umjesto jaja u tijesto možete dodati vrhnje za kuhanje. Jednako će se lijepo ispržiti.



I za kraj ću vam samo nagovijestiti da vas uskoro čeka još jedno možda malo veće iznenađenje, vjerujem da će biti ugodno. S obzirom na to da je vrijeme intenzivnog učenja, nemam baš vremena da ga odmah sprovedem u djelo, ali strpite se malo.

Iznenađenja su na svakom koraku, budite samo spremni da iz njih izvučete sve ono dobro što se izvući da.

damijenestoslatko @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009



Ljudi moji, koja promjena! (Ljudi moji, je li to moguće?) Jutros sam šetala po Dubrovniku i raskopčavala jaknu jer mi je bilo vruće.(malo sam previše stvari bila navukla na sebe, ali svejedno), a evo me sad tu: snijeg po cesti, sve puno bljuzgavice i sutra ujutro...faks. Shvatit ćete zašto nisam baš preinspirirana za dugo pisanje pa zato in medias res: vinćoli (inćuni) na svejtojelenski. Ovaj sam recept pronašla na stranici recepti.hr i jako mi se sviđa kako se slaže nekoliko jednostavnih namirnica u ovoj salati. Zanimaju li vas točni omjeri, pronaći ćete ih tamo, ja sam to porpilično odokativno.

fileti slanog inćuna
krumpir
lisnata salata (rikula, radič, matovilac, endivija)
maslinovo ulje
vinski ocat
Sol
Sjeckani peršin

1) Krumpir skuhajte u kori pa a ogulite i narežite na ploške.
2) Očistite i salatu pa je dodajte kuhanom krumpiru i začinite uljem, octom i solju.
3) Dodajte filete inćuna i sjeckani peršin.

p.s.
Prema onome što sam pročitala, ovo je autohtoni recept iz Crikvenice, možda nam dovuče malo sunca i topline s Jadrana

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009



Napisati sljedeću rečenicu na blogu koji nosi poznati vam naslov pomalo je dvosjekli mač, ali što da vam lažem: slatkoga mi je preko glave! (ne znači to da neću pomesti još pokoji zalutali keksić koji čeka na goste koji još nisu bili u blagdanskom posjetu, ali novog pečenja definitivno neko vrijeme neće biti). Naravno, neću vas zakinuti za nova otkrića u vidu keksa i torti od ovih zadnjih desetak dana, već ću samo tu temu malo odgoditi za one dane kad moj entuzijazam za šećer, bjelanjke, čokoladu i slično bude na nešto višoj razini nego sad.



Dakle zašto da vam pišem o topljenju čokolade na pari kad je to trenutno (!) jedna od zadnjih stvari koja mi se radi? (postoji li predoziranje domaćim slatkarijama? mislim da mi se upravo to dogodilo). Umjesto toga radje ću iz foldera davno napravljenih stvari sada izvući nešto lagano i ukusno što bih rado ponovno susrela na svom tanjuru za ručak ovih dana. Na ovaj sam recept davno naišla na internetu, original potječe iz Tunisa, a ovu (pretpostavljam  prilagođenu i zapadnjačku) varijantu kreirala je Delia Smith (a onda sam je ja još malo prilagodila našim prilikama tako da ovo nije vidjelo ni T od Tunisa).



400 g cherry rajčica
400 g patlidžana
1 manji luk, nasjeckan
2 češnja češnjaka
malo chilli papričice
malo mljevenog kima
malo svježeg peršina
maslinovo ulje
sol
papar
po želji jogurt za serviranje

1) Ugrijte pećnicu na 180°C
2) Operite cherry rajčice i prepolovite ih, poprskajte s malo maslinova ulja i posložite na aluminijsku foliju
3) Patlidžane izrežite na kockice (2x2 cm otprilike) i posložite na aluminijku foliju pa i njih i rajčice stavite u pećnicu na cca pola sata (dok patlidžani ne posmeđe, a rajčice ne omekšaju)
4) U tavi na srednje jakoj vatri ugrijte žlicu ulja, dodajte luk, češnjak i lagano pirjajte dok malo ne požute. Dodajte zatim rajčice i patlidžane pa chilli i kim.
5) Maknite s vatre, kapnite još malo maslinova ulja, posolite, popaprite i dodajte malo peršina.
6) Poslužite toplo po želji s malo jogurta sa strane



Napomena:
- Može se jesti i hladno. U tom slučaju možete porcije salate staviti u zasebnje zdjelice i pustiti ih da se ohlade u njima pa će tako i zadržati oblik.
- Ako vam nešto ostane, zanimljiv je prilog sendvičima

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 30, 2008



Obećala u petak, a evo je tek u nedjelju. Znam i ne volim nikako kršiti obećanja, ali što ću kad nisam stigla, valjda će mi se barem djelomično oprostiti. Danas zato evo još jedne juhe. Uhvatila me neka „jušna faza“ – ovaj sam je tjedan tri puta jela, a to se ne događa baš često. Jednom „običnu“, jednom minestrone od gljiva i ječma i jednom ovu od mrkve. Iskombinirala sam recept s tri različite strane i dobila vrlo finu, aromatičnu i zasitnu juhicu. Kao i obično, ja volim malo gušće, a vi razrijedite koliko volite.

Neću danas puno duljiti jer opet u zadnji čas moram napisati tri domaća rada. Bit će dovoljno da samo pogledate moj desktop na kojem  se inače nalazi svega 9 ikonica pa ćete vidjeti kako je otužna situacija  (nisam čak ni "virtualno" pospremila)



(ako imate veze u CSI-ju, možda mogu upotrijebiti onaj njihov svemogući zoom koji otkriva identitet osobe prema odrazu u žlici – naravno zajedno s brojem osobne, točnom adresom stanovanja i sl. pa vam reći o kojim se dokumentima na mom desktopu radi, ali ako ne – nećete propustiti ništa nezboravno, trust me)

½ poriluka
45 dkg mrkve
1 manji krumpir
Kockica maslaca + malo ulja
Mesni temeljac
Žličica gustina
Lovorov list
Anis
Papar, sol
Mljevena chilli papričica
Vrhnje za kuhanje

1) Sitno nasjeckajte poriluk, mrkvu i krumpir
2) Na malo maslaca i ulja zažutite poriluk pa zatim dodajte mrkvu i krumpir
3) Pustite svega par minuta da se prodinsta pa prelijte temeljca toliko da pokrije povrće, dodajte žličicu gustina i začine pa pustite da se kuha dok mrkva ne omekša
4) Ako je potrebno, tijekom kuhanja dodajte još temeljca
5) Kad je mrkva kuhana, štapnim mikserom napravite krem juhu
6) Prije posluživanja dodajte vrhnja za kuhanje (po želji)



                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008



Vraćali smo se neki dan Mirko i ja s Interlibera i ja sam mu pričala kako ne znam zašto, ali recepte Ane Ugarković najviše volim isprobavati s mamom. Kad sam kasnije malo o tome razmislila, postalo mi je sasvim jasno zašto. Zato što sam pomalo lijenčina u duši. Anini recepti zahtijevaju reckanje, sjeckanje, stotinu namirnica, temeljaca, začina, čekanja itd. itd, a kad se to sve radi u paru s nekim (u mom konkretnom slučaju s mamom) posla je upola manje. Svaki njezin recept koji smo dosad isprobale tako u paru nas je oduševio, a ova juha nije bila iznimka.

Dugo je čekala na isprobavanje upravo zbog toga što mi je se nije dalo isprobavati solo. Ali, mama mia je bila prošli tjedan – popunila je moj hladnjak u kojem je inače popriličan propuh, a zajedno s njom otišla je i kazaljka na vagi (nadam se ne u nepovrat ). Na tržnici smo kupile sušene vrganje (čovjek nam je htio prodati gljiva za 100 kn, ali smo ga udobrovoljile da nam ipak samo da onoliko koliko nam treba), opskrbile se i ostalim namirnicama i bacile se na posao. Rezultat je bio najbolja juha koju sam jela u posljednje vrijeme. Mirku se toliko svidjela da već sad kujemo planove kako ćemo je ubrzo ponoviti. Vrlo je zasitna pa se slobodno može poslužiti kao glavno jelo (osim ako vam ciljana publika nisu isključivi mesojedi).

U dvije riječi: OBAVEZNO PROBATI.





Recept smo malo promijenile i prilagodile domaćem ukusu i pakiranjima koja se mogu naći u trgovinama. Budući da nismo mogle doći do svježih vrganja, zamijenile smo ih šampinjonima i malo smo modificirale količinu pancete (naviše ) itd. Promjene nisu bile drastične, a evo što smo dobile:

18 dkg šampinjona (moglo bi i 25 eventualno)
10 dkg shiitake gljiva
ulje
1 mala mrkva, sitno nasjeckana
½ poriluka, sitno nasjeckanog
grančica celera, sitno nasjeckana
2-3 velika režnja češnjaka, nasjeckanog
0,7 dcl prošeka/bijelog vina
10 dkg pelata
5 dkg pancete, nasjeckane na sitne sitne kockice
1 l pilećeg ili goveđeg temeljca
svježa kadulja lovor  (1 list) i zeleni peršin
3 dkg suhih vrganja
sol i svježe mljeveni papar
1 šalice ječma
1 žlica mascarponea ili vrhnja za kuhanje


1) Namočite suhe vrganje u oko 125 ml kipuće vode. Ostavite 30 min, ocijedite, ali sačuvajte tekućinu
2) Obrišite svježe gljive vlažnom krpom. Odvojite stabljike od shiitake gljiva  i odbacite.
3) Narežite shiitake klobuke na tanke ploške. Isto napravite sa šampinjonina (njima ne treba skidati stapke)
4) Pirjajte ¾ šampinjona,  pancetu, mrkvu, celer, poriluk i češnjak na maslinovom ulju, 10 - tak minuta, dok ne počnu dobivati boju.
5) Podlijte prošekom  ili bijelim vinom.
6) Dodajte rajčice, temeljac, tekućinu od vrganja, ječam i začine (osim peršina).
7) Kuhajte oko 1 sat.
8) Na velikoj zagrijanoj tavi, na malo maslinovog ulja, prepržite kratko prvo shiitake, a zatim šampinjone i na kraju suhe vrganje nasjeckane.
9) Kad dobiju boju, dodajte ih u juhu i sve zajedno kuhajte još desetak minuta.
10)  Maknite s vatre i dodajte peršin i mascarpone. 





 Napomena:
- Mogao bi se upotrijebiti cijeli manji paket šampinjona (25 dkg), dodati još pola šalice ječma i malo temeljca.
- Tko voli, može na samom kraju juhu posuti parmezanom
- Izbaci li se panceta, ovo je jelo prikladno i za vegeterijance

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008



Kao što se dalo primijetiti, nije me baš bilo u virtualnim prostorima ovih zadnjih dana. To je zato što sam letjela po svim drugim prostorima. Iz ljepših i manje lijepih razloga. Ljepši su da mi je bila mama, a manje lijepi da je raspored i dalje koma i da uz to svako malo naleti još neka obaveza. Piši seminarske, radi neke kolektivne prijevode, informiraj se o tahikardiji, bradikardiji, sinusnim čvorovima, pretklijetkama, klijetkama i AV nodalnim kružnim tahikardijama da bi napravila nekakav glosar medicinskih pojmova, spremi sat, vječno nešto fotokopiraj i uz sve to nažalost jako malo kuhaj.

Evo zato nečega što je sasvim u skladu s mojim ritmom u zadnje vrijeme. Sasvim jednostavno - prženo meso + jaje na oko. To je nešto što vezujem uz večere kod babe kad sam bila mala s tim da mi se čini da su mi se ti njeni šniceli (za neupućene: u Dubrovniku su šniceli, a ne šnicle i svinjski file je umbuo) urezali u pamćenje kao tako mirisni i sočni da ih ni jedni drugi nikad neće nadmašiti.

Dakle, ovo sa slike je nastalo i nestalo prije tjedan-dva, a želja me prije toga proganjala cijelo jutro i kao na reklami za torticu pred očima mi je skakalo meso u društvu jaja na oko (što se inače ne događa baš tako često). Sjedala sam kod frizera zatvorenih očiju.Kako imam dosta gustu kosu, pramenovi na dnu glave su se već uhvatili dok je frizerka stigla do onih na vrhu glave pa je seljakanjem sa stolice ne stolicu svako malo prekidala moje razmišljanje o nadolazećem ručku.
- Ti ćeš nama zaspati, reče meni šefica salona
- Ne, ne, ništa se vi ne brinite...
(Nemate vi pojma koliko sam ja gladna i da nema šanse da u tom stanju zaspim...) Dakle, u roku od 20 min od trenutka kad sam ušla u stan, meso i jaja su već bili kupljeni, isprženi i na mojem tanjuru.

malo ulja
Svinjski ili teleći file
Jaja
Crvena paprika
Bijeli papar
Sol

1) File narežite na tanke ploške, posolite ga, popaprite, i začinite crvenom paprikom
2) Propržite ga na sasvim malo ulja na jačoj vatri tako da dobro porumeni
3) Pred sam kraj prženja dodajte jaja u istu tavu tako da se isprže na ulju i soku od mesa
4) Još malo posolite i jedite toplo.

Nije baš recept u pravom smislu riječi, ali kad je čovjek gladan, a usto u žurbi, jako dobro dođe koja brzinska kombinacija ovog tipa.



Ovaj vikend sam zato kuhala jednu prekrasnu juhicu i neke zgodne kekse pa se stvarno nadam da ću vam sutra-prekosutra stići napisati što i o tome. Ostavljam vam svima lijep nedjeljni pozdrav za kaotični ponedjeljak koji nam slijedi...


damijenestoslatko @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008



Svijet je pun svakakvih ljudi, a među njima (na svu sreću) ima uistinu divnih. Toliko divnih da vas se sjete prije nego što putuju u Tunis i idu na tržnicu začinima pa pitaju želite li da vam nešto donesu. I toliko divnih da vam donesu svu silu začina koje su donijeli u zamjenu za onaj jedan koji ste tražili, ali ga nije bilo pa je umjesto njega snalažljivi tuniski trgovac dao malo crvene paprike. Pa onda toliko divnih da sve to  još donesu  upakirano u male epruvetice „ukradene“ sestri koja studira farmaciju. I uza sve to toliko divnih da vam poklone i  sat-dva ugodnog razgovora na kavi. Pa zar to sve nije divno?

A cijela priča je krenula od browniesa s Guinness pivom koje je Maja isprobala i koji su joj se svidjeli pa mi je odlučila donijeti pokoju mirodiju iz Tunisa. A dotad se uopće nismo znale  Sinoć nas dvije opet bijasmo na kavici s koje sam nažalost morala gotovo odjuriti jer me doma čekao nadasve zanimljiv domaći rad (zar ne zvuči malo blesavo kad na 4. godini faksa kažete da idete pisati domaći rad?), ali bit će kava. Nakon našeg ugodnog sinoćnjeg druženja, jedino o čemu je danas bilo logično da vam pišem je ovaj jednostavan recept za pilav sa šafranom koji sam napravila upravo sa šafranom koji mi je Maja donijela. (da samo vidite sve te bočice i kesice, pola mi ih je još uvijek žao otvoriti jer su mi baš drage, a sve se mislim kako moram jer će ipak ishlapiti budem li ih čuvala do besvijesti. Podijelila je začine na one koje je donijela iz Istanbula i one koji su iz Tunisa pa je tako ovo u mom tanjuru bio šafran iz tunisa).




Prema svemu što mi je otkrio drug Google, pilav se može spremati i od bulgura, ali je ipak češća ova vrsta od riže za koju je najbolje koristiti rižu dugog zrna, npr. basmati. Jako je popularan u turskoj kuhinji, a priprema se s najrazličitijim dodacima – od mesa i morskih plodova preko povrća pa čak i kestena i badema. Mjerilo „uspješnosti“ za pilav je to koliko su mu zrna rastresita (što se zrna riže manje lijepe jedno za drugo, to bolje), a u Turskoj uz ovo popularno jelo kruži i poslovica da tko god zna dobro pripremiti pilav, neće imati problema ni s drugim jelima.



Okus pilava varira u ovisnosti o vrsti riže i maslaca te o tome koristi li se temeljac ili voda i naposlijetku, o začinima koje mu dodamo.  Prije pripremanja pravog pilava trebalo bi namočiti rižu, ali iskreno, ja sam taj korak izostavila jer sam bila u žurbi. Ova najjednostavnija verzija za koju recept slijedi jako se dobro slaže kao prilog s bilo kojom vrstom mesa. Ja sam ga konkretno poslužila s piletinom s tahinijem za koju recept isto ubrzo stiže.

Za 4 osobe:
200g riže basmati
500-600 ml mesnog temeljca
2 žlice maslaca
Pola sitno nasjeckane glavice luka
Sol
Šafran

1) Rižu operite i ostavite da se namače otprilike 20 min
2) Ugrijte maslac, i na njemu zažutite sitno sjeckani luk
3) Dodajte ocijeđenu rižu i pustite je malo na laganoj vatri dok ne postane staklasta od upijanja okolnih sastojaka
4) Prelijte temeljcem, dodajte šafran i kuhajte onoliko koliko piše na pakiranju riže, odnosno dok se ne upije sav temeljac.
5) Pustite da odstoji 5-10min i poslužite kao topli prilog



Maja, merci!  

                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008




Ima nekih slasnih jela koja već godinu dana i duže čekaju da ih isprobam, a ima nekih za koje istog trena zasučem rukave i krenem u kuhinju. Ove palačinke svakako spadaju u ovu prvu skupinu. Prije godinu-dvije mi je baba rekla kako joj je neka njena prijateljica pričala o ovim palačinkama i kako su ukusne i praktične i kako se mogu zalediti i kako ih gosti vole itd. itd. Napravila sam „mentalnu zabilješku“ (kako se kod nas engleski izraz mental note često prevodi,a meni tako loše zvuči) da ću to jednom probati, ali nisam nigdje zabilježila ni način pripreme ni sastojke. Sve što sam zapamtila je da su to palačinke koje se pohaju i punjenje su šunkom i sirom.

Onda neki dan nisam znala što bih za ručak, a nije mi se dalo bacati u pretjeran trošak za sastojke i „eureka!“, baš mi one padoše  na pamet. Ideja je bila tu, trebalo ju je samo do kraja osmisliti i baciti se na izvedbu. U trgovinu sam pošla s vrlo odokativnim popisom, ali nekim su čudom količine ispale jako točne pa ničega nije bilo ni viška ni manjka (ako se ne računa jedna prazna palačinka koju sam pojela  s pekmezom od šljiva jer više nisam mogla izdržati glad do ručka).
Na kraju dobijete nešto nalik panzerottama samo što ovo ima još jedan bonus (možda i dva):
a) Hrskava korica
b) Ne morate se brinuti je li tijesto isprženo do kraja jer je prženo od samog početka



Za 10-12 komada:
10-12 palačinki (omjer sastojaka koji koristim je ovdje)
20 dkg naribanog sira
15 dkg tanko narezane šunke
5 dkg pancete narezane na kockice
30 dkg usitnjenih pelata ili salse
Origano
Sol
Papar
Peršin
Drugi začini po želji
+za pohanje: 1 jaje i krušne mrvice



0) Ispržite palačinke
1) Pomiješajte naribani sir sa šunkom, pancetom,  solju, paprom, origanom i peršinom (količine prilagodite vlastitom ukusu)
2) Na palačinku stavite malo pelata pa manju šaku mješavine sira, šunke i začina i zamotajte kao sarmu
3) U jednom tanjuru lagano vilicom istucite jaje pa u njega uvaljajte zamotanu palačinku. Zatim je uvaljajte u krušne mrvice i pecite u dosta ulja dok ne dobije hrskavu zlatnu koricu.
4) Kad izvadite iz ulja, stavite na salvetu da upije višak ulja
5) Poslužite toplo

Napomena:
- Bitno je zarolati palačinku kao sarmu jer tako iz nje neće ništa ispasti
- Slobodno eksperimentirajte sa začinima


(nije slika mutna nego sam vam htjela dočarati vrelu atmosferu)

                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008



Mnogi su u postu o tortiljama pitali gdje je punjenje? S malim zakašnjenjem, tu je.

Darling i ja jako volimo meksičku hranu (točnije: ono što se kod nas naziva meksičkom hranom jer vjerujem da je između toga i onoga što se uistinu jede u Meksiku razlika kao od neba do zemlje) pa često i svratimo u neki meksički restoran. Tamo redovno jedemo sve te začinjene fine stvari pa poslije toga cijelu noć samo trčimo po vodu.

Da tako ne bi bilo i ovaj put, ja sam ove enchilade napravila nešto blažima, ali ipak su malo pikantne. Da nisu, to jednostavno ne bi bile enchilade! A znate li zašto? Zato što se zovu enchilade. Bi li bilo jasnije da napišem po Vuku: enčilade? Da, da – čili je u pitanju. Enchilada doslovno znači “u koju je dodan čili“ – to su kukuruzne tortilje punjenje mesom i/ili povrćem i drugim dodacima pa zapečene u umaku s čilijem.

Potrebno:
8 kukuruznih tortilja
umak za enchilade
nadjev od piletine
200 g topivog sira koji volite




Umak za enchilade:
do 1 žličice mljevenih čili papričica (ja sam stavila samo pola)
1 žlica brašna
1 žličica kakaa u prahu
češanj češnjaka
sol
3 žlice vode
malo ulja
manja glavica luka
1,5 pakiranje pelata (cca 650)

1) Pomiješajte sve sastojke osim posljednja tri tako da dobijete gustu pastu
2) Na ulju zažutite luk, dodajte mu pelate i zdrobite ih pa dodajte pastu s čilijem (ako vam se čini da će biti prejako, dodavajte malo po malo pa vidite koliko vam jako paše)
3) Kuhajte na laganoj vatri jedno 20 min do pola sata dok se umak ne počne zgušnjavati

Nadjev od piletine:
ulje
1 pakiranje pilećih prsa
2-3 šake skuhanog graha (smeđeg)
2 šake skuhanog kukuruza
1 paprika
po želji jedna manja glavica luka
malo paprike, soli, papra i mljevenog kima

1) piletinu, papriku i luk narezati na kockice pa staviti na vruće ulje i pirjeti dok ne omekša
2) dodati grah, kukuruz i začine
3) Po želji dodati malo enchilada umaka da se sve poveže

Proces je jednostavan:
1) Napravite tortilje (recept je ovdje) i umak za enchilade
2) Napravite smjesu za punjenje tortilja pa ih njom napunite, dodate malo naribanog sira, zarolate, poslažete ih u pleh na koji ste po dnu stavili malu umaka za enchilade
3) Prelijete ostatkom umaka za enchilade i pospete preostalim naribanim sirom
4) Zapečete u pećnici na 180-190°C cca 15-20min

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008



Kratko i jasno: raspored mi je katastrofa. Oni koji me poznaju vjerojatno će kad ovo pročitaju prevrnuti očima i reći “Ajme evo je opet“ jer već deset dana gotovo samo o tome i pričam, ali što ću im ja. Čar studiranja na Filozofskom između ostalog leži u tome što nikad ne znaš kakav ti je raspored do zadnjeg časa, onda ga danima slažeš da ne bi bilo predavanja koja se poklapaju pa se kad to konačno uspiješ naravno, opet nešto promijeni i opet si na početku. Pa ti svega više bude dosta i digneš ruke. Tako sada cijele dane (a kako je krenulo ubrzo ću i noći) provodim na faksu, a pola vremena od toga ne radim ništa konstruktivno  jer u biti čekam sljedeće predavanje pa sam tako bez potrebe i stalno umorna (sinoć sam kao kokoš zaspala u 9 sati!). U pauzama koje su dovoljno duge skoknem doma na ručak napravim si nešto brzo za pojesti. Evo danas jedne takve brzinske tjestenine – najobičnije, sasvim priproste tjestenine koja meni tako fino legne u ttoj svoj strci.

(usput, treba li reći da su onima koji jedu u menzama iksice stopirane već 15 dana jer Fakultet nije  bio u stanju dogovoriti s Ministarstvom da se obroci subvenciniraju prilikom postupka upisa na diplomski studij (bivšu 4. godinu)? Ili možda da je Ministarstvo nama bajnim bakalarima ukinulo stipendije koje je bilo obećalo uredno nastaviti isplaćivti tijekom diplomskog studija? Ne kaže se uzalud obećanje, ludo radovanje)

Sve u svemu lijepo je biti student, ali ima i svojim velikih mana. Danima sam baš ljuta i poprilično razočarana, ali prestajem vas daviti ovakvim stvarima. Ako vas zanima nešto više, samo pitajte bilo kojeg novopečenog bakalara u svojoj blizini, imat će vam sigurno štošta za reći o Bolonji, studomatu, sustavu ISVU, upisu na diplomski itd. A ako je s Filozofskog, odvojite čitavo popodne da ga strpljivo saslušate.

No, ajmo mi na vedrije teme. Ovo je vjerojatno najjednostavniji mogući recept tako da ga možete iprobati i ako kuhaču nikad niste uzeli u ruke, ali jednostavne stvari su obično i najbolje pa je tako i s ovim. Možete napraviti s kojom god vrstom tjestenine volite i dodati ili izbaciti koji god začin želite. Sve u svemu, moće funckionirati samo ili kao podloga za neke dodatke s kojima se eventualno želite poigrati.

malo ulja
1 manja glavica luka
1 pakiranje pelata (meni omiljeni Mutti)
malo soli i papra
po želji Vegeta
kopar

tjestenina
2-3 dkg maslaca



0) Nasjeckajte luk pa ga zažutite na malo ulja
1) Dodajte pelat (promiješajte par puta da se rajčice usitne) i začine pa kuhajte na srednje jakoj vatri dok tekućina ne ispari i dok ne dobijete željenu gustoću
2) Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju u posoljenoj kipućoj vodi (meni je najdraža ona kovrčava) – u vodu nije potrebno dolijevati ulje, samo nekoliko puta promiješajte i to je dovoljno d se tjestenina ne lijepi
3) Kad je gotova, ocijedite je i dodajte joj malo maslaca narezanog na tanke ploške pa prelijte gotovim umakom
4) Po želji poslužite uz malo parmezana

 Verzija za ispis

Evo sva sreća da me danas faks tako dobro naljutio jer sam ovo sve napisala a da nisam imala vremena ni pregledati tipfelere pa ako ih ima, zažmirite, a ja sad jurim kamo drugdje nego na novo predavanje...

p.s.
Možda je ovaj tekst bio prikladnji uz špagete bolognese?

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008




Kad bi mi sve vezano uz kuhanje išlo jednako dobro kao neki dan tortilje, živjela bih od sendviča (i to onih gotovih). U nedjelju sam radila tortilje po jednom "ultra jednostavnom" receptu (što se sastojaka tiče) i ubila sam se dok sam dobila 8 komada koliko mi je bilo potrebno. Tijesto je pucalo, istezalo se, lijepilo, lomilo, bježalo, gužvalo, ukratko: bolje ne doživjeti. Udahnula sam nekoliko puta, rekla sebi u desetak navrata “Nije to ništa, sljedeća će biti bolja, vježbom do savršenstva“, ali vraga... 

Nisam neki silan majstor po pitanju valjanja tijesta, ali nisam baš ni beznadan slučaj. S tim receptom jednostavno nije išlo. Jedna me tortilja koja je pukla na samom kraju oblikovanja uspjela toliko iznervirati da sam joj rekla: “Glupa si“ (kažu da nije dobro ako čovjek razgovara sam sa sobom, ne znam kako se gleda na one koji razgovaraju s hranom?) Sve u svemu, uspjela sam izvaljati i ispeći onoliko koliko mi je bilo potrebno i poslije toga bih najradje bila posla spavati da to nije bio tek prvi dio jela  koje sam pravila za za ručak (o ostalim dijelovima čut ćete za koji dan).


Onda se probudio moj inat (koji inače uglavnom čvrsto spava, ali tu i tamo proviri) i odlučila sam da ne može to tako i da ću već pronaći recept koji će biti u redu. Sva sreća, nije bilo potrebno previše eksperimentiranja i već su iz drugog pokušaja tortilje ispale kako treba. 

Možete ih raditi od samog pšeničnog brašna ili od kombinacije pšeničnog i kukuruznog brašna. U slučaju da dodate i kukuruzno brašno, tijesto će biti nešto manje poslušno, ali zgodno je probati i jednu i drugu varijantu čisto da vidite koji vam okus više odgovara.


Tortilje se, prema onome što kaže Wikipedija,  i u Meskiku prave od obje vrste brašna: najpoznatije su kukuruzne, a tortilje od pšeničnog brašna tradicionalan su dio kuhinje onih područja u Meksiku u kojima kukuruz ne uspijeva. Neću vas obasipati detaljima, ali  u različitim krajevima Južne Amerike tortilje su različite veličine, debljine i dobivaju se pomoću različitih tehnika.






Evo recepta s kojim neće biti problematično napraviti svoje brdašce tortilja (otprilike 8kom):
35-38 dkg glatkog brašna (ili kombinacija pšeničnog i kukuruznog)
1 žličica soli
½ žličice praška za pecivo (može i bez)
10 dkg biljne masti
240 ml vruće vode

1) Pomiješajte brašno,  sol i prašak za pecivo
2) Rukama utrljajte biljnu mast tako da dobijete mrvice
3) Umiješajte vruću vodu u sredinu pa mijesite par minuta dok ne dobijete glatko tijesto
4) Razdvojite ga na željeni broj komada i od svakog oblikujte kuglicu
5) Prekrijte vlažnom krpom posudu u kojoj su kuglice i jednu po jednu zatim izvaljajte u krugove (da biste dobili što pravilniji oblik, okrećite tijesto svaki put za 45°)
6) Pecite na dosta jakoj vatri na teflonskoj tavi bez masnoće. Kad se rubovi počnu malo izdizati ili kad se počnu pojavljivati mjehuri, okrenite tortilju na drugu stranu.
7) Pustite je da se malo peče s druge strane pa zatim još jednom vratite na onu prvu i tortilja je gotova!
8) Do korištenja ih treba održavati toplima, najlakše pomoću pamučne krpe.





A ako ste umjetnički nastrojeni, bacite oko na ovu stranicu gdje je objašnjeno što je točno tortilla art i pogledajte kako izgleda npr. Marilyn Monroe naslikana na tortilji. Ako probate napraviti nešto slično, svakako mi pošaljite sliku rezultata

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008



Prije otprilike 10 dana smo moj darling i ja bili na vikendu u Gardalandu. Za to kratko putovanje imam samo riječi hvale – bilo je malo naporno, ali smo vidjeli svašta zanimljivo i nadasve, dobro se zabavili. Iako sam prevelik “trtaroš“ da bih pošla na najveće rollercoastere, bila sam na jednom poprilično velikom, a u ostalim slučajevima sam promatrala Mirkove noge kako vise na ne znam koliko metara visine i već mi se i od toga vrtilo u glavi.


ipak je ovo blog o hrani...





Osim Gardalanda, bili smo i u jednom lijepo uređenom zoološkom vrtu s akvarijem, a jedno popodne proveli smo u Veroni koja mi se uistinu jako svidjela. Tamo smo naravno ostavili papirić s ljubavnom porukom na zidu Julijine kuće (usput, Julijina kuća je puno bolja od Romeove) i prošetali se ulicom u kojoj ima više lijepih trgovina nego kad e skupe sve ove kojima se hvali naša mala metropola.


...ako ste mislili da ćete pročitati što na poručici piše, e ne može

Putem natrag stali smo na benzinskoj postaji i kad sam ugledala ovu šarenu tjesteninu, jednostavno joj nisam mogla odoljeti. (znate moju ljubav prema šarenoj hrani: ružičaste njoke i macarons?) S obzirom na to da je cijelo to naše putovanjce bilo tako veselo i šareno, paket tjestenine u raznim bojama bio je pravi suvenir za ponijeti kući. (to što se suvenir pojeo za koji dan je već drugi par rukava)



Šarenu tjesteninu sparila sam s umakon alla carbonara (što doslovno znači na rudarski način jer je ovo u svom začetku bila tjestenina koju su jeli siromašni). Carbonara se kuha i kod nas samo što smo je s vremenom, kao i ostale talijanske i druge specijalitete, prilagodili vlastitom ukusu.

Ja sam se u ovom receptu vratila korak prema originalnom receptu, a od njega opet udaljila dva... O čemu se radi? U originalnu carbonaru idu špageti, malo ulja, cijela jaja ili samo žutanjci, panceta, sir (parmezan ili pecorino), eventualno luk i/ili češnjak  te crni papar. Kao što vidite, nigdje se ne spominje vrhnje. Ni ja nisam koristila vrhnje, ali ono u čemu sam odstupila od originala je oblik tjestenine (šarene farfalle umjesto špageta) i vrsta sira (ne volim parmezan pa sam koristila najobičniju Goudu, ali za one koji vole, sigurno je milijun puta bolje s parmezanom).

Za 3 osobe:
250 g tjestenine
Malo ulja
Pola sitno sjeckane glavice luka
2 češnja češnjaka (protisnuta)
100 g pancete narezane na sitne kockice
2 žutanjka
2 jaja
100 g fino naribanog sira (parmezana, goude, pecorina..)
Crni papar

0) Stavite tjesteninu da se kuha u posoljenu vodu (dolijevanje ulja da se ne zalijepi je sasvim nepotrebno, sve što treba je povremeno promiješati tjesteninu) i kuhajte onoliko vremena koliko piše na pakiranju
1) Na malo ulja stavite nasjeckani luk, protisnuti češnjak, i slaninu nasjekanu na kockice pa sve zajedno pržite na laganoj vatri dok luk ne postane proziran i dok se masnoća na panceti malo ne otopi
2) U jednu zdjelu pomiješajte žutanjke, jaja i sir (ostavite samo malo sira sa strane kojim ćete kasnije posuti gotovo jelo)
3) Kad je tjestenina skuhana, dobro je procijedite, stavite u posudu u kojoj su slanina, luk i češnjak pa prelijte mješavinom jaja i sira. Držite par minuta na jako laganoj vatri tako da jaja ostanu gotovo tekuća (ne smije se od njih dobiti kajgana) i poslužite odmah posuto ostatkom sira i uz dodatak malo crnog papra

Napomena: 
- nije potrebno dodatno soliti jer je panceta već sama po sebi slana
- ne treba dugo kuhati nakon dodavanja jaja jer će toplina same tjestenine skuhati jaja – kremastost prave carbonare dolazi upravo od ovakvih jaja, a ne od vrhnja koje joj se počelo dodavati u raznim krajevima svijeta



                                                   Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008



Sve mi je jasno. Ne mislim pritom na ontološke kategorije tipa biće, bit, bitak, mijena ili esencija. Niti na puno pragmatičnije stvari poput toga kako nekome objasniti nešto što se meni čini jasno kao dan. Ne. Mislim na sliku svijeta i to optičku.

Vaša blogerica vam je sve donedavno bila poprilično – ćorava! Okolina mi je na momente bila poput impresionističke slike – blagi obrisi, a u daljini se sve magli. Pa iako je Monet u principu jako dojmljiv, da ga imate pred sobom po cijeli dan, sigurno bi vam dojadio.
Bijah ja kod okulista, recept: leće. Kad mi je stavio ono staklo s dioptrijom -1 pred oko progledala sam kao mačić koji je nedavno stigao na svijet. I sad mi je, kao što rekoh, sve jasno.

Ne bih rekla da se baš često povodim za realističkim motom da umjetnost treba pratiti život, ali evo ovaj put je nekako tako ispalo.Često pravim leću, ali nekako mi se uvijek čini da ima zanimljivijih stvari o kojima bih vm mogla pisati pa se tako tek sad našla na repertoaru. Evo zato konačno jela s kojim se moja žlica često druži.

Količine prilagodite vlastitim potrebama:

Leća
Ulje
Luk
Brašno
Goveđa kocka (po želji)
Koncentrat rajčice
Sol
Krumpir narezan na sitne kockice
Mljeveni kim (po želji)
Žlica vrhnja za kuhanje

1) Prokuhajte leću i kad provri prolijte vodu i leću preselite u drugu posudu i još jednom pustite da provri
2) U međuvremenu na malo ulja zažutite jedan manji luk pa mu dodajte žlicu brašna
3) Dodajte leću (zajedno s tekućinom u kojoj ste je prokuhali) pa zatim goveđu kocku (ako je stavljate), koncentrat rajčice, sol, krumpir i mljeveni kim (isto po želji)
4) Pustite da se kuha sve dok leća i krumpir dobro ne omekšaju po potrebi dolijevajući malo vode
5) Pred sam kraj kuhanja dodajte žlicu vrhnja za kuhanje ako želite baš kremast rezultat, ako ne - može i bez toga!

p.s.
Nisam još baš navikla nositi leće pa sam ih jutros u žurbi zaboravila staviti i kad sam došla na posao sve mi je bilo nekako neobično mutno (što bi mi bila najobičnija situacija sve do prije par dana) i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim u čemu je stvar... Znam biti (jako) blesava

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 15, 2008



Ne znam kakvo je kod vas vrijeme, ali u Dubrovniku je, što se mene tiče, tragično. U petak sam pošla u Mostar, vrijeme je bilo pristojno, tamo je bilo loše, a kad sam se jučer vratila – Noin potop! (pretjerujem, ali sviđa mi se taj izraz). Sve u svemu, izgleda da jesen ulazi na velika vrata (iako na to tehnički nema prava još barem 7 dana). Današnji recept je tu da je otjera barem na neko vrijeme (ako i samo toliko koliko je potrebno da se pojede ruček – bolje išta nego ništa).

Još se uvijek na tržnici može pronaći pokoja zalutala mahuna (ja ih obožavam) pa ovim receptom zatvaramo sezonu do sljedećeg proljeća.

Ulje
Luk (sitno nasjeckan)
Teleća plećka (očišćena od žilica i narezana na kockice)
Malo vode
Pola žličice koncentrata rajčice
Goveđa kocka (po želji)
Mahune (skinite im po pola centimetra sa svake strane i ako su jako duge, prerežite ih napola)
Krumpir narezan na ploške debljine pola centimetra
Čili papričica
Menta
Peršin
Sol
Papar

1) ugrijte malo ulja i na njemu zažutite nasjeckani luk
2) dodajte kockice mesa i držite na srednje jakoj vatri dok se malo ne isprže sa svih strana
3) zatim dodajte mahune i samo malo (mahune će pustiti vlastitu tekućinu ato ne treba pretjerivati) vode u kojoj ste razmutili goveđu kocku i koncentrat rajčice pa pustite da se sve kuha dok mahune ne omekšaju
4) Pola sata pred kraj kuhanja po vrhu dodajte ploške krumpira i preostale začine
5) Pokrijte s još malo vode i kuhajte dok krumpir ne bude gotov
6) Poslužite toplo




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, rujan 5, 2008





-         A hoćete li i malo poveruna?
-         Čega?
-         Poveruna!
-         A što vam je to?
 
I onda je žena pokazala na prozirnu vrećicu s malim zelenim papričicama. Svaki dan se nauči nešto novo. Poveruni.
 
Na moj upit što da s njima radim, rekla je “Samo baci u prosulju [edit: tavu], malo proprži i vidit ćeš, bit će ti za lizat` prste. Još su bolje od onih velikih.“
 
I dođoh doma s vrećicom malih zelenih. Nakon par minuta u tavi i pomiješani s pokojim začinom te isti mali zeleni su nestali čim su se pojavili na stolu za ručak. Ostala su samo dva-tri komada zahvaljujući kojima vas mogu obavijestiti da ova salata ostaje jako ukusna i kad se dobro ohladi u hladnjaku.



Male zelene papričice (otprilike 2 šake)
Ulje
Sol
Papar
Protisnuti češnjak (1-2 češnja)
Nasjeckani Peršin
Mljevena papričica
 
1)      Operite papričice i dobro ih osušite
2)      Na tavi ugrijte malo ulja pa dodajte papričice i pustite ih da omekšaju na laganoj vatri (što je jača vatra, to će papričice više nalikovati na žrtve požara)
3)      Izvadite ih na tanjur u kojem ćete ih poslužiti
4)      Dodajte im malo ulja u kojem su se pržile, posolite, popaprite te dodajte pripremljeni češnjak, peršin i na kraju mljevenu papričicu
5)      Poslužite toplo
 
Napomena:
Količinu začina prilagodite vlastitom ukusu.
Papričicama nije potrebno odstranjivati peteljke, jednostavno se skidaju kad su papričice pečene.




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, rujan 2, 2008

 

Sve što ću vam reći je da dobar roštilj zlata vrijedi, a još kad imate nekoga tko će vam na njemu i pripremiti nešto slasno (po mogućnosti svaki vikend  ), situacija postaje još bolja.

Ovom roštiljanju sa slika (zbog slika i stoji drugi dio naslova meet the family) ima već otprilike mjesec dana i konačno je došla na red tema koja bi se mogla svidjeti određenima koji stalno kukaju za mesom (ime im nećemo spominjati)... Bili smo u Župi dubrovačkoj, u staroj kući moje krštene kume kojoj je par dana prije bio rođendan. Sunca, hrane i dobrog raspoloženja nije nedostajalo

Što se same pripreme roštilja tiče, dosad sam samo jednom imala priliku okretati meso na roštilju – dečko i ja smo ujedinili snage da ispečemo meso za gladno “društvance“ od 15 ljudi (uspjeli smo čak  , ali jednokratno je pa se ne računa) pa tako ovo što ću vam danas reći ne proizlazi iz nikakve moje mudrosti ili iskustva već samo od onoga što sam čula od onih koji to rade puno dulje i bolje ....



malo župskih prizora


Ovaj put bez nekog logičnog reda, bez glave i repa:
- meso ostavite u marinadi preko noći (osim što bitno smanjuje stvaranje spojeva koji loše utječu na zdravlje, mesu daje puuuuno bolji okus) – ima jako fina mješavina začina za gril (crvena paprika, kim, kajenski papar itd.) koju proizvodi Kotanyi, a u nju je još zgodno dodati malo ruzmarina i sve miriše....mmmmm




... i još malo župskih prizora

- vatra napravljena samo s briketima bit će slabija od one kojoj se doda i malo drva (a možete se i poigrati s različitim vrstama drva što će mesu dati drugačiju aromu)

- kapanje s masnijih komada mesa će vam razbuktati vatru pa to imajte na umu kad pečete npr. carsko meso (prisustvovala sam urnebesnom prizoru pečenja carskog mesa pa ne mogu odoljeti a da to ne napomenem  )

- Prije samog pečenja malo posolite meso ukoliko marinada nije bila dovoljno slana

- Pileća krilca pecite na jačoj vatri tako da dobiju finu hrskavu koricu (čak ako i malo pocrne, nije ništa strašno)

- Za roštiljanje birajte sočnije komade mesa: od piletine krilca i odkošteni zabatak

- Bez poveće hrpe ćevapčića, ražnjića i prženih krumpirića i ne pomišljajte na paljenje vatre (jeste li primijetili kako su ove svima drage stvari jezično gledano deminutivi ?)


ono što se za stolom željno iščekivalo

- Ražnjiće možete napraviti od svinjetine, a tu i tamo možete ubaciti i koji komad povrća

- Definitivno najbolji način za pripremu šampinjona je roštilj. Uzmite klobuke, poredajte ih na rešetku nad laganom vatrom i pustite ih da se peku sve dok ne puste vodu i dok ta voda ne ispari.



- Uz svaki dobar roštilj ide i salata – koji zalogaj dođe kao pravo osvježenje i “razbije“ masniju hranu. U ljetnim mjesecima dok ima svog blaga božjega za kupiti meni je najdraža salata od rajčica, kapule, zelene paprike i krastavaca začinjena s par kapi maslinovog ulja, malo octa i soli.


kuma je dobila lakši dio posla...


... a Javor malo teži

- Kruh koji najbolje ide uz ćevapčiće je onaj malo vlažniji , s velikim mjehurićima zraka, kakav su prije žene radile svakodnevno.

- Nakon svega najjjednostavnije je izvaditi svakome po kuglu-dvije sladoleda, a ako ste ipak za neku “konkretniju“ opciju, prijedlog stiže za dan-dva..

- I prvo i osnovno (na zadnjem mjestu, ali upozorila sam vas da će popis biti bez glave i repa) – glavni sastojak za dobar roštilj je dobro društvo u kojem ćete sve to pojesti


mama, brat&ja

p.s. imate li vi kakvih trikova za roštilj koje bih trebala uvrstiti u repertoar?

damijenestoslatko @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008





Saga o tikvicama se nastavlja... Nakon cvjetova od tikvica na prvi i drugi način i kolača od čokolade i tikvica, vrijeme je ponovno za nešto slano. Volim polpete od tikvica o kojima sam vam pisala još ove zime pa sam htjela sličan recept koji bi zahtijevao još mrvicu manje truda (u biti su mi jako drage stvari koje se zamiješaju i ostatak posla u pećnici obave same).


This one fits the profile. Sve što trebate napraviti je pripremiti sastojke, pomiješati ih i presuti u pleh obložen papirom. Papir kasnije bacite, a vama ostane zanimljiv prilog koji k tome još i fino izgleda. Osim toga, može se poslužiti i samo uz dodatak jogurta. Pravo lagano osvježenje za ljetne dane.






Treba vam:
2-3 tikvice srednje veličine - naribane
3 jaja
10 dkg fino naribane ricotte
Malo mente
Malo peršina
Malo kopra
Malo mljevene papričice (ako ne volite papreno, ovo možete i preskočiti)
sol
2 žličice praška za pecivo
Cca 22 dkg brašna
0,6 dcl ulja



0) Ugrijte pećnicu na 190°C i obložite pleh promjera 24 cm papirom za pečenje
1) Pomiješajte sve sastojke u zdjeli i preselite ih u pleh
2) Pecite otprilike sat vremena dok ne dobije finu smećkastu koricu (možete provjeriti je li gotovo i standardnom tehnikom čačkalice ili noža)






Napomena: Najukusnije je toplo.
                                                                                 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008



Današnja tema je u biti vrlo inspirativna, ali nekako cijeli dan nisam baš nešto sjajno raspoložena pa mi inspiracija ne dolazi. Reultat: neću baš duljiti s uvodom.

S obzirom na odličnu cijenu cvjetova tikvica (koji se inače na menijima svjetskih restorana znaju pojavljivati kao poprilično skupa predjela) od 2 kn za 5 cvjetova pa još uzevši u obzir da je žena na placi bila poznanica moje babe i da mi je u saket (hrv: vrećicu) gurnula cijeli buket cvijeća, trebalo je to iskoristiti. Ova fritaja je bila odličan način za to – lagan i ukusan ručak. (ovo je sve bilo zadnji put kad sam vam pisala o pohanim cvjetovima tikvica, ali nisam stigla prije pisati i o ovome)

Ako uspijete udobrovoljiti prodavača kod kojeg kupujete tikvice da vam donese i pokoji cvijet, ovo je super način da ih iskoristite.

(btw, sad sam u fazi tikvica pa možete očekivati i nastavak tikvičnog menija)




Za 1-2 osobe (ovisi koliko ste gladni i jedete li još nešto uz to):
2 jaja
1 dcl mlijeka
Sol
Papar
Estragon
Malo tanko narezane pancete
4 cvijeta tikvica (ostranite im tučke)
Malo ulja za prženja

1) Lagano vilicom umutite jaja pa im dodajte mlijeko
2) Začinite smjesu solju, paprom i estragonom
3) Ugrijte malo ulja na tavi i propržite pancetu dok ne pusti masnoću i dok sve fino ne zamiriše
4) Prelijte smjesom od jaja pa po njoj rasporedite cvjetove tikvica
5) Nakon otprilike minutu-dvije okrenite fritaju da se proprži i na drugoj strani
6) Poslužite toplo 



                                                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008



- Da ti ja jedem cvijeće?, pogledao me s nevjericom moj mlađi brat koji ionako vjerojatno misli da njegova sestra nije baš dobre glave kad su u pitanju nova jela koja stalno stižu na stol.
(Na kraju je čak probao i priznao da nije loše.)



Za cvjetove tikvica sam sve donedavno mislila da su teška egzotika (ipak sam ja gradsko dijete), ali sam ih nedavno po vrlo niskoj cijeni pronašla na placi u gradu. Onako veselo žutima nisam im nikako mogla odoljeti makar u prvi mah nisam znala što da s njima radim. Tu je uskočio Jamie koji je u svojoj kuharici Cook with Jamie objasnio da ih se može pržiti, pohati i puniti sirom. Odlučih se za pohanje.

Prvi korak je svojevrsna kastracija (okrutno, zar ne?). Naime, budući da se uglavnom radi o muškim cvjetovima, potrebno im je odstraniti tučak (kao što se vidi na slici). On ne bi bio baš primamljivog okusa i zato je bolje da ga u konačnom proizvodu koji ide na stol nema.

Ostatak posla je vrlo jednostavan, a na kraju dobijete jako efektan prilog. Pa tko ne bi bio zadovoljan cvijećem u tanjuru?  Okus mu je gotovo isti kao pohanim tikvicama – ipak je to “s iste grane palo“.




Za 6-8 cvjetova:

1 žutanjak
½ čaše ledene vode
½ čaše brašna
Sol
Papar
Muškatni oraščić
Ulje za prženje

0) Operite cvjetove, odstranite im tučke i posušite ih krpom ili papirnatim ubrusom
1) U dubokom tanjuru istucite žutanjak, dodajte mu vodu i promiješajte
2) Dodajte brašno i začine
3) Stavite ulje u posudu za prženje tako da ude 4-5 cm visoko i pustite ga da se dobro ugrije
4) Umačite cvjetve tikvica u pripremljenu smjesu i pržite ih par minuta povremeno okrećući ako da sa svake strane dobiju zlatno-žutu koricu
5) Poslužite toplo kao prilog glavnom jelu (možete ih iskombinirati s nekim umakom na bazi vrhnja)



                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008



Ljudi često malo “začine“ događaje da budu zanimljiviji – kao u onoj priči u kojoj muž kaže ženi da je sanjao jedno jaje, a na kraju dana po tržnici kruže priče da ih je sanjao tisuću ili tako nešto. Tako je i s nazivom ovog jela.

Pročitala sam da je gratin dauphinois (čita se otprilike [graten dofinua]) ime dobio po francuskom prjestolonasljedniku (franc. dauphin) koji navodno nije volio povrće pa su ovo jelo smislili kako bi ga privoljeli da ga počne jesti. Koji prjestolonasljednik? Ne zna se.

Puno je stoga vjerojatnije da je jelo dobilo ime po pokrajini Dauphiné u kojoj je nastalo. Originalno jelo koristi samo krumpir, vrhnje i/ili mlijeko i malo češnjaka i začina. Ova (što se mene tiče ukusnija) verzija k tome dodaje još i naribani sir što tehnički ovo jelo pretvara u gratin savoyard (iz pokrajine Savoie), ali nećemo pretjerivati jer je ovo jelo ipak najpoznatije pod već objašnjenim imenom.



Prvi put sam ga probala ove zime na tečaju francuske kuhinje gdje smo ga spremali nešto malo drugačije, ali mi je ova verzija draža (prilagođena iz kuharice Francuska kuhinja autorica Joanne Harris i Fran Warde) pa vam zato tu s tečaja neću ni pisati.

Za vatrostalnu zdjelu promjera cca 25cm:
80 dkg do 1 kg krumpira
1 češanj češnjaka
10 dkg maslaca
2 dcl vrhnja za kuhanje
Sol
Papar
Muškatni oraščić
10 dkg naribanog sira (Gouda ili Podravec npr.) – u originalu ide Gruyère pa ako možete doći do njega, tim bolje!




0) Operite pa zatim ogulite krumpir i izrežite ga na što tanje ploške (kao za čips) – najlakše je to napraviti električnom rezalicom, ali ako ste osuđeni na ručno rezanje kao što smo mama i ja bile onda nožićem za guljenje krumpira ii tzv. mandolinom
1) Ugrijte pećnicu na 150°C
2) Nakon što ste krumpir narezali nemojte ga više prati nego ga samo dobro posušite papirnatim ubrusom da se ukloni višak vode
3) Raspolovite dužinom češanj češnjaka pa njim dobro natrljajte vatrostalnu posudu u kojoj ćete peći, a nakon toga je premažite s malo maslaca
4) Preostali maslac rastopite na laganoj vatri, dodajte mu vrhnje za kuhanje, sol, papar, muškatni oraščić i narezani krumpir pa sve zajedno pirjajte jedno 5-8min
5) Preselite u posudu premazanu češnjakom i maslacem, poravnajte krumpir tako da bude što “uredniji“ i pospite naribanim sirom po vrhu
6) Pecite 1h30min i poslužite toplo



                                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, srpanj 19, 2008



Jučer sam po prvi put bila oduševljena onim što sam vidjela u RTL-ovoj emisiji Večera za 5. Ne znam jeste li gledali, ali po mom mišljenju sve je bilo za čistu peticu. Žena koja je kuhala djeluje kao ugodna, pristojna i obrazovana osoba, sve što je kuhala rado bih isprobala i na stolu nije napravila cirkus kao što to napravi većina natjecatelja.

Inače toj emisiji inače imam milijun i jednu zamjerku. Prva i osnovna je način ocjenjivanja. Hranu bi po mom mišljenju trebao ocjenjivati netko tko se u gastronomiju i kuhanje doista razumije. Na ovaj način (nepošteno) se često snizuje ocjena na temelju toga voli li netko ili ne određenu namirnicu (ne volim ni ja – između ostalog -  veliki broj sireva pa ne mogu reći da su jela u kojima se oni nalaze loša!), zatim se puno pozornosti pridaje tzv. dekoraciji stola što je poprilično nebitno, a ima i slučajeva u kojima se pomalo zločesto kalkulira s tim tko će dobiti veleuvaženu titulu kuhara tjedna (mislim da je u tome bila stvar i jučer pa je zato ova žena ostala na drugom mjestu).



Ali što je, tu je. Čula sam da će emisija ubrzo krenuti u nekom novom formatu i nadam se da je to istina te da će producenti povesti računa o gore navedenim stvarima. Zasad se međutim treba zadovoljiti ovim što nam je na raspolaganju, a to je u ovom slučaju jedan silno jednostavan recept kojeg smo zajedničkim snagama danas za ručak isprobale mama i ja, a kuhala ga je ta gospođa na TV-u jučer.

Treba vam:
1.5 šalica riže
2 jaja
Malo oštrog brašna
Malo krušnih mrvica
Ulje za prženje
Sol
Začin po želji




0) Skuhajte rižu, ali ne tako da bude al dente nego je malo raskuhajte da se kasnije može povezati
1) U međuvremenu pripremite sve što vam je potrebno za pohanje (u jedan tanjur malo brašna, u drugi malo krušnih mrvica, a u trećem izmutite jedno jaje)
2) Skuhanu rižu ocijedite i pustite da se prohladi pa joj onda dodajte soli, jedno cijelo jaje i neki začin po želji
3) Oblikujte kuglice pa ih zatim malo spljoštite i uvaljajte prvo u brašno, zatim u jaje i na kraju u krušne mrvice
4) Pržite u cca 2-3 prsta ulja dok se ne napravi zlatna korica pa poslužite toplo

Napomena:
- u rižu možete dodati neki začin koji volite, meni je npr. pao na pamet šafran  pa ću to isprobati sljedeći put
- Ove polpete se fino slažu s raznim umacima pa su dobra opcija kao prilog mesu s umakom



p.s.
da samo znate koliko traje dok se napiše ovaj post s modemskom vezom...

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 17, 2008



“Zalaufala“ se ja neki dan i ranom zorom pošla trčati. Sve što ću vam reći je da pola sata trčanja po (ravnom) Jarunu definitivno nije isto što i pola sata trčanja po uzbrdicama i nizbrdicama koje su mi za tu aktivnost ovdje dostupne. Stigla doma, uhvatilo me ono što se u Dubrovniku zove “mala snaga“ pa sam se onda fino malo ispružila. Sva sreća da mi je jedan od radnih zadataka za taj dan bio da skuham juhu – to je prava stvar koja vraća (izgubljenu) snagu. Poslije još ostane lešo meso, dodate mu malo pirea i cijeli račak je na stolu.

Najbolja stvar od svega je što je juha nevjerojatno jednostavna za napraviti – sve sastojke u jednu posudu i dalje se stvari odvijaju same! Pametne su bile stare žene koje su svečane ručkove pripremale tako da na početku bude juhica, a kasnije pečenje – juha se sama kuha na štednjaku, a pečenje se samo peče u pećnici = posla ostane minimalno!

Većina vas sigurno nem problema s kuhanjem juhe, ali možda Google jednom lansira ovamo i neku dušu u nevolji kojoj je pod hitno potrebno saznati kako se to pravi “obična“ juha. Ovaj recept je prvenstveno za njih.

Koljenica
Mrkva (2-3 manje)
Pola glavice luka
Nekoliko grančica seleni
Nekoliko grančica peršina
Goveđa kocka
Malo koncentrata rajčice
sol

1) operite meso, stavite ga u posudu za kuhanje i dolijte vode točno onoliko koliko treba da pokrije meso
2) očistite mrkvu pa je zajedno s lukom, opranim peršinom i seleni dodajte u vodu
3) dodajte goveđu kocku, otprilike žličicu koncentrata rajčice i malo soli (kaže moja baba da se tako s malo prirodne soli meso puno bolje skuha)
4) Pustite da se kuha jedno sat i pol do dva
5) Kad je gotovo, izvadite povrće (selen,peršin i luk bacite) pa propasirajte mrkvu u juhu
6) Odvojite malo juhe u jednu manju posudu i u njoj skuhajte sitnu tjesteninu za juhu(onoliko minuta koliko piše na pakiranju)
7) Još malo posolite ako treba i ako želite možete posuti s malo cimeta (iako je to puno bolja opcija kad se juha kuha s rižom)

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008



Sve što ću vam reći je: zna Jamie Oliver što radi. Dragi mi je za Božić s Amazona naručio njegovu kuharicu Cook with Jamie, još prije nego što se mogla pronaći kod nas i otad je svako malo prelistam i svaki put pronađem nešto zanimljivo i jednostavno što bi se moglo i trebalo isprobati. Dosad se na blogu iz ove kuharice pojavio samo Eton Mess, ali bit će toga još...

Jedino što sam promijenila je da sam umjesto originalne pancete upotrijebila buđolu (iz nikakvog posebnog razloga, čisto zato jer je buđola bila pri ruci). Ideja je jako jednostavna, a rezultat baš po mom ukusu – piletina dobije finu aromu od okolnih sastojaka, poriluk možete servirati kao zanimljiv prilog, a buđolu/pancetu ostavite po vrhu da sretnici koji dobiju komad fino hrskaju

Najbolje od svega: vrijeme pripreme je minimalno i nema prljavog suđa (ili šporkih pjata kako bih ja to doma rekla  )

1 pileća prsa (bez kože i kostiju)
Poriluk
Timijan
Kopar
Maslinovo ulje
Maslac
Sol
Papar
Bijelo vino
6-8 tankih kriški pancete ili buđole




0) Ugrijte pećnicu na 200°C
1) Uzmite komad aluminijske folije, presavijte ga nekoliko puta i stavite na stranu
2) Odstranite vanjske listove poriluka i narežite ga na kolutiće debljine 0.5 do 1 cm
3) Stavite poriluk u zdjelu, pomiješajte s malo timijana, kopra, maslinovog ulja, pokojom kockicom maslaca i malo bijelog vina pa sve dobro promiješajte i istresite na pripremljenu foliju
4) Na poriluk stavite pileća prsa, na njih dodajte još koji komadić maslaca pa ih prekrijte tanko narezanom pancetom ili buđolom (keže jamie da će ovo fino aromatizirati meso, ali da će ga i zaštititi od isušivanja tijekom pečenja i to je istina – meso na kraju ispadne jako sočno)
5) Malo podvrnite foliju i pecite na srednjoj prečki u pećnici 25-35min



                                                    Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008



Ovo je jedna od prvih stvari koje sam naučila sama spremiti. Prethodila su mu naravno, pržena jaja i pokoja hrenovka, ali to baš i ne uzimam za ozbiljno. O špinatu sam sam ponešto već napisala kad se radilo o juhi od špinata, a ovo pretpostavljam da vec znate spremiti, ali za svaki slučaj: nikad se ne zna.... Našla sam divan špinat na tržnici pa eto...da podijelim to s vama.

Što se mene tiče, ovo je savršen prilog pohanom mesu ili prženim pilećim fileima. Ono što nikako ne razumijem je zašto (oooo zašto?) u menzama špinat na mlijeku (koji ionako bude toliko rijedak da više nalikuje nekom neuspjelom shakeu od špinata) poslužuju zajedno s jednako tako rijetkim pireom? Bilo bi puno bolje da malo uštede na “raznolikosti“ i da umjesto toga jedan dan naprave pošteni pire, a jednom špinat na mlijeku kako spada. Studentska populacija bi im bila zahvalna.

Ovo je jedan od onih recepata za koji nemam točne količine, ali računajte svakako s tim da će se kuhanjem volumen špinata smanjiti za ¾. Sve je jako jednostavno – to vam kaže jedna često natprosječno smotana osoba sposobna zakomplicirati i najjednostavnije sitnice. Samo primjera radi, evo vam  tri stvari koje sam “uspjela“ u zadnje vrijeme:
a) u kinu zagubiti sandalu pa je dragi morao tražiti u redu ispod da ne idem polu-bosa naokolo
b) preselila sam cvijet na drugo mjesto u stanu i – zaboravila da ga imam! jadan mi je bio na izdisaju, ali nakon što ga je mama presadila čudesno se rehabilitira (ima 30ak zelenih listića  )
c) pošla na upis ocjene bez indeksa
Misleći na takve moje pothvate meni nekad  Mirko kaže “nije tebi lako...“, ali ovaj špinat je zato stvarno lako napraviti. Dakle:


Špinat
Ulje
Brašno
Mlijeko ili vrhnje za kuhanje
Sol
Vegeta

1) Skuhajte špinat u puno vode, ocijedite ga i nožićem sitno nasjeckajte (osobno volim da tu i tamo ima pokoji komadić, a ne da je sve kašasto)
2) Ugrijte malo ulja pa mu dodajte žličicu brašna i napravite zapršku
3) Dodajte nasjeckani špinat i dolijte mlijeka ili vrhnja za kuhanje (ako želite rjeđi špinat, dodajte više, a ako ste za gušću verziju, dodajte manje mlijeka)
4) Posolite i dodajte malo vegete i kuhajte miutu-dvije dok se sastojci ne spoje





p.s. još jednom hvala svima - drago mi je da vam je sadržaj bloga po ukusu (i po okusu :) )

damijenestoslatko @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008



Evo i nešto slano. U zadnje vrijeme se uglavnom hranim “zelenišem“ s tržnice pa slanih recepata baš i nema u izobilju, ali ovo je jedan Jamie Oliverov koji je u fascikli fotokopiranih recepata strpljivo čekao godinu dana pa je konačno i na njega došao red. Recept je iz Jamiejeve prve kuharice koju smo od obiteljskih prijatelja posudili jednom prilikom i nismo je vratili – 2 godine! Sramota, ali evo javno priznajem. Što je najbolje svaki put kad bi nekome od ukućana pogled pao na tu zgodnu knjižicu, svaki put bi se začulo:“Ajme meni, moramo vratiti ovu knjigu, što će reći oni ljudi....“ Vratili smo je...tek toliko da se zna  a prethodno smo iz nje naučili poneki Jamiejev trik i pokupili par ideja za zgodne ručkove, a ovo je jedna od njih. Iako jako volim bob, nema baš pretjerano recepata u kojima ga se može iskoristiti (bar ne na način na koji se meni sviđa) pa je upravo bob ono što me u početku i privuklo ovom receptu.

Originalne količine glase ovako:
Za 4 osobe:
150 g svježeg graška
150 g svježeg što mlađeg boba
2 žlice maslinovog ulja
1 češanj češnjaka
200 ml vrhnja za kuhanje
Pregršt metvice
150 g parmezana
Sol i svježe mljeveni papar
455 g tjestenine




1) Očistite grašak i bob i skuhajte ih po mogućnosti na pari (tako će zadržati najviše hranjivih sastojaka), ako ne možete na pari, u vodi je sasvim ok.
2) Odvojite pola količine boba i graška i zdrobite u blenderu dok ne dobijete skoro glatku smjesu
3) U tavu ubacite ulje i češnjak pa dodajte izmiksani bob i grašak i kako Jamie kaže “muljajte ih po tavi oko jedne minute“ – ovo je jako doar opis jer je to doslovno muljanje
4) Dodajte vrhnje i zatim oststak boba i graška te metvicu i lagano kuhajte
5) Ubacite pola parmezana i rovjerite treba li soliti ili papriti
6) U međuvremenu ste skuhali tjesteninu i sad je prelijte umaom i poslužite s ostatkom sira posutim po vrhu.

Što ja napravih sa sastojcima:
Prva i osnovna promjena: budući da e volim parmezan, zamijenila sam ga “Dimsijem“ i mislim da je to sasvim ok.
Drugo: nisam imala metvice pa sam stavila svoj ljubljeni kopar. S obzirom da je ovo dosta blagog okusa, mislim da možete eksperimentirati s vama dragim začinima.
Treće: malo sam povećala količinu boba i graška iz čistog razloga jer sam imala hrpu u frižideru i bilo je super pa bih i vama savjetovala da učinite isto



Što se još može:
Za one koji ne vole nikako sir, mogu probati varijantu koju je smislila moja mama. Sir ne dodavaje nikako, ali zato stavite malo propržene pancete. Ovu verziju nisam probala, ali ako se sviđa mom mlađem bratu (koji pomno traži "mirise", čitaj: začine u jelima), onda je sigurno dobro
I na samom kraju, ako volite sir, a ne možete zamisliti obrok bez mrvice proteina, možete na samom kraju pred posluživanje dodati par slanih inćuna.





I uživajte u blagodatima proljetne tržnice!  

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008



Ne znam za vas, ali meni ovo vrijeme jako ide na živce. Probudiš se prije 7, sija sunce, uzmeš sunčane naočale (velike crne koje moj dragi zove „prozori “ ), popodne se vraćaš doma, treba ti kišobran koji naravno, nemaš (iako je mali, jednako crn kao i naočale i isto tako stane u torbu, ali ga je malo tlaka nositi ako nema baš očite potrebe). I tako iz dana u dan... Pomalo kao da smo u tropskom pojasu...

Sad kad sam podijelila s vama svoju frustriranost vremenom, podijelit ću i još jedan recept (da ne kažete da se samo žalim i ništa ne radim  )

Ovo je idealno rješenje za brzinki ručak, a sad kad ima šparoga na svakom koraku je pravi čas da ga se isproba. Kad sam prije par godina bila u Nizozemskoj kod jako dragih obiteljskih prijatelja, oni su me odveli svojim poznanicima u Amsterdam kod kojih smo jeli slanu pitu sa šparogama i sirom. To me sjećanje potaklo na potragu za receptom, ali na kraju sam se odlučila za nešto sa sličnim sastojcima, ali ipak malo drugačije. Najviše je nalik francuskom quicheu (koristila sam isti provjernei recept za tijesto za quiche), a ovi dodaci je čine još samo zanimljivijom. Recept sam prilagodila prema ideji s ove francuske stranice.





I još jedna stvar. S obzirom na to da moj dečko baš ne voli gorčinu divljih šparoga, koristila sam one iz uzgoja koje su puno manje gorke. Vi odlučite koja vam vrsta više odgovara!

Za kalup za pitu promjera 30 cm:
tijesto
23 dkg brašna (ako imate, najbolje je za prhka tijesta)
12 dkg maslaca
6 žlica vode
malo soli

nadjev:
5 dkg tanko narezane buđole
3 jaja
10 dkg svježeg sira
žlica gustog vrhnja za kuhanje (Meggle npr.)
malo muškatnog oraščića
vezica šparoga (odstraniti donje tvrde dijelove)
10 dkg goude (naribati)




1) Umijesite tijesto od navedenih sastojaka i pustite ga da počiva u hladnjaku 1h
2) Ugrijte pećnicu na 200°C
3) Prokuhajte šparoge jedno 10min dok ne omekšaju
4) Tanko razvaljajte tijesto, izbockajte ga vilicom i pustite da se 10ak min peče amo
5) U međuvremenu izmiješajte jaja, svježi sir,vrhnje i muškatni oraščić
6) Nakon 10ak min pečenja izvadite tijesto, „popločajte“ ga buđolom (stavite buđolu prvu tako da se tijesto kasnije manje moči nadjevom i bolje ispeče) pa prelijte smjesom s jajima i sirom
7) Po smjesi rasporedite šparoge i pospite naribanim sirom
8) Pecite jedno 45min dok ne uhvati finu smećkastu boju i navalite dok je još toplo!





                                            Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008



Bio je to veliki događaj – prva porcija zelenog graha ove godine. Za mene to povrće nekako najavljuje ljeto i sve ono lijepo što s njim dolazi. I otkad sam pojela taj prvi pjat zelenog graha samo mislim kad će napokon završiti predavanja i kad ću konačno malo doma (nisam bila od Božića i neću prije srpnja). Ima neke magije u tom grahu, ja vam kažem. To mi je vjerojatno omiljeno povrće. Situacija se po tom pitanju poprilično promijenila u odnosu na početak osnovne škole kad ga nisam podnosila i kad sam mislila da je mama okrutni tiranin jer od mene zahtijeva da pojedem sve što je na tanjuru prije nego što me pusti da idem na plažu.

Ovo danas nije recept u pravom smisli riječi, samo par informacija o toj i više nego zdravoj namirnici koja zajedno s proljećem pomalo proviruje na tržnicama.

Na Coolinarici kažu :
Energetska vrijednost mahuna iznosi samo 31 kcal na 100 g svježe namirnice.
Prosječan kemijski sastav mahuna na 100 g svježe namirnice čine:
voda 90 g;
proteini 2,4 g;
masti 0,2 g;
ugljikohidrati 5,3 g;
minerali 0,7 g i vlakna.

Mahune su vrijedan izvor vitamina: vitamina C, biotina, vitamina B6, vitamina K, folne kiseline, pantotenske kiseline, tiamina i beta-karotena (330 μg/100 g).
Od minerala sadrže: kalij, željezo, magnezij, kalcij, fosfor, cink, fluor, jod, bakar i selen.

Odličan su izvor:
vitamina C (24% od RDA na 100 g);
biotina (23% od RDA na 100 g);
vitamina B6 (22% od RDA na 100 g) i
vitamina K (21% od RDA na 100 g),
a dobar su izvor
folne kiseline (11% od RDA na 100 g);
pantotenske kiseline (10% od RDA na 100 g).



E baš sam se ugodno iznenadila kad sam vidjela ovaj iznos od svega 31 kcal na 100g – da konačno i ja volim nešto što nije kalorijska bomba! Zbog ovako niske energetske vrijednosti konzumacija zelenog graha se često preporučuje tijekom raznih dijeta.

Iako se od zelenog graha mogu spremati razna variva, meni je ubjedljivo najdraža lešo vrezija (jedan moj prijatelj Slavonac kaže da je njemu sve na lešo ustvari „na lOšo“, ali ja se ne bih složila s njim...).

za jedan takav zdravi obrok (ili bar prilog ako nista ljubitelji povrća) vam treba:
zeleni grah
mladi krumpir
sol
ulje

0) Očistite zeleni grah tako da mu odsiječete krajeve, očistite krumpir i narežite ga na kriške
1) U velikoj posudi stavite dosta vode da provri, zatim je posolite i dodajte očišćeni grah i krupir pa kuhajte dok oboje ne omekša (kasnije, kad grah već bude stariji, dobro je staviti ga prije krumpira jer će mu onda trebati nešto duže – ovako na samom početku sezone dok je još mlad, može sve zajedno)
2) Procijedite
3) Posolite, dodajte malo ulja i uživajte u pravom okusu toplijeg dijela godine


(ja ga volim ovako malo izmiješanog kao za bebe )

                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, travanj 29, 2008



Rekla sam vam već što mislim o siru. Što se mene tiče, u nekim stvarima može, u drugima pak ne. Da ovo nisam prvo imala priliku probati, sama se vjerojetno ne bih odlučila na spremanje ovog jela. Srećom, ovo je bila jedna od stvari koje smo učili raditi na radionici francuske kuhinje i iako nisam bila sigurna hoće li mi biti po volji, hrabro sam zagrizla i.... jako mi se svidjelo

Sve je jako jednostavno, nema puno ni lonaca ni sjeckanja i sve je gotovo za pola sata. Jedino što vam treba su malo veće gljive nego što je uobičajeno. Ja sam neki dan sasvim slučajno naletila na paket kršnih primjeraka i evo, naš susret bio je koban, vidite kako su završile 

Što se kombiniranja tiče, možete ih poslužiti kao prilog ili pak kao glavno jelo za vegeterijance (u tom slučaju, trebate misliti na količinu). Od originala sam odstupila smo u tome što sam po vrhu dodala još mozzarelu koje u prvobitnom receptu nije bilo, a čisto onako sebi za volju sam stavila i malo muškatnog oraščića pa tko voli nek izvoli...

potrebni sastojci
šampinjoni
svježi sir (meni je najdraži Vindijin, taj se kod nas doma redovno troši)
svježi peršin
svježi vlasac
sol
papar
i po želji malo mozzarele i muškatnog oraščića




0) Malo operite šampinjone, posušite ih ubrusom i odstranite im stapke
1) Stavite pećnicu da se grije na 200°C
2) Sitno nasjeckajte peršin i vlasac pa ga u posudi pomiješajte sa svježim sirom
3) Posolite, popaprite, dodajte muškatnog oraščića po želji i tom smjesom napunite šampinjone
4) Ako želite fini zapečeni vrh, dodajte preko sira još malo mozzarele
5) Malo namastite posudu u kojoj ćete ih peći i pecite dok ne poprime smećkastu boju (kao na slici)
6) Poslužite toplo





Još pokoji recept s radionice:
- krem juha od šampinjona
- pašteta od pilećih jetrica

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, travanj 25, 2008



Ovo je pravo jelo za situaciju u kakvoj sam upravo sad ja – žurbu. Ova salata je zasitna, brza i uza sve to – ukusna. Sve u svemu, moja najdraža salata. Bez problema je možete jesti kao samostalan obrok ili je pak možete poslužiti kao prilog. Idealna za ove malo toplije dane koji bi trebali doći, a nikako da se pojave...



2-3 rajčice
2 zelene paprike
šaka spiralne tjestenine ili makarona
2-3 jaja
1 veća konzerva tune
malo majoneze
sol
papar
peršin
vlasac (po želji)

0) Skuhajte jaja i tjesteninu i pustite ih da se sasvim ohlade pa jaja zatim razrežite na četvrtine
1) Iscijedite ulje iz tune i narežite povrće na veće komade
2) Pomiješajte majonezu s tunom, posolite, popaprite, dodajte sitno sjeckani peršin i eventualno svježi vlasac pa pomiješajte sve s tjesteninom
3) Tako spremljenu tjesteninu pomiješajte s jajima i povrćem



I uživajte u laganom i brzinskom obroku...



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008



Razne su stvari koje me mogu potaknuti na isprobavanje nekog recepta. Znatiželja, dobra preporuka, privlačna fotografija, sastojci koje volim, brzinska odluka na licu mjesta, želja za eksperimentiranjem, a ponekad: boja. To ste već mogli primijetiti u juhi od poriluka, juhi od špinata, neuspjelom pokušaju pirea od batate te u puretini Stoganov s crvenom rižom. Što ću, volim malo boje u tanjuru

Mislim da vam je jasno koji od gore navedenih razloga je presudio u odabiru jučerašnjeg ručka.  Kad sam vidjela ovako živopisno jelo, moja razigrana strana mu nije mogla odoljeti. Nije ni čudo da postoje psihijatrijske terapije bojom – dok sam pravila ove njoke uz dobru glazbu i malo pravog proljetnog sunca kroz prozor, svijet sam doslovno promatrala kroz ružičaste naočale. „Voir la vie en rose“ (vidjeti život ružičasto, kako kažu Francuzi), a oni znaju što je boja i preciznost u njenom definiranju. Chagallovski plava, jantarna, glinena, žučno žuta, boja koja postaje žuta, 3 riječi za purpurnu... pa vi to sve naučite i naučite k tome koristiti...



A što je uopće boja? Dojam koje svjetlosno zračenje ostavlja putem oka. Spektar je svugdje isti, a različiti jezici dijele ga na različit broj boja i nijansi. Učili su nas prošli semestar na faksu da postoje jezici koji cijeli spektar dijele samo na tzv. tamnu i tzv. svijetlu boju. Kod njih nema crvene, žute, zelene, plave itd. Crno bijeli svijet u neku ruku... Pretpostavljam da bi ove njoke spadale pod tamnu... ili ipak ne?

A ako vas zanimaju odgovori na neka pitanja vezana uz boju, čitajte dalje. (Pronašla sam ih ovdje

1) Zašto je nebo plavo?

Atmofera nije prazna: sastavljena je od raznih plinova, a oni uglavnom ne propuštaju plavi dio pektra koji dolazi od sunca pa je on djelomično zarobljen u molekulama u atmosferi i raspršen na sve strane. Dio tog zračenja stigne do Zemljine površine, a ostatak koji nam ne dolazi dorektno od Sunca „boji“ nebo u plavo.

2) Zašto je more plavo?
Morska voda je uglavnom prozirna, a u njoj se zrcali boja neba pa otud plava boja. Kad je vrijeme oblačno ili kad pada kiša, i more nam se čini tamnijim. Crveno je pak more dobilo ime po jednoj crvenoj algi koja u njemu ima stanište, a Crno more voj naziv duguje spojevima vodika i sumpora koji imaju zatamnjujući efekt. 

3) Koje je boje svemir?
Karl Glazebrook i Ivan Baldry su se pozabavili promatrajući boje preko 200 000 galaksija i pokušali su pronaći neku prosječnu boju koja proizlazi iz njih, tj. koju bismo dobili kad bismo sve te zvijezde strpali u neku kutiju i promatrali svjetlko koje one emitiraju. I rezlutat računice je... blijedožuta boja kojoj su zatim dali ime „Cosmic Latte“ (Za zainteresirane – cijeli članak na engleskom imate ovdje)



E sad kad znate sve o bojama, saznajte nešto i o današnjem receptu.
Umak Monti e mare (tal, planine i more) koji sam napravila uz njoke pokušala sam „kopirati“ iz restorana Boban. Oni poslužuju fine njoke pod ovim nazivom (u jelovniku su navedeni sastojci  ) i mislim da sam dosta blizu njihovom receptu. Nije to to, naravno, ali za kućnu radinost je zadovoljavajuće.

Za njoke:
Uzmite 2 glavice cikle, umotajte ih u aluminijsku foliju i pecite 1h na 200. Ogulite ih, ubacite u blender i primiješajte drugim sastojcima za njoke. U osnovni recept dodajte još 5 dag brašna ili više ako je potrebno da tijesto ne bude jako ljepljivo(ja sam po majčinom naputku koristila ošto), a recept za njoke i detaljne upute za pripremu možete pronaći ovdje.







:

Umak
malo ulja
mali luk
1-2 češnja češnjaka
gambori
250 g šampinjona
žlica prošeka
malo koncentrata rajčice
malo pršuta
2 dcl vrhnja za kuhanje
žličica brašna
papar
muškatni oraščić
peršin

0) Odledite gambore (ako imate sreće da imate svježe, ovo nije potrebno), nasjeckajte šampinjone na listiće (što tanje, to će umak biti finiji) i pršut na male kockice i naribajte luk
1) Ugrijte ulje pa mu dodajte sitno nasjeckan luk i češnjak
2) Dodajte gambore, a nakon par minuta i gljive
3) Pirjajte sve dok im ne ispari dobar dio soka pa dodajte prošek i žličicu koncentrata rajčice i pršut
4) Prelijte vrhnjem za kuhanje pa dodajte malo brašna i pustite da se umak malo zgusne
5) Dodajte malo papra, muškatnog oraščića i peršina pa poslužite s njokama (može i s tjesteninom)

Sve u svemu, vrlo ružičast i jaaako ukusan ručak. Ne bih se ustručavala ovo staviti gostima na stol. Iskreno, malo me bilo strah hoće li se cikla jako osjetiti i hoćemo li ostati gladni, ali nestalo je sve što sam napravila i mislim da ću u nedostatku vremena za izradu njoka ovaj umak raditi uz tjesteninu.



Osim toga, dok se rade ovakve njoke imate osjećaj da se se vratili u vrtić i da vam je teta dopustila da se igrate plastelinom. Tko kaže da kuhanje baš mora biti dosadno?

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, travanj 19, 2008



Kad je dragi čuo što je taj dan za ručak, u očima mu je bila nevjerica „Još jedan eksperiment?“ kao da je pitao bez riječi. Ali je nakon prvog tanjura zatražio još jedan  i onda još izjavio da mu je ova nova verzija draža od klasične. Recept mi je mailom bila poslala jedna kolegica s prvog ciklusa radionica francuske kuhinje pa sam ga ja izgubila pa sam na kraju na internetu pronašla ovu verziju, a nešto slično bilo je i kod Gastrodive

Nisam sigurna koliko je ovo autentično marokansko jelo. Morat ću pitati Adela, prijatelja Marokanca, ali nisam htjela pretjerivati zadnji put kad smo razgovarali jer sam ga već gnjavila da mi pronađe dobre internetske stranice sa sjevernoafričkim receptima. Provjeru autentičnosti ovog variva ostavit ću za sljedeći put

Prema onome što Wikipedija kaže marokanska se kuhinja često smatra jednom od najraznovrsnijih u svijetu, a to može zahvaliti brojnim utjecajima (tu nalazimo elemente berberske, španjolske, portugalske, maurske, bliskoistočne, turdke, hebrejske, mediteranske te afričke kuhinje) 

Ono što je karakteristično za marokansku kuhinju je obilato korištenje začina. Kosrite brojne začine koje su stoljećima dopremali iz raznih krajeva svijeta, ali služe se maslinama, limunima, narančama, šafranom i mentom koja se uzgaja u njihovom podneblju. Što se mesa tiče, najčešće se konzumira piletina, iako je puno omiljenija nešto skuplja janjetina, poznat je njihov couscous, a najpopularnije piće svakako je zeleni čaj s mentom. Njegovo ispijanje jedan je od duboko ukorijenjenih rituala u marokanskim obiteljima, a tehnika lijevanja čaja zna biti od jednake važnosti kao kvaliteta samog čaja. Čaj se toči s poprilične visine, a posluže vam ga besplatno ako uz njega zaključujete posao (pomalo kao naša TV prodaja – kupite ovo i ovo i dobit ćete sasvim besplatno još treću bespotrebnu stvar…)



Ono što će vjerne posjetitelje ovog bloga sigurnno zanimati je činjenica da se slatko obično ne poslužuje na kraju obroka. Jedna od najpoznatijih marokanskih slastica su tzv. gazelini rogovi za koje recept već neko vrijeme čeka u mom folderu pod nazivom “isprobati”

malo ulja
1 luk
korijen celera
žličica kima
kocka (povrtna, goveđa, koju želite)
1 pakiranje pelata
40 dkg slanutka
10 dkg graška
sok i korica ½ limuna
malo kardamoma (po želji)
korijandar ili peršin za posipanje

0) Večer prije stavite namakati slanutak
1) Ugrijte ulje i na njemu zažutite luk i celer (jedno 5-10 min) pa dodajte kim
2) Dodajte pelate i slanutak i goveđu kocku razmućenu u 4-5 dcl vode
3) Kuhajte jedno 10 min pa dodajte grašak, limun te kardamom i kuhajte dok slanutak i grašak ne omekšaju
4) Poslužite s malo peršina ili korijandra te za dodatnu egzotiku s naanom



... i svakako svratite opet ovih dana, nadam se da ću imati nešto jako veselo za vas

                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008



Jučer sam imala slobodan dan. To tako divno zvuči, ali ima jedna kvaka – trebalo je učiti za današnji kolokvij pa od te slobode na koju upućuje sintagma „slobodan dan“ nije bilo baš puno. Što se mora priznati, jutro sam iskoristila za druge stvari. Tako sam prije odlaska u teretanu svratila na placu na Prečkom i tamo je bilo svašta nešto lijepo  - skoro pa da mi je trebala ona torba na kotačiće kakvu noste starije gopođe (malo pretjerujem, ali razmijete o kakvoj situaciji se radi). Naravno, nisam odoljela da ne kupim malo svježeg kopra, zavirila sam čak i u ribarnicu, a kupila sam i malo šparoga. Nemojte pasti u trans, ali do danas mikad nisam probala fitaju od šparoga. Zato sam pogledala kako se to radi na nekoliko mjesta pa osnovnu ideju za malo modificiranu verziju tradicionalne fritaje uzela odavde i evo sad kad sam se vratila s tog nesretnog kolokvija od kojeg sam dobila grč u kažiprstu i podočnjake koji će me krasiti bar dva dana, nabrzinu sebi složila fini lagani i ukusni ručak. Zaključak je da ću ovo ponoviti još koji put, a vi (što se inače rijetko događa) imate skoro direktni prijenos iz mog tanjura (ne bi se te brzine posramio ni CNN) jer čim se ovo pojavi na ekranu jurim van.

Treba vam:
malo maslinovog ulja
1 manji luk
(uistinu mali - ja sam za 2 jaja iskoristila samo 1/4 glavice luka) ili umjesto toga možete staviti malo češnjaka - u svakom slučaju ne pretjerati da luk ne prevlada
1 svežanj šparoga
malo pršuta
6-8 jaja
malo nasjeckanog peršina
sol
papar



0) operite šparoge, odstranite im donji tvrdi dio (nemojte ga baciti nego ga upotijebite za juhu) i narežite ih na komadiće 3-4 cm duljine
1) na malo ulja zažutite nasjeckani luk pa mu dodajte šparoge i ostavite tako jedno 5min
2) dodajte tanko narezani pršut
3) umutite jaja, posolite (ne previše, pršut je slan), popaprite i dodajte peršin pa prelijte preko šparoga
4) pričekajte da se jaja isprže i fritaja je gotova

... i sve bi bilo prebrzo, prejednostavno i predobro da nisam pronašla dlaku u ciabatti koju sam kupila i skoro dokrajčila... nema druge, mora čovjek praviti sam svoj kruh...




                                                        Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 13, 2008



Passe-partout [paspaRtu] je francuska riječ koja doslovno znači „prolazi svuda“, a koristi se ili za ključ koji otvara sva vrata ili pak znači da bilo što drugo (ne nužno ključ) odgovara posvuda, tj. da se može koristiti sa svim. Kod nas se ta riječ koristi za dio okvira za slike, a njeno zanimljivo značenje iskoristio je i Jules Verne u svom romanu Put oko svijeta u 80 dana pa je tako nazvao slugu glavnog lika Phileasa Fogga (sluga je puno proputovao i bio snalažljiv pa mu ime fino pristaje). 

A zašto vam ja sve to pričam? Zato što su kod mene peršin i kopar passe-partout začini. Što se mene tiče, malo jednog i malo drugog može u skoro svako jelo. Za peršin ćete se vjerojatno složiti sa mnom, za kopar vjerojatno nećete, ali nema veze. Moja ljubav prema kopru je vjerojatno ionako pretjerana



U knjizi Začini i začinsko bilje mr.sc. Marijan Borovac piše da su kopar poznavali Egipćani, Grci i Rimljani te da su ga rabili u ljekarstvu. Točnije, popržene sjemenke su se stavljale na rane. Osim toga, za Rimljane je kopar bio i simbol vitalnosti dok su ga npr. u Norveškoj rabili protiv nesanice. I najzanimljiviji dio: u srednjem vijeku se od njega spravljao ljubavni napitak (ako pronađem recept, javit ću vam, ne brinite). Da stvari ne bi bile prejednostavne pa da kopar ne bismo olako proglasili biljkom s pozitivnim vibracijama, od njega su u isto to vrijem pripremali i napitak koji je služio za bacanje uroka (ovo zvuči opasno pa se ne nadajte receptu, za takve stvari posjetite neki voodoo blog, ako ih ima ).

Sitno nasjeckani listići kopra dobro se slažu s kremastim sirevima, kiselim vrhnjem i jogurtom, a umak od kopra obično se poslužuje uz meso. Vrlo je popularan u Skandinaviji i u Rusiji gdje njime začinjaju ribu (naročito losose), rakove, juhe i složence od povrća, a rabe ga i za kolače i raženi kruh. Omiljen je u sjevernoj Africi kao začin za mesna jela.



Kod mene doma se kopar najčešće koristi uz mladi grašak, a ja gurnem malo kopra gdje god stignem (pod uvjetom da se dokopam svježeg jer je sušeni lišen svake arome), kao uostalom i u ove muffine u kojima ga po originalnom receptu nema. Recept je prilagođen prema onom iz knjige Creative Cooking on a Budget koju sam vam spomenula u postu o browniesima s kokosom.

Za 8 muffina vam treba:

300 g brašna za dizana tijesta
pola praška za pecivo ili malo Garanta
100 g omekšanog maslaca
pola šalice nasjeckanog svježeg vlasca
3-4 žlice nasjeckanog svježeg peršina
3 žlice nasjeckanog svježeg kopra
2 žlice mljevenog maka
sol
papar
10 dkg sira (gouda ili podravec npr – fino ga naribajte, onim ribežom za koricu limuna)
2 jaja (lagano ih istucite, nije potreban mikser za to)
250 ml mlaćenice (ili dio tekućeg jogurta, dio mlijeka)
2 žlice ulja
zrnca maka za posipanje

0) Zagrijte pećnicu na 200-210°C, nauljite i pobrašnite kalupe za muffine
1) Pripremite sve sastojke kao što piše gore u popisu pa zatim u zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo/garant, maslac, začine,mljeveni mak, sol, papar i sir
2) U drugoj zdjeli pomiješajte jaja, mlaćenicu i ulje pa im primiješajte suhe sastojke (tek toliko dok se povežu, nipošto mikserom, samo lagano)
3) Stavite smjesu u kalup, pospite zrncima maka i pecite jedno pola sata sve dok ne postignu finu smećkastu boju pa ih izvadite iz kalupa i pustite da se ohlade



Poslužite ih umjesto kruha uz neku finu juhicu.
Ovdje možete naći:
krem juhu od šampinjona
krem juhu od poriluka a la Shrek
juhu od povrća
krem juhu od špinata
slanutak





Ako neki od začina ne volite, slobodno ga zamijenite nečim drugim, možete dodati i malo chilli papričice ako volite začinjenije, a što se mlaćenice tiče, prodaje se u većim trgovinama pod nazivom „Stepko“ – konzistencijom podsjeća na neki jako rijetki jogurt pa ako ne možete doći do mlaćenice, pomiješajte tekući jogurt i mlijeko. Ako vas sir ne pretjerano ne privlači, možete i njega izostaviti, ali ako ga stavljate bitno je da ga što finije naribate.  I, naravno, uživajte u djelu svojih ruku... Ja sam ih pravila prošli tjedan i sve mi se čini da ću ponovno čim napišem ovaj post. 

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, travanj 8, 2008



Neki od vas se bune da ništa od curryja koji sam obećala i to je – istina . Ako ćemo prema tradiciji da se bilo koje jelo koje uključuje začin za curry naziva curryjem, onda vas nisam slagala, ali ako ćemo baš službeno, onda je pravi naziv ovog indijskog specijaliteta murgh makhani (engl. butter chicken). To je jelo jako popularno diljem svijeta, u svim zemljama u kojima postoji tradicija indijskih restorana, a varijacije su bezbrojne. Piletina spremljena na ovaj način se obično poslužuje s rižom i naanom (indijskim kruhom).

Legenda kaže da je jedne večeri u restoran u Delhiju dosta kasno došao  jedan ( ja bih dodala gladan ) čovjek, a više nisu imali niti jedno gotovo jelo koje bi mu poslužili. Kuhar je uzeo malo piletine, ubacio je u umak napravljen od maslaca i rajčica i začinio blagim začinima i tako je (navodno) nastalo ovo jelo.





Mi ovo nismo jeli navečer nego u sred bijela dana i isto je nestalo sve s tanjura, imalo je poseban štih jer mi je tetka (javno hvala ) s putovanja u Indiju donijela kutijicu začina za curry. Tako sam ja zamišljala da je jelo autentično

Za 5-6 osoba:
2 paketa pilećih prsa
ulje
maslac
1 luk
¼ žličice cimeta
češanj češnjaka
½ žličice đumbira
½ žličice kurkume ili curryja
malo chillija
2 žlice samljevenih badema
225 g pelata
1 žlica jogurta
peršin
sol
papar

1) Pileća prsa izrežite na kockice, posolite i popaprite pa u dubljoj posudi malo propržite na ulju i nakon toga izvadite i stavite sa strane
2) u istoj posudi rastopite maslo, dodajte nasjeckani luk i češnjak pa pustite dok ne požuti
3) dodajte sve ostale sastojke, promiješajte i pustite da se kuha na laganoj vatri pola sata do 45 min
4) Dodajte prženu piletinu i pustite da krčka još 5-10min
5) Par minuta pred sam kraj dodajte peršin i zatim vruće poslužite s kuhanom rižom i naanom



                                               Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 31, 2008



Prohujalo s vihorom – taj se kliše jako dobro može primijeniti na ove lasagne. Kako došle, tako pošle, jedva sam ih imala vremena slikati. Tako je to uvijek sa stvarima koje mame mirisom. A mene je na ovaj recept namamila želja da konačno i to pokušam napraviti – ovo je službeno (kao i  dobar dio recepata na ovom blogu) prvi pokušaj spremanja lasagna.

Prvo sam se poprilično preračunala što se tiče količine tjestenine koju treba kupiti – jednom sam u Konzumu na blagajni ispred sebe vidjela ženu s dva paketa tjestenine za lasagne i pomislila sam: - Vidiš, za lasagne treba kupiti dva paketa tjestenine.
Onda se javio glas razuma i rekao- Pa nisu u Barilli valjda blesavi da u jednu kutiju ne stave dovoljno za prosječan pleh lasagna?
- Jesu, jesu, vidiš da je ova žena kupila dva paketa, a ostalih sastojaka nema tako puno, znači treba dva,  reče opet onaj priblesavi dio mene.
I naravno, pametne se baš previše i ne sluša u današnjem svijetu pa sam tako i ja kupila dva paketa tjestenine kad sam išla spremati lasagne. Trebam li vam reći da sad imam tjestenine skoro dovoljno da prehranim nogometnu momčad pregladnjelih srednjoškolaca?



Osim toga, danas sam bila poprilično produktivna – ranim jutrom u teretanu (napomena: rano jutro po starom vremenu), pa napisala jedan prijevod o testiranju nekog novog lijeka za domaći, pa malo na faks pa malo druženja i evo me sad malo s vama u nadi da ćete jednom zasukati rukave i ovo isprobati. A zašto sam sve ovo napisala? Zato da bih vam rekla da sam između ostalih stvari koje sam danas napravila i potpisala peticiju da odluka o ulasku u NATO treba ići na referendum. Izdvojite 10ak minuta pa i vi učinite to isto, uhvatio me neki aktivizam...  Po prvi put sam u životu bila spremna ići na prosvjede kad dođe Bush i to me čak i veselilo, ali imam kolokvij.  Kad te nešto neće, onda te usitinu neće, a šteta... Baš bi bilo dobro da prvi prosvjed u životu bude dok je Veleuvaženi u gradu. Ali „nešto je trulo u državi Danskoj“, odnosno većina je trula pa vjerujem da razloga za prosvjedovanje neće nedostajati ni u budućnosti.
Vratimo se mi sad na vedrije teme kao što su lasagne npr







Dugo sam tražila recept koji bi mi bio baš sasvim po volji i našla sam ga na adresi cookalmostanything.blogspot.com, a kolegica dokolica je jednom izrazila želju za dobrim receptom za lasagne pa se nadam da će joj ovaj biti po volji (dragome je bio itekako, a mislim da ni Garfield ne bi imao ništa protiv – u zadnje vrijeme sve imam neke asocijacije vezane za crtiće i hranu, što li bi Freud o tome rekao?).

sastojci:
tjestenina (ja sam koristila Barillinu i koristit ću je i sljedeći put i to ne samo iz razloga što je imam za još pet sljedećih puta nego i zato što sam stvarno zadovoljna njom)
bešamel (malo ulja, brašno, mlijeko, muškatni oraščić)
mozzarella
parmezan (ja ga ne volim pa sam stavila malo goude)
propržene gljive (ako volite/želite)

za ragu:
malo maslaca i (maslinovog) ulja
1 luk
2 mrkve
korijen celera
ružmarin
list lovora
koncentrat rajčice
pelati
½ kg mljevene govedine
sol i papar

1) Nasjeckajte/naribajte luk, mrkvu i celer  
2) U posudu stavite ulje i maslac pa im dodajte nasjeckano povrće, list lovora i ružmarin kad se maslac rastopi. Pustite da se lagano zažuti (nemojte žuriti – ovo može potrajati jedno 20min ili više)
3) Malo po malo dodavajte mljeveno meso i malo pojačajte vatru – miješajte cijelo vrijeme tako da se ostane neka „gromada“ od mesa. Svaki put prije nego što dodate novi dio mesa, pustite da onaj prethodni uhvati boju. Po želji dodajte gljive. Krajnji rezultat bi trebala biti poprilično suha mješavina
4) Dodajte koncentrat rajčice i nakon 5min dodajte pelate i dobro miješajte tako da rajčice ne ostanu u komadu (ili ih prethodno nasjeckajte) pa pustite da se kuha još barem jedno pola sata - ako postane pregusto dodajte tekućinu iz pelata
5) Dok se to kuha, napravite fini gusti bešamel (zagrijte ulje pa mu dodajte malo brašna razmućenog u mlijeku i začinite s malo soli i muškatnog oraščića – po potrebi dodajte mlijeko ako je pregusto i non stop miješajte da ne dobijete grudice!)
6) Kad je sve gotovo – na dno pleha stavite malo bešamela pa red paste (ne treba je prethodno kuhati!) zatim ragu pa bešamel pa pasta i tako sve dok ne potrošite sastojke
7) Na vrh izmrvize mozzarellu i naribajte parmezan/goudu ili čak oboje!
8) Pecite 20ak min, prema uputama na pakiranju tjestenine









U odnosu na originalni recept, promijenila sam nekoliko stvari – izostavila sam neke gljive za koje nikad nisam čula i kadulju sam zamijenila lovorom. U originalu u ovo još idu i svinjske kobasice – ja ih ovaj put nisam imala, ali kad budem radila neku još zimskiju verziju, pokušat ću i tako. 



                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Glasuj na...

Blogerica.com